Znanstvenici su otkrili da je zlostavljanje djetinjstva bilo povezano s promjenama u DNK spermija žrtava
U novom Harvardskom istraživanju se navodi kako bi zlostavljanje djece moglo ostavljati dublje tragove od traume. Naime, sve posljedice traume bi se mogle trajno urezivati u DNK djeteta.
Istraživanje se baziralo na malom broju muškaraca te su kod onih koji su doživjeli zlostavljanje pronađene drugačije oznake u genetskom kodu.
Pri kraju istraživanja su prema genetskom kodu mogli razdvojiti one koji su zlostavljani i one koji nisu.
Ovo otkriće ukazuje na to da bi se trauma mogla genetski prenositi kroz generacije u porodici, tako da bi članovi koji naslijede te gene mogli imati problema s depresijom i PTSP-om.
Svakako, ovi rezultati nisu definitivni i za kristaliziranje slike o vezi DNK i zlostavljanja potrebna su dodatna istraživanja.
Komentar: Područje epigenetike i dalje donosi nove uvide na koji način na nas utječe naš okoliš i može se pokazati kao mehanizam kojim se ciklus trauma zlostavljanja nastavlja kroz generacije. Koliko je naša osobnosti oblikovana vlastitim iskustvom i koliko je zapravo naslijeđeno od naših predaka? Može li se išta učiniti?