Gospodari lutakaS


Dollar Gold

Milijuni dolara troše se na medijski rat protiv Hezbollaha, kaže lider pokreta

Hezbollah
© Hussein Malla/Associated PressPripadnici Hezbollaha - arhivski snimak
Generalni sekretar libanonskog pokreta otpora Hezbollah, Sejjid Hasan Nasrallah, rekao je da arapske i zapadne ambasade u Libanonu troše milione dolara na medijski rat protiv tog pokreta.

Strane ambasade plaćaju pozamašne sume novca medijima da napadaju Hezbollah šireći lažne vijesti, libanonski novinski portal Al-Ahed je citirao njegove riječi.

Nasrallah se obratio naciji povodom obilježavanja Ašure u subotu navečer, rekavši da su proporcije kampanje protiv Hezbollaha nezapamćene dosad.

On je pojasnio da se medijskim ratom upravlja iz komandnog centra koji ponekad svim svojim elementima plasira sasvim iste dezinformacije i lažne vijesti.

Hezbollah se odupire pritiscima koje na Libanon dolaze iz Izraela i njegovog najvećeg saveznika, Sjedinjenih Američkih Država. U 2000-tim, Hezbollah je primorao cionistički režim Izraela da se povuče nakon dva rata.

Nasrallah je dalje u svom govoru kazao da je cilj propagandne kampanje da se demorališe Hezbollah i da napusti svoje ciljeve zbog kojih podnosi brojne žrtve.

No, Hezbollah nastavlja svoj put i borbu, i ništa ga ne može uplašiti, kazao je generalni sekretar grupe.

Binoculars

Đukanović odlazi u opoziciju, oporba pobijedila na crnogorskim izborima

izbori crna gora
© TV Vijesti
Najdugovječnijem i najmoćnijem vladaru neke europske države ozbiljno se poljuljao tron. Riječ je, naravno, o crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću, koji, kontinuirano - što kao premijer, što kao predsjednik, vlada tom zemljom još od 1991. godine, na čemu mu čak može pozavidjeti i tzv. posljednji europski diktator - bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko - koji je na čelu te zemlje "tek" od 1996. godine.

Jučer održani parlamentarni izbori u najmanjoj balkanskoj državi - Crnoj Gori, doveli su do onoga što se prije ili kasnije moralo dogoditi. Đukanovićeva Demokratska partija socijalista - DPS, kao pojedinačno najjača politička snaga u zemlji, nije uspjela ostvariti pobjedu u koaliciji sa sebi odanim manjim strankama, i nakon dugih 30 godina odlazi u oporbu.

Prema rezultatima Centra za monitoring, nakon pobrojanih 95 posto glasova birača DPS ima 30 mandata, koalicija "Za budućnost Crne Gore" 27, "Mir je naša nacija" 10 mandata, a "Crno na bijelo" četiri. Po tri mandata, prema sadašnjem stanju, dobivaju Socijaldemokrati i Bošnjačka stranka, dva SDP i dva dvije liste albanskih stranaka. Sveukupno gledano, ovakav raspored snaga bit će dovoljan samo za to da Đukanovićeva opcija ode u oporbu. Jer sadašnja oporba polučila je 41 mandat, od ukupno 81 - koliko zastupničkih mjesta ima crnogorski parlament. Ona zato već najavljuje formiranje svoje vlade.

Pa iako se pojavljuju informacije kako Milo Đukanović ne namjerava priznati poraz svoje koalicije, teško je da će u tome imati uspjeha. On je u međunarodnoj zajednici de facto ostao usamljen. Njegove metode vladanja i navodne bliske i duboke veze s organiziranim kriminalnim miljeom postali su pretežak "uteg" i za njegove Zapadne sponzore, kao u Bruxellesu tako i u Washingtonu.

