Ipak se krećemo, ali ne prema komunizmu Karla Marxa, nego apsolutističkom kapitalističkom društvu otvorenih država bez nacionalnog suvereniteta, kako ih je zamišljao Karl Popper, a njegov učenik George Soros uložio sve milijarde koje je stekao krađom i prijevarom da se i uspostavi.
Srećom, ostvarivanje ovog ideala nema više globalnu dimenziju i ograničeno je na zemlje Europske unije, SAD i još zemalja poput Kanade, Australije i drugih.
Projekt je uspješno blokiran u najmnogoljudnijim i najvećim zemljama svijeta, koje su ujedno i nuklearne sile, ali i dijelu zemalja šireg Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike. No, govorimo o onome što živimo ovdje, prije svega u Europskoj uniji.
Ubijanja suverenih nacionalnih država od strane međunarodne liberalne financijske oligarhije je emancipacija i napredak samo sa stajališta postburžoazije, gospode koja može ojačati svoju klasnu poziciju u odnose na postproleterskog slugu koji je lišen i suvereniteta i demokratske političke kontrole nad ekonomijom i financijama.
Prije Zapad nije poznavao nijedan drugi konkretan oblik demokracije, osim iskustva nacionalnih suverenih država, koja nije bila savršena i bez proturječja. Međutim, nakon 1989. se ulazi u novu fazu, eru apsolutne globalizacije u kojoj se odlučilo razoriti posljednje utvrde bivše demokracije. Cilj je bio sam jedan:
osigurati poslovanje bez konkurenata, granica i protivnika.Krenulo se u radikalnu depolitizaciju gospodarstva i oduzimanje suvereniteta nacionalnim tržištima, financijskim institucijama, a postburžoaska elita je izuzeta od bilo kakve narodne i demokratske kontrole. Ona djeluje, bolje rečeno posluje, bez ikakvih obveza i bilo kakve odgovornosti za zajednicu.
Komentar: Nije teško vidjeti da su optužbe protiv Rusije i Sirije u odnosu na istočnu Ghoutu puka propaganda. To je ono što Zapad čini od početka ovoga rata, to je ono što je učinio i u Aleppu. Ovo nije prvi put, niti će biti posljednji.