Financial Times je 6. studenog izvijestio kako su organizatori Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu obavijestili tri ugledna ruska poduzetnika podvrgnuta američkim sankcijama kako neće biti dobrodošli na ovogodišnjem okupljanju, što je znak povećane opreznosti među međunarodnim organizacijama da posluju s ljudima s crnog popisa Washingtona.

Zabranu dolaska na takozvano elitno okupljanje u Švicarskoj su dobili aluminijski magnat Oleg Deripaska, industrijalac Viktor Vekselberg i šef VTB banke Andrej Kostin, piše Financial Timesu, a dvojica od njih su rekli da su znali za ovu odluku, unatoč činjenici da nema zakonskih prepreka za njihovo sudjelovanje na forumu.

Odluka o zabrani sudjelovanja trojice ruskih poduzetnika je potkopala napore organizatora Svjetskog ekonomskog foruma da uvjere ruskog predsjednika Vladimira Putina da dođe na ovaj događaj, po prvi put u deset godina, piše Financial Times.

Glasnogovornik Kremlja je potvrdio da Vladimir Putin neće doći, ali je zanijekao da to ima bilo kakve vezi sa zabranom za navedenu trojicu ruskih poduzetnika.

"Predsjednik Putin je pozvan svake godine. Sada se forum ne podudara s njegovim rasporedom", priopćili su za Financial Times iz Kremlja.

Odluka da se sankcionirani Rusi ne pozovu u Davos je donesena na zahtjev Washingtona

Trojica ruskih poduzetnika su pogođena američkim sankcijama u travnju, kojima im se zabranjuje da posluju s američkim državljanima i zamrznuta im je imovina SAD-u. Ipak, ove sankcije im pravno ne zabranjuju ulazak u Švicarsku, a izvor Financial Timesa je rekao da je odluka da se na forum ne pozovu Deripaska, Vekselberg i Kostin bio zahtjev Washingtona.

"Ovo nije zakonski, ali su u Davosu bili pod ogromnim pritiskom SAD-a da ih se ne pozove. Gospodin Putin proteklih godina nije osobno posjećivao forum, ali je službeno izaslanstvo Rusije redovito predvodio jedan od potpredsjednika vlade. SAD i EU su prvo nametnule sankcije protiv Rusije 2014. godine, nakon što je Moskva pripojila Krim, a te se sankcije stalno proširuju, posebno zbog podrške Rusije pobuni u istočnoj Ukrajini i navodne uporabe kemijskog oružja u Siriji, a onda i zbog miješanja u američke izbore 2016. godine i pokušaja ubojstva bivšeg špijuna Sergeja Skripala u Velikoj Britaniji ove godine redovno", rekao je izvor za Financial Times.

Julian Assange, utemeljitelj WikiLeaksa koji je 2010. objavio brojne tajne američke dokumente, optužen je u SAD-u, objavio je WikiLeaks.

Tužitelji su neoprezno, u okviru drugog slučaja, otkrili postojanje te optužnice koja je trebala biti tajna, kazala je organizacija.

Točna priroda točaka optužnice protiv Assangea zasad nije poznata.

Na Twitteru je WikiLeaks napisao: "Američko ministarstvo pravosuđa otkriva 'slučajno' postojanje tajnih točaka optužnice ili planova o takvim točkama optužnice protiv direktora WikiLeaksa Juliana Assangea, u onome što se čini greška u kopiranju i spajanju u drugom slučaju, koji se također istražuje u istočnom okrugu Virginije."

Više od 6.000 militanata grupe "Magavir el Saura", koja je pod kontrolom SAD, nalazi se među 50.000 izbeglica u kampu Rukbanu, saopštio je na sednici ruskog i sirijskog štaba za povratak izbeglica Jurij Tarasov, zvanični predstavnik Ministarstva odbrane Rusije u grupama za prekid vatre i humanitarnu pomoć u Ženevi.

