Znanost i tehnologijaS


Chalkboard

Znanstvenici razvili najtanji tranzistor na svijetu debljine 3 atoma

Znanstvenici razvili najtanji tranzistor na svijetu debljine od 3 atoma.
Znastvenici Sveučilišta Cornell objavili su znanstveni rad u publikaciji Nature, u kojem opisuju svoj veliki napredak u tehnologiji tranzistora. Ekipa je razvila novu i visoko učinkovitu metodu u proizvodnji eksperimentalnog materijala poznatog kao TMD (transition metal dichalcogenide), koji predstavlja izvanredno tanak, ali visoko provodan film koji se može koristiti za radne potrebe i namjene, pa se između ostaloga može primjenjivati u sunčevim ćelijama i savitljivim nosivim gadgetima koji će biti ultratanki i lagani. Kao najvažnija stvar ove metode je njihova tehnologija izrade, koja kako kažu, "nudi mogućnost izrade na velikoj skali", što znači da se ova tehnologija relativno lako može izvući iz znanstvenih laboratorija i uvesti u industrijske pogone.

TMD poput sličnih novih "čudotvornih" materijala poput grafena, može pomoći u održavanju Moorevog zakona, donošenjem stabilnog i kompaktnog supstrata na koji inženjeri mogu postavljati sve veći broj sklopova.

Obzirom da se radi o debljini od samo tri atoma, TMD je vrlo podložan pucanju, no metoda izrade koju koristi Cornell mu znatno poboljšava izdržljivost, jer su znanstvenici miješali otopinu dietilsulfida i metalnog heksakarbonila na silicijskom waferu i tada sve "zapekli" 26 sati u vodiku.

Od 200 takvih wafera koji su se koristili u studiji, samo dva nisu ispala dobro, što je uspješnost od 99 posto.

Ova tehnologija je za sada još uvijek nekoliko godina udaljena od komercijalne dostupnosti, no već se može vidjeti dolazak nove ere moćne elektronike tanke poput papira.

Sun

Pobjednici Desal nagrade uz pomoć solarne energije pretvorili slanu vodu u pitku

Uz pomoć solarne energije su pretvorili slanu vodu u pitku
© Fotolia
USAID (United States Agency for International Development) nedavno je objavio pobjednike Desal nagrade, natjecanja čiji je cilj bio doći do pristupačnog rješenja za desalinizaciju (proces pretvaranja slane vode u pitku). Pobjednički tim morao je ispuniti tri kriterija: njihovo rješenje moralo je biti isplativo, održivo i energetski učinkovito. 140.000 dolara vrijednu nagradu odnio je tim koji se sastoji od ljudi s MIT-a i Jain Irrigations Systemsa.

Njihova metoda koristi solarne panele za punjenje baterija koje zatim pokreću sustav koji uklanja sol iz vode. Ovaj proces uklanja čestice soli koristeći lagani električni naboj koji pomaže odvojiti sol iz vode. Također, koristi UV svjetlo za dezinfekciju vode kako bi bila pitka. Njihov sustav dizajniran je za korištenje na mjestima na kojima nema puno svježe vode, ali ima dovoljno sunčeve svjetlosti.

Desalinizacija se trenutno koristi u cijelom svijetu. Međutim, smatra se skupim procesom uglavnom zbog velike količine električne energije koju treba utrošiti da bi se proces završio.

Pobjednički tim je uspješno testirao svoj proizvod u Novom Meksiku gdje su pokretali stroj puna 24 sata i uspješno su uklonili sol iz 8000 litara vode. Sljedeći korak je testirati ovaj dizajn u težim uvjetima te vidjeti je li sposoban omogućiti vodu za veća područja.

Magic Wand

Neuroznanstvenici švedskog instituta sudionicima eksperimenta pružili osjećaj nevidljivosti

Neuroznanstvenici švedskog instituta sudionicima eksperimenta pružili osjećaj nevidljivosti.
Neuroznanstvenici švedskog instituta Karolinska Institutet učinili su 125 sudionika eksperimenta nevidljivim, odnosno pružili su im pravi osjećaj nevidljivosti.

Za ovaj eksperiment znanstvenici su sudionike opremili VR headsetom koji emitira video uživo, snimljen kamerom koja snima prazni prostor pokraj njih, ili maneken-lutku. Kada sudionik eksperimenta spusti pogled prema svojem tijelu, neće vidjeti ništa, ili će umjesto svojeg tijela gledati niz tijelo lutke.

U jednom trenutku znanstvenik uzima veliki kist u svoju ruku i njime dodiruje tijelo sudionika, dok drugim kistom istovremeno upire u prazan prostor ili u lutku.

