Dok sam čitala hrpe knjiga o arheologiji, povijesti (pretpostavljenoj i razumno rekonstruiranoj na temelju podataka), a posebno doprinosima iz znanosti kao što su astronomija, geologija i genetika koji bi trebali biti točno paralelni arheologiji i povijesti, ali obično nisu iz svih razloga o kojima smo do sada raspravljali, kako bismo prikupili materijal za ovu seriju knjiga, jedna stvar koja je postajala sve očiglednija bila je ta da je ovaj planet opetovano i iznova bombardiran raznim vrstama udara, a najčešći je zračna eksplozija kometa u atmosferi tipa Tunguska. Ti su događaji u više navrata bacili na koljena kulture, nacije, čak i civilizacije. Mračno doba je neizbježni rezultat, a onda, kada se ljudsko društvo počne oporavljati, stvaraju se mitovi, rađaju se religije, ili se ponovno rađaju sa zaokretima i iskrivljenjima, a uvijek i iznova, činjenice iz prethodnog doba uništenja bivaju zataškane u velima metafore i alegorije.
Zašto? Kakvo je ovo ludilo?
Zapravo je vrlo jednostavno. Povijesno gledano, kada ljudi počnu opažati atmosferske, geološke, klimatske poremećaje i sve bolesti koje oni donose društvu, uključujući glad, kugu i pošasti, oni pojedinačno i zajedno traže od svojih vođa da poprave stvari. Odatle je nastao koncept Božanskog kralja: kralj je trebao biti u stanju posredovati kod bogova za svoj narod. Ako kralj nije uspio sa svojim zagovorom, trebalo je pronaći rješenje. Prinosile su se žrtve, izvodili rituali, i naravno, ako to nije upalilo, ako su bogovi ostali ljuti, tada je kralj morao umrijeti. To je vjerojatno zbog sličnog moždanog prekidača koji tjera ljude da traže sve što bi im ublažilo stres u njihovom mozgu: ako su bogovi ljuti, pronađite žrtvenog jarca. A kada je ugrožena nacija, najočitiji krivac ili krivci su oni koji su na vlasti, kralj i njegova elita. Štoviše, ti isti instinktivno znaju svoju ranjivost na ovu reakciju.
S druge strane, s obzirom na to da se čini da je ljudska povijest definirana nizom manje ili više korumpiranih vladajućih elita, i ako pretpostavimo da je takva korupcija (i njezino širenje po cijelom društvu)
mehanizam kojim civilizacija privlači kozmičku katastrofu, okriviti i svrgnuti elitu je dobro rješenje. Međutim, problem je u tome što ljudi ne razumiju temeljni mehanizam, što znači da im nedostaje znanje da, ako žele spriječiti daljnje uništavanje, moraju pod svaku cijenu spriječiti ponovno uspostavljanje buduće korumpirane elite.
