
U više smo navrata na ovom portalu ukazivali na jasni turski strateški smjer vođenja "turkocentrične" politike, politike okrenute sebi i svojim geopolitičkim interesima - najbolje vidljivim kroz pokušaj formiranja tzv. turskog svijeta, s Turskom kao gravitacijskim sjedištem (pogledaj poveznicu ovdje), ali i jasnim distanciranjem od zapadne sankcijske politike prema Rusiji nakon njene invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine.
Štoviše, nakon nje intenzivirali su se kontakti između Ankare i Moskve, kao i oni između dvaju predsjednika: Recepa Tayyipa Erdogana i Vladimira Putina, u više smjerova (od jačanja energetske suradnje i namjere stvaranja turskog plinskog huba (čvorišta) za prodaju ruskog plina nakon nedavnog "torpediranja" plinovoda Sjeverni tok, preko sporazuma o izvozu ukrajinskog žita kao i ruskog žita i umjetnih gnojiva, do intenzivirane kupnje ruske nafte i njezine daljnje preprodaje, te posredničkih usluga turskih tvrtki za plasman proizvoda zapadnih tvrtki na rusko tržište, a koje su se s njega privremeno ili trajno povukle nakon spomenutih sankcija).











Komentar: Što može biti zlokobnije od toga? Možda planovi za koje provode te testove kao pripremu...