Znanost i tehnologijaS


Comet 2

Najveći suvremeni udarni krater na Zemlji otkriven u južnoj Kini

krater
© Zasluge za sliku: Ming ChenPanoramska snimka kratera Jinlin snimljena dronom s označenom približnom lokacijom ruba kratera
Krater star tek nekoliko tisuća godina otkriva novu dimenziju udara nebeskih tijela na Zemlju.

Na jugu Kine znanstvenici su otkrili iznimno dobro očuvan udarni krater koji baca novo svjetlo na to kako meteoroidi i drugi kozmički objekti sudaraju sa Zemljom.

Istraživači sa sveučilišta u Šangaju i Guangzhouu objavili su u časopisu Matter and Radiation at Extremes otkriće kratera Jinlin - udarne strukture smještene na šumovitom brežuljku u pokrajini Guangdong, koja je očuvana unutar debelog sloja trošnog granita. Riječ je o jednom od tek oko dvjesto poznatih kratera na svijetu i geološki vrlo mladom primjeru. Na temelju procjena erozije okolnog tla, krater je nastao u ranom ili srednjem holocenu, razdoblju koje je započelo prije oko 11 700 godina, nakon posljednjeg ledenog doba.

Cassiopaea

Znanstvenici prvi put snimili trenutak kad supernova razdire zvijezdu

aaaaaaaaaaaaaaaaa
© ESO/L. CalçadaUmjetnički prikaz SN 2024ggi
Znanstvenici su po prvi put uspjeli zabilježiti točan oblik udarnog vala supernove u trenutku dok se probijao kroz površinu umiruće zvijezde. Riječ je o supernovi SN 2024ggi, uočenoj u travnju prošle godine na udaljenosti od 23,6 milijuna svjetlosnih godina, koja je nakratko poprimila jajolik, maslinast oblik prije nego što se njezin udarni val sudario s okolnim materijalom. Ovo zapanjujuće opažanje, koje popunjava ključne praznine u razumijevanju najranijih faza evolucije supernova, ne bi bilo moguće da je zabilježeno samo dan kasnije, piše Science Alert.

"Geometrija eksplozije supernove pruža temeljne informacije o zvjezdanoj evoluciji i fizičkim procesima koji dovode do ovih kozmičkih vatrometa," izjavio je astrofizičar Yi Yang sa Sveučilišta Tsinghua u Kini, prvi autor novog znanstvenog rada koji opisuje SN 2024ggi.

Galaxy

Astronomi u arhivskim podacima otkrili zapis o zvjezdanoj oluji 10.000 puta jačoj od solarnih oluja

Ilustracija CME-a koji izbija iz zvijezde
© NNASA/CXC/INAF/Argiroffi, C. et al./S. WiessingerIlustracija CME-a koji izbija iz zvijezde
Kad se događaju solarne oluje, često se piše o mogućim posljedicama i šalju ozbiljna upozorenja. Probajte sad zamisliti da sa Sunca krene solarna oluja 10.000 puta jača od najjače oluje ikad zabilježene s naše zvijezde.

Astronomi su prvi put otkrili oluju na zvijezdi izvan Sunčevog sustava, BIla je riječ o erupciji toliko snažnoj da je mogla ogoliti atmosfere obližnjih planeta. To otkriće, objavljeno u časopisu Nature, predstavlja prekretnicu u razumijevanju ponašanja zvijezda i mogućnosti postojanja života na planetima izvan Sunčeva sustava.

Info

Chandra uočava udarnu frontu supernove koja se kreće velikom brzinom

supernova remnant N132D
© NASA, ESA, and the Hubble SM4 ERO TeamOptička slika ostatka supernove N132D u obližnjem Velikom Magellanovom oblaku
Prekrasni mjehurići vrućeg ioniziranog plina, ostaci supernove, prate dane umiranja masivnih zvijezda. Nedavna studija koristi rendgenski opservatorij Chandra kako bi detaljno opisala kretanje i razumjela podrijetlo jednog ostatka supernove.

Praćenje ostataka supernove

Masivne zvijezde, oko 8 solarnih masa ili više, završit će svoj kratki život u nasilnim supernovama s kolapsom jezgre. Ove eksplozije probijaju se u bilo koji okolni međuzvjezdani medij, izrezujući šupljine niske gustoće i ispuhujući materijal prema van. Pojavljujući se kao mjehurić ili ljuska vrućeg plina, ostatak supernove nosi potpise vrste zvijezde koja ga je proizvela i načine na koje je zvijezda oblikovala svoj okoliš tijekom svog života.