Činjenica je kako zbog njegovog oblika vladavine postojano raste nezadovoljstvo u crnogorskom društvu, a što itekako znalački koriste prosrpske političke snage i Srpska pravoslavna crkva - što se, naravno, vidi i u rezultatima ovih izbora. Osim toga, kada bi Đukanović po Zapad i dalje bio poželjan, teško je vjerovati da bjelosvjetski moćnici ne bi malo "zažmirili" na Miline "nestašluke" i omogućile mu "pronalazak nepravilnosti" u jučerašnjim izborima, a time i daljnji ostanak na vlasti. Jer u pitanju je više-manje samo jedan glas. A što je to za "izborni inženjering", koji je ondje već odavno doveden do savršenstva.

Binoculars

Sirijski predsjednik potvrdio sastav nove Vlade

assad
© Harish Tyagi / EPA
Predsjednik Sirije Bašar el Asad izdao je ukaz kojim se potvrđuje novi sastav Vlade koju će predvoditi premijer Husein Anrus, saopšteno je iz kancelarije sirijskog lidera.

Novi kabinet formiran je od 29 ministara, uključujući dvije žene koje će biti zadužene za pitanja kulture, odnosno socijalna pitanja i rad.

U reorganizaciji Vlade smijenjeni su ministri za naftu i električnu energiju, nakon eksplozije na velikom gasovodu blizu Damaska, usljed koje je došlo do prekida napajanja električnom energijom širom zemlje.

Ministar spoljnih poslova Valid Mualem, ministar odbrane Ali Abdulah Ajub, ministar unutrašnjih poslova Muhamed Halid el Rahmun i ministar ekonomije i spoljne trgovine Muhamed Samer el Halil zadržali su svoje funkcije nakon reorganizacije kabineta, piše "Sputnjik".

Asad je ove sedmice dao mandat Arnusu za formiranje nove Vlade, nakon parlamentarnih izbora u Siriji održanih u julu.

Galaxy

Pompeo čeka povratak iranskih sankcija u svom 'alternativnom paralelnom svemiru'

pompeo
© AFPAmerički državni tajnik Mike Pompeo
Teheran se počeo izrugivati s Mikeom Pompeom nakon što je najviši američki diplomat odredio rok za "ponovno vraćanje" sankcija Iranu prema JCPOA-u, što je nazvao "glupim" sporazumom, unatoč tome što Vijeće sigurnosti UN-a odbija podržati američku inicijativu.

"Sat otkucava samo u Pompeovom paralelnom, alternativnom svemiru!", izjavio je Saeed Khatibzadeh, glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova. "To se događa kada bivši špijun vodi američku diplomaciju", ocijenio je, misleći na prethodnu karijeru državnog tajnika u CIA-i.

Ovaj tjedan, predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a (UNSC) Dian Triansyah Djani rekao je da povratak sankcija, takozvani "snapback", nije vjerojatan, jer je 13 od 15 država članica podsjetilo da SAD to ne može učiniti, nakon što su SAD 2015. godine odustale od Sporazuma o zajedničkom sveobuhvatnom planu djelovanja (JCPOA). Sredinom kolovoza, UN je također odbio podržati kandidaturu Washingtona za produljenje embarga na oružje za Iran nakon njegova isteka u listopadu.

Snakes in Suits

Pet godina nakon priljeva izbjeglica, Merkel bi 'učinila isto'

merkel
Tražitelj azila snima selfie s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, u Berlinu, 10. rujna 2015. na početku europske migrantske krize
Njemačka kancelarka Angela Merkel udvostručila je svoju kontroverznu imigracijsku politiku otvorenih granica, rekavši da će donijeti "u osnovi iste odluke", ako dođe do sličnih okolnosti, kao što je bilo s migrantskom krizom 2015. godine.

Merkel je dobila takvo pitanje tijekom svoje godišnje ljetne konferencije za tisak, koja se odvijala u Berlinu, u petak. "Kada ljudi stoje na njemačko-austrijskoj ili mađarsko-austrijskoj granici, s njima se mora postupati kao s ljudima", rekla je novinarima.

