Skup G7 je bio demonstracija američkog uticaja u Evropi i namere da se se Rusija isključi iz političkih i ekonomskih odluka koje će uticati na budućnost sveta i evropskog kontinenta.

Barak Obama i Angela Merkel su u Bavarskoj želeli da pokažu da ništa ne može da ugrozi organske veze koje ujedinjuju dve zemlje još od kraja Drugog svetskog rata.


Američki predsednik je iskoristio učešće na samitu sedam najrazvijenih industrijskih zemalja (SAD, Nemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Japan i Kanada), koji se drugi put održava bez Rusije, da uz glavne evropske saveznike potvrdi antirusku politiku Vašingtona.

Mesec dana nakon skandala koji je otkrio da je nemačka obaveštajna služba špijunirala francuske političare i diplomate za račun Američke nacionalne agencije (NSA), nemačka kancelarka je na marginama skupa G7 čiji je bila domaćin izjavila da su SAD prijatelj Nemačke uprkos „manjim nesuglasicama“.

Uz Obamu i predsednika Evropskog saveta Poljaka Donalda Tuska pozvala je na produžetak sankcija Rusiji. Nakon što je sa francuskim, ruskim i ukrajinskim predsednicima učestovala u pregovorima koji su doveli do sporazuma u Minsku i smirivanja sukoba, najuticajnija političarka sveta je napustila poslovično uzdržani stav i priklonila se tvrdoj politici prema Rusiji, pokazujući da je, pored Velike Britanije, najvažniji saveznik Vašingtona u Evropi.

Zašto se G7 zamara raspravom o Ukrajini, ako su se Angela Merkel i Barack Obama "složili se da bi trajanje sankcija Rusiji trebalo biti jasno povezano s njenim potpunim ispunjenjem sporazuma iz Minska i poštovanjem suvereniteta Ukrajine".

Na brifingu u Münchenu objavljena je rezolucija Grupe sedam o radu upravo završenog summita. U njoj se govori da su lideri "sedmorke" spremni da uvedu i nove mjere ograničenja Rusiji zbog situacije u Ukrajini. Dodaje se, između ostalog, i da nove mjere trebaju "povećaju cijenu koju Rusija mora platiti, ako to njezini postupci budu zahtijevali".

Na dnevnom redu G7 bili su razgovori o Iranu, Grčkoj, o globalnom zatopljenju, pravima žena, o eboli, prijetnjama radikalnih islamista ... Ali glavna tema ipak je bila Ukrajina.

Pred početak summita agencija Reuters je javila, pozivajući se na diplomatske izvore, da će lideri "sedmorke" neformalno razgovarati o produženju europskih sankcija Rusiji, dok formalna odluka pripada ministrima vanjskih poslova EU, koji će se u Bruxellesu sastati kasnije ovog mjeseca.

Šetnja uz pivo u Bavarskoj

Ako je netko pomislio da je to značilo da će lideri sedam ekonomski najjačih zemalja svijeta ozbiljno diskutirati o rješavanju ukrajinske krize - grdno se prevario. Da se kolege iz Francuske, Velike Britanije, Japana, Italije i Kanade ne bi previše mučile razmišljanjem i traženjem najbolje varijante, unaprijed su se sastali oni koji sebe smatraju gospodarima svijeta i svoje stavove servirali kao "priopćenje Bijele kuće".

Angela Merkel i Barack Obama razgovarali su o aktualnoj krizi u Ukrajini "i složili se da bi trajanje sankcija Rusiji trebalo biti jasno povezano s njenim potpunim ispunjenjem sporazuma iz Minska i poštovanjem suvereniteta Ukrajine", kaže se u priopćenju.


