Znanost i tehnologijaS


Jupiter

Istraživači otkrivaju novi plazma val u Jupiterovoj aurori

Ivan Petričević
Kozmos
Pon, 25 Kol 2025 00:00 UTC
slika
© NASA/JPL-Caltech/SwRI/MSSSOva slika s NASA-ine svemirske letjelice Juno iz 2016. prikazuje sjeverno polarno područje Jupitera. JunoCam je snimio ovaj pogled otprilike dva sata prije najbližeg prolaska, kada je letjelica bila udaljena 120 000 milja od Jupitera.
Tim sa Sveučilišta Minnesote izvijestio je o otkriću koje mijenja sliku polarnih svjetlosti na najvećem planetu; u podacima NASA-ine misije Juno prepoznali su novi val u plazmi u Jupiterovoj aurori. Nalaz otvara put boljem razumijevanju aurora na drugim planetima i uloge magnetnih polja u zaštiti atmosfera.

Jupiter okružuje magnetosfera ispunjena plazmom; riječ je o ioniziranom plinu u kojem se atomi razdvajaju na elektrone i ione pa snažno reagiraju na magnetska polja. Kada se te čestice usmjere prema atmosferi, plin počinje svijetliti kao aurora. Za razliku od Zemlje, čiji se zeleni i plavi zastori vide golim okom, Jupiterove polarne svjetlosti uglavnom su izvan vidljivog spektra pa ih bilježimo ultraljubičastim i infracrvenim instrumentima.

Presudni podaci došli su iz misije Juno, prve letjelice u stabilnoj polarnoj orbiti oko Jupitera. Tijekom niskog preleta iznad sjevernog pola tim je prvi put sustavno analizirao plazmu nad polarnom kapom i uočio potpis fenomena koji dosad nije zabilježen u blizini Zemlje: novi val u plazmi iznimno niske frekvencije. Upravo kombinacija vrlo rijetke polarne plazme i izrazito snažnog Jupiterova magnetskog polja pomiče valne frekvencije u režim koji poznajemo samo iz modela, ne i iz naših lokalnih mjerenja.
Više...
Galaxy

Zaboravite Planet X! Iza Neptuna mogao bi postojati Planet Y veličine Zemlje

Ivan Petričević
Kozmos
Pet, 22 Kol 2025 00:00 UTC
planeta
© Peter Jurik/Alamy
Neočekivano odstupanje u orbitama ledenih tijela na rubu Sunčeva sustava potaknulo je novu hipotezu. Astronomi vjeruju da bi uzrok mogao biti neotkriveni planet mase slične Zemljinoj.

Sunčev sustav nema jasnu granicu. Premda su sonde Voyager odavno napustile prostor u kojem Sunčeva gravitacija dominira, na samim rubovima sustava i dalje kruže kometi, patuljasti planeti i ledena tijela udaljena milijardama kilometara. Ondje, gdje je Sunce tek još jedna zvijezda na tamnom nebu, znanstvenici već desetljećima tragaju za nepoznatim svijetovima. Sada novi rad, objavljen na otvorenom serveru arXiv i prihvaćen za objavu u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, donosi intrigantnu ideju - postojanje planeta koji su nazvali Planet Y.

Za razliku od često spominjanog Planet 9, koji bi trebao biti masivniji od Zemlje, a manji od Neptuna i smješten barem 300 puta dalje od Sunca nego Zemlja, Planet Y opisuje drukčiji scenarij. Potraga za takvim objektima nije nova. Još početkom 20. stoljeća astronomi su nagađali o postojanju skrivenih tijela iza Neptuna. Tada se govorilo o "Planetu X", nazivu koji je kombinirao rimski broj deset i matematičku oznaku za nepoznanicu. Nakon što je Pluton preklasificiran u patuljasti planet, interes za dodatne planete nije nestao - samo je dobio novo ime i novi trag.
Više...
Rainbow

Enkelad stvorio neobičnu dugu iznad Saturnovih prstenova

Ivan Petričević
Kozmos
Čet, 21 Kol 2025 00:00 UTC
duga
© NASA/JPL-Caltech/Institut za svemirske znanosti/Rubbrecht i dr.; izmijenio IFLScienceEnkelad stvara dugu u svemiru
Astronomi su u podacima s misije Cassini otkrili pojavu nalik dugi iznad Enkelada, ledenog mjeseca Saturna. Ispostavilo se da izvor tog svjetlosnog fenomena leži u samom prstenu E, koji mjesec neprestano puni materijalom iz svojih ledenih gejzira.

