Znanost i tehnologijaS


Telescope

Hubble snimio najoštriju fotografiju međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS

Svemirski teleskop Hubble snimio je najdetaljniju fotografiju međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS i suzio procjenu veličine njegove ledene jezgre. Više NASA-inih misija paralelno promatra objekt kako bi utvrdile njegov sastav i fizikalna svojstva.
3I/ATLAS Hubble 21. srpnja 2025.
© Izvor: NASA/Europska svemirska agencijaOvu sliku, koju su omogućili NASA i Europska svemirska agencija, snimio je Hubble 21. srpnja 2025., kada je među­zvjezdani komet 3I/ATLAS bio udaljen 277 milijuna milja od Zemlje.
Što je Hubble zabilježio

Tim astronoma zabilježio je neočekivanog međuzvjezdanog posjetitelja preciznom optikom Hubblea. Na temelju podataka procjenjuju da promjer čvrste, ledene jezgre iznosi najviše 5,6 kilometara, a mogao bi biti i oko 320 metara. Unatoč strožim ograničenjima u odnosu na ranije zemaljske procjene, sama jezgra zasad se ne može izravno vidjeti, ni Hubbleom.

Hubble je snimio i oblak prašine koji izbija s osunčane strane te naznaku repa koji se proteže od jezgre. Iz podataka proizlazi količina izbačene prašine tipična za komete prvi put uočene na udaljenosti oko 483 milijuna kilometara od Sunca. Ponašanje je slično kometima koji potječu iz našeg Sunčeva sustava. Razlika je u tome što je ovaj posjetitelj nastao u drugom planetarnom sustavu unutar Mliječne staze.


Komentar: Znanstvenici su začuđeni što ovaj komet nema "rep". Kako smo naučili na našim stranicama o električnoj prirodi svemira i iz knjige knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk, u poglavlju "Kometi ili asteroidi?" stoji:
Temeljna razlika između asteroida i kometa nije njihov kemijski sastav (prljavi, paperjasti, ledeni kometi naspram stjenovitih asteroida). Radije, kako to već dugo ističu plazma teoretičari, ono što razlikuje 'komete' od 'asteroida' je njihova električna aktivnost.

Kada razlika u električnom potencijalu između asteroida i okolne plazme nije prevelika, asteroid pokazuje tamni način izboja (pražnjenja)8 ili nikakav izboj. No kada je razlika u potencijalu dovoljno velika, asteroid se prebaci u sjajni način izboja.9 U tom trenutku asteroid je komet. Iz te perspektive, komet je sjajeći asteroid, a asteroid je nesjajeći komet. Stoga, isto tijelo može uzastopno biti komet, pa asteroid, opet komet, itd., ovisno o varijacijama u okolnom električnom polju kojem je izloženo.10
Očekujemo da kako će se ovaj komet približavati Suncu, tako će se i "pojaviti" njegov rep.


Komentar: Povezana vijest: Potvrđeno! 3I/ATLAS je međuzvjezdani objekt koji dolazi iz drugog Sunčevog sustava


Telescope

Identificirana je najstarija i najudaljenija crna rupa ikad potvrđena

Najstarija i najudaljenija potvrđena crna rupa
Međunarodni tim astronoma, predvođen Sveučilištem u Teksasu u Cosmic Frontier Centru u Austinu, identificirao je najudaljeniju crnu rupu ikad potvrđenu.

Ona i njezina galaksija CAPERS-LRD-z9, nastale su "samo" 500 milijuna godina nakon Velikog praska. To ih smješta 13,3 milijarde godina u prošlost, kada je naš svemir bio na samo 3% od današnje starosti, što pruža jedinstvenu priliku za proučavanje strukture i evolucije ovog enigmatičnog razdoblja.

Microscope 2

Znanstvenici nagađaju da ljudi možda imaju neiskorištene 'supermoći' iz gena povezanih s hibernacijom

slika
Postoje geni koji pomažu u regulaciji metaboličkih promjena povezanih s hibernacijom. Neki znanstvenici smatraju da bi ova DNK, ako se ciljano djeluje, mogla biti korisna za ljudsko zdravlje
Kad pomislite na "supermoći" vjerojatno vam se u glavi vrte slike junaka poput Spidermana, Ironmana, Thora i sličnih. No, znanstvenici sa sveučilišta Utah tvrde da i naš DNK sadrži određene gene koji skrivaju "supermoći". Samo ih trebamo "probuditi".

