U ponedjeljak, 5. studenog, i službeno su startale američke sankcije protiv iranskog financijskog i energetskog sektora, o kojem, u najvećoj mjeri i ovisi državni proračun te zemlje. Mnoge države, uključno i Indiju i Kinu, kao najveće uvoznice iranskog "crnog zlata", smanjile su količine uvoza ali ga nisu i obustavile, kako je to tražila Trumpova administracija proteklih mjeseci "prilagodbe", točnije - ostavljanja prostora američkim diplomatima za vršenje pritisaka na "nepoćudne zamlje", uključno i svoje najbliže saveznike i partnere u Europi i Aziji.
Predsjedniku Donaldu Trumpu sve osim potpunog prekida uvoza iranske nafte bilo je premalo, budući da on kroz svođenje izvoza iranske nafte "na nulu" nastoji ostvariti preduvjete za brzo slabljenje iranskog gospodarstva i njegove vojne moći, a posljedično i pad vladajuće garniture u Teheranu i političkog poretka, uspostavljenog nakon velike islamske revolucije iz 1979. godine, čija se godišnjica ovih dana u Iranu upravo obilježava. Spomenute ciljeve, do sada, na tako drastičan način nije pokušala ostvariti niti jedna prethodna američka administracija.
Međutim,
na putu uspjeha novih Trumpovih - nikada oštrijih protuiranskih sankcija, iskrsnuli su brojni problemi, koji, u prvom redu, svjedoče o teškom odricanju od svoje vanjske politike i nacionalnih interesa velikih američkih saveznica u EU, i "žilavosti" tih država, koje proteklih mjeseci postojano upozoravaju Washington i prijete zaobilaženjem dolara u trgovanju s Iranom, uspostavom svog samostalnog ili zajedničkog platnog sustava, paralelnog SWIFT-u koji je podložan utjecaju Washingtona i njegovim sankcijskim udarima jer je oslonjen na američki dolar, i td. i td. Takva tvrda Trumpova politika prijeti slabljenjem kohezijskih veza između Washingtona i njegovih partnera jer ne uočava potrebu za sagledavanjem i njihovih, a ne samo američkih interesa.
A da velike i brzorastuće zemlje ne žele trgovati svojim ključnim nacionalnim interesima, osim turske, svjedoči i nedavna indijska kupnja ruskih sustava proturaketne obrane S-400 "Triumf" za više od 5 milijardi dolara, usprkos snažnom američkom protivljenju i prijetnjama sankcijama. Druga vijest o indijskom "neposluhu" stigla je prošli tjedan, kroz informaciju, kako će se u studenom održati sastanak između Indije, Rusije i Irana oko konačnog otvaranja
prometnog koridora "Sjever-jug" (Indija-Iran-Azerbajdžan-Rusija-EU). On je Indiji važan jer joj je to najbliži i najbrži način za plasman proizvoda u Europu i zaobilaženje pakistanskog teritorija i eventualnih rizika koji proizlaze iz složenih indijsko-pakistanskih odnosa.
Smatra se kako bi se startom ovog prometnog koridora, dugog 7,2 tisuća kilometara i koji je opasna alternativa Sueskom kanalu, indijskim proizvodima otpravljenim iz luke Mumbaj (na zapadu Indije) preko iranskog i azerbajdžanskog teritorija i ruske kaspijske luke Astrahan, a odatle žaljeznicom do Europske unije,
smanjilo vrijeme isporuke za čak 30-40% (količina roba preveženih u jednoj godini procjenjuje se na 20-30 milijuna tona). Primjerice, indijski proizvodi, koji će se prevoziti tim koridorom, iz Mumbaja će u Moskvu
stizati čak 20 dana prije nego što je to sada slučaj, kada se njihov prijevoz odvija kroz Sueski kanal i dalje Sredozemnim morem do europskih luka. Isto tako, značajno bi se skratilo vrijeme dostave, a time i cijena indijskih roba i za europsko tržište.
Komentar: Ne možemo a da se ne pitamo je li i / ili kako je to povezano s otkrićem prošle godine da su se njemački vojnici infiltrirali kao 'izbjeglice' diljem Njemačke s ciljem provođenja terorističkih napada za koje bi okrivili muslimane ...
Pogledajte još: