Jānis Jurkāns
Jānis Jurkāns
Jānis Jurkāns je u intervjuu za ruski list "Politika danas" govorio o rezultatima susreta s Vladimirom Putinom, ruskim tenkovima koje NATO očekuje u baltičkim zemljama i napetostima koje u EU nitko ne treba.

Bivši latvijski ministar vanjskih poslova Jānis Jurkāns je tu dužnost obnašao kada se urušio SSSR. Tako je postao posljednji ministar vanjskih poslova Latvijske SSR i prvi u povijesti moderne Latvije. Napustio je dužnost 1992. godine, ne slažući se sa zakonom o državljanstvu i teritorijalnim pretenzijama Latvije na dio ruske pogranične Pskovske regije. Ipak je ostao u politici i nakon ostavke je izabran za zastupnika u Sejmu. Sada je u mirovini, kako kaže, a njegove stavove u zemlji zastupa stranka "Suglasnot", koja je nedavno pobijedila na parlamentarnim izborima u zemlji.

"Oduvijek sam zagovarao ovakav pristup. Ali, nažalost, danas je drugačije vrijeme u Latviji. Tijekom predizborne kampanje je "Suglasnost" gotovo proglašena "neprijateljem zemlje" i "produženom rukom Moskve". Sada "Suglasnost" ima 23 zastupnika, a ostale stranke dvostruko manje. Ali situacija je takva da postoji mnogo malih stranaka koje se ne slažu i doći će do parlamentarne krize. Mislim da će u sljedećih godinu dana biti novi izbori, osim ako predsjednik ne upita bivšeg premijera, Mārisa Kučinskisa, da opet vodi vladu", rekao je Jānis Jurkāns.

Kako objasniti visok rezultat "Suglasnosti" na izborima?

Jānis Jurkāns: "Suglasnost" ima stalne birače. Uglavnom ruske govornike. Kada je pravo vrijeme, oni izađu na ulice, kao kada je otvoreno pitanje zatvaranja ruskih škola. Jezična pitanja ovdje mobiliziraju ljude, što je prirodan odgovor na najnovije zakone.

Antiruski osjećaj među latvijskim vodstvom nije tajna. A među običnim Latvijcima?

Jānis Jurkāns: Prosječni glasač čita novine i prati vijesti na internetu. Tamo se sve vrijeme govori o Rusiji kao o neprijatelju. Pišu da moramo pomoći našim NATO saveznicima, Sjedinjenim Državama, a Rusiju se predstavlja kao zločinca. Spominju Gruziju, Ukrajinu, a ne ulaze u bit pitanja, kao tko je započeo rat i koje su okolnosti bile na Krimu? Dakle, da, ljudi žive s emocijama: "Što ćeš ići tamo? Ne bojiš li se?". Primitivno, ali primitivizam koji igra visoko.

Niste prvi put u Rusiji. Kako se osjećate kao kod kuće kad se vratite?

Jānis Jurkāns: Kad sam se 2002. godine sastao s predsjednikom Putinom u zemlju sam se vratio kao neprijatelj naroda. Kako to? Pa predsjednici država su stajali u redu da vide Putina. Ljudi ne razumiju da čak i ako se Rusija percipira kao zlonamjerni neprijatelj, trebali biste bolje poznavati neprijatelja nego saveznika. Ovo je logika, ali nitko ne mari za logiku. Generali NATO saveza se bore protiv prošlog rata. Čak i da, hipotetski, Rusija želi okupirati Latviju, neće doći tenkovima. Postoje potpuno drugačiji načini paraliziranja života, kao što je isključivanje struje, kibernetički napadi, hibridni rat. Ali kada "ujka Sam" kaže da morate kupiti njegove stare tenkove, onda moramo slušati. Zato što se bojimo. Bojimo se okupacije Rusije. Čak ni ne razumijemo da smo zemlja NATO saveza. Bi li Rusija ušla u rat sa zemljom NATO-a? Zašto? Iz kojeg razloga? Možda je taj razlog dobar za neke u Americi koji se igraju rata.

Priča o otrovanju Skripala je dio iste opere?

Jānis Jurkāns: Zapad nije spreman za odnose s Rusijom. Ni u jednom području. Kada sam čuo za ovaj cirkus? Prije Svjetskog prvenstva se sve to dogodilo? Kome to treba? Zar je Putinu trebalo da otruje nekoga? Pa, čak i da jest, Rusija zna kako to učiniti. I sva ta zbrka... Ne želim se ni izraziti na ruskom.

Koje poteškoće imate zbog putovanja u Rusiju?

Jānis Jurkāns: Praktički, nisam pozvan nigdje. Ponekad pišem nešto na Facebooku. Ponekad objavim nešto na lokalnom portalu. Kažem da Latvija nema vanjsku politiku. Sve što će ujak Sam kaže, odgovoriti ćemo: "To je gospodar!". I to ćemo učiniti. Tako smo izgubili naš identitet - nema valute, nema vanjske politike, nema obrane, izrađujemo proračun s dozvolom Europske unije. Imamo zastavu, himnu i mjesto na zemljopisnoj karti. Toliko o našoj državnosti. Europska unija će se srušiti. Polako, ali to će se dogoditi. Proces je već započeo. A tko smo mi? Sankcije. S obje ruke smo u sankcijama, a mogli bi prodavati naše proizvode. Ako Rusija nametne sankcije u sektoru tranzita, vrištat ćemo. Tko u Europi treba našu konzerviranu hranu? Treba li to bilo kome. Mladi ljudi to osjećaju i odlaze. U više od 27 godina nezavisnosti Latvija je izgubila trećinu stanovništva. Ovo je tragedija lijepe zemlje s velikim potencijalom.

Kako mislite da se može riješiti situacija sa sankcijama?

Jānis Jurkāns: Ako ljudi koji dođu na vlast shvate da je naša zemlja najvažnija od svih, moći će se boriti protiv sankcija. Povijest pokazuje da sankcije nigdje nisu postigle ništa. Kuba ima 70 godina sankcija. Je li Kuba nestala? Isto i Iran. Moramo izgraditi dobrosusjedske odnose. Ne protiv Rusije, već s Rusijom.

Mislite li da je proces svijesti o potrebi za suverenim država u Europi počeo?

Jānis Jurkāns: Da. No, počeo je i opasni proces nacionalizma. Nacionalisti su isplanirali prvo uzeti Ameriku, a ovdje, prije svih, Njemačku. A što smo mi? Ne možemo biti sami. Dali smo toliko da bi bili s nekim. Trebamo li Njemačku? Hoće li biti regionalizacije tijekom raspada EU? Hoće li se skandinavske zemlje ujediniti? Ne znam. Ali s ovakvom politikom, mi Fincima definitivno nismo potrebni.

Želite li posjetiti Krim?

Jānis Jurkāns: Bio sam tamo u sovjetskim vremenima. Sjećam se Jalte 1988. Ja sam umirovljenik, malo putujem, ali bih volio. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se sve promijenilo. Smatram da je ujedinjenje Krima s Rusijom bila pravilna odluka.