Unatoč činjenici da ljevičari danas često napadaju konzervativce kao "fašiste" zbog naše želje da zaštitimo nacionalne granice i zapadnu baštinu, istina je da je sav fašizam duboko ukorijenjen u ljevičarskim filozofijama i misliocima.
Komentar: Pogledajte: Liberalni fašizam: Zašto je fašizam oduvijek bio ljevičarski pokret i kako ga prepoznati
Mussolini je bio dugogodišnji socijalist, član partije koja se jako divila Karlu Marxu. Odstupio je od socijalista zbog njihove želje da ostanu neutralni tijekom Prvog svjetskog rata i nastavio je zagovarati kombinaciju socijalizma i nacionalizma, što danas poznajemo kao fašizam. Adolph Hitler je također bio socijalist i obožavatelj Karla Marxa, poput Mussolinija. Zapravo je teško pronaći gdje se Marx, komunisti i fašisti zapravo razlikuju jedni od drugih - čini se da je dublji osjećaj nacionalizma jedna od rijetkih točaka prijepora.
Iako je Marx vidio postojanje nacionalnih država kao nešto privremeno za proletarijat i vladajuću klasu, primijetio je da industrijalci svejedno brišu nacionalne granice. Marx tvrdi u Komunističkom manifestu s određenim optimizmom:
"Nacionalne razlike i antagonizmi među narodima već teže nestajanju sve više i više, zahvaljujući razvoju buržoazije, rastu slobodne trgovine i svjetskog tržišta, te sve većoj jednoobraznosti industrijskih procesa i odgovarajućih uvjeta života".Marx je razvoj korporativne moći vidio kao koristan i sljedeći nužan korak prema socijalizmu, napominjući da su dionička društva (korporacije) i kreditni sustav:
"Ukidanje kapitalističkog načina proizvodnje unutar samog kapitalističkog načina proizvodnje".Drugim riječima, na korporacije se gleda kao na alat za eventualni prijelaz na socijalističku "utopiju" i smrt slobodnih tržišta. Još jednom vidimo da postoji vrlo mala razlika u motivima između političke ljevice i fašista. Prirodno napredovanje svakog oblika marksizma, komunizma, socijalizma, fašizma itd., sve to u konačnici dovodi do neke vrste globalističke ideologije i brisanja kulturne odvojenosti. Metode se mogu malo razlikovati, ali krajnji rezultat je isti. Neki misle da je to dobra stvar, ali zapravo je prilično otrovno.
Globalizam zahtijeva sveobuhvatnu društvenu dinamiku, jedan um košnice, inače ne može preživjeti. Ako ljudi imaju mogućnost birati ili stvarati bolje opcije (ili različite opcije) za život onda globalizam gubi na značaju. Postojanje izbora mora biti izbrisano. To je ponašanje koje je politička ljevica u potpunosti prihvatila i više su nego sretni što rade ruku pod ruku s korporativnim oligarsima kako bi njihov idealni sustav postao stvarnost. Davno su prošla vremena antikorporacijskih progresivaca - oni VOLE korporativnu dominaciju, ali samo ako te tvrtke promiču i provode ljevičarske modele društva.
Mussolinijev fašizam je u korijenu samog korporativnog upravljanja kojem ljevičari danas plješću i žude za njim. Imaju mnogo više zajedničkog s fašistima nego što misle.
Novi fašizam je rebrendirana filozofija koju najbolje predstavlja nešto što se zove "kapitalizma dionika". Riječ je o izrazu koji često koriste globalisti Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) i šef WEF-a Klaus Schwab. Medijski prihvatljiva definicija kapitalizma dionika je:
Oblik kapitalizma u kojem tvrtke ne optimiziraju samo kratkoročnu dobit za dioničare, već traže dugoročno stvaranje vrijednosti, uzimajući u obzir potrebe svih svojih dionika i društva u cjelini.Ali tko su "svi dioničari" prema mišljenju WEF-a?
Pa, prema Klausu Schwabu, oni su čitava ljudska civilizacija, sada i u budućnosti. Drugim riječima, cilj kapitalizma dionika je da čelnici korporacija i globalistička birokracija preuzmu odgovornost za cijeli svijet, a ne samo za svoje zaposlenike, dioničare i profite. I takvi lideri ne bi djelovali kao pojedinci, oni bi djelovali kao kolektiv. Drugim riječima, kapitalizma dionika zahtijeva od svih velikih korporacija da djeluju kao jedinstvena jedinica s jednom svrhom i jedinstvenom kolektivističkom ideologijom - ideološkim monopolom.
Kako kaže Klaus Schwab:
"Najvažnija karakteristika modela dionika danas je da su ulozi našeg sustava sada jasnije globalni. Ekonomije, društva i okoliš sada su tješnje povezani jedni s drugima nego prije 50 godina. Stoga je model koji ovdje predstavljamo temeljno globalne prirode, a to su i dva primarna dionika.Koncept kapitalizma dionika je varljiv jer se predstavlja kao da će korporacije biti smatrane odgovornima od strane javnosti unutar nekog oblika "poslovne demokracije", kao da će javnost imati pravo glasa o tome što korporacije rade. U stvarnosti će korporacije govoriti javnosti što je prihvatljivo misliti i činiti, a korporacije će u sprezi s vladama koristiti svoju moć da kazne ljude koji se ne slažu.
...Ono što se nekada smatralo vanjskim faktorima u kreiranju nacionalne ekonomske politike i donošenju individualnih korporativnih odluka sada će morati biti ugrađeno ili internalizirano u poslovanje svake vlade, tvrtke, zajednice i pojedinca. Planet je stoga središte globalnog ekonomskog sustava, a njegovo zdravlje treba biti optimizirano u odlukama svih ostalih dionika".