Duga u podacima Cassinija

Enkelad je malen, ali vrlo aktivan mjesec. Kada je misija Cassini, zajednički projekt NASA-e, Europske svemirske agencije i Talijanske svemirske agencije, proučavala Saturn i njegove satelite, pokazalo se da se ispod ledene kore Enkelada skriva globalni ocean. Na južnom polu otkriveni su gejziri koji izbacuju vodeni led i paru; upravo ti mlazovi hrane široki prsten E oko Saturna.

Upravo u tom prstenu znanstvenici su pronašli tragove svjetlosnog fenomena. Tim koji vodi Niels Rubbrecht s Tehnološkog sveučilišta u Delftu analizirao je tri Cassinijeva preleta pokraj Enkelada, jedan 2010. i dva 2012. godine. Na snimkama instrumenata Imaging Science Subsystem i Visual and Infrared Mapping Spectrometer uočili su nizove paralelnih pruga koje su mijenjale boju, stvarajući dojam duge.
Više...
Saturn

Svemirski teleskop James Webb otkrio novi mjesec Urana

Ivan Petričević
Kozmos
Sre, 20 Kol 2025 00:00 UTC
uran
© NASA, ESA, CSA, STScI, M. El Moutamid (SwRI), M. Hedman (Sveučilište u Idahu)Ova slika snimljena NIRCam (Near-Infrared Camera) svemirskog teleskopa James Webb prikazuje novootkriveni mjesec Urana, označen kao S/2025 U1, kao i 13 od 28 drugih poznatih mjeseca koji kruže oko planeta. (Mali mjesec poznat kao Cordelia kruži unutar najudaljenijeg prstena planeta, ali nije vidljiv na ovim slikama zbog sjaja prstenova.) Ova slika je zapravo kompozit od tri različita tretmana JWST podataka, otkrivajući detalje u Uranovoj atmosferi, prstenovima planeta i njegovim mjesecima.
Uran je dobio još jednog pratioca. Najnovija opažanja Svemirskog teleskopa James Webb otkrila su malen satelit smješten neposredno izvan prstenova planeta, čime je ukupan broj poznatih Uranovih mjeseca narastao na 29.

Novootkriveni objekt promjera je oko 10 kilometara, približno veličine manjeg grada. Otkriće je potvrdila dr. Maryame El Moutamid iz NASA-e, istaknuvši da je riječ o mjesecu koji je promaknuo čak i letjelici Voyager 2 tijekom povijesnog preleta 1986. godine. Premda službena znanstvena recenzija još traje, pomaci točke na nizu snimaka teleskopa teško se mogu objasniti drugačije nego postojanjem satelita.

Mjesec se nalazi oko 56 000 kilometara od središta Urana i kruži gotovo savršeno kružnom orbitom u ekvatorijalnoj ravnini planeta. Smješten je između orbita mjeseca Ophelia i Bianca, što ga čini trećim najbližim satelitom Uranu. Astronomi smatraju da je nastao upravo na toj lokaciji, a ne da je naknadno zarobljen.

"Uran nema premca po broju malih unutarnjih mjeseca. Njihov složen odnos s prstenovima pokazuje burnu povijest u kojoj se brišu granice između satelita i prstenastog sustava", objašnjava dr. Matthew Tiscareno iz Instituta SETI. Novi mjesec još je manji i tamniji od svih dosad poznatih unutarnjih satelita, što otvara mogućnost da se u budućnosti pronađe još cijela skupina skrivenih tijela.
Više...
Galaxy

Nikad prije viđena vrsta supernove uočena nakon korištenja umjetne inteligencije za skeniranje neba


Index
Čet, 14 Kol 2025 17:58 UTC
slika
Umjetnički prikaz događaja koji su prethodili supernovi SN 2023zkd, koja se vjerojatno dogodila kada je zvijezda pokušala progutati obližnju crnu rupu. Ovdje je oblik zvijezde rastegnut masivnim gravitacijskim silama crne rupe.
Astronomi su promatrali katastrofalne posljedice zvijezde koja je odabrala pogrešnog plesnog partnera, dokumentirajući ono što se čini kao nova vrsta supernove, koja se dogodila kada je masivna zvijezda pokušala progutati crnu rupu s kojom je bila u dugom "pas de deuxu" (plesu za dvoje).

Zvijezda, koja je najmanje 10 puta masivnija od našeg Sunca, i crna rupa, koja ima sličnu masu, bile su gravitacijski povezane jedna s drugom u onome što se naziva binarni sustav. Ali kako se udaljenost koja ih je razdvajala postupno smanjivala, čini se da je ogromna gravitacijska sila crne rupe iskrivila zvijezdu - istegnula je iz njezina sfernog oblika - i isisala materijal prije nego što je uzrokovala eksploziju.