Sudionici studije na taj način gledaju kako kist dodiruje mjesto na kojem bi se trebalo nalaziti njihov tijelo, no umjesto njega mogu vidjeti samo prazni prostor ili tuđe tijelo (tijelo lutke).

Neuroznanstvenici švedskog instituta sudionicima eksperimenta pružili osjećaj nevidljivosti.
Vođa studije Arvid Guterstam, izjavio je da su testni subjekti za manje od jedne minute većinom dobili osjećaj nevidljivosti, a posebno dramatično su doživjeli situacije u kojima su znanstvenici umjesto kista koristili nož koji su upirali u prazan prostor, pa su im izmjerili veliko povećanje srčanih otkucaja i znojenje.

Znanstvenici kažu kako se pokazalo da su sudionici iluzije nakon umjetno stvorenog osjećaja nevidljivosti bolje reagirali na stresne situacije, jer kada su ih tijekom ovog testa postavili ispred virtualne publike sastavljene od nepoznatih osoba, razina stresa im je bila znatno manja obzirom da su "mislili da su nevidljivi".

Ovaj eksperiment bi se jednog dana mogao koristiti kao terapija za liječenje društvene anksioznosti, no znanstvenici kažu da će u budućim studijama testirati ima li osjećaj nevidljivosti učinak i na naše moralne odluke, odnosno gubimo li osjećaj za dobro i zlo kada se nalazimo ogrnuti u "nevidljivi plašt".

Frog

Hyalinobatrachium dianae: Otkrivena nova vrsta žabe koja je prozirna i izgleda poput stakla

Hyalinobatrachium dianae: Nova vrsta žabe koja je prozirna i izgleda poput stakla.
U planinama istočne Kostarike, znanstvenici su otkrili potpuno novu vrstu žabe, koja se razlikuje od svih ikada viđenih na našem planetu. Ono po čemu je toliko posebna odnosi se na njezinu kožu trbuha, koja je u potpunosti prozirna, pa žaba djeluje kao da je napravljena odstakla.

To znači da kroz trbuh žabe možete vidjeti njezine interne organe, uključujući srce, jetru i probavni sustav. U svojem znanstvenom radu objavljenom u publikaciji Zootaxa, vođa istraživanja Brian Kubicki i njegovi kolege iz istraživačkog centra Costa Rican Amphibian Research Center, ovoj su novoj žabljoj vrsti dali dali službeni naziv Hyalinobatrachium dianae, te navode kako osim prozirnosti ima još jednu unikatnu značajku, a to je da se glasa zvukovima koji više podsjećaju na kukce nego na kreketanje žaba na kakvo smo navikli.

Valja naglasiti da su odrasle jedinke žabe Hyalinobatrachium dianae dugačke samo 2,5 cm, a još jedan razlog zbog kojeg nisu prije otkrivene leži u činjenici da žive visoko na drveću, te su savršeno zelene boje, pa se odlično spajaju s okolišem.

Camcorder

Znanstvenici sa Sveučilišta Columbia napravili kameru koja se sama puni i može snimati "zauvijek"

Napravili kameru koja se sama puni i može snimati
© cs.columbia.edu
Puniti baterije telefona i drugih gadgeta ponekad je prava gnjavaža, pogotovo kada ste na putu. I dok se veliki proizvođači natječu tko će ponuditi bolju jaču i dugotrajniju bateriju jedan znanstveni tim sa Sveučilišta Columbia u SAD-u ostvario je nešto drugačije - kreirali su prvu video kameru koja se sama puni.

Rezolucija nije sjajna i kamera može snimiti jednu sliku po sekundi u dobro osvijetljenom prostoru, ali teoretski, dok ima izvor svjetlosti, može snimati video beskonačno dugo, objavio je tim profesora Shree Nayara.

Senzori koji hvataju sliku za digitalnu kameru i senzori koji pretvaraju svjetlo u struju u solarnim ćelijama oslanjaju se na istu tehnologiju, a znanstvenici su sada naumili napraviti senzor koji radi obje te radnje, te tako dobiti kameru koja se sama napaja.

Prototip kamere iz tima profesora Shree Nayara sastavljen je od priručnih dijelova i nije baš posljednji krik dizajna, ali potencijalno bi ova kamera mogla značiti veliku promjenu na tržištu. Senzor ima samo 30x40 pixela i prvo mjeri intenzitet svjetla koji stiže kroz leću senzora, a potom pretvara svjetlost u struju. Sama kamera piksele prebacuje između dva moda u kojima se napuni za trenutak, pa okida fotografiju i sve to ponavlja u krug. Nema ni bateriju, već samo kondenzator u kojem se sprema energija potrebna za okidanje fotografija.