Veliki čarobni trik je da te iste ujedinjene korporacije koriste štit "privatnog vlasništva" i poslovnih prava kao sredstvo za kontrolu društva bez posljedica. Uostalom, primarno načelo konzervativizma i ustava SAD-a su prava privatnog vlasništva. Dakle, uplitanje u prekid korporativnog upravljanja bilo bi kršenje jednog od naših voljenih ideala. Zvuči kao Kvaka 22, ali zapravo nije. [Kvaka 22 je dilema ili teška okolnost iz koje se ne može pobjeći zbog međusobno sukobljenih ili ovisnih uvjeta, op.prev.]
Kao što je gore spomenuto, korporacije su u svojoj srži socijalistički koncept: stvorene su vladinom poveljom, dobivaju status pravne osobe i dobivaju posebnu zaštitu od vlade. Oni NISU subjekti slobodnog tržišta, a Adam Smith, začetnik većine ideala slobodnog tržišta, suprotstavio se korporacijama kao destruktivnim i sklonim monopolu.
Sve dok primaju zaštitu od vlade, uključujući monetarne poticaje i pomoć, korporacije ne bi trebale uživati istu zaštitu privatnog vlasništva kao obične tvrtke. One su parazitske tvorevine, strane prirodnom poslovnom svijetu. U društvu utemeljenom na slobodi one bi bili demontirani kako bi se spriječili autoritarni ishodi.
Kapitalizma dionika također je nevjerojatno arogantna premisa jer pretpostavlja da korporativni čelnici imaju mudrost ili objektivnu inteligenciju da prošire svoju ulogu izvan poslovanja i u društvene i političke sfere. To se već dogodilo u mnogim aspektima uz stvaranje mnogo kaosa, ali otvoreno korporativno upravljanje je cilj i sve je osim objektivno ili dobronamjerno.
Koji su neki od primjera ove vrste korporativnog/političkog upravljanja (fašizma) na djelu?
Što kažete na cenzuru društvenih medija od strane velikih tehnoloških tvrtki koja je JAKO usmjerena na konzervativce i aktiviste za slobodu? Što je s dokazima o dogovoru između velikih tehnoloških tvrtki i vlade, poput Bidenove administracije i DHS-a koji blisko surađuju s Twitterom i Facebookom kako bi aktivno uklonili glasove i stajališta koja im se ne sviđaju? Što kažete na korporativne vođe koji se dogovaraju kako bi uništili konzervativne konkurente na društvenim mrežama poput Parlera?
Što je s ESG zajmovima koje financiraju korporativni podupiratelji kao što je Blackrock ili globalističke neprofitne organizacije poput Zaklade Rockefeller?
Kada bi svi korporativni zajmodavci primijenili ESG na svoje kreditne prakse, svi pojedinci i tvrtke morali bi usvojiti ljevičarske društvene ideologije i sumnjive tvrdnje o zaštiti okoliša kako bi imali pristup kreditima. ESG je monetarni poticaj koji su stvorile korporativne elite kako bi ostale tvrtke održavale u skladu. Ako se nastavi, ESG bi mogao izbrisati političko protivljenje globalizmu u rasponu od jedne generacije.
A što je s Vijećem za inkluzivni kapitalizam? Ovo je najočitiji izraz otvorenog globalnog fašizma koji sam ikada vidio, s financijskih elitama i političarima koji rade u dogovoru s UN-om, pa čak i vjerskim vođama poput pape Franje. Njihov cilj je uspostaviti jedinstvenu centraliziranu svjetsku upravljačku platformu izgrađenu oko istih agendi navedenih u ESG-u i Kapitalizmu dionika, čineći korporacije članicama novog globalnog vijeća koje oni nazivaju "Čuvari". Više niti ne pokušavaju sakriti zavjeru, ona je na otvorenom.
Klaus Schwab s posebnom pažnjom često spominje da su globalni krizni događaji "prilika" koja je potrebna da se javnost gurne u naručje Kapitalizma dionika kroz neksusnu točku zvanu "Veliki reset". Što znači, on misli da rašireni strah i očaj moraju postojati (ili biti stvoreni) kako bi se brzo ovjekovječio okvir Kapitalizma dionika.
Očito je da globalistima istječe vrijeme, iako je teško reći zašto. U posljednje dvije godine masku skidaju brže nego u prethodnom desetljeću. Više je nego vjerojatno da donekle razumiju da će javnost imati vremena da se obrani protiv njih ako budu išli presporo.
Oni će stvoriti sve vrste distrakcija i žrtvenih jaraca kako bi spriječili ljude koji su skloni slobodi da im uzvrate udarac. Namjerit će nas na Rusiju, namjerit će nas na Kinu, namjerit će nas na korisne idiote među ljevičarima. Namjerit će na nas Rusiju, Kinu i ljevičare. Pokušat će nas poslati u rat, nazivat će nas pobunjenicima, nazivat će nas teroristima, govorit će da smo mi započeli cijeli kolaps i da smo mi krivi za nedaće svijeta. Ništa od ovoga nije važno. Ono što je bitno jest da globalisti na vrhu plate cijenu štete koju uzrokuju.
Kad se zmiji skine glava, tek tada možemo razabrati tko je kriv; tko su bili heroji, tko zlikovci, a tko idioti. Tek tada možemo ponovno graditi s istinskom slobodom na umu.
Ako želite podržati posao koji Alt-Market obavlja, a istodobno primati sadržaj o naprednim taktikama za poraz globalističke agende, pretplatite se na naš ekskluzivni bilten "The Wild Bunch Dispatch". Više o tome saznajte OVDJE.
Komentar: Pogledajte također: Antiglobalizam postaje glavni trend - što znači da će nas projektirana katastrofa uskoro zadesiti