"Na današnji dan jedan od gorućih problema je položaj u izbegličkom kampu Rukbanu, u kojoj je humanitarna situacija veoma teška. Želim da naglasim da ukupan broj privremeno raseljenih lica koji se nalaze u njemu iznosi blizu 50.000. Oko 6.000 njih su militanti grupe 'Magavir el Saur', koja se nalazi pod kontrolom SAD", rekao je Tarasov.

Prema njegovim rečima, u Ženevi se u okviru Međunarodne grupe za podršku Siriji, koju čine predstavnici 23 države i četiri međunarodne organizacije, svake nedelje održava sednica grupa za prekid vatre i humanitarnu pomoć.

"Tokom sednica se razgovara o pitanjima poštovanja režima prekida vatre i pružanja pomoći sirijskom stanovništvu", dodao je Tarasov.

Načelnik Nacionalnog centra za rukovođenje odbranom Rusije, general pukovnik Mihail Mizincev je na sednici kazao da izbeglički kamp Rukban liči na koncentracione logore iz Drugog svetskog rata.

Nakon što je Ukrajina zadržala 15 brodova koji su ranije uplovljavali u luke na poluotoku Krimu, član ruskog Vijeća Federacije za obranu Franc Klincevich izjavio je sinoć, kako, kao odgovor, Rusija može zatvoriti Azovsko more za sve ukrajinske brodove. (Radi se o malom, zatvorenom moru između krimskog poluotoka i ukrajinskog i ruskog teritorija.)

"Nas doslovno guraju na oštre protumjere. Da, mi doslovno za jednu minutu možemo zatvoriti Azovsko more za bilo koje ukrajinsko plovilo. I ne isključujem da takav potez može uslijediti", izjavio je Klincevich.

Prema njegovim riječima, takvim potezima Ukrajina sama uništava sporazum o Azovskom moru od čega će "samo ona i stradati".

Također je kazao kako nije važno radi li se o zadržavanju ruskih ili brodova drugih država, jer su i jedni i drugi potpuno zakonito uplovili u krimske luke.

Podsjećamo: Ukrajina je jučer priopćila kako je njezina pogranična služba zadržala 15 brodova zbog "protuzakonitog ulaska u luke okupiranog Krima".

Stanje u svezi plovidbe Azovskim morem zaoštrilo se početkom ove godine. U ožujku je Ukrajina zadržala tanker "Nord" s deset ruskih mornara, a kapetanu broda prijeti 5 godina zatvora zbog nezakonite posjete Krimu "s ciljem počinjenja štete državnim interesima". U kolovozu je u ukrajinskoj luci Herson zadržan još jedan ruski tanker.

Moskva ove poteze Kijeva naziva "pomorskim terorizmom" i odgovorila je jačanjem pograničnog nadzora u svom dijelu Azovskog mora. Tada je Kijev optužio Moskvu za "strogu politiku zadržavanja i pregleda brodova", a ruska strana je odgovorila kako time ne krši međunarodno pomorsko pravo, što je priznalo i ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova, kazavši, kako ruske pogranične službe ne krše protokole pri pregledu brodova.

Nedugo nakon toga Kijev je izjavio kako namjerava ojačati svoju vojnu nazočnost u Azovskom moru i tamo izgraditi svoju pomorsku bazu.

Iako je pod ovim naslovom jučer objavljena vijest da je američko Ministarstvo financija najavilo uvođenje sankcija protiv 17 državljana Saudijske Arabije, uključujući generalnog konzula ove zemlje u Turskoj, prikladniji naslov bi bio: "Najgluplje američke sankcije u povijesti".

Među sankcioniranima su bivši pomoćnik krunskog princa Saudijske Arabije Saud Al-Qahtani i generalni konzul u Turskoj Mohammad Al-Otaibi, prenosi Reuters.

Sankcije saudijskim državljanima su uvedene u okviru američkog globalnog zakona "Magnitsky Act", kojim Washington diljem svijeta kažnjava pojedince i organizacije za kršenja ljudskih prava.

Ne postoji službeno pojašnjenje o uključivanju građana na popis sankcija, ali sve agencije navode da se radi o ljudima koji su uključeni u brutalno ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija.

Ranije je Washington zaprijetio sankcijama Saudijskoj Arabiji zbog ovog slučaja i sada je donesena konačna odluka.

Međutim, za sankcionirane to ne znači baš ništa. Ranije je priopćeno da će glavno tužiteljstvo Saudijske Arabije za one koji su krivi za ubojstvo Jamala Khashoggija inzistirati na smrtnoj kazni.

Kako postoji velika vjerojatnost da će 11 od 17 saudijskih državljana koje je sankcioniralo američko Ministarstvo financija uskoro osjetiti oštricu sablje koju saudijski dželati koriste za pogubljenja, malo je vjerojatno da ih interesira odluka Bijele kuće.

Nedavno smo pisali o suverenizmu, bauku europskih elita na predstojećim izborima za Europski parlament, kojeg su u svojoj najnovijoj knjizi podržali čak i marksisti Thomas Fazi i William Mitchell, koji su rekli kako suverenizam ne može biti samo zahtjev za kulturnim i nacionalnim identitetom, nego mora biti instrument za zadovoljavanje potreba naroda i čini se da se suverenistička ljevica i desnica oko toga mogu složiti.

Naravno, da bi to postigao suverenizam se mora ograditi i odbaciti rasizam, šovinizam i špiljski nacionalizam, kako je reakcionarni nacionalizam u svom govoru pred raspravnim Klubom Valdai nedavno nazvao ruski predsjednik Vladimir Putin. Također je pogrešna tvrdnja francuskog predsjednika Macrona koji je na obilježavanju stote obljetnice završetka Prvog svjetskog rata rastući nacionalizam nazvao "izdajom patriotizma".

Za Emmanuela Macrona, što je za Francuze vrlo neobično, "patriotizam" je spremnost na predaju suvereniteta nadnacionalnom birokratskom i tehnokratskom konstruktu zvanom Europska unija i postupno dokidanje nacionalnih država, što je ideja koja je, manje ili više, naišla na prirodan otpor među svim europskim narodima.

U isto vrijeme kada je Macron držao svoj govoru u Parizu talijanski novinar Lorenzo Vita je za portal Occhi della Guerra napisao članak "Suverenizam nije samo protest i zato mu je suđeno da pobijedi", gdje dodatno objašnjava uzroke uspona suverenističkih stranaka i pokreta i veliku vjerojatnost da nove političke opcije prevladaju etablirane političke stranke koje se u "staroj Europi" na vlasti smjenjuju od Drugog svjetskog rata.

Suverenisti nisu glas praznog želuca ili iz protesta. Čak i ako je "populistički" vjetar zapuhao 2009. i dolaskom ekonomske krize, danas je nemoguće tvrditi da je uspon suverenista rezultat krize. To je u svom uvodniku nedavno naveo i američki časopis Foreign Policy, koja se vraća na posljednje korake početka lidera socijalne demokracije i dolazak novih ljudi koji su preuzeli vlast ili pred sobom metu "staru gardu".

Nedavno je održana vježba oružanih NATO snaga na području Norveške, kažu, najveća još od hladnog rata, na kojoj je sudjelovalo oko 50.000 vojnika i sva sila ratne tehnike.

Prije same vježbe, kao da je nešto slutilo na zlo. Bilo je više nego obično ljudi koji su po portalima i drugdje postavljali pitanja o opravdanosti trošenja novaca za ovu svrhu. Neki su pitali čemu pokazivanje sile na takav način. Neki su sve okretali na šalu pa su ismijavali nizozemski dio sudionika koji su zaboravili ponijeti zimsku odjeću. Jedan komentator je pretpostavio da je to dio taktičke igre, jer bez zimske odjeće nizozemski vojnici će cvokotati zubima i svojim: "Brrrrrr!" zasigurno omesti sve ruske radare.