Političarka je dodala da će se europske nacije suočavati sa sličnim teškim odlukama dugi, nadolazeći niz godina. "Predmet migracije nije završen. To će biti stalna tema 21. stoljeća", rekla je.

U 2015. i 2016. godini u Njemačkoj je podneseno otprilike milijun zahtjeva za azil, zbog čega je to jedan od kritičnih trenutaka 15-godišnjeg mandata kancelarke Merkel, kao kancelarke jedne europske države.

Unatoč početnom valu podrške koji je vladao među njemačkim narodom, stvarnost odluke o imigracijskoj politici Merkel brzo je ustupila mjesto skepticizmu, a kasnije i kontroverzi i reakciji, pogotovo nakon niza glasovitih incidenata, koji su uključivali migrante, uključujući brojne seksualne napade, koji su se događali tijekom proslave Nove godine krajem 2015. i 2016. godine.

Oko 1.250 žena u najmanje 12 gradova seksualno je zlostavljano. Najmanje 24 žrtve silovali su, u većini slučajeva, ne-europski muškarci. Napad na berlinsku božićnu tržnicu u prosincu 2016. samo je dodao "ulje na vatru" i potaknuo novi val pobune javnosti u zemlji i inozemstvu.

Rješavanje vlasti u obje situacije dovelo je do raširenog skepticizma prema migracijskoj politici i barem djelomično doprinijelo porastu potpore protu-imigracijskoj stranci AfD, koja se prvi put našla u njemačkom parlamentu nakon saveznih izbora 2017. godine.

Komentar: Merkel će napustiti vlast, a drugima će ostaviti da se nose s kaosom koji je pomogla stvoriti.


Binoculars

Što slijedi nakon bolnog diplomatskog poraza SAD-a i odbijanja produljenja oružanog embarga Iranu

vs un
Američku rezoluciju nisu podržali čak niti europski saveznici

Radost Izraela, nakon što je prije dva tjedna pristigla vijest o postizanju mirovnog sporazuma i međusobnog priznanja židovske države i UAE, uz snažno posredovanje Trumpove administracije, nije dugo trajala. Naime, iz New Yorka je već istoga dana, 15.kolovoza, stigao "hladni tuš" i po Washington i po Jeruzalem.

Vijeće sigurnosti UN-a odbacilo je američku rezoluciju o produljenju embarga na izvoz oružja Islamskoj Republici Iran, koji istječe 18. listopada ove godine. Usprkos snažnom osobnom zalaganju američkog državnog tajnika Mike Pompea i uvjeravanja kako će taj embargo biti produljen - dogodilo se posve suprotno. Za rezoluciju su glasovale, vjerovali ili ne, svega dvije države - SAD i Dominikanska Republika, što predstavlja pravi fijasko američke vanjske politike u odnosu na Iran, a koja je gotovo u cijelosti sinkronizirana s istom politikom izraelske države. Sliku poraza američke diplomacije ne umanjuje niti činjenica da su protiv rezolucije SAD-a glasovale samo Rusija i Kina, dok je ostalih 11 članica VS bilo suzdržano. Jer suzdržanost po ovakvim pitanjima, i u ovakvim globalnim geopolitičkim okolnostima, kakve su sada, ne znači ništa drugo nego neslaganje.

A kada je to tako, stvaraju se uvjeti za novu diplomatsku krizu s obzirom kako SAD ne namjeravaju odstupiti od svoje strategije "zaštite svijeta" - bilo od iranske, bilo od kineske ili ruske ugroze, kako se to obično navodi u političkim strukturama najmoćnije zemlje svijeta. Tako je Washington, nedugo nakon ove vijesti, najavio povratak (starih) međunarodnih sankcija protiv Irana zbog, kako je kazano, njegovog neprovođenja obveza iz sporazuma o iranskom nuklearnom programu iz 2015.g.

