Vlasti Ekvadora saopštile su da će predati Americi sve dokumente osnivača "Vikiliksa" Džulijana Asanža koji su se nalazili u ekvadorskoj ambasadi u Londonu, prenose mediji.

Pored dokumenata, Sjedinjenim Državama će biti predati i svi Asanžovi mobilni telefoni, kompjuteri i hard diskovi.

Mediji navode i da će kompletan pretres njegovih prostorija u ambasadi Ekvadora biti obavljen 20. maja.

Podsetimo, Ekvador, u čijoj se londonskoj ambasadi Asanž krio od 2012. godine, odlučio je da ukine diplomatski azil osnivaču "Vikiliksa" zbog narušavanja više međunarodnih konvencija.

Venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro u petak je nazvao svog bivšeg šefa obavještajne službe Manuela Cristophera izdajnikom i rekao da je on pomogao u planiranju vojne pobune 30. travnja.

"Uspjeli smo dokazati da je Christophera Figueru "regrutirala CIA prije godinu dana i da je radio kao izdajnik, kao krtica, infiltriran na vrhu Sebin-a, obavještajne službe", optužio je Maduro, ne pokazujući, međutim, dokaze.

Za Madura, "general Figuera je koordinirao neuspjeli državni udar" na koji je pozvao oprbeni vođa Juan Guaido 30. travnja. Od tada je general Figuera u bijegu. Ali "uskoro će ga pravda stići i platit će izdaju", istaknuo je Nicolas Maduro.

Maduro je također u govoru koji je prenosila državna televizija rekao da ima puno povjerenje u ministra obrane Vladimira Padrina i predsjednika Vrhovnog suda Maikela Morena koji su, kako su izjavili neki američki dužnosnici, pregovarali s opozicijom oko planova za svrgavanje Madura.

Maduro je kazao da su ga Padrino, Moreno i zapovjednik predsjedničke garde Ivan Hernandez upozorili na zavjeru tjedan dana prije toga.

Dok oporbeni zastupnici kojima je Nacionalna ustavotvorna skupština ukinula zastupnički imunitet bježe u strana veleposlanstva u Caracasu, kao što je ranije učinio predsjednik stranke Voluntad Popular Leopoldo Lopez, a jučer Richard Blanco i zastupnica Marianela Magallanes, koji su pobjegli u veleposlanstva Argentine i Italije, samoproglašeni predsjednik Juan Guaido je još uvijek slobodan, što je vjerojatno odluka vlasti zemlje, koje ga žele ostaviti samog na ulicama Caracasa.

Podsjetimo da je ranije ovog tjedna uhićen njegov najbliži suradnik, zamjenik predsjednika Narodne skupštine Edgar Zambrano, koji se, okružen na ulicama Caracasa, zaključao u blindiranom vozilu, zbog čega je tajna služba SEBIN pozvala pauk i cijelo vozilo, zajedno sa Zambranom, odnijela u svoje sjedište u glavnom gradu zemlje.

Guaidó pozdravlja stranu vojnu intervenciju u Venezueli

Nakon neuspjeha državnog udara protiv Madura, samoproglašeni "privremeni predsjednik" Venezuele, Juan Guaidó, pozdravlja vojnu intervenciju u zemlji.

Govoreći u četvrtak na tiskovnoj konferenciji u venecuelanskom glavnom gradu Caracasu, oporbeni čelnik izjavio je kako je spreman i na inozemnu vojnu intervenciju u zemlji "kako bi uklonio izabranog predsjednika Nicolasa Madura, ali je naglasio kako to ovisi o njegovim međunarodnim saveznicima".

Kako bi opravdao ovu mjeru, usporedio je sebe s osloboditeljem latinoameričkog kontinenta Simonom Bolivarom koji je prije 200 godina pozvao britanske legionare da uđu na teritorij zemlje i da pomognu u borbi za neovisnost Venezuele.

Guaidó je u govoru optužio Madura da je prešao sve "crvene linije još prije nekoliko godina", stoga "zadržava sve opcije na stolu".

"Moramo razgovarati o svim mogućnostima, odgovorno, koje će stvoriti manje društvene štete, dovesti do stabilnosti i mogućnosti upravljanja situacijom, rješavanja hitnih slučajeva i otvoriti put održavanju zaista slobodnih izbora", kazao je Juan Guaidó.