Ali, vratimo se samoj vježbi. Namjera je bila pokazati svu moć NATO vojske, sve njene nedostižne vještine i nenadmašnu tehniku. Praktično, nepogrešivost u svakom trenutku i na svakom mjestu. Novine, portali, radio i televizija bili su puni hvalospjeva o predstojećoj vježbi. U stvari, u veliki uspjeh niko nije ni sumnjao, vježba je bila samo formalnost koja će potvrditi svu superiornost ove vojne organizacije i njenog političkog vrha, a tek po završetku će se nadugačko i naširoko komentirati svaki njen dio; šta je on značio i koju je poruku poslao svijetu, kako "prijateljima" tako i "neprijateljima".

Ali, vježba se nije čestito ni završila, a već je nastao neki neobičan tajac. Nema uobičajenih naslovnica, fotografija koje ilustriraju NATO snagu. Tek tu i tamo poneki kraći tekst uz poneku, na kapaljku, informaciju i o "drugoj strani" vježbe. Čini se da je sve počelo nakon nadlijetanja ruskih aviona iznad glava kompletne posade koja se spremala za fotografiranje na jednom NATO brodu usred vježbe. Do tada su mediji budno pratili sve detalje vježbe, pa je taj "incident" odmah zauzeo udarno mjesto u informativnim emisijama kao skandal koji su Rusi napravili, rizikujući ozbiljan sukob, možda čak i novi svjetski rat.

A onda je sve utihlo. Zašto? Šta se to odjednom promijenilo? Jesu li zaključili da su pogriješili što su objavili ovu vijest? Da su time otkrili veliku tajnu, slabost NATO snaga? Kako su to ruski avioni mogli doći "niotkuda", gdje su bili NATO radari? Ili su ovi avioni "nevidljivi"? Pa mogli su im projektile na glavu spustiti, a ne slati ih ko zna odakle, i otići bez ikakvih posljedica i to kad su najspremniji, na najvećoj vojnoj vježbi, sa svom najboljom tehnikom i najobučenijim ljudstvom?!

Sporazum o slobodnoj trgovini između Srbije i Rusije izgubit će snagu onda, kada Srbija postane član Europske unije, ali sada on ima važnu ulogu za ekonomski razvoj Srbije. O tome je srpska predsjednica vlade Ana Brnabić govorila 12. studenog na berlinskom forumu "Srbija u EU".

Tada je, također, izjavila, kako Srbija i Rusija imaju tradicionalno dobre odnose zbog vjerskih i kulturnih sličnosti, kao i razvoja ekonomskih veza, prije svega u sferi energetike, zbog čega je njena zemlja 100% ovisna o ruskom plinu.

"EU je zainteresirana za gospodarski snažnu Srbiju. Tada, kada mi postanemo članica EU, mi ne možemo očuvati taj sporazum (s Rusijom), ali on je u sadašnjem trenutku u interesu Srbije i našeg gospodarskog razvoja", kazala je u Berlinu srpska predsjednica vlade. Također je dodala, kako je Moskva upoznata s tim, da je strateški prioritet Beograda članstvo u EU, i da ona (Moskva) nikada, ni na koji način nije kazala kako je protiv tog srpskog cilja.

Podsjećamo i da je srpski predsjednik Aleksandar Vučić 2. listopada ove godine boravio u Moskvi, kojom mu je prigodom ruski čelnik Vladimir Putin kazao kako su ruske investicije u srpsko gospodarstvo dosegnule 4 milijarde dolara, a da robna razmjena između dviju država stabilno raste. U takvim uvjetima, dok Srbija još nije članica EU, posve su razumljive navedene riječi srpske premijerke. Ali ona, zapravo, i nije rekla ništa novo: samo je na obrnuti način kazala kako Srbija neće odustati od suradnje s Rusijom dok je EU ne primi u svoj elitni klub!