Onog istog, iz kojega su se SAD jednostrano povukle u svibnju 2018. godine i odmah potom samostalno vratile stare sankcije (ukinute nakon iranskog potpisivanja spomenutog sporazuma) i nametnule nove - vlastite, koje više-manje mora uvažavati i ostali svijet iz straha da će i sam doći pod udar američkih sankcija. Nakon američkog povlačenja iz nuklearnog sporazuma Iran je upozoravao svijet kako će, ako ovaj (zbog straha od američkih sankcija) ne bude s Iranom gospodarski surađivao (prije svega oko izvoza iranske nafte) biti primoran početi s postupnim obogaćivanjem urana prema maksimalnoj razini koja je dozvoljena sporazumom, jer nema nikakvoga smisla da se Teheran sam pridržava odredbi toga sporazuma dok ostale zemlje-supotpisnice ne žele izvršavati svoj dio obveza koje iz njega proizlaze.

Komentar: Sprema li se velika "bitka" za Iran između SAD-a s jedne i Rusije i Kine s druge strane?


Cloud Precipitation

Joe Biden ima problem: Americi je dosta nasilja

kenoša
© Morry Gash/APPolicijsko oklopno vozilo se probija kroz dim od suzavca tokom suzbijanja rasnih nemira u Kenoši, 24. avgust 2020.

Nakon novih nereda koji su zahvatili SAD, javnost se oštro okrenula protiv nasilnih demonstranata. Bajden je u nezgodnoj poziciji


Da li Džo Bajden prepušta pitanje održanja reda i zakona Donaldu Trampu?

Tako se čini.

"Republikanci koriste red i zakon kao ratni poklič" - bio je glavni naslov priče na naslovnoj strani Njujork tajmsa o govoru koji je potpredsednik Majk Pens održao u Fort Mekenriju u sredu uveče, kada je prihvatio nominaciju svoje stranke za potpredsednika. Naslovna strana Volstrit džornala bila je slična kao Tajmsova: "Pens prihvata nominaciju dok, republikanci stavljaju fokus na policiju".

U svom obraćanju Pens je optužio Bajdena da nije osudio izgrednike, pljačkaše i piromane koji su mesecima napadali policiju i pustošili Portland, Sijetl, Mineapolis, Kenošu i druge gradove. Rekao je: "Prošle nedelje, Džo Bajden nije rekao nijednu reč o nasilju i haosu koji su zahvatili gradove širom ove zemlje."


Komentar: Možda zato što je Kaos u funkciji Trampovog rušenja


"Džo Bajden kaže da je Amerika sistematski rasistička i da sprovođenje zakona u Americi ima... 'implicitno nepravedan karakter prema manjinama'. Na pitanje da li bi podržao smanjenje finansiranja za sprovođenje zakona, Džo Bajden je odgovorio: "Da, apsoltuno".


Gold Bar

Lukašenko je rekao da je cijela zlatna rezerva Bjelorusije 'do posljednjeg grama' vraćena u zemlju

lukašenko
Predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko smatra da je bila strateški ispravna ranije donijeta odluka da se iz inostranstva u zemlju vrate sve zlatne rezerve.

"Bravo za Nacionalnu banku i vladu. Prije tri mjeseca sam dao zadatak da se sve zlatne i devizne rezerve vrate u zemlju, posebno zlato. U zemlju je vraćeno sve do posljednjeg grama zlata", rekao je on, prenosi Tanjug.

Bjeloruski lider je istakao da zemlja ima dovoljno rezervi da održi kurs nacionalne valute na prihvatljivom nivou, a pohvalio je Nacionalnu baku i Vijeće ministara, koji još nisu "stvarno" počeli koristiti zlatne rezerve.

Lukašenko smatra da upravo zbog toga nema katastrofalne situacije s kursom nacionalne valute.