Dakle, nemojte ni o čemu razmišljati, šetajte po Bavarskoj, pijte pivo, a mi smo već donijeli odluku. Naravno da ni Europa neće morati trošiti vrijeme na diskusiju o svrsishodnosti sankcija (tamo već odavno u njih ne vjeruju), sve je i za njih već "neformalno" riješeno: sankcije Rusiji su - zauvijek! I mnogo je poštenije da se ne ograničavaju vremenski, jer svaki put kad dođe vrijeme za ukidanje ili (produžavanje) - bukne novi sukob u Ukrajini, ljudi ginu, a onda, kad se sankcije produže, počnu koliko-toliko da se poštuju Minski sporazumi.

Vječne sankcije

Premijer Kanade imao je i svoj "amandman" na dogovor dva lidera - dok je Putin na vlasti, Rusija se neće vratiti Grupu sedam.

Sankcije Rusiji uvedene su prije godinu dana, ali ograničenja za suradnju s njom - gotovo da su uvijek postojala. Oni koji bolje pamte, sjetit će se trajanja Jackson-Venikovog amandmana kojim je 1974. godine Amerika uvela ograničenja Sovjetskom Savezu zato što nije bilo dozvoljeno Židovima da napuste zemlju. Iako od 1985. godine svi građani SSSR-a (a potom i Rusije) imaju slobodu kretanja, pa i emigracije, pa se ogroman broj Židova nesmetano naselio u Izraelu, Jackson-Venikov amandman je nastavio važiti sve do 2012. Zanimljivo je da su istom odlukom prihvaćena nova ograničenja pod novim imenom - Zakon Magnitskog. Potom su došle sankcije. Ne treba se čuditi ako istodobno s ukidanjem sankcija (kad-tad to će se dogoditi) bude donesen neki novi zakon, ili amandman koji će imati istu ili sličnu funkciju.

Tko profitira od sankcija?

Uvjet svih uvjet - "potpuno ispunjenje Minskih sporazuma" Rusija jednostavno ne može ispuniti, prosto zato što glavni akteri ne žele da se to dogodi. Rat u Ukrajini je potreban da bi se formalno opravdao pokušaj izolacije Rusije.

I mada Kremlj šalje pomirljive izjave i trudi se da vjeruje u zdrav razum ujedinjene Europe, koja trpi i te kakve gubitke, i njeni dužnosnici sve češće govore o potrebi suradnje s Rusijom, Obama je odlučan - Moskva treba platiti što veću cijenu za Krim.

Treba ga razumjeti - za razliku od Europe, Amerika na sankcijama profitira. I to dvostruko - s jedne strane njezini biznismeni nastavljaju bez ikakvih prepreka suradnju s Rusijom, a s druge plaši Europu nestašicom ruskog plina i tako trasira put za prodaju svog plavog goriva - jednog dana, kad bude spremna. A dotle - treba se samo sjetiti što je Victoria Nuland rekla kad je zajedno s američkim abasador u Ukrajini formirala revolucionarnu vladu "j ... š EU".

Milenko Nedelkovski, jedan od najpoznatijih makedonskih novinara, na nedavno održanoj prestižnoj međunarodnoj bečkoj konferenciji u organizaciji Nezavisne asocijacije novinara u borbi za mir, objelodanio je ekskluzivne informacije o nedavnim sukobima u Kumanovu.

Kako tvrdi Nedelkovski veliki pritisak zapadnih centara moći bio je, da se prava istina o sukobima sakrije od javnosti u Makedoniji i regionu.

„Grupa od 150 terorista napala je državu. Kao i u konfliktu 2001, ova grupa je uključivala više inostranih plaćenika, većinom američkih i britanskih instruktora, koji su došli iz baze Bondstil na Kosmetu“, rekao je tokom svog obraćanja Nedelkovski i nastavio: „Naša (makedonska) policija krenula je da uništi grupu. Taj proces trajao je tokom subote i nedelje. Već u nedelju ujutro ambasadori zapadnih zemalja počeli su da pritiskaju na naše rukovodstvo da obustavi borbu i dozvoli evakuaciju terorista“.

