Gledala sam necenzurirani video američkog zrakoplovca
Aarona Bushnella kako se samozapalio
ispred izraelske ambasade u Washingtonu uzvikujući "Oslobodite Palestinu". Oklijevala sam to pogledati, jer sam znala da će, jednom kad ga stavim u moj um, ostati tu do kraja mog života, ali sam shvatila da mu toliko dugujem.
Osjećam se kao da su me podigli i potresli, što je, pretpostavljam, Bushnell zapravo i želio.
Nešto što će probuditi svijet i shvatiti stvarnost onoga što se događa. Nešto što će nas trgnuti iz opušenosti ispranog mozga i rastrojene zapadne distopije i usmjeriti naš pogled na Gazu.Zvukovi ostaju s vama više od prizora. Zvuk njegovog nježnog, mladenačkog glasa, poput Michaela Cere, dok je hodao prema veleposlanstvu. Zvuk okruglog metalnog spremnika u koji je spremio akcelerator postaje sve glasniji dok se kotrlja prema kameri. Zvuk Bushnella koji govori "Sloboda Palestini", zatim vrišti, zatim se prebacuje na vriske bez riječi kad bol postane prejaka, zatim izbacuje još jedno "Sloboda Palestini" prije nego što zauvijek izgubi riječi. Zvuk policajca koji vrišti na njega da se spusti na tlo iznova i iznova.
Zvuk osobe koja prva reagira govoreći policajcu da prestane upirati oružje u Bushnellovo goruće tijelo i da ode po aparate za gašenje požara.
Komentar: "Više neću biti saučesnik u genocidu" - Američki zrakoplovac Aaron Bushnell (25) preminuo u prosvjedu samospaljivanja ispred izraelske ambasade u Washingtonu