Vođa propalog državnog udara je također otkrio da je već razgovarao s vladama Sjedinjenih Država, Kolumbije i Brazila, kao i državama Grupe Lima i Europske unije.

"Razgovarali smo s našim prijateljima i naravno dali potvrdan, ali uvjetovan odgovor", dodao je Guaidó.

"Fejsbuk" je uoči glasanja za Evropski parlament otvorio štab iz koga pokušava da spreči dezinformisanje građana i nedozvoljeno mešanje u izbore. Tim od 40 ljudi neprekidno dežura ispred monitora i prati objave i komentare kako bi otkrio i izbrisao lažne vesti, manipulacije i govor mržnje.

Popularna društvena mreža, htela - ne htela, našla se u ulozi regulatora političke kampanje, ne samo za izbore za Evropski parlament. Mnoge zemlje već su joj pretile da će zakonom ograničiti šta sme da se objavljuje, ako sama kompanija ne preduzme nešto da spreči manipulacije biračima.

Bilo je pitanje vremena kada će iransko rukovodstvo odgovoriti na mafijaške taktike američke administracije. Nuklearni sporazum je funkcionirao kako je dogovoreno i, čak i da je to želio, što očito nije, Iran prema sporazumu nije mogao steći nuklearno oružje. Teheran se u potpunosti pridržavao sporazuma, dopuštajući Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) neograničen pristup svim nuklearnim objektima. To su u više navrata potvrdili Ujedinjeni narodi.

U ožujku 2018. godine, dva mjeseca prije nego je Trumpov režim objavio da će jednostrano raskinuti međunarodni sporazum, IAEA je ponovila da Iran, unatoč izraelskoj propagandi, nije prekršio nijednu od ugovornih obveza.

"IAEA sada u Iranu ima najjači aktivni režim provjere u svijetu. Imali smo pristup svim mjestima koja smo morali posjetiti", izjavio je generalni direktor IAEA-e Yukiya Amano.

"Inspektori IAEA-e su proveli 3000 dana u Iranu. Ugradili smo oko 2000 nepropusnih pečata na nuklearni materijal i opremu. Proveli smo više od 60 komplementarnih pristupa i posjetili više od 190 objekata navedenih u sporazumu. IAEA je prikupila stotine tisuća satelitskih slika i više od milijun informacija iz otvorenog izvora svakog mjeseca, što predstavlja najveću mogućnost provjere ikada", rekao je u službenom izvješću Yukiya Amano.

"Od danas mogu reći da Iran provodi svoje obveze vezane uz nuklearnu energiju", dodao je generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju.

To je bila dobra vijest za one koji su bili zabrinuti zbog nuklearnog proliferacije i mogućnosti nuklearnog rata, ali i veliki izvor nezadovoljstva neokonzervativaca koji de facto vladaju u Washingtonu. Uspješan nuklearni sporazum značio je približavanje Irana ostatku svijeta. To je značilo da Iran više nitko ne može zvati "odmetničkom državom" i da se Islamsku Republiku umjesto toga treba smatrati normalnom zemljom s kojom bi druge zemlje mogle trgovati i surađivati na globalnoj sigurnosti.

Za Izrael, Saudijsku Arabiju i Sjedinjene Američke Države Donalda Trumpa, koji čine pravu "Osovinu zla" u svijetu, to je predstavljalo nepodnošljivu promjenu u međunarodnim odnosima. Iran je za SAD odmetnička država koja remeti ranije uspostavljenu ravnotežu snaga na Bliskom istoku u okviru koje američke kompanije upravljaju razvojem i raspodjelom resursa, Izrael i dalje napada palestinske teritorije i bombardira koga hoće, a Saudijska Arabija ima prekomjernu kontrolu nad tržištima nafte.

Dok Ričard Grenel, američki ambasador u Berlinu, pruža ruku nekakvog pomirenja i poručuje da "Nemačka ima potencijal da postane Trampova omiljena zemlja", "Zidojče cajtung" nemilosrdno ocenjuje: "Prijateljstvo Nemačke i Amerike leži u ruševinama".