Nedelkovski dalje u svom obraćanju tvrdi da je makedonska vlada odbacila zahtjeve stranih ambasadora i u potpunosti likvidirala, ili uhapsila kompletnu terorističku grupu i dodaje: „Pod velikim međunarodnim pritiskom, početne vijesti o više od 35 likvidiranih terorista, ubrzo su redukovane na samo 14, odnosno konačnih samo 10. U ponedeljak rano ujutro šef misije EU, ambasadori SAD, Britanije, Francuske, Njemačke i Italije insistirali su na susretu sa našim premijerom i predsjednikom. Oni su eskplicitno tražili da imena ubijenih Amerikanaca i Britanaca, identifikovanih u akciji ne budu objavljena“.

Kada se sve dostupne činjenice saberu, izgleda da sukob u Kumanovu predstavlja preventivni udar makedonskih vlasti na terorističku grupu ubačenu kao moguću podršku makedonskoj opoziciji, svega nekoliko od kako je otpočela sa pripremom skopskog Majdana. Tome u prilog ide i komentar odličnog poznavaoca prilika u Makedoniji beogradskog novinara Željka Cvijanovića.

U svom osvrtu na incident u Kumanovu, Cvijanović navodi: „Gruevski je u Kumanovu prvi udario, i to muški; i to ne na nekakav bašibozuk, koji je bio otpisan čim je ušao u Makedoniju, već na elitu albanskih terorista, među kojima su bila i četiri ratna komandanta OVK, tipovi koji tamo imaju status hodajućih spomenika. Ako se taj njihov status pomnoži sa brojem sati koji je svaki od njih za poslednje dve decenije proveo po kampovima za obuku NATO, dolazimo na adresu još jedne jake firme na koju je Gruevski udario i desetkovao joj pitomce.“

Kako navodi Milenko Nedelkovski, sve više Makedonaca uviđa podlu i licemjernu igru zapadnih centara moći prema njihovoj zemlji, te je podrška učlanjenju Makedonije u NATO i EU, sa 90% od prije nekoliko godina, trenutno je pala ispod 50%.

Naslov je naravno pomalo varljiv jer Kina ima mnogo opcija, od kojih nijedna osim jedne, po mom mišljenju, neće zaista funkcionirati. Kakve točno opcije, pitate se? Opcije za srozavajuću globalnu ekonomiju i urušavanje financijskog sustava koji će zasigurno pogoditi Kinu isto koliko i bilo koga drugoga, ali s jednim upozorenjem. Ja uzimam te događaje zdravo za gotovo, dok drugi ne - nego se klade protiv potpune panike i globalnog bankrota - što je klađenje protiv same čiste matematike.

Zastanimo malo i pogledajmo gdje je Kina trenutno. Ona je druga najveća ekonomija (možda i najveća, ne možemo zaista znati jer se brojke ovdje, ondje i svugdje drugdje izmišljaju). Kina je daleko NAJVEĆI proizvođač na svijetu i golemi izvoznik. Kina je također u utrci triju konja tko posjeduje najviše američkih trezorskih obveznica s Japanom i, za ne vjerovati, sa samim Federalnim rezervama. One imaju predimenzionirani bankarski sustav u sjeni koji se već pokazao kao pokvaren u nekoliko slučajeva koji se tiču bakra, cinka i olova kao "zaloga" (ili ne).

Tko je režiser makedonske drame?