"Usred smo revolucije. Naš eksperiment bi mogao utjecati na razna digitalna područja, poput nosivih uređaja, senzorskih mreža, pametnog okoliša pa čak i donijeti i novitete u liječenju i brizi za pacijente. Kamera koja bi vječno mogla raditi, bez vanjskog napajanja bila bi iznimno korisna", poručuje profesor Nayar.


Komentar: Još smo jedan korak bliže Orwellovoj 1984.?


Blue Planet

Čuli ste šum? Znanstvenici otkrili uzrok zagonetnih zvukova koje proizvodi naš planet

Čuli ste šum? Otkrivena Zemljina najveća misterija.
© Thinkstock.com
Misteriozne zvukove mnogi su povezivali sa javljanjima izvanzemaljaca, odnosno porukama koje nam šalje svemir. Najnovija studija pokazala je da signali naše galaksije, takozvani 'Taos Šum', fenomen koji uključuje upornu i invazivnu niskofrekventnu buku koju u većini slučajeva ljudsko uho ne može čuti, nije povezan sa izvanzemaljcima. Upravo suprotno, odgovor je toliko jednostavan da se mnogi pitaju kako do sada nikome takvo nešto nije palo na pamet.

Desetljećima ljudi su se žalili na zvukove koji im ne daju mirno spavati, uzrokuju glavobolje i depresiju, sve do početka 90-ih kada su znanstvenici potvrdili postojanje zvukova koje proizvodi sama Zemlja.

Zemljina je unutrašnjost ispunjena pozadinskom bukom komprimiranih valova koje uzrokuju vjetrovi, plime i oseke oceana, manji seizmički događaji, promet ili ostale ljudske aktivnosti. Ti valovi odjekuju diljem zemljinog podzemlja. Iako ih mi ne možemo čuti, ali Zemlja stalno proizvodi zvukove, prenosi The Independent.

"Ovo je veliki napredak u objašnjavanju misterioznih signala koji nas godinama zabrinjavaju i golicaju našu maštu", rekao je autor studije.

U objavljenoj studiji stoji kako najpoznatiji tihi "vertikalni" šum uzrokuju stalni snažni dubokooceanski valovi. Točnije, pretpostavlja se da nastaju od dva vala iste frekvencije koji putuju u različitim smjerovima. Te promjene stvaraju takozvani trajni val koji udara u oceansko dno duplirajući frekvenciju valova od kojih je nastao i tako proizvodi šum.

Zemljin šum se najčešće proizvodi kombinacijom atmosferskih događanja, dinamike oceana, dinamike morskih valova zbog oblika obale i dubine i oblika oceanskog dna. Zvukovi traju od 13 do 300 sekundi, a nažalost ih ne mogu svi čuti. Oni hipersenzibilnog sluha čuti će zvukove poput puhanja u cijev ili zvukove iz dna bunara.

Airplane

Hakeri mogu preuzeti kontrolu nad modernim avionima kroz Wi-Fi konekciju za putnike

Slika
Sedam godina nakon što je Američka federalna avio-administracija upozorila da avioni tipa boing imaju uređaj za bežični internet koji je "ranjiv i podložan hakerskim napadima", pojavili su se novi ukazi o manjkavosti ovog sistema.

Moderni avioni se lako mogu hakovati pa se na taj način može i preuzeti kontrola nad njima, čak i ako je haker na tlu.

Tu se prije svega misli na najzastupljenije modele, boing 787 i erbas A380, koji imaju sporne Wi-Fi uređaje za putnike koji su idealna meta za hakere, s obzirom na to da koriste platformu i sistem elektronike koji su isti kao i oni koji služe za upravljanje avionom.

S obzirom na to da ti bežični internet sistemi povezuju avion sa spoljnim svijetom, postoji velika opasnost od ozbiljnog hakerskog napada.

Haker bi morao da premosti zaštitu koja razdvaja bežični internet za putnike od onog koji se koristi za upravljanje.

Osim toga, postoji i mogućnost fizičke konekcije, gdje putnik pomoću USB uređaja može da se poveže sa sistemom aviona. Ali, u izvještaju piše i to da postoje načini da se današnji avioni izbore sa prijetnjama tog tipa, prenosi Blic.

Gear

NASA proizvela električni automobil čiji se kotači mogu zakretati za 180 stupnjeva oko svoje osovine

NASA proizvela auto za savršeno parkiranje.
NASA-in laboratorij u Svemirskom centru Johnson (JSC), već desetljećima proizvodi robotizirane rovere i druga vozila namijenjena vožnji na vanzemaljskim svemirskim tijelima poput Mjeseca i Marsa, no nedavno su odlučili svoju tehnologiju spustiti na Zemlju, pa je isti tim koji vozi Curiositya na Marsu, sada napravio automobil koji ima vrlo zanimljive i korisne značajke kakve si je svaki vozač barem jednom poželio.