Najnoviji povod za iskazivanje nezadovoljstva ponašanjem "velikog brata" s one strane Atlantika Nemci su pronašli u iznenadnom otkazivanju posete američkog državnog sekretara Majka Pompea, koji je u poslednji čas umesto u Berlin, ovog utorka otputovao u Bagdad.

Kontroverzni američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Grenell, poznat po oštroj kritici politike vlade u Berlinu, a najviše po svom protivljenju izgradnji ruskog plinovoda "Sjeverni tok 2" i plinovoda "Turski tok" (zbog onog prvog je u siječnju ove godine, nedugo nakon preuzimanja funkcije veleposlanika, učinio veliki diplomatski gaf, uputivši pisma njemačkim tvrtkama koje sudjeluju u tom energetskom projektu, u kojima im je uvijeno zaprijetio kako riskiraju ulazak pod američke sankcije ako ne odustanu od tog projekta, a što je izazvalo snažne negativne reakcije njemačkog MVP-a i tamošnjih medija), sinoć je otišao i korak dalje. Nazvao je Njemačku "licemjerom"!


U intervjuu novini Bild, Richard Grenell je potvrdio renome agresivnog diplomate, kazavši i slijedeće: "Smatram licemjernom situaciju kada bilo tko govori kako je nužno reformirati NATO, ali ne teži k cilju od 2% (misli na godišnje izdvajanje iz državnog proračuna za potrebe NATO saveza, koje je ubrzo po dolasku na vlast svim članicama nametnuo američki predsjednik Trump, op. a.). Začuđen sam da mnogi njemački političari nastoje prikazati kako je 2% samo cilj, a ne i stvarna obveza", izajvio je Grenell. Pri tom je kritizirao Njemačku da, kao gospodarski moćna zemlja ne želi "pokazivati mišiće" u Europi, pokazujući suzdržanost prema mnogim pitanjima.

Grenell se, prema navodima njemačkog medija Der Spiegel, zbog svoje otvorene nediplomatske taktike doveo do toga, da se od početka ove godine nalazi u političkoj izolaciji od strane vodeće njemačke elite. Prije dva mjeseca potpredsjednik njemačkog Bundestaga čak je pozvao i njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa da Grenella protjera iz zemlje zbog njegovog miješanja "u politička pitanja suverene Njemačke".

SAD su nametnule sankcije dvjema tvrtkama, koje su uključene u trgovinu naftom između Caracasa i Havane, te prijete venezuelanskim sigurnosnim službama sankcijama zbog njihove kontinuirane potpore predsjedniku Nicolasu Maduru

Sankcije su nametnute dvjema trgovačkim tvrtkama, registriranim na Maršalovim otocima i Liberiji, i naftnim tankerima koji im pripadaju, priopćilo je u petak američko ministarstvo financija. Oba plovila, koja plove pod zastavama Paname, navodno su sudjelovala u transportu venezuelanske nafte na Kubu.

Takvi transferi plaćaju kubansku podršku venezuelanskom predsjedniku Maduru, tvrdi američki ministar financija Steven T. Mnuchin, obećavajući "poduzeti daljnje mjere ako Kuba i dalje bude uvozila venezuelansku naftu u zamjenu za vojnu potporu". Osim toga, američki visoki bankarski dužnisnik prijeti sankcijama venezuelanskoj vojsci i obavještajnim službama ako ne pobjegnu od legitimno izabrane vlade Nicolasa Madura.

"Američko Ministarstvo financija je danas stavilo na crnu listu venezuelansku vojsku i obavještajne službe, kao i one koji ih podupiru, uz napomenu da će njihova stalna potpora nezakonitom Madurovom režimu imati ozbiljne posljedice" - upozorio je Mnuchin.

Prema izjavi Ministarstva financije SAD-a, sve američke sankcije protiv te zemlje nisu "trajne" i samo su osmišljene kako bi donijele "pozitivnu promjenu u ponašanju".

U osnovi, ovakva ograničenja su osmišljena kako bi potaknula odlazak venezuelanske vlade i vojnih dužnosnika i prepustile legitimno vodstvo zemlje samoprozvanom "privremenom predsjedniku" JUanu Guaidu kojeg podupire SAD.