Postavlja se pitanje tko je režiser krize u Makedoniji. Hipotetički, postoji više opcija. Prva opcija je da je ukupna kriza u Makedoniji rezultat slabosti, korumpiranosti i dužine vladanja VMRO-DPMNE i konfliktnosti sa opozicionim SDSM. Druga solucija je da "potpis" za političke proteste i alarmiranje albanskog terorizma nose pojedine obavještajne službe susjednih država Makedonije, prije svega Albanije, kao i CIA i BND, koje kontroliraju Balkan. Treća opcija je mješavina prve dvije. Na temelju informacija, dinamika krize u Makedoniji vodi ka padu vlade Gruevskog, ali i pritisku albanskog faktora za federalizaciju države. Situacija u Makedoniji je "trusna". Po ocjeni potpredsjednika Sobranja i bivšeg ministra vanjskih poslova Makedonije, Antonija Milososkog, trenutna sigurnosna situacija u Makedoniji je pod kontrolom, ali ipak je osjetljiva. "Plan je bio da se podjele i izvrše napadi na tim lokacijama. Cilj je bio da se izazove opća panika, da bude žrtava, ukratko, destabilizacija države. Izabrali su da igraju na kartu gdje smo ranjivi, a to su međuetnički i međureligijski odnosi", kaže Milososki.

Mediji prenose informacije da su srpski vojne službe sigurnosti upozorile makedonske službe još u travnju oko mogućnosti eskalacije albanskog terorizma, ali se tim informacijama VBA, u tajnim službama u Skoplju nije davala značajna pažnja. SAD su zainteresirane za Balkan kao realnu ili potencijalnu zonu djelovanja islamskog, ali uvelike albanskog faktora, koji drži Balkan pod tenzijama i kontrolom SAD i NATO. Islamski radikalizam sve više osvaja Balkan i to preko Albanije, Turske, Kosova i BiH. Turska aktualizira neo-osmanizam na Balkanu, širi se u praksi ideja "velike Albanije". Po izvješću australskog Instituta za ekonomiju i mir, sa portala "Biznis insajder", Balkan je rizična zona terorističkih projekcija. U vrhu opasnosti po Europu i Balkan je Kosovo, koje se nalazi na 54. mjestu od 162 zemlje, po opasnosti od različitih oblika terorizma, a od zemalja u okruženju, potencijalna opasnost prijeti Bugarskoj (60. mjesto), Makedoniji (75. mjesto) , dok su ostale zemlje bivše Jugoslavije daleko iza. Srbija (bez Kosova) se nalazi na 89. mjestu, odmah iza BiH i Crne Gore (86. i 87. mjesto), dok se Hrvatska, Albanija i Slovenija ne nalaze u prvih 100. Zapadne obavještajne službe koje kontroliraju Balkan posebno Kosovo, Makedoniju i Albaniju, imaju uvid u djelovanje i strukturu bivše OVK, koja nikada nije ugašena već su dijelovi prevedeni u Kosovski zaštitni korpus, a drugi segmenti u klanovske i partijske paraformacije i strukture mafije Tačija, Haradinaja i Aljbina Kurtija.

Obavještajne zajednice poput CIA ili BND, koje su dobro upoznate sa strukturama albanskog pokreta i OVK, morale su da imaju saznanje o dinamici djelovanja ove ekstremne grupe, koja broji na desetke obučenih i pripremljenih veterana-terorista, koji su više tjedana pripremali teren za terorističku akciju. Posebno je inidikativno da tajne službe Makedonije nisu bile "brifovane" od zapadnih tajnih službi niti su reagirale na mogućnost veće akcije, iako su dobile neke informacije iz Srbije, preko VBA. Teroristička skupina koja je obučena za akcije šireg karaktera imala je svoje "pacovske kanale" u Kumanovu, ali i Preševu, kao i na Kosovu i Albaniji, a moguće je da je imala i podatke i iz insajderskih struktura MUP-a i tajne službe Makedonije.

Teroristi su napali makedonski grad Kumanovo 9. maja, ali to se ne može pročitati u zapadnim medijima, osim činjenice da je stradalo 8 policajaca, a 37 ranjeno u sukobima.

Ovo neiskreno izveštavanje očigledno ima neke dublje motive, što se uočava u težnji da se reč terorista stavlja pod znake navoda, kao i da se vlast sumnjiči za saučesništvo u napadima.

Cilj je da se naprave neredi, a za to okrivi vlast kako bi se proširili bes i nasilje među stanovništvom.

