evan
Evan Gershkovich pritvoren je u Rusiji pod sumnjom da je špijunirao za SAD
Federalna služba sigurnosti (FSB) Rusije privela je danas novinara "Wall Street Journala", američkog državljanina Evana Gershkovicha, zbog špijunaže "u korist vlade Sjedinjenih Američkih Država". Prema ruskim medijima, Gershkovich je prikupljao podatke o tvrtki vojno-industrijskog kompleksa u Jekaterinburgu.
"Zaustavljena je nezakonita akcija dopisnika američkog lista 'Wall Street Journal' iz Moskve, koji je bio akreditiran za konferencije ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Sumnjiči se da je sudjelovao u špijunaži u interesu američke vlade", objavio je ruski FSB.
Zapravo, ništa novo, niti iznenađujuće.

O "prikupljanju podataka za dobrobit američke vlade" još je 1977. ugledni američki novinar Carl Bernstein za časopis "Rolling Stone" napisao: "Da bismo razumjeli ulogu većine novinarskih operativaca, potrebno je, za početak, odbaciti neke mitove o tajnom radu za američke obavještajne službe."

Bernstein je s kolegom Bobom Woodwardom ušao u legendu američkog novinarstva zahvaljujući otkrivanju afere Watergate u "Washington Postu", nizu političkih skandala koji su doveli do ostavke predsjednika Richarda Nixona 1974. godine.

Kako je otkrio tri godine kasnije u časopisu "Rolling Stone", CIA je koristila mnoge novinare da pomognu u prikupljanju informacija, od kojih su neki "imali reputaciju najboljih u poslu".

Neki novinari su "obična imovina CIA-e"

Ted Carpenter s Cato instituta istom prilikom ocjenjuje da je "stupanj suradnje često dostizao zapanjujuću razinu. Tijekom ranih godina Hladnog rata neki su novinari postali obična imovina CIA-e".

U nekim slučajevima, novinari su bili zaposlenici CIA-e s punim radnim vremenom, ali Bernstein je također potvrdio da je još oko 400 američkih novinara tajno radilo za razne druge obavještajne agencije.

Bernstein je također primijetio da su "novinari agenciji često pružali čitav niz tajnih usluga, od jednostavnog prikupljanja obavještajnih podataka do posredovanja između špijuna u (tada još) komunističkim zemljama". Novinari su podijelili svoje profesionalne podatke s CIA-om."

Novinari na terenu uglavnom obavljaju svoje zadatke na isti način kao i drugi CIA-ini operativci. Kad bi, primjerice, novinar bio stacioniran u Austriji, bio bi pod kontrolom šefa ureda CIA-e u Beču i dostavljao bi podatke do kojih je došao uobičajenim kanalima.

Prikupljanje podataka je jedno, a utjecaj na javno mnijenje je drugo. Ali ponekad je teško razlikovati jedno od drugog.

Na primjer, istraživačko izvješće "New York Timesa" od 26. prosinca 1977. opisuje zapanjujuće razmjere CIA-inih postupaka da utječe na javno mnijenje putem medijske manipulacije:

"U svojim nastojanjima da oblikuje javno mnijenje, CIA može regrutirati široku mrežu koja se sastoji od novina, informativnih servisa, časopisa, izdavačkih kuća, radiodifuznih postaja i drugih subjekata nad kojima ima određenu kontrolu."

Paukova medijska mreža američkih obavještajnih agencija

"Prije deset godina", dodaje Carpenter, "kada je medijsko 'carstvo' Agencije bilo na vrhuncu, uključivalo je više od 500 novinskih i javnih informativnih organizacija i pojedinaca."

Prema jednom dužnosniku CIA-e, ovo medijsko carstvo obuhvaćalo je široku lepezu medija i novinara, "od Radija Slobodna Europa, do nekog nevažnog tipa koji bi mogao dobiti nešto u lokalnim novinama". CIA je izdašno financirala tu, uglavnom stranu "novinarsku imovinu".