"Uhvatili smo masivnu zvijezdu u kobnom tangu s crnom rupom", rekao je astrofizičar Alexander Gagliano iz Instituta za umjetnu inteligenciju i temeljne interakcije američke Nacionalne zaklade za znanost smještenog na Tehnološkom institutu Massachusetts, koautor studije objavljene ovog tjedna u Astrophysical Journalu.
Više...
Telescope

Hubble snimio najoštriju fotografiju međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS

Ivan Petričević
Kozmos
Pet, 08 Kol 2025 18:22 UTC
Svemirski teleskop Hubble snimio je najdetaljniju fotografiju međuzvjezdanog kometa 3I/ATLAS i suzio procjenu veličine njegove ledene jezgre. Više NASA-inih misija paralelno promatra objekt kako bi utvrdile njegov sastav i fizikalna svojstva.
3I/ATLAS Hubble 21. srpnja 2025.
© Izvor: NASA/Europska svemirska agencijaOvu sliku, koju su omogućili NASA i Europska svemirska agencija, snimio je Hubble 21. srpnja 2025., kada je među­zvjezdani komet 3I/ATLAS bio udaljen 277 milijuna milja od Zemlje.
Što je Hubble zabilježio

Tim astronoma zabilježio je neočekivanog međuzvjezdanog posjetitelja preciznom optikom Hubblea. Na temelju podataka procjenjuju da promjer čvrste, ledene jezgre iznosi najviše 5,6 kilometara, a mogao bi biti i oko 320 metara. Unatoč strožim ograničenjima u odnosu na ranije zemaljske procjene, sama jezgra zasad se ne može izravno vidjeti, ni Hubbleom.

Hubble je snimio i oblak prašine koji izbija s osunčane strane te naznaku repa koji se proteže od jezgre. Iz podataka proizlazi količina izbačene prašine tipična za komete prvi put uočene na udaljenosti oko 483 milijuna kilometara od Sunca. Ponašanje je slično kometima koji potječu iz našeg Sunčeva sustava. Razlika je u tome što je ovaj posjetitelj nastao u drugom planetarnom sustavu unutar Mliječne staze.


Komentar: Znanstvenici su začuđeni što ovaj komet nema "rep". Kako smo naučili na našim stranicama o električnoj prirodi svemira i iz knjige knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk, u poglavlju "Kometi ili asteroidi?" stoji:
Temeljna razlika između asteroida i kometa nije njihov kemijski sastav (prljavi, paperjasti, ledeni kometi naspram stjenovitih asteroida). Radije, kako to već dugo ističu plazma teoretičari, ono što razlikuje 'komete' od 'asteroida' je njihova električna aktivnost.

Kada razlika u električnom potencijalu između asteroida i okolne plazme nije prevelika, asteroid pokazuje tamni način izboja (pražnjenja)8 ili nikakav izboj. No kada je razlika u potencijalu dovoljno velika, asteroid se prebaci u sjajni način izboja.9 U tom trenutku asteroid je komet. Iz te perspektive, komet je sjajeći asteroid, a asteroid je nesjajeći komet. Stoga, isto tijelo može uzastopno biti komet, pa asteroid, opet komet, itd., ovisno o varijacijama u okolnom električnom polju kojem je izloženo.10
Očekujemo da kako će se ovaj komet približavati Suncu, tako će se i "pojaviti" njegov rep.


Komentar: Povezana vijest: Potvrđeno! 3I/ATLAS je međuzvjezdani objekt koji dolazi iz drugog Sunčevog sustava

Više...
Telescope

Identificirana je najstarija i najudaljenija crna rupa ikad potvrđena

Igor Sečen
vidi.hr
Čet, 07 Kol 2025 09:26 UTC
Najstarija i najudaljenija potvrđena crna rupa
Međunarodni tim astronoma, predvođen Sveučilištem u Teksasu u Cosmic Frontier Centru u Austinu, identificirao je najudaljeniju crnu rupu ikad potvrđenu.

Ona i njezina galaksija CAPERS-LRD-z9, nastale su "samo" 500 milijuna godina nakon Velikog praska. To ih smješta 13,3 milijarde godina u prošlost, kada je naš svemir bio na samo 3% od današnje starosti, što pruža jedinstvenu priliku za proučavanje strukture i evolucije ovog enigmatičnog razdoblja.
Više...
Microscope 2

Znanstvenici nagađaju da ljudi možda imaju neiskorištene 'supermoći' iz gena povezanih s hibernacijom

Martina Čizmić
Zimo
Pon, 04 Kol 2025 13:19 UTC
slika
Postoje geni koji pomažu u regulaciji metaboličkih promjena povezanih s hibernacijom. Neki znanstvenici smatraju da bi ova DNK, ako se ciljano djeluje, mogla biti korisna za ljudsko zdravlje
Kad pomislite na "supermoći" vjerojatno vam se u glavi vrte slike junaka poput Spidermana, Ironmana, Thora i sličnih. No, znanstvenici sa sveučilišta Utah tvrde da i naš DNK sadrži određene gene koji skrivaju "supermoći". Samo ih trebamo "probuditi".