Rana istraživanja koja su provedena na ljudskom genomu otkrila su da se sisavci koji hiberniraju oslanjaju na određene gene kako bi prilagodili svoj metabolizam tom jedinstvenom stanju niske energije. A znanstvenici su otkrili da i ljudi imaju te iste gene, samo ih trebamo "probuditi".

Hibernacija nudi čitav niz različitih biometrijski važnih supermoći, istaknuo je za Live Science glavni autor studije i profesor ljudske genetike na Sveučilištu Utah, Christopher Gregg.

On i njegov tim nadaju se kako bi ti uspavani geni mogli biti odgovor za liječenje stanja kao što je dijabetes.

Kao primjer naveo je vjeverice koje koriste inzulinsku rezistanciju kako bi se udebljale prije hibernacije, ali ju "gase" kad hibernacija započne. Razumijevanje kako taj "prekidač" funkcionira moglo bi pomoći u liječenju dijabetesa tipa 2.

Dig

Slučajno križanje rajčice s drugom biljkom u prošlosti dalo je svijetu krumpir

krumpir
© brightstars/Getty ImagesKrumpir i rajčica su srodniji nego što izgledaju
Sigurno ste se pitali šta je prvo uzgojeno - krompir ili paradajz?

Nova genetička studija iz Kine kaže da je odgovor da su sočni, mirisni paradajz prvi stigli na planetu Zemlju i na kraju pomogli škrobnim krompirima da učine isto i budu savršen prilog hrani na tanjiru.

Prije otprilike 9 miliona godina, prirodno križanje u divljini između biljaka paradajza i biljne vrste slične krompiru u današnjoj Južnoj Americi dalo je put onome što danas poznajemo kao krompir.

Ova nova (i hranjiva) biljka nastala je evolucijskim događajem koji je izazvao formiranje gomolja - podzemne strukture koju biljke poput krompira, jama i tarosa koriste za skladištenje hrane. Nalazi su detaljno opisani u studiji objavljenoj 31. jula u časopisu Cell.

"Naši nalazi pokazuju kako hibridizacija između vrsta može pokrenuti evoluciju novih osobina, omogućavajući pojavu još većeg broja vrsta", rekao je u saopštenju Sanwen Huang, koautor studije i poljoprivredni genomist Kineske akademije poljoprivrednih nauka. "Konačno smo riješili misteriju porijekla krompira."

Bizarro Earth

Kanada se raspada: Geolozi otkrivaju skrivenu rasjednu liniju koja bi mogla izazvati razorne potrese

Aerial Photograph of Geological Landform, Mersin – Turkey.
© iStockZračna fotografija geološkog reljefa, Mersin - Turska
Duboko u šumama sjeverne Kanade, znanstvenici su otkrili zabrinjavajuće pomake tla koji ukazuju na buđenje drevnog geološkog diva. Rasjed Tintina, koji se proteže na čak 1.000 kilometara od Yukona do Aljaske, smatran je neaktivnim posljednjih 40 milijuna godina. Međutim, nova studija sugerira da je ovo zatišje možda pri kraju i da regiji prijeti potres razorne snage, piše Science Alert.

Znakovi drevnih potresa

Istraživači sa sveučilišta Victoria i Alberta u Kanadi identificirali su dokaze o dva relativno nedavna seta potresa koji su značajno preoblikovali krajolik: jedan se dogodio prije 2,6 milijuna godina, a drugi prije 132.000 godina. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da u posljednjih 12.000 godina nisu pronađeni tragovi značajnijih seizmičkih aktivnosti. Ovo dugo razdoblje mira zapravo bi moglo biti znak upozorenja.

"Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je nekoliko manjih potresa magnitude 3 do 4 duž rasjeda Tintina, ali ništa što bi sugeriralo da je sposoban za velika pucanja," izjavio je geolog Theron Finley sa Sveučilišta Victoria. "Sve veća dostupnost podataka visoke rezolucije potaknula nas je da ponovno ispitamo rasjed, tražeći dokaze o prapovijesnim potresima u krajoliku."

