"Kako je svaka osoba koja ima 70 godina već u mirovini, tako je i NATO dosegao taj cilj i trebao bi učiniti isto", kaže povjesničar i akademik John Laughland.

Slijedi analiza Johna Laughlanda, koji je doktorirao filozofiju na Sveučilištu u Oxfordu, a predavao na sveučilištima u Parizu i Rimu, povjesničar je i stručnjak za međunarodne poslove.

"Sedamdesete se obično smatraju dob u kojoj bi ljudi trebali uživati u mirovini. NATO savez, koji se u Londonu sastao da proslavi svoju obljetnicu, trebao je odavno biti raspušten. Francuski predsjednik, koji je početkom studenog rekao da je NATO u stanu "moždane smrti", čini se odlučnim da probudi savez i njegove članice iz kolektivne kome. Na zajedničkoj konferenciji za novinare s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom u Parizu 28. studenoga Macron je pokušao uvesti veliku dozu realizma i jasnoće u tijelo koje se proteklih godina pretvorilo u sklerotičnog i birokratskog zombija", piše John Laughland.

"TKO JE NEPRIJATELJ NATO PAKTA?"

Macronova šok terapija sastoji se od postavljanja jedinog pitanja koje prema njemačkom političkom teoretičaru Carlu Schmittu, iako ga Macron nije spomenuo, čini samu suštinu politike Sjevernoatlantskog saveza: "Tko je neprijatelj NATO pakta?"

"Bez odgovora na ovo pitanje, vojni savez sam po sebi uopće nema svrhu. Činjenica da je Emmanuel Macron to morao pitati pokazuje koliko je NATO izgubio smisao i u kazalištu apsurda je postao glumac koji očajnički traži nekakvu ulogu", nastavlja prof. Laughland.

NATO navodi toliko prijetnji u svojim službenim Strateškim konceptima iz 1999. i 2010. da izgleda kao prase u Winnie Poohu, prestrašen svim, od terorizma do piratstva, etničkog nasilja, neadekvatnih ekonomskih reformi, prijetnje opskrbom energijom, širenje, oružja, trgovinom drogom, kibernetičkim napadima, laserskim oružjem, elektroničkim ratovanjem, zdravstvenim rizicima, boji se čak i klimatskih promjeni i svih mogućih nedefiniranih "nestabilnosti".

Međutim, riječ "neprijatelj" se u planini izazova s kojima se NATO suočava nigdje ne spominje.

Dan nakon državnog udara u Boliviji, Bijela kuća je izdala priopćenje u kojem se aplaudira vojnom udaru i pojašnjava koje su sljedeće dvije zemlje na popisu ciljeva Washingtona

"Ovi događaji šalju snažan signal nelegitimnim režimima Venezuele i Nikaragve", rekao je Trump.

25. studenog je Bijela kuća diskretno objavila izjavu koja je Nikaragvu okarakterizirala kao "neobičnu i izvanrednu prijetnju nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici Sjedinjenih Država".

To proširuje izvršni zakon kojeg je Trump potpisao 2018. godine proglašavajući državu Srednje Amerike "izvanrednom prijetnjom" na još godinu dana.

Trumpova izjava 2018. godinu uslijedila je nakon neuspjelog pokušaja prevrata u Nikaragvi. Vlada Sjedinjenih Država financirala je i podržala mnoge oporbene skupine koje su nastojale svrgnuti Daniela Ortegu, izabranog predsjednika Nikaragve, ali ga one nisu uspjele svrgnuti.


Nakon što je 2018. godine Nikaragvu označio kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, brzo je uslijedio ekonomski rat. U prosincu te godine američki Kongres je usvojio akt NICA, bez ikakvog protivljenja. Ovim zakonom je Trump dao ovlasti svojoj upravi za uvođenje sankcija Nikaragvi, zabranjujući međunarodnim financijskim institucijama da posluju s Managuom.

Trumpovu novu izjavu prati bizarna propaganda protiv Nikaragve, prozivajući izabranu vladu zemlje, koja je desetljećima izložena napadima Washingtona, navodnim "nasilnim i korumpiranim režimom".

Glavnu poruku ruskog predsednika Vladimira Putina na kolegijumu Ministarstva odbrane Rusije, kada je izjavio da je Rusija prvi put u svojoj novijoj istoriji razvila naoružanje koje niko drugi na planeti nema, treba tumačiti kao signal svim protivnicima "da ohlade usijane glave", saglasni su analitičari.

"Danas smo svedoci jedinstvene situacije u novijoj istoriji Rusije — pokušavaju da nas sustignu. Nijedna zemlja trenutno nema hiperzvučno oružje, a da ne govorimo o hiperzvučnom oružju interkontinentalnog dometa. Rad na kvalitetu ruskog naoružanja nije igra šaha — u kojoj je moguć i nerešen ishod — Rusija je dužna da u tom polju bude najbolja", poručio je ruski predsednik.

Prema rečima zamenika predsednika Komiteta Državne dume Rusije za odbranu Jurija Švitkina, poruku Putina treba shvatiti i kao potvrdu da Rusija planira i ubuduće da nastavi da sprovodi politiku opremanja vojske najsavremenijim tipovima naoružanja, što i jeste prirodna reakcija na pretnje sa Zapada, a dobar primer toga su najavljeni vojni manevri NATO-a prema scenariju uvežbavanja napada na Rusiju.

"Kritika Zapada bi Rusiju najmanje trebalo da interesuje, glavni fokus treba da bude upravo na ruskom narodu, kao i na narodima njenih saveznika. Agresivna politika i retorika zemalja Zapada primoravaju Rusiju da još jednom razmisli o odbrambenoj sposobnosti svoje vojske", ističe on.

Švitkin navodi i da treba uzeti u obzir činjenicu da je vojni budