SAD nije trebao buditi niti bockati ruskog medvjeda. Sada je potpuno budan: nakon Ukrajine, Rusi će vjerojatno izvršiti čistku od inozemnih ratobornih strana koji čačkaju po istočnom Mediteranu i Crnom moru.

rusija
To je ono što se dogodi kada hrpa odrpanih hijena, šakala i sićušnih glodavaca bude i bockaju medvjeda: novi geopolitički poredak se rađa brzinom koja oduzima dah.

Od dramatičnog sastanka ruskog Vijeća sigurnosti, preko lekcije iz povijesti koju je održao predsjednik Putin i posljedičnog rođenja beba blizanaca (Narodnih Republika Donjeck i Luhansk), sve do njihovog poziva predsjedniku Putinu da vojno intervenira i da protjera ukrajinske snage pod zastavom NATO-a koje bombardiraju i granatiraju Donbass; sve je to bio jedan besprijekorni proces.

(Nuklearna) kap koja je (skoro) slomila medvjedu leđa - i natjerala njegove šape da poskoče - bio je klaun Zelensky, koji se vratio s rusofobijom natopljene Münchenske sigurnosne konferencije, gdje su ga pozdravljali kao mesiju, rekavši da bi budimpeštanski memorandum iz 1994. trebalo revidirati i da bi Ukrajinu trebalo ponovno nuklearno naoružati.

To bi bio ekvivalent nuklearnom Meksiku južno od Hegemona.

Putin je odmah preokrenuo Odgovornost za zaštitu (R2P) naglavačke: američki koncept izmišljen za pokretanje ratova u MENA (sjećate li se Libije?) je naknadno nadograđen kako bi se zaustavio usporeni genocid u Donbasu.

Prvo je uslijedilo priznanje beba blizanaca - što je Putinova najvažnija vanjskopolitička odluka od odlaska u Siriju 2015. To je bio uvod za sljedeću promjenu igre: "specijalnu vojnu operaciju (...) usmjerenu na demilitarizaciju i denacizaciju Ukrajine", kako je to definirao Putin.

Kremlj se do posljednje minute pokušavao osloniti na diplomaciju, objašnjavajući Kijevu potrebne imperative za sprječavanje grmljavine teških metala: priznanje Krima kao ruskog; odustati od bilo kakvih planova za pridruživanje NATO-u; izravno pregovarati s bebama blizancima - anatema za Amerikance od 2015.; i konačno, demilitarizirati i proglasiti Ukrajinu neutralnom.

Kijevski rukovatelji, predvidljivo, nikada ne bi prihvatili taj paket - kao što nisu prihvatili Glavni paket koji je stvarno važan: ruski zahtjev za "nedjeljivom sigurnošću".

Slijed događaja je, dakle, postao neizbježan. U trenu su sve ukrajinske snage između takozvane linije dodira i izvornih granica Donjecke i Luganske oblasti bile proglašene kao okupatori teritorija tih dvaju ruskih saveznika koje se Moskva upravo zaklela zaštititi.

Odlazite, ili inače...

Tako da je bilo "Odlazite, ili inače...".

"Ili inače" je došlo kao grmljavina: Kremlj i rusko Ministarstvo obrane nisu blefirali. Tempirano točno na kraj Putinovog govora kojim je najavljivao operaciju, Rusi su preciznim projektilima u samo sat vremena odrubili glavu svemu što je bilo važno za ukrajinsku vojsku: zrakoplovstvo, mornaricu, aerodrome, mostove, zapovjedne i kontrolne centre, cijeli turski flotu Bayraktar dronova.

I to nije bila samo ruska sirova snaga. Upravo je topništvo jedne od beba blizanaca, DPR-a, pogodilo stožer Oružanih snaga Ukrajine u Donbasu, u kojem je zapravo bilo smješteno cijelo ukrajinsko vojno zapovjedništvo. To znači da je ukrajinski glavni stožer odmah izgubio kontrolu nad svim svojim postrojbama.

Ovo je bio Šok i Strahopoštovanje protiv Iraka, prije 19 godina, ali obrnuto: ne za osvajanje, ne kao uvod za invaziju i okupaciju. Političko-vojno vodstvo u Kijevu nije stiglo ni objaviti rat. Smrzli su se. Demoralizirane trupe počele su dezertirati. Potpuni poraz - za jedan sat.

Vodoopskrba Krima odmah je ponovno uspostavljena. Za dezertere su postavljeni humanitarni koridori. "Ostaci" sada uključuju uglavnom preživjele naciste iz bataljona Azov, plaćenike koje su obučavali uobičajeni Blackwater/Academi osumnjičenici i hrpu selefijskih džihadista.

Očekivano, zapadni korporativni mediji već su potpuno pomahnitali nazivajući to dugo očekivanom ruskom "invazijom". Podsjetnik: kada Izrael rutinski bombardira Siriju i kada Kuća jednog Saudijca rutinski bombardira jemenske civile, u medijima NATOstana nitko nije ni trepnuo.

Kako sada stoji, realpolitika navodi moguću završnicu (vidite lidera Donjecka, Denisa Pushilina: "Specijalna operacija u Donbasu će uskoro biti gotova i svi će gradovi biti oslobođeni.")

Uskoro bismo mogli svjedočiti rođenju nezavisne Novorosije - istočno od Dnjepra, južno uz Azovskog/Crnog mora, onako kako je bila kada ju je Lenjin pripojio Ukrajini 1922. Ali sada potpuno usklađena s Rusijom i pruža kopneni most do Pridnjestrovlja.

Ukrajina bi, naravno, izgubila svaki pristup Crnom moru. Povijest voli igrati trikove: ono što je bilo "poklon" Ukrajini 1922. godine može postati dar za rastanak stotinu godina kasnije.

Vrijeme je kreativnog uništenja

Bit će fascinantno pogledati ono što je prof. Sergej Karaganov maestralno opisao, u detalje, kao novu Putinovu doktrinu konstruktivne destrukcije i kako će se ona međusobno povezati sa zapadnom Azijom, istočnim Mediteranom i dalje niz globalni južni put.

Turski predsjednik Erdogan, ceremonijalni sultan NATO-a, označio je priznanje beba blizanaca kao "neprihvatljivim". Nije ni čudo: to je definitivno srušilo sve njegove razrađene planove da se predstavlja kao povlašteni posrednik između Moskve i Kijeva tijekom Putinova nadolazećeg posjeta Ankari. Kremlj - kao i Ministarstvo vanjskih poslova - ne gube vrijeme razgovarajući s NATO-ovim potrčkima.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov je, sa svoje strane, nedavno imao vrlo produktivan dogovor sa sirijskim ministrom vanjskih poslova Faysalom Mekdadom. Rusija je proteklog vikenda priredila spektakularni prikaz strateških raketa, hipersoničnih i drugih, na kojima su bile interkontinentalne rakete Khinzal, Cirkon, Kalibr, Yars, Iskander i Sineva - ironija nad ironijama, baš u vrijeme festivala rusofobije u Münchenu. Paralelno s tim, brodovi ruske ratne mornarice Pacifičke, Sjeverne i Crnomorske flote izveli su niz vježbi potrage za podmornicama u Sredozemnom moru.

Putinova doktrina privilegira asimetrično - a to se odnosi i na blisko inozemstvo i šire. Putinov govor tijela, u njegove posljednje dvije ključne intervencije, izražava gotovo maksimalno ogorčenje. Kao da shvaća, ne blagonaklono, već u rezignaciji, da je jedini jezik koji razumiju oni neo-konzervativci i "humanitarni" imperijalistički psiholozi na Beltwayu [Washington DC, posebno kao predstavljanje percipirane izoliranosti američke vlade, op.prev.] jest grmljavina teškog metala (oni su definitivno gluhi, nijemi i slijepi za povijest, geografiju i diplomaciju, što se toga tiče. Da ne spominjemo da nikada nisu prihvatili svoj poraz u Siriji.)

Stoga se uvijek možemo igrati s ruskom vojskom, na primjer, nametanjem zone zabranjenog letenja u Siriji kako bi gospodin Khinzala obavio niz posjeta ne samo sumnjivom džihadističkom kišobranu u Idlibu zaštićenom od Turaka, već i džihadistima koje štite Amerikanci u bazi Al-Tanf, u blizini sirijsko-jordanske granice. Uostalom, sve su ti primjerci NATO opunomoćenika.

Vlada Sjedinjenih Država bez prestanka laje o "teritorijalnom suverenitetu". Dakle, igrajmo se s Kremljom tako da tražimo od Bijele kuće mapu za izlazak iz Sirije: na kraju krajeva, Amerikanci ilegalno zauzimaju dio sirijskog teritorija i nadodaju dodatnu katastrofu sirijskom gospodarstvu kradući njihovu naftu.

NATO-ov zaglušujući Stoltenberg najavio je da savez briše prašinu sa svojih "obrambenih planova": to može uključivati ​​samo skrivanje iza skupih stolova u Bruxellesu. Oni su jednako beznačajni u Crnom moru kao i na istočnom Mediteranu - jer je Carstvo i dalje prilično ranjivo u Siriji.

Sada se u bazi Hymeimim nalaze četiri ruska strateška bombardera TU-22M3, od kojih je svaki sposoban nositi tri protubrodske rakete S-32 koje lete nadzvučnim brzinom od 4,3 Macha s dometom od 1000 km. Nijedan sustav Aegis nije u stanju nositi se s njima.

Rusija je u Siriji također stacionirala nekoliko Mig-31K u Latakiji opremljenih hipersoničnim Khinzalima - više nego dovoljno da potopi bilo koju vrstu američke površinske trupe, uključujući nosače zrakoplova, u istočnom Mediteranu. SAD nema nikakav mehanizam protuzračne obrane s čak i minimalnom šansom da ih presretne.

Dakle, pravila su se promijenila. Drastično. Hegemon je gol. Novi dogovor počinje s potpunom preokretom post-hladnoratovske postavke u istočnoj Europi. Istočni Mediteran će biti sljedeći. Medvjed se vratio, dušo. Čuj ga kako urla.