Međutim, nije nikakva tajna kako je Bruxelles u svom pristupu Srbiji i njezinim težnjama za članstvom u EU prvotno imao potpuno drukčiji - ultimativan pristup: od Beograda je zahtijevao poslušnost i solidarnost prema stavovima EU o odnosima s Moskvom, nužnost srpskog vođenja europske vanjske politike, prije svega po pitanju uvođenja proturuskih sankcija, čemu se Srbija postojano opirala. Međutim, u uvjetima sve zaoštrenijih odnosa Zapad-Rusija i strateške potrebe za užurbanim uključenjem "zapadnog Balkana" u euroatlantske integracije, Bruxelles je u međuvremenu "omekšao" svoj tvrdi stav (to je učinio i NATO savez), pa njihovi emisari u Beograd sve češće dolaze s porukama kako shvaćaju poziciju Beograda i da oni nemaju ništa protiv suradnje Srbije s Rusijom u nekim razumnim okvirima, dok Beograd istovremeno proširuje okvire suradnje s EU i NATO savezom i postupno ispunjava nužne kriterije za prijam u EU.

Mnoge zemlje Bliskog istoka i Azije namjeravaju u Rusiji nabaviti njihov raketni sustav za protuzračnu obranu S-400, neovisno o američkim prijetnjama sankcijama, objavila je u srijedu, 14. studenog, američka televizija CNBC, pozivajući se na niz svojih anonimnih izvora.

Tako se navodi kako su predstavnici Alžira, Vijetnama, Egipta, Iraka, Katara, Maroka i Saudijske Arabije već sudjelovali u pregovorima s Rusijom o nabavi tog sustava PRO, a podsjeća se i na to, da su tri zemlje s Rusijom o tom poslu već sklopile čvrste ugovore - Kina, Turska i Indija.

Također se navodi kako mnoge zemlje žele nabaviti sustav S-400, a ne američki Patriot i/ili THAAD iz čitavog niza razloga: prije svega, kupnja tih sustava suočena je s mnogobrojnim birokratskim i izvoznim barijerama. Upravo je o tome govorio i jedan od izvora spomenute američke televizije, kazavši slijedeće: "Mnoge od tih država ne žele čekati dok SAD ne ukinu službena ograničenja. S-400 ima manje izvoznih ograničenja, a ruska je vlada spremna ubrzati prodaju tih sustava, otklanjajući bilo kakve službene probleme. To je doslovno kupnja u trgovini."

Osim toga, navodi se, kako na izbor država u korist ruskog oružja utječe i njegova manja cijena, kao i mogućnost ruskog vojno-industrijskog kompleksa za brzu proizvodnju tih sustava, u usporedbi s rokovima isporuka američkih sustava PZO. Jedan od izvora CNBC-a izjavio je kako SAD ne mogu izvršiti ugovorne obveze o isporuci sustava PZO tako brzo kako to radi Rusija.

Naveden je i još jedan razlog takvog razvoja stanja po tom pitanju (a on je možda i najvažniji, op. a.): karakteristike tj. operativne mogućnosti sustava S-400. Tako se navodi da sustav S-400 nadvisuje THAAD po svojim mogućnostima vezano uz istovremeno gađanje puno šireg spektra ciljeva, uključno i nevidljive bombardere, lovce, krstareće rakete, precizne i taktičke balističke rakete: "Niti jedan drugi sustav Sjedinjenih Država ne može se usporediti s mogućnostima S-400 glede zaštite velikih dijelova zračnog prostora na tako velikim udaljenostima."

Nakon što je danas izraelsku vladu na čelu s Benjaminom Netanjahuom napustio dosadašnji ministar obrane Avigdor Lieberman, to je isto maloprije učinila i ministrica za integracije iz njegove stranke "Naš dom-Izrael" Sofia Landver. Izjava o ostavci ministrice Landver, koja je tu dužnost obnašala više od 9 godina, stupit će na snagu u idućih 48 sati.

Spomenuta stranka, na čijem je čelu Avigdor Lieberman, izlazi iz vladajuće koalicije i prelazi u oporbu, zahtjevajući čim prije provedbu prijevremenih parlamentarnih izbora.