Ovaj buggy s tipičnim NASA-inim imenom MRV (Modular Robotic Vehicle), nema klasično mehaničku povezanost između pogona, upravljanja i kočenja, već se vozač u potpunosti mora oslanjati na konvertiranje svojih komandi u električne signale koji se potom prenose motorima vozila.

Kao primjer navode da se okretanje upravljača bilježi senzorima, te šalje računalima na stražnjoj strani vozila, koja potom signal pretvaraju u instrukcije motorima na jedan ili sva četiri kotača koji se mogu zasebno okretati, ali i zakretati za 180 stupnjeva, što će vam omogućiti da se između ostaloga savršeno parkirate, te "driftate" poput svjetskog prvaka. Jedan od članova tima koji je prvi puta isprobao vožnju MRV-om, rekao je da ga ona podsjeća na vožnju na ledu uz potpunu kontrolu, pa smatra da bi ova tehnologija bila savršena za terenska vozila svih namjena, mada bi je bilo lijepo imati i u osobnom automobilu kojim idete na posao.

Kako bi MRV-u bila omogućena takve spretnost i pokretljivost, NASA-ina svemirska tehnologija uključuje električni pogon, te četiri nezavisna modula za kotače koje nazivaju "e-corners". Svaki taj "e-corner" modul sastoji se od vlastitog ovjesa, osovine, nosača, te motora koji je čitav ugrađen u svaki pojedinačni kotač, kao i kočnički sustav upravljan motorom.


Robot

Moley Robotics na sajmu u Hannoveru predstavio robotiziranu kuhinju

Robot kuhar u našim domovima do 2017. godine.
Znanstvenici i inženjeri britanske tvrtke Moley Robotics, na Hannover Messe sajmu u Njemačkoj, izložili su robotiziranu kuhinju, pa će svi posjetitelji koji se tamo zateknu do 17. travnja ove godine, moći vidjeti kako robot kuhar priprema hranu prema receptima šefa kuhinje koji je 2007. godine pobijedio u britanskoj inačici Master Chefa.

Glavni element ovog sustava su dvije robotizirane ruke koje se kreću po "pruzi" iznad štednjaka i radne površine za pripremu hrane. One su toliko sposobne i precizne da mogu svako jelo skuhati od početka do kraja, što uključuje kompletnu pripremu hrane poput pranja namirnica, guljenja, sjeckanja, miješanja, dodavanja začina, a robot se pritom može i zabavljati, pa su ga isprogramirali da može spretno bacati i loviti kuhače u zraku.


Znanstvenici kažu da im je trebalo gotovo 18 godina da svojeg robota kuhara dovedu blizu tržišne inačice, koja radi uz pomoć 24 motora, 26 mikrokontrolera i 129 senzora.

Ova mala tvrtka koja se nalazi u sjevernom dijelu Londona, godišnje već prodaje nekoliko tuceta svojih robota i to uglavnom znanstvenim organizacijama za potrebe njihovih istraživanja, no vjeruju da će svoju robo-kuhinju do 2017. godine dovesti na potrošačko tržište, što znači da ćete si robotiziranog šefa kuhinje moći instalirati u vlastitu kuhinju i to po cijeni od nekih 104.444,00 kuna.

Mars

Rover Curiosity pronašao tekuću vodu na Marsu

Otkrivena tekuća voda na Marsu.
Iako se donedavno smatralo da je Mars prehladan da bi na njemu bilo tekuće vode, rover Curiosity pronašao je vodu ispod površine planeta, i to u tekućem stanju.

Profesor Andrew Coates objašnjava: "Svi dosadašnji dokazi ukazivali su na to da bi voda na Marsu mogla biti samo u obliku permafrosta. Ovo je prvi put da imamo dokaze tekuće vode na Marsu".

Najnoviji podaci tako pokazuju da je tlo Marsa vlažno zbog prisutnosti soli, koja znatno snižava točku ledišta vode. U kombinaciji s ostalim uvjetima na Marsu, tekuća voda može se pronaći i na temperaturi od -70 stupnjeva.

Nova mjerenja iz kratera Gale pokazuju da je zimskim noćima, sve do svitanja, idealna temperatura za pojavu tekuće lužine.

Unatoč tome što se voda smatra izvorom života, za sada se čini da uvjeti na Marsu ipak ne podržavaju nastajanje života. Iako na Zemlji postoje organizmi koji preživljavaju u uvjetima visokog saliniteta, glavni problem Marsa je radijacija, objašnjava Morten Bo Madsen sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Zbog toga znanstvenici i dalje smatraju da je život na Marsu nestao prije barem milijardu godina, ako ga je planet ikada uopće podržavao.