Do kraja ove godine u Gruziji bi, prema najavama, trebalo da sa radom počne centar za treninge NATO, koji će biti otvoren i za druge saveznike i partnere alijanse. Aleksandar Veršbou, nekadašnji ambasador SAD u Moskvi i sadašnji zamenik generalnog sekretara NATO, boravio je dva dana u Tbilisiju gde je razgovarao sa tamošnjim rukovodiocima i vojnim vrhom. Centar za treninge NATO predviđen je "novim paketom" saradnje Gruzije i tog vojnog saveza koji je predstavljen na samitu Severoatlantske alijanse koji je u septembru održan u Velsu.

Ministarstvo spoljnih poslova Rusije već je upozorilo Brisel da bi širenje vojne infrastrukture u Gruziji, a sve u interesu NATO, moglo da predstavlja opasnost za stabilnost Zakavkazja. Iz Brisela su odmah odgovorili da niko ne može da utiče na to hoće li NATO da otvori svoj centar za trening u zemlji koju smatra partnerskom.

Novo zbližavanje Gruzije i SAD mnogi povezuju sa sadašnjom situacijom u istočnoj Ukrajini. Tako NATO "na mala vrata", ulazi u Gruziju (i Kavkaz) bez obzira na to što ta država formalno nije članica tog vojnog saveza.

Uostalom, bivši načelnik Generalštaba Gruzije general Georgij Kalandadze izjavio je da je oko 100 bivših gruzinskih vojnika u dobrovoljačkim jedinicama ukrajinske armije. General Kalandadze tvrdi da ti vojnici iz Gruzije ne primaju novac. Krajem januara u Tbilisi je iz Kijeva prebačeno telo ubijenog gruzinskog oficira Tamaza Suhijašvilija koji je pre toga dva puta bio u jedinicama NATO-a u Avganistanu. To je drugi poginuli Gruzin koji je ratovao na strani ukrajinske armije.

Rusija je već spremila svoj odgovor na uspostavljenje centra NATO u Gruziji. Radna grupa Rusije i Južne Osetije je napravila projekt dogovora o savezništvu i integraciji između te dve zemlje.

Presuda pod brojem T590-10, koju je izrekao Europski sud pravde u Luksemburgu ima svoju simboličnu važnost. Skandaloznom presudom koju je Europski sud pravde potvrdio u veljači 2014. u korist Europske središnje banke (ESB) kažnjava se transparentnost i odgovornost institucija i pojedinaca, a nagrađuje licemjerje financijskog tržišta.

Sud je morao donijeti odluku: "Smije li novinska agencija Bloomberg objaviti dokumente koji su vlasništvo Europske središnje banke?", a koji su evidentni dokaz o zajedničkom lažiranju podataka 2001. godine. Te podatke su, u cilju da se okoriste, lažno predočili međunarodnim financijskim institucijama grčka vlada i američka investicijska banka Goldman Sachs. Skandal je izbio 2010., kada se više nije moglo skrivati pravo stanje u Grčkoj, i kada su se počeli tražiti krivci.

ESB je u posjedu dokumenata koji se odnose na te transakcije, a novinska agencija Bloomberg je tada hrabro zatražila od banke da ti dokumenti budu javno objavljeni. Europska središnja banka je taj zahtjev odbila. Bloomberg je stoga potražio pravdu tužeći ESB Europskom sudu pravde u Luksemburgu, sumnjajući kako su posrijedi mnogo veće prijevare, pa i uloga same ESB s obzirom da se u jednom dijelu transakcija nalazi ime Goldman Sachsa, a u drugom same ESB. Bloomberg se ponadao kako će Europski sud pravde donijeti najpravedniju odluku, a to je da naloži ESB-u davanje dokumenata na uvid, kako bi se doznale sve nelegalne aktivnosti grčkih vlasti, Goldman Sachsa, ESB i mogućih drugih učesnika u toj financijskoj uroti, koja za posljedicu ima propast Grčke. No Bloomberg se prerano poradovao.

Naime, Europska središnja banka neće morati objaviti kako je Grčka koristila derivate i skrivala svoj dug nakon što je Europski sud pravde 6. veljače 2014. donio konačnu odluku i odbacio "zahtjev za slobodom informiranja" kojeg je podnio Bloomberg News i koji je imao uvid u djelovanje ESB.

"Mi mislimo da je pravo javnosti da zna jesu li dužnosnici EU-a dopuštali Grcima da kriju svoj deficit, što je dovelo do dužničke krize u Europi." rekao je urednik Bloomberga, Matthew Winkler.

Bloomberg je tražio pristup dviju unutarnjih ekpertiza izrađenih od strane izvršnog odbora Europske središnje banke, ali ih nikada nije dobio, što znači da je Alexis Tsipras bio u pravu da su grčku dužničku krizu zajedno proizvele dvije dosada najveće vladajuće stranke u Grčkoj u sprezi s ESB-om, grčkim i njemačkim oligarsima i industrijalcima, te posve sigurno u dogovoru s Njemačkom, ali i s neizbježnim Goldman Sachsom.