Galaxy

Orionova maglica, Plejade i Hijade dijele zajedničko podrijetlo, kaže nova studija

slika
© Aladin sky atlas/CDS Strasbourški opservatorij (Francuska)Slika prikazuje - zviježđe Orion sa skupom Orionova maglica kao središnjom "zvijezdom" u Orionovom maču, Plejade i Hijade. Sva tri otvorena skupa istaknuta su velikim žutim krugovima.
Što ako Orionova maglica, Plejade i Hijade dijele istu zvjezdanu prošlost?

Nova studija sugerira upravo to: da Orionova maglica, Plejade i Hijade nisu samo blizu na nebu, nego da potječu iz istog izvora. Astrofizičari s Instituta za napredne studije u temeljnoj znanosti (IASBS) u Iranu i Sveučilišta u Bonnu izradili su simulaciju koja pokazuje kako bi ta tri slavna skupa mogla biti različita poglavlja istog kozmičkog razvoja. Studija je objavljena u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Mladi, zreli i stari

Na prvi pogled, Orionova maglica, Plejade i Hijade djeluju kao potpuno odvojeni objekti. Orionova maglica (Orion Nebula Cluster, ONC) mlada je regija u kojoj zvijezde još uvijek nastaju - stara svega 2,5 milijuna godina i udaljena oko 1.350 svjetlosnih godina. U njoj se nalaze tisuće mladih zvijezda uronjenih u oblake plina iz kojih su se formirale.

Galaxy

Astronomi prvi put svjedoče nastanku novog Sunčevog sustava

slika
Zvijezda HOPS-315 nalazi se u najranijoj fazi stvaranja planetarnog sustava. Snimka ALMA-e prikazuje izbačaje ugljikova monoksida (narančasto) i silicijeva monoksida (plavo), koji se šire iz središta zvijezde. U kombinaciji s podacima teleskopa James Webb, opažanja pokazuju da se oko zvijezde stvara disk u kojem se vrući plinovi počinju kondenzirati u čvrste silikate — prvi korak prema nastanku planeta.
Zasluge: ALMA (ESO/NAOJ/NRAO) / M. McClure i sur.
Astronomi su prvi put izravno svjedočili najranijim fazama formiranja stjenovitih planeta oko mlade zvijezde, pružajući nam jedinstven prozor u praskozorje našeg vlastitog Sunčevog sustava. Riječ je o dosad neviđenom pogledu na "nulti trenutak", ključno razdoblje kada novi svjetovi tek počinju dobivati svoj oblik.

Ovo revolucionarno otkriće, objavljeno u srijedu u časopisu Nature, uspjelo je zabilježiti stvaranje jezgri planeta unutar gustog plinovitog diska koji okružuje zvijezdu Hops-315.

Pogled u kolijevku planeta

"Uspjeli smo izravno zaviriti u vruću regiju u kojoj se rađaju stjenoviti planeti poput Zemlje", izjavila je Melissa McClure iz Opservatorija Leiden u Nizozemskoj, voditeljica međunarodnog istraživačkog tima. "Prvi put možemo sa sigurnošću reći da se prvi koraci formiranja planeta događaju upravo sada."

Control Panel

Značaj reverzibilnih hidroelektrana za našu energetsku budućnost

Hidroelektrana na jezeru Perućac
© ShutterstockHidroelektrana na jezeru Perućac
U Srbiji se gradi reverzibilna hidroelektrana Bistrica, sa planiranim puštanjem u rad 2032. godine. Kako ova elektrana funkcioniše, i zašto su reverzibilne elektrane važne za našu energetsku budućnost piše dr Tina Dašić sa Građevinskog fakulteta u Beogradu.

Hidroelektrane su decenijama bile pouzdan oslonac elektroenergetskih sistema, a njihova uloga u savremenoj energetskoj tranziciji postaje još značajnija.

Paralelno sa postepenim povlačenjem termoelektrana, koje karakterišu stabilna i predvidiva proizvodnja, sve veći deo energetskog miksa zauzimaju solarne i vetroelektrane, čija proizvodnja zavisi od vremenskih prilika zbog čega je nepredvidiva i promenljiva. Iz tih razloga raste potreba za fleksibilnim i pouzdanim balansnim kapacitetima.