Istovremeno je priznao da u "pojedinim mjenjačnicama u zemlji nekad može nedostajati novca u gotovini" i dao je nalog Nacionalnoj banci da ispravi tu situaciju.

Prema podacima Nacionalne banke Bjelorusije, početkom 2020. godine zlatne rezerve zemlje su iznosile 42,2 tone.

Prvog januara ukupne zlatne i devizne rezerve zemlje iznosile su 9,39 milijardi dolara, a 1. augusta 8,86 milijardi dolara.

Kako su objasnili iz Nacionalne banke, zlatne rezerve su plemeniti metali u obliku zlatnih poluga. Njima upravlja banka i dio su Državnog fonda plemenitih metala Bjelorusije.

Radar

Grčka odobrava pomorske sporazume jer se tenzije s Turskom povećavaju

mediteran
© Presidential Press Office/Handout via REUTERSErdogan maše dok turski brod za bušenje Fatih odlazi prema Crnom moru tijekom svečanosti u Istanbulu
Parlament u Atini ratificirao je u četvrtak kontroverzni pomorski sporazum koji je Grčka potpisala s Egiptom o granicama na istočnom Mediteranu.

Ratifikacija je uslijedila nedugo nakon što je šef njemačke diplomacije Heiko Maas u ponedjeljak posjetio Grčku i Tursku i pokušao ohrabriti obje strane na dijalog i izbjegavanje konflikta u toj regiji, prenosi Anadolija.

U nakani da blokiraju legitimna prava Turske u njenim vodama i epikontinentalnom pojasu, Grčke vlasti su 9. juna s Italijom potpisale sporazum o granicama ekskluzivne ekonomske zone na Mediteranu, a potom i s Egiptom 7. augusta.

Ministarstvo vanjskih poslova Turske je osudilo takav sporazum između Grčke i Egipta kojim se negiraju prava Turske, koja ima najdužu obalu na Mediteranu.

Ankara: Ne priznajemo takve dogovore

Ističući kako Grčka i Egipat uopće ne graniče na moru, tursko Ministarstvo je saopćilo da je grčko-egipatski sporazum ništavan i nepostojeći.

Naglasivši da se granice koje su Grčka i Egipat zamislili na istočnom Mediteranu nalazi i turskom epikontinentalnom pojasu, zvanična Ankara je poručila da ne priznaje takve dogovore ni za stolom, ni na terenu.

Grčka i njeni partneri pokušavaju osporiti pravo Turskoj na istraživanje i eksploataciju energetskih rezervi u istočnom Mediteranu, a Turska se pak zalaže za dijalog te poštenu i pravednu raspodjelu među zemljama te regije.

U novembru prošle godine Turska je s Libijom potpisala sporazum kojim je odredila granice dviju zemalja na Sredozemnom moru.

Komentar: Francuska i Italija su stale nastranu Grčke kako počinju ratne igre i rastu napetosti u spornim vodama:
Francuska će se priključiti vojnim vježbama s Italijom, Grčkom i Ciprom u istočnom dijelu Sredozemnog mora, koje će se provoditi od 26. do 28. kolovoza.

Da se radi o demonstraciji snage i političke odlučnosti usmjerene prema Turskoj itekako se može isčitati iz riječi grčkog ministra obrane Nikosa Panagiotopulosa, prema kojima je
"ova inicijativa... usmjerena na demonstraciju privrženosti četiriju europskih sredozemnih država načelu vladavine prava, u okviru politike smanjenja napetosti u regiji".
Koliko će ona u stvarnosti pridonijeti smanjenju napetosti najbolje se vidi i iz jučerašnje turske najave o izvođenju svojih vojnih vježbi u akvatoriju Istočnog Sredozemlja, u zonama između Cipra i grčkog otoka Krete.