Fritz Gerlich bio je njemački novinar za vrijeme Hitlerovog uspona na vlast, poznat po svojim oštrim kritikama Führera. Njegov najkontroverzniji rad uključuje montiranu sliku koja prikazuje Hitlera s prenaglašenim crtama lica i ruku, pod ruku s crnkinjom.

U članku koji je pratio sliku, Fritz sugerira čitateljima da po zakonima fiziognomije (pseudoznanost o predviđanju raznih duševnih svojstava pojedinca prema njegovoj fizionomiji, op. prev.) koju je Hitler u to vrijeme promicao, sam Hitler uopće nije Arijevac već pripada mongolskom podtipu. Gerlich je i prije koristio snagu pera u suprotstavljanju Hitleru na svakom koraku, ali ta uvreda zapečatila je njegovu sudbinu. Dok je radio na još jednom razotkrivanju Hitlera, uhapsili su ga i odvukli u koncentracijski logor Dachau, gdje je ubijen nešto više od godinu dana kasnije.

Gerlich je jedan od mnogih primjera novinara koji su zaplašivani, mučeni i ubijani samo zbog otkrivanja istine. Zlo se može sakrivati jedino u mraku. Počeo sam s ovim primjerom jer se želim pozabaviti nekim drugim novinarima današnjice koji su ubijeni pod sumnjivim okolnostima. Izgleda da nam predstoji ponavljanje lekcija, iako smo se zarekli da to gradivo nećemo nikad zaboraviti.

"Ne postoji ni Islamska država ni njen navodni lider al Bagdadi - to je samo američka varka putem koje se finansira svrgavanje Asadove vlasti u Siriji." navodi kanadski vebsajt koji se poziva na navode Njujork Tajmsa.

Na internetu je nedavno počeo da kruži tekst uglednog američkog dnevnog lista Njujork Tajmsa iz 2007. godine, u kojem je tadašnji američki vojni portparol, brigadni general Kevin Bergner, izjavio da je ozloglašeni vođa Islamske države, Abu Bakr al Bagdadi, zapravo samo fikcija.

Tekst je nađen u arhivi lista i predstavlja propagandu koja je trebala da razljuti birače pred tadašnje izbore. To je bila samo obmana kako bi se sakrila uloga stranaca u stvaranju Al Kaide u Iraku, piše kanadski vebsajt Global Risrč.

SAD tvrde da vode rat protiv Islamske države, ali razni lideri te “države” uopšte ne postoje, navodi u tekstu na sajtu Global Risrč Toni Kartoluči, geopolitički analitičar i pisac. Portparol američke vojske general Kevin Bergner priznaje da je Bagdadi izmišljeni lik, čije je audio-snimke napravio stariji glumac Abu Adulah al-Naima?!

U članku pod nazivom, “Američka vojska tvrdi da je lider Al Kaide u Iraku izmišljen”, list objašnjava svrhu ove obmane. Bergner ističe da je varku smislio lider grupacije “Al Kaida u Mesopotamiji” Abu Ajub al Masri, koji je time pokušao da sakrije dominantnu ulogu stranaca u organizaciji.

Plan je bio da Bagdadi bude izmišljeni lik, jer samo njegovo ime ukazuje na iračko poreklo, da se postavi zatim na čelo organizacije pod nazivom “Islamska država u Iraku” i potom da Masri njemu objavi svoju vernost. Zamenik Osame bin Ladena - Ajman al Zavahiri pokušao je da dodatno ojača prevaru pominjući Bagdadija u svojim saopštenjima.

Danas Al Bagdadi, navodno, predvodi Islamsku državu. Njegovo postojanje nije potvrđeno i verovatno je da se ponavlja Al Kaidina varka sa Bagdadijem, što Pentagon u potpunosti ignoriše.

Izgleda da nije izmišljen samo lider Islamske države, već i sama ta grupacija. To nije ništa drugo do nazivanje Al Kaide drugim imenom, dok sarađuje sa ostalim militantnim grupacijama, poput fronta al Nusre, radi zbacivanja vlada Sirije i rata protiv Irana.

Profesor Michel Chossudovsky u svojoj knjizi The Globalisation of War - America's 'Long War' against Humanity, realno progovara o kulminirajućem sukobu na dva svjetska fronta, američkom i ruskom, prikazujući svijetu stvarnost koja se odvija iza naizgled jednolične svakodnevice.