Bernstein je u svom tekstu naglasio da su najvažnije veze CIA-e s "New York Timesom", CBS-om i korporacijom "Time", koja je izdavala časopise "Time" i "Newsweek".

Zapravo, samo je New York Times "pokrivao desetak CIA-inih operativaca" tijekom gotovo dva desetljeća, a pomoć koju je CIA pružala, kaže Bernstein, obično je imala dva oblika: osiguravanje poslova i akreditacije za CIA-ine operativce koji su bili upućeni u inozemstvo i pružanje usluge tajne agencije već zaposlenim novinarima, uključujući neke od najpoznatijih dopisnika."

CBS je jedno vrijeme bio "najvrjedniji CIA-in medij."

Tijekom godina, dodaje Bernstein, ova mreža ne samo da je pružala pokriće za zaposlenike CIA-e, već je također "omogućila CIA-i da rutinski prati izvješća dopisnika redakcijama u Washingtonu i New Yorku."

A to, bez sumnje, čini i danas.

"Bliska suradnja" datira još od početka Hladnog rata

Ova "bliska suradnja" CIA-e i medija seže još u prve godine Hladnog rata, kada je postojao veliki program američkih obavještajnih agencija pod nazivom "Operacija ptica rugalica". Cilj programa bila je manipulacija američkih i stranih medija u propagandne svrhe.

Prema istraživačici Deborah Davis, vodeći američki novinari bili su unovačeni u pravu propagandnu mrežu za operaciju "Ptica rugalica".

Istrage Kongresnog Churchovog odbora 1975. razotkrile su različite veze CIA-e s novinarima i raznim građanskim skupinama u Americi i inozemstvu. Carl Bernstein je, međutim, tvrdio da je ova kongresna istraga služila za prikrivanje pravog opsega utjecaja CIA-e na medije. Opseg i utjecaj na medije bio je daleko dublji nego što je istraga pokazala.

Bernstein je spomenuo i niz novinara i organizacija za koje su i sami službenici CIA-e, s kojima je vodio razgovore, priznali da rade za tu obavještajnu agenciju američke Vlade.

Dokaza o bliskoj suradnji medija i obavještajnih agencija ne nedostaje ni danas.

Ovi nalazi potvrđuju da manipulacije nisu nestale, samo su, možda, postale nešto suptilnije i prikrivenije. Primjerice, izvješće "Intercepta" iz rujna 2014. pokazuje da postojanje bliskih veza između CIA-e i pojedinih istaknutih novinara nije samo povijesni relikt, već da je danas još aktuelniji nego prije.

Tajna veza

Kada je riječ o optužbama pojedinih novinara da su špijuni ili agenti koji rade za vladu SAD-a, dužnosnici CIA-e obično negiraju takve tvrdnje. Neki, međutim, priznaju da će takve optužbe trajati sve dok "CIA koristi novinarsku profesiju u obavještajne svrhe" i nastavi "održavati tajne veze s pojedincima iz profesije".

Kao što Carpenter zaključuje: "Na primjer, intenzivna razmjena e-pošte s novinarima iz "Associated Pressa", "Washington Posta, "New York Timesa", "Wall Street Journala" i drugih velikih publikacija ukazuje na to da postoje vrlo bliski odnosi između tih novinara i CIA."

Također, nema sumnje da američka vlada nastavlja regrutirati strane novinare za propagandne misije i prikupljanje podataka u raznim zemljama.

"Na primjer, Sjedinjene Države i Britanija", tvrdi Carpenter, "pokrenule su opsežne propagandne napore tijekom sirijskog građanskog rata, koristeći niz poznatih bliskoistočnih izvjestitelja i kolumnista."

"Možda je još upečatljivije", dodaje Carpenter, "to što su se glavni mediji spremno pridružili kampanji državne nacionalne sigurnosti da demonizira Rusiju."