Zapadne institucije poput EU i NATO-a čak smatraju da su i teroristi i makedonske bezbednosne službe jednako odgovorne, a UN sve to potvrđuje.

Medijska manipulacija

Zapadni mediji su počeli da vređaju Makedoniju, navodeći da je poslednji teroristički napad u stvari potencijalno opravdana reakcija ili neka vrsta prevare od strane vlade. Evo kako su medij unipolarnog sveta predstavili činjenice o događajima u Makedoniji:

Al Jazeera:

“Makedonska vlada je rekla da je 8 članova policije i 14 članova „oružane grupe“ ubijeno nakon što je policija izvršila raciju u severnom gradu Kumanovo, tražeći napadače sa Kosova za koje se navodi da su planirali da napadnu civilne i državne mete... Kotevski je imenovao pet lidera grupe, koji su svi državljani Kosova, kao osnivače paravojnih formacija... Međutim, neki stanovnici Kumanova su skeptični po pitanju zvanične verzije događaja. „Iznenađeni smo i niko ne zna zašto se ovo dešava. Sećam se da smo za vreme rata 2001. godine obaveštavani o svemu i da smo podržavali grupe koje su se borile za Albance, a sada je obrnuto“, rekao je stanovnik Kumanova, Kselal Ademi“.

Sudeći po Al Jazeera-i, teroristi očigledno nisu bili „oružana grupa“, već paravojne formacije, zbog čega su njihove nasilne aktivnosti delimično opravdane.

Washington očito nije uspio srušiti Rusiju na koljena, naglasio je F. William Engdahl dodajući da se SAD oligarhija konačno našla u situaciji da uzima u ruke vlastitu zapaljenu petardu koju je htjela podmetnuti Rusiji.

Nedavni posjet američkog državnog tajnika Johna Kerrya u Rusiju u grad Sochi nudi pretpostavku da je Washington shvatio glupost svojih provokacije protiv Rusije, istaknuo je američko-njemački istraživač i povjesničar F. William Engdahl dodajući da je SAD jedina supersila koja ničim izazvana brzo gubi svoj globalni utjecaj.

“Suprotno od očekivane reakcije da će Rusija izigravati bespomoćnu žrtvu i da će se stisnuti u strahu od američkih napora da je izoliraju, Putin je pokrenuo sjajan niz stranih ekonomskih, vojnih i političkih inicijativa koje su se do travnja pretvorile u sjeme kristala novog globalnog monetarnog poretka u kojem novi euroazijski ekonomski div konkurira američkoj supersili koja je do sada imala globalnu hegemoniju. On je izazvao same osnove američkog sustava koji kroz dolar dominira svijetom, te je doveo u pitanje američki globalni utjecaj na svjetski poredak svugdje od Indije, Brazila, Kube, Grčke pa i Turske “, naglasio je povjesničar.

Tenzije između SAD i Rusije rastu sve više, povodom Ukrajine, BRICS-a, sankcija i opkoljavanja od strane NATO-a, a najnovija meta angloameričke destabilizacione kampanje jeste Makedonija.

Džordž Soros, NATO i elementi Obojene revolucije će se postarati da uništi makedonsku vlast i osigura propast makedonskog naroda uvođenjem zapadne demokratije.

Džordž Soros je najpoznatiji po tome što je finansirao takozvanu „Buldožer revoluciju“ u Srbiji, kojom je svrgnut predsednik Slobodan Milošević 2000. godine, zatim po finansiranju „Revolucije ruža“ u Gruziji 2003. godine, finansiranju islamskog pokreta u Turskoj, ali i pokreta Okupiraj Vol Strit u SAD, a svaki od ovih događaja je doneo samo bedu i siromaštvo, opravdavajući delovanje policije protiv građana.

Takođe, Džordž Soros ima umešane prste u društvene nemire koji se trenutno odvijaju u SAD od Floride, preko Fergusona do Baltimora.

Soros svoje delovanje sakriva iza „levičarskih“ nevladinih organizacija, koje su u stvari revolucionarne organizacije osmišljene da prate političku agendu, da uvode marionetske režime i služe angloameričkoj oligarhiji.

Njegova poznata organizacija po imenu Open Society Institute (OSI) je veoma aktivna u Makedoniji i deluje sa mnoštvom drugih „građanskih organizacija“, opkoljavajući Makedoniju sa svih strana.

OSI u Makedoniji deluje već skoro 20 godina, na čelu sa Vladimirom Milcinom, bivšim policijskim doslušnikom iz vremena komunizma. Milcin je bio ključan za ocrnjivanje glumca i disidenta Rista Siskova.

Pored OSI, u Makedoniji deluju još i MoveOn.org, Media Matters, Centar za američki progres itd.

Takođe, treba istaći da su makedonski mediji poput Telma i 24 Vesti veliki pobornici antivladinih protesta. Obe ove medijske kuće finansira Soros.
Zaista, čak je i opozicioni lider Zoran Zaev Sorosov plaćenik koji je povezan sa CIA-om. Čitava njegova stranka Socijaldemokratske unije Makedonije (SDSM) predstavlja Sorosovog plaćenika.

U Skoplju je do 22 sata trajao miting podrške aktuelnoj vlasti koji je organizovala VMRO-DPMNE premijera Nikole Gruevskog. Miting je protekao bez incidenata.

Počeo je intoniranjem makedonske himne koju je pjevala pjevačica Kaliopi, nakon čega je minutom šutnje odata pošta poginulima u Kumanovu.

Do 21:30 sati na mitingu se, prema procjenama, okupilo oko 90.000 ljudi.

Demonstranti su nosili makedonske zastave i transparente podrške premijeru i vladajućoj politici. Na jednom transparentu je pisalo "No USA, VMRO Makedonija".

Makedonski mediji prenose da je ovo najmasovniji miting u historiji nezavisne Makedonije.

"Makedonija se neće predati, ona je jaka i s toga nema povlačenja", poručio je Gruevski.

On je naglasio da Makedoniji ne trebaju demokrate koji preko svojih kontrolisanih i spolja finansiranih medija reklamiraju šta će promijeniti ako dođu na vlast.

Kraljevina Saudijska Arabija (KSA) je otvorila natječaj za novih osam radnih mjesta krvnika zbog sve večeg broja osuđenika na smrt.

U Saudijskoj Arabiji se smrtna kazna izvršava na javnim mjestima kao što su trgovi odsjecanjem glave. U natječaju se navodi da nisu potrebne nikakve kvalifikacije za taj zastrašujuči posao. Ove godine je samo tijekom ovog mjeseca izvršeno 85 egzekucija odrubljivanjem glave dok je tokom cijele prošle godine izvršeno “samo” 88 odrubljivanja glava osuđenicima. Oni koji pristanu na to zaposlenje neće sjediti besposleni jer u Saudijskoj Arabiji rapidno raste broj osuđenika, a između ostalog krvnici će se također baviti odsjecanjem udova kradljivcima te organizacijom kamenovanja “preljubnica”.

Inače smrtna kazna se dosuđuje u Saudijskoj Arabiji ubojicama, krijumčarima droge te za svako antidržavno djelovanje u što spada i vrijeđanje kralja ili kritiziranje vlasti. Tako je naprimjer sheikh Nimr Baqir al-Nimr, međunarodno poštovan i priznat Shia klerik osuđen na smrt odsjecanjem glave i javnim pokazivanjem njegovog obezglavljenog tijela kao upozorenje ostalima. Njegovi zločini zbog kojih je osuđen na tako tešku kaznu su službeno :

1. Nepoštovanje vladara

2. Poticanje na sektaške svađe

3. Poticanje i ohrabrivanje ljudi na demonstracije, te predvođenje istih