U blizini, u Velikom Magellanovom oblaku, nalazi se 2.500 godina star ostatak supernove N132D - najsvjetliji ostatak supernove u Lokalnoj skupini galaksija. Iako su veličina N132D, vjerojatna masa pretka i kemijski sastav dobro ograničeni, astronomi još nisu utvrdili brzinu fronte rendgenskog udara - vanjskog ruba ostatka supernove koji se zabija u međuzvjezdani medij. Ovo mjerenje je ključno za razumijevanje lokalnih uvjeta s kojima se supernova prvi put susrela i kako će njezino širenje nastaviti utjecati na međuzvjezdani medij tijekom vremena.

Comet 2

3I/ATLAS pokazuje složeni sustav mlazova nakon perihela

aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
© M. Jäger, G. Rhemann, E. ProsperiSložene RGB snimke međuzvjezdanog objekta 3I/ATLAS snimljene 8. studenog 2025. u 4.10 po univerzalnom vremenu (UT). Smjer prema Suncu (suprotno od strelice u gornjem dijelu kadra) usmjeren je prema donjem lijevom kutu slike
Astronomi zabilježili neobičnu aktivnost međuzvjezdanog posjetitelja.

U ranim jutarnjim satima 8. studenog 2025., u 4.10 po univerzalnom vremenu (UT), 5.10 u jutro po hrvatskom vremenu, međuzvjezdani objekt 3I/ATLAS pokazao je iznimno složenu strukturu mlazova koji izbijaju iz njegove jezgre. Kako pšiše profesor Avi Loeb, promatranja su proveli M. Jäger, G. Rhemann i E. Prosperi, dok se objekt nalazio 29 stupnjeva udaljen od Sunca na nebu.

Složene kompozitne snimke, sastavljene od 24 ekspozicije kroz zeleni filtar (svaka u trajanju od 35 sekundi) te po dvije kroz crveni i plavi filtar, otkrivaju veliki svjetleći omotač koji se širi do približno pola milijuna kilometara od jezgre, odnosno oko pet lučnih minuta. U njemu se jasno razlikuje najmanje sedam zasebnih mlazova, uključujući i nekoliko tzv. antirepova, struktura usmjerenih prema Suncu, suprotno od uobičajenog repa kometa.

Satellite

NASA-ISRO satelit poslao prve radarske snimke Zemljine površine

Maine’s Mount Desert Island
© NASA/JPL-CaltechOva slika snimljena 21. kolovoza s NISAR-ovog L-pojasnog radara prikazuje otok Mount Desert u Maineu. Zelena boja označava šumu; magenta predstavlja tvrde ili pravilne površine, poput golog tla i zgrada. Magenta područje na sjeveroistočnom kraju otoka je grad Bar Harbor.
Prve slike površine našeg planeta s NISAR-ovog (NASA-ISRO Synthetic Aperture Radar) satelita za promatranje Zemlje su stigle i nude uvid u ono što dolazi dok se zajednička misija NASA-e i ISRO-a (Indijske organizacije za istraživanje svemira) približava punim znanstvenim operacijama kasnije ove godine.

Telescope

Opservatorij uočio najveći i najudaljeniji bljesak crne rupe ikad zabilježen

lalalalalala
© Caltech/R. Hurt (IPAC)Ovaj umjetnikov koncept prikazuje supermasivnu crnu rupu u procesu usitnjavanja masivne zvijezde (formalno nazvane događaj plimnog poremećaja ili TDE) - najmanje 30 puta veće mase od našeg Sunca - u komadiće
U svom vrhuncu bio je 30 puta sjajniji od bilo kojeg prethodno zabilježenog bljeska crne rupe.

Supermasivna crna rupa J2245+3743 zabilježena je kako proizvodi najsnažniji bljesak u povijesti astronomskih opažanja. Ova aktivna galaktička jezgra (AGN), teška oko 500 milijuna masa Sunca, izbacila je izboj svjetlosti bez presedana - događaj kakav znanstvenici dosad nisu imali prilike promatrati.

Fenomen je prvi uočio Zwicky Transient Facility (ZTF), sustav teleskopa sa Palomar opservatorija Kalifornijskog instituta za tehnologiju (Caltech), još 2018. godine. Tijekom nekoliko mjeseci, sjaj izvora pojačao se četrdeseterostruko, dosegnuvši luminoznost usporedivu s deset trilijuna Sunca. To je 30 puta jače od bilo kojeg prethodnog izboja takve vrste. A budući da se objekt nalazi na udaljenosti od oko 10 milijardi svjetlosnih godina, njegova svjetlost do nas dopire nevjerojatnom snagom.