Chossudovsky smatra kako su aktualni događaji u svijetu, uključujući ratne operacije u istočnoj Europi, subsaharskoj Africi, te na Bliskom istoku, samo dobro režirana predstava koja polako vodi do uništenja svijeta kakav poznajemo. Ovakvim vojnim operacijama do izražaja posebno dolazi ekonomska kategorija rata, očitovana u brojnim sankcijama koje zemlje poduzimaju jedne protiv drugih, a zatim i u destabilizaciji valuta i financijskog tržišta diljem svijeta, što bi naposljetku moglo dovesti do kolapsa globalne ekonomije.

SAD i njihovi saveznici započeli su vojnu avanturu koja se igra s budućnošću čovječanstva, izjavljuje Chossudovsky, zbog čega, prema njegovu mišljenju, nije neobično uključivanje Rusije u sukob, koji bi mogao eskalirati.

O spremnosti obiju zemalja na rat govori činjenica da i Istok i Zapad posjeduju zalihe nuklearnog oružja te da su ih u svakom trenutku spremne iskoristiti, kako bi uništile zalihe neprijatelja, te iste pokorile, smatra Chossudovsky

Također kaže kako SAD, još od raspada Sovjetskog saveza, permanentno pokušava naštetiti Rusiji, što dokazuje i činjenica da se dvanaest zemalja središnje Europe, inače direktno povezanih s Rusijom, priklonilo NATO savezu, čime se američka vojna moć neometano i u tišini približila samoj granici Rusije.

Sada već bivši zaposlenik CIA-e, Jeffrey Sterling, u ponedjeljak je osuđen zbog odavanja informacija novinaru The New York Timesa.

Generalni zastupnik CIA-e, Eric Holder, izjavio je kako je puštanje povjerljivih informacija u javnost vrlo opasno te kako predstavlja povredu i gubitak povjerenja javnosti u organizaciju. Naglasio je i kako su svi CIA-ni zaposlenici položili zakletvu kako neće izdavati informacije te kako su se iste dužni pridržavati.

S druge strane, urednik frankfurtskog lista Allgemeine Zeitung, dr. Udo Ulfkotte, navodi kako CIA već desetljećima permanentno provodi kontrolu nad medijima, prisiljavajući ih da u javnost plasiraju neistinite priče, kontrolirajući na taj način javno mnijenje te stvarajući plodno tlo za svoje daljnje operacije. Ulfkotte tvrdi kako je svojevremeno i sam bio primoran, prema nalozima CIA-e, u medije usaditi priču kako libijski predsjednik gradi tvornice plina opasne po život (2011.).

CIA je dakle, otpustila i optužila svog zaposlenika zbog odavanja informacija i širenja istine, dok, istovremeno, gotovo nitko ne dovodi u pitanje relevantnost informacija koje plasira sama organizacija niti očite dokaze kontrole medija. Još sedamdesetih godina prošlog stoljeća Carl Bernstein objavio je kako je kontrola medija i plasiranje lažnih priča u javnost praktički svakodnevna pojava kotrolirana od strane CIA-e, a da etičnost takvih postupaka nikada nije dovedena u pitanje, stoga razmjeri umiješanosti CIA-e u slobodu medija nikada neće doista biti otkriveni.

Yousaf Al-Selefi, navodni zapovjednik takozvane „Islamske države“ u Pakistanu, priznao je tijekom istrage da je njegova skupina primala sredstva izravno iz SAD-a.

Sigurnosne službe Pakistana su potvrdile da su 22. siječnja, zajedno s njegova dva bliska suradnika, tijekom akcije u gradu Lahoreu uhitile Al-Selefia. Međutim, izvori su otkrili da je Al-Selefi zapravo uhićen još u prosincu prošle godine, ali je vijest objavljena 22. siječnja.

"Tijekom istrage je Yousaf Al-Selefi otkrio da je dobivao sredstva koja su dolazila iz Amerike i završavala u njegovim rukama kako bi osnovao i pokrenuo rad terorističke organizacije u Pakistanu, a koja je trebala regrutirati mlade ljude da se bore u Siriji." pod uvjetom anonimnosti je za Daily Express izjavio izvor blizak pakistanskim sigurnosnim službama.

Al-Selefi je je u Pakistan ušao preko Turske prije pet mjeseci. Ranije je potvrđeno da je iz Sirije prešao u Tursku, gdje je i uhićen. Međutim, uspio je pobjeći iz Turske i došao je u Pakistan kako bi u toj zemlji uspostavio ogranak „Islamske države“.

Vojni vrh Donjecke Republike objavio je da je ''Debaljcevski kotao'' zatvoren i da se u njemu nalazi oko 8000 ukrajinskih vojnika, gardista i pripadnika tzv. teritorijalnih bataljona.

Njegov drugi čovek, Eduard Basurin, saopštio je da armija DNR ne isključuje mogućnost da se za koji dan pojavi i drugi ''kotao''. Objasnio je da će se to dogoditi ako grad Popasnaja - koji se nalazi u Luganskoj Republici - pređe pod kontrolu snaga Novorosije.