Unatoč velikom potpori Washingtona i njegovih saveznika, Guaido nije uspio postići mnogo i nije uspio poljuljati stvarnu moć predsjednika Madura od samog njegovog ustoličenja ranije ove godine. Naširoko spominjani "vojni udar" kojeg je Guaido najavio prošlog tjedna u svim mainstream medijima bio je neuspješan, jer nije uspio privući znatan broj vojnih pobunjenika niti je dobio veliku civilnu potporu.

Izrael planira izgraditi najduži podvodni plinovod na svijetu i zajedno s Ciprom i Grčkom plin iz Istočnog Mediterana izvoziti u Italiju i južne zemlje Europske unije. Američki državni tajnik Mike Pompeo je oduševljeno odobrio ovaj projekt koji bi trebao biti konkurencija tursko-ruskom plinovodu "Turski tok" i potencijalnom katarsko-iransko-sirijskom plinovodu. No, ovaj bi plinovod istovremeno potkopao pokušaje Washingtona da steknu veći udio na LNG tržištu Europe, kojeg traže kako bi se smanjila energetska ovisnost Europske unije od Rusije.

Projekt o kojem se raspravlja već nekoliko godina, otkako je Izrael otkrio velike rezerve plina u podmorju polja Levijatan, poznat je i kao Istočno-mediteranski plinovodni projekt (EMPP). Kroz ovaj plinovod bi prirodni plin tekao iz polja Levijatan, preko Cipra, Krete i Grčke do svog terminala u Otrantu na samom jugoistoku Italije. Planovi predviđaju izgradnju plinovoda dugog 2100 kilometara, koji bi se protezao tri kilometra duboko ispod Mediterana. Trošak projekta se procjenjuje na 7 milijardi dolara, a rok izgradnje je pet godina.

Sve ovo treba uzeti s rezervom, obzirom na neriješeni spor s Turskom, koja Cipru osporava punu zaradu od plina koji pripada I samoproglašenom Sjevernom Cipru, te plinskih polja za koja Libanon tvrdi da su u njegovim teritorijalnim vodama. No, kada je Izrael u pitanju, poznato je da će SAD učiniti sve da zaštite svog bliskoistočnog "partnera". Čak i vojno, ako bude trebalo, te Izraelu omogućiti izgradnju ovog zahtjevnog projekta. Ali ako Izrael bude izvozio plin u južni dio kontinentalne Europe, a Washington izgubi udio na plinskom tržištu, kakva je američka računica?

Nove granice raskola i saveza

Padom Berlinskog zida, san "boraca za demokratiju" pretvorio se u realnost. Osvrnimo se oko sebe. Imamo li razloga za slavlje?
Devetog novembra godine 1989, građani Nemačke Demokratske Republike su iz Istočnog Berlina pohrlili u Zapadni. Tamo su ih dočekali šampanjcem i cvećem. Prizore ekstatične radosti Nemaca u bratskom zagrljaju prenosile su sve televizijske stanice, ne samo u Nemačkoj. Rušenjem Berlinskog zida završila se jedna i mogla je da počne nova epoha. Jezikom propagande i politički korektnih fraza: "Rušenje Berlinskog zida označilo je početak oslobađanja od komunističke ideologije i struktura ne samo u Istočnoj Nemačkoj, nego u većini do tada socijalističkih država u Evropi". Zid, veliki simbol blokovski podeljenog sveta, prestao je da postoji: "Njegov pad trebalo je da označi pad komunizma i stvaranje liberalnih demokratija, od Vankuvera do Vladivostoka. Pad zida zadao je najveći udarac tiraniji zla i komunističkim diktaturama i označio početak ubrzanog ujedinjenja Nemačke koje je nastupilo 3. oktobra 1990. godine."

Od tog događaja deli nas okruglo trideset godina. Nekadašnje socijalističke zemlje krenule su putem "tranzicije" - iz socijalizma nazad u kapitalizam, iz "komunističke diktature" i "tiranije zla" pravo u slobodnu i prosperitetnu budućnost. Da li ćemo ove godine proslaviti veliki jubilej kao što dolikuje, uz prigodne govore i šampanjac? San komunističkih disidenata, "boraca za demokratiju", pretvorio se u realnost. Osvrnimo se oko sebe. Imamo li uopšte nekog - bilo kakvog - razloga za slavlje?