Upravo se u proglašenom grčkom isključivom gospodarskom pojasu oko Krete sada križaju i zone tih voda koje Turska prisvaja kao svoje, nakon što je Ankara prošle godine s libijskom vladom u Tripoliju potpisala sporazum o međusobnom razgraničenju u vodama Istočnog Sredozemlja, u zamjenu za snažnu političku i vojnu pomoć vladnim snagama u dugotrajnom i iscrpljujućem libijskom građanskom ratu.

Taj sporazum ništavnim smatraju sve spomenute europske države kao i EU u cjelini, a također i SAD, Izrael i Egipat koji također imaju svoje snažne energetske interese u tom dijelu Sredozemlja. S druge strane Grčka je nedavno potpisala sporazum o pomorskom razgraničenju s Egiptom, koji se upravo u zonama Krete preklapa s turskom zonom proglašenom kroz sporazum s Libijom - pa sve skupa izgleda potpuno kaotično.

Stanje dodatno usložnjava i činjenica da je Turska ponajvažnija članica NATO saveza, kao i riječi turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana od 24. kolovoza, prema kojima
"Turska neće učiniti niti najmanji korak u stranu od misije Oruç Reis (naziv turskog istraživačkog brod koji obavlja naftna istraživanja u spornim vodama Sredozemnog mora oko Krete) ili naših vojnih brodova koji taj brod prate".
S druge strane Grčka od EU traži uvođenje protuturskih sankcija zbog njenog "agresivnog ponašanja" i "kršenja međunarodnog prava", u čemu je podupire Francuska.
F. W. Engdahl: Ne treba kristalna kugla da se vidi da su budući geopolitički energetski sukobi u istočnom Mediteranu unaprijed programirani


Light Saber

Putin: Na zamolbu Lukašenka formirali smo pričuvne snage za intervenciju u Bjelorusiji - ako bude trebalo

putin i Lukašenko
Rusija je i definitivno, kako se to uostalom i očekivalo, u bjeloruskim političkim procesima i previranjima, pokrenutim nakon predsjedničkih izbora održanih 9. kolovoza, u kojima je premoćno pobijedio dosadašnji čelnik Aleksandar Lukašenko i koje tamošnja oporba i Zapad ne priznaju kao legitimne, zauzela poziciju pune potpore dugogodišnjem bjeloruskom čelniku. To se najbolje vidi i iz slijedeće vijesti:

Ruski predsjednik Vladimir Putin danas je dao veliki intervju za televiziju Rossia-1, iz kojega izdvajamo njegove riječi koje se odnose na Bjelorusiju. Tako on kaže kako su u Rusiji, na zamolbu bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, formirane pričuvne snage sigurnosti iz nadležnih tijela, ali kako one neće biti korištne sve dok situacija ne počme izmicati kontroli.

Putin je pojasnio kako Rusija, u okviru Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (tzv. ruski pandam NATO savezu, op. ZM.) i Savezne države ima određene obveze prema Bjelorusiji.
"Lukašenko je tako i postavio pitanje. On bi želio da mu mi, u slučaju nužde, pružimo odgovarajuću pomoć. Ja sam rekao kako će Rusija izvršiti sve svoje obveze. On me zamolio formirati pričuvu od pripadnika snaga sigurnosti. To sam učinio. .... One neće biti iskorištene do onda, ... kada ekstremistički elementi, prikriveni političkim parolama, ne pređu određene granice, ... ne počmu sa zauzimanjem administrativnih zgrada. U razgovoru s Lukašenkom mi smo zaključili kako trenutačno takve potrebe nema, i nadam se kako je neće ni biti", kazao je ruski čelnik.
Dvije su zemlje klasični vojni i politički saveznici. Rusija u Bjelorusiji ima svoje vojne baze i ključne raketne i komunikacijske sustave pa je nemoguće, za razliku, od primjerice postsovjetske Ukrajine - gdje međusobnog klasičnog vojnog niti političkog savezništva nije bilo - očekivati da bi Moskva tu zemlju tek tako prepustila Zapadu.