Komentar: Više o suradnji sa ZTF-om:




Comet 2

Čudno staklo razasuto po južnoj Australiji čini se da potječe od misterioznog udara asteroida prije 11 milijuna godina

žžžžžžžžžžžžžžžž
© Earth and Planetary Science LettersPrema novoj studiji, ovih šest neobičnih tektita staro je milijune godina i razlikuje se od drugih tektita pronađenih u blizini
Neobične staklene kuglice razasute diljem australske pustinje svjedoče o drevnom udaru meteorita za koji znanstvenici dosad nisu znali. Prema novoj analizi koju je vodila geoznanstvenica Anna Musolino sa Sveučilišta Aix-Marseille, sićušne staklene sfere pronađene u Južnoj Australiji imaju jedinstven sastav, nastao taljenjem pri udaru, kakav nije pronađen nigdje drugdje u svijetu, piše Science Alert.

Istraživači kažu da su ovi novoproglašeni minerali, nazvani ananguiti, nastali u divovskom udaru koji se dogodio prije otprilike 11 milijuna godina. Ono što cijelu priču čini posebno zanimljivom jest činjenica da geolozi još uvijek nisu pronašli nikakav trag kratera povezanog s ovim događajem - događajem koji je morao biti dovoljno snažan da ostavi mineralne tragove koji su se očuvali milijunima godina.

Crusader

Flashback SOTT Fokus: Vještice, kometi i planetarne kataklizme - 1. dio

witch1
© Dot Connector Magazine

Originalni članak na engleskom jeziku je prvotno objavljen u DCM-u, tadašnjem službenom glasilu Sott.net-a.

Uoči ovogodišnje Noći vještica, donosimo Vam prijevod odličnog eseja Laure Knight-Jadczyk, podijeljen u nekoliko dijelova, nakon kojeg ćete bundeve i "maškare" zadnjeg dana mjeseca listopada gledati u sasvim novom, objektivnijem svjetlu.


Kad razmišljate o Noći vještica, koja je prva slika koja Vam padne na um? Provela sam malu neformalnu anketu među prijateljima, obitelji i suradnicima. Pogodite koja je slika završila na prvom mjestu? Izbušene bundeve s postavljenom svijećom unutra (engl. jack-o-lantern)! Mogu se kladiti da ste mislili da ću reći "vještice". Pa, i ja sam bila sigurna da će biti vještice, ali one su se tek zamalo našle na drugoj poziciji!

Kad ja razmišljam o Noći vještica, mislim na školske projekte iz likovnog kada smo izrezivali papir u obliku vještica koji smo onda lijepili na velike žute mjesece izrađene iz hamer papira. Vještica je uvijek bila na metli dok joj se crna haljina vijorila na vjetru, u pratnji bi joj bila crna mačka koja sjedi na kraju metle. Čak i tada sam se pitala kako ta mačka uspijeva ostati na metli i zašto bi itko mislio da je jahanje metle iole ugodno.

No, tako je kako je: na značajan način, Noć vještica, i samo ime nam govori, se povezuje s vješticama, zlim ženama koje šuruju s vragom, te čine loše i zle stvari poput zatvaranja izgubljene djece kako bi ih uhranile i pojele, davanja otrovnih jabuka i podmetanja vretena kako bi otrovale napuštene i nesretne princeze koje samo traže pravu ljubav.

Komentar: Sljedeći dijelovi ovog članka:


Beaker

Znanstvenici su korak bliže testiranju drevnih kostura na trudnoću

mmmmmmmmmm
© Matt Dunham/APIstraživači kažu da sada mogu otkriti prisutnost hormona povezanih s trudnoćom u drevnim ljudskim ostacima
Znanstvenici su otkrili metodu za testiranje drevnih ljudskih ostataka na hormone povezane s trudnoćom, što predstavlja proboj koji bi arheolozima mogao omogućiti da utvrde je li žena u trenutku smrti bila trudna ili je nedavno rodila.

Prema studiji objavljenoj 2. listopada u časopisu Journal of Archaeological Science, istraživači su uspjeli detektirati ključne reproduktivne hormone - estrogen, progesteron i testosteron - u kostima i zubima kostura starih i do 1000 godina, piše CNN.

"Pronašli smo 'hormonski arhiv' u kosturima i zubima", izjavila je glavna autorica studije Aimée Barlow, arheologinja sa Sveučilišta u Sheffieldu. "Ovo je prvi put. Nitko nikada prije nije otkrio ove specifične hormone u zubima ili zubnom kamencu", rekla je Barlow za CNN. "Također je prvi put da je progesteron uspješno izmjeren u ljudskom koštanom tkivu."