''Taj 'kotao' će se formirati severno od Debaljcevskog. A to će biti neizbežno ako armija Luganske Republike oslobodi Popasnuju i naši odredi zajedno krenu na Artjomovsk.', naglasio je Basurin.

Moskovski ekspert Jevgenij Krutikov upozorio je da ''Debaljcevski kotao'' još nije hermetički zatvoren i da još ne treba slaviti pobedu. Uprkos tome su Ukrajinci za dve poslednje nedelje u Donbasu izgubili oko 1300 vojnika i preko 250 tenkova, oklopnih transportera i druge vojne tehnike.

I drugi ekspert - Viktor Murahovski, glavni urednik časopisa ''Arsenal Otadžbine'', tvrdi nešto slično i naglašava da jedinice DNR još, pored ostalog, nemaju pravu kontrolu nad putem Debaljcevo-Artjomovsk.

Murahovski zato prognozira da će taj strateški važan put biti ''presečen'' tek za nekoliko dana. Pogotovo što Kijev u Debaljcevu drži nekoliko bataljonskih taktičkih grupa i dve brigade (25. i 93.). A još je svojim snagama poslao u pomoć do 60 tenkova i dva diviziona višecevnih raketnih bacača.

Rostislav Išćenko, presednik Centra za sistemske analize i prognoze, isključuje mogućnost da se Amerikanci otvoreno i direktno uključe u ukrajinski građanski rat protiv DNR i LNR jer bi to dovelo do sukova nuklearnih sila - SAD-a i Rusije.

''Amerikancima to i nije potrebno. Ukrajinski nacisti i sami rade svoje što je Vašingtonu potrebno. Ukrajina je uništena, njena ekonomija likvidirana, a lov na naoružane bandite moraće da traje godinama. Sve to postaje problem Rusije. Zbog čega bi SAD još i ratovale?'', istakao je Išćenko.

Više hiljada aktivista ponovo je danas izašlo na ulice Hong Konga tražeći demokratiju i "istinsko i potpuno pravo glasa", što je njihovo prvo veće okupljanje od masovnih protesta održanih krajem prošle godine.

Procenjuje se da se u centru Hong Konga trenutno nalazi oko 3000 demonstranata, a čuva ih 2000 policajaca, koji se nadaju da će izbeći reprizu protesta tokom kojih su glavne ulice tog grada bile blokirane čitava dva i po meseca, preneo je Rojters.

Organizatori današnjih protesta su saopštili da se drže ranijih zahteva za potpunom demokratijom u Hong Kongu, bivšoj britanskoj koloniji, ali su istakli da će današnja šetnja biti mirna i da neće pokušati da blokiraju nijedan trg niti ulicu.

"Želimo da vladi bude jasno da želimo istinsko i potpuno pravo glasa." rekla je jedna od organizatora protesta Dejzi Čen.

Neki demonstranti strahuju da bi kasnije tokom današnjeg dana mogli da se nađu na meti antidemokratskih grupa, pa su se neki obezbedili štitovima.

Mnogi demonstranti nose žute kišobrane, što je bio simbol prošlogodišnjih protesta pošto su ih tada demonstranti koristili da bi se odbranili od biber-spreja kojim ih je zasipala policija.

Hong Kong se 1997. vratio pod kinesku vlast i uživao je velike slobode u okviru dogovora "jedna zemlja, dva sistema". Zvanični Peking je dopustio održavanje izbora za sledećeg upravnika Hong Konga, ali želi da ima pravo da prvo odobri kandidate.

Terorista koji je početkom meseca u pariskoj prodavnici košer hrane ubio četvoro ljudi tokom celog napada na grudima je nosio GoPro kameru kojom je snimio masakr, otkrio je izvor iz američkih obavještajnih službi, a prenosi Si-En-En.

Informaciju je potvrdio izveštaj novinara Erika Peletijea koji prati rad tajnih službi za francuski magazin "L'Express". On je napisao je kako je Amedi Kulibali snimio video napad u trajanju od sedam minuta. U snimljenom materijalu su i trenuci kada je ubijao taoce.

Pelatije je, citirajući izvor blizak istrazi, izvestio kako je Kulibali mogao koristiti računar koji se nalazilo u prodavnici kako bi elektronskom poštom poslao kopiju snimka pre nego što ga je ubila policija.

Nekoliko svedoka reklo je kako je Kulibali pokušavao da se sa svojim računarom poveže na internet tokom talačke krize 9. januara, ali nije uspeo. Zatim je isto pokušao na drugom računaru kada je prisilio jednog od talaca da mu pomogne. U računar je stavio svoju memorijsku karticu i, prema rečima svedoka, nešto radio sa dokumentima na kartici.

Istražitelji strahuju da će se video pojaviti na internetu.