Reverzibilne hidroelektrane se u tom kontekstu izdvajaju kao jedno od najefikasnijih rešenja, jer omogućavaju i proizvodnju i skladištenje energije, odnosno pravovremeno reagovanje na promene u potrošnji i proizvodnji.

U tom svetlu, izgradnja nove reverzibilne hidroelektrane u Srbiji - RHE Bistrica, koja se trenutno nalazi u završnim fazama projektovanja, predstavlja važan korak ka stabilnijem i održivijem elektroenergetskom sistemu. Biće to prva velika hidroelektrana (snage veće od 10 MW) koja se gradi u našoj zemlji posle više od tri decenije, još od puštanja u rad HE Pirot davne 1990. godine.

Treba naglasiti da su RHE i HE Bistrica dva odvojena hidroenergetska sistema.

Mašinska zgrada RHE nalazi se oko 3 km nizvodno od postojeće mašinske zgrade HE Bistrica. Postojeća HE Bistrica je klasična akumulaciono-derivaciona elektrana. Koristi vodu iz akumulacije Radoinja, koju, nakon energetskog iskorišćenja, ispušta u Lim, odnosno u akumulaciju Potpeć. Postrojenje se sastoji od dve klasične Francisove turbine ukupne snage 104 MW.

Sun

Portugalski fotograf snimio solarni tornado

sunce tornado 2025
© NASA
U svakom trenutku, tisuće vatrenih tornada kovitla se površinom našeg Sunca, no rijetki ih imaju priliku vidjeti. Portugalski astrofotograf Miguel Claro jedan je od njih. S lokacije za promatranje tamnog neba u portugalskom rezervatu Alqueva, Claro je tijekom posljednjih nekoliko godina snimio nevjerojatne prizore Sunčeve kromosfere, narančasto-crvenog sloja Sunčeve atmosfere, piše National Geographic.

Energija koja pokreće naš Sunčev sustav rađa se u jezgri Sunca kroz proces nuklearne fuzije. Ta energija putuje prema površini i stvara iznimno složeno i dinamično okruženje, prepuno fascinantnih pojava poput solarnih tornada. "Fotografiranje Sunca jednako je zahtjevno koliko i nevjerojatno", kaže Claro. "Kada ga promatram kroz opremu, vidim da se na Suncu uvijek događa nešto novo, nešto čega dan ranije nije bilo."



Fireball 5

Sumnjiv bljesak upućuje na mogući udar u Saturn

Astronomi traže pomoć nakon što je mogući udar u Saturn zabilježen na NASA-inoj snimci.
udar saturn
© Mario RanaMario Rana u Virginiji snimio je ovaj kadar Saturna u 5:07:56 EDT (9:07:56 UTC) 5. srpnja 2025. Vidite li onaj jarki bljesak na rubu označen plavim oznakama? Nešto je možda udarilo u Saturn, stvarajući taj kratki bljesak svjetlosti. Hvala, Mario!
Planetarni virtualni opservatorij i laboratorij (PVOL) pozvao je astronome diljem svijeta da provjere svoje snimke Saturna, nakon što je NASA-in promatrač Mario Rana zabilježio ono što bi mogao biti udar svemirskog objekta u atmosferu plinovitog diva.

Kratak bljesak

Na snimci nastaloj 5. srpnja između 09:00 i 09:15 UTC vidi se kratak, intenzivan bljesak svjetla na lijevom rubu Saturnova diska. Iako nije službeno potvrđeno, snimka pokazuje optički potpis koji odgovara udaru objekta — poput meteoroida — u gornje slojeve Saturnove atmosfere.

PVOL je odmah objavio apel promatračima koji su u tom razdoblju usmjerili teleskope prema Saturnu, kako bi se pronašle dodatne snimke koje bi potvrdile ili opovrgnule da je riječ o stvarnom fizičkom sudaru.


"Marc Delcroix prijavljuje potencijalni udar u Saturn, zabilježen u nekoliko kadrova videozapisa Maria Rane. Vrlo je važno prikupiti druge snimke iz tog vremenskog okvira kako bi se utvrdila vjerodostojnost ovog događaja," navodi PVOL.