Rana istraživanja koja su provedena na ljudskom genomu otkrila su da se sisavci koji hiberniraju oslanjaju na određene gene kako bi prilagodili svoj metabolizam tom jedinstvenom stanju niske energije. A znanstvenici su otkrili da i ljudi imaju te iste gene, samo ih trebamo "probuditi".

Hibernacija nudi čitav niz različitih biometrijski važnih supermoći, istaknuo je za Live Science glavni autor studije i profesor ljudske genetike na Sveučilištu Utah, Christopher Gregg.

On i njegov tim nadaju se kako bi ti uspavani geni mogli biti odgovor za liječenje stanja kao što je dijabetes.

Kao primjer naveo je vjeverice koje koriste inzulinsku rezistanciju kako bi se udebljale prije hibernacije, ali ju "gase" kad hibernacija započne. Razumijevanje kako taj "prekidač" funkcionira moglo bi pomoći u liječenju dijabetesa tipa 2.
Više...
Dig

Slučajno križanje rajčice s drugom biljkom u prošlosti dalo je svijetu krumpir


Radio Sarajevo
Pet, 01 Kol 2025 00:00 UTC
krumpir
© brightstars/Getty ImagesKrumpir i rajčica su srodniji nego što izgledaju
Sigurno ste se pitali šta je prvo uzgojeno - krompir ili paradajz?

Nova genetička studija iz Kine kaže da je odgovor da su sočni, mirisni paradajz prvi stigli na planetu Zemlju i na kraju pomogli škrobnim krompirima da učine isto i budu savršen prilog hrani na tanjiru.

Prije otprilike 9 miliona godina, prirodno križanje u divljini između biljaka paradajza i biljne vrste slične krompiru u današnjoj Južnoj Americi dalo je put onome što danas poznajemo kao krompir.

Ova nova (i hranjiva) biljka nastala je evolucijskim događajem koji je izazvao formiranje gomolja - podzemne strukture koju biljke poput krompira, jama i tarosa koriste za skladištenje hrane. Nalazi su detaljno opisani u studiji objavljenoj 31. jula u časopisu Cell.

"Naši nalazi pokazuju kako hibridizacija između vrsta može pokrenuti evoluciju novih osobina, omogućavajući pojavu još većeg broja vrsta", rekao je u saopštenju Sanwen Huang, koautor studije i poljoprivredni genomist Kineske akademije poljoprivrednih nauka. "Konačno smo riješili misteriju porijekla krompira."
Više...
Bizarro Earth

Kanada se raspada: Geolozi otkrivaju skrivenu rasjednu liniju koja bi mogla izazvati razorne potrese


Index
Pet, 01 Kol 2025 00:00 UTC
Aerial Photograph of Geological Landform, Mersin – Turkey.
© iStockZračna fotografija geološkog reljefa, Mersin - Turska
Duboko u šumama sjeverne Kanade, znanstvenici su otkrili zabrinjavajuće pomake tla koji ukazuju na buđenje drevnog geološkog diva. Rasjed Tintina, koji se proteže na čak 1.000 kilometara od Yukona do Aljaske, smatran je neaktivnim posljednjih 40 milijuna godina. Međutim, nova studija sugerira da je ovo zatišje možda pri kraju i da regiji prijeti potres razorne snage, piše Science Alert.

Znakovi drevnih potresa

Istraživači sa sveučilišta Victoria i Alberta u Kanadi identificirali su dokaze o dva relativno nedavna seta potresa koji su značajno preoblikovali krajolik: jedan se dogodio prije 2,6 milijuna godina, a drugi prije 132.000 godina. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da u posljednjih 12.000 godina nisu pronađeni tragovi značajnijih seizmičkih aktivnosti. Ovo dugo razdoblje mira zapravo bi moglo biti znak upozorenja.

"Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zabilježeno je nekoliko manjih potresa magnitude 3 do 4 duž rasjeda Tintina, ali ništa što bi sugeriralo da je sposoban za velika pucanja," izjavio je geolog Theron Finley sa Sveučilišta Victoria. "Sve veća dostupnost podataka visoke rezolucije potaknula nas je da ponovno ispitamo rasjed, tražeći dokaze o prapovijesnim potresima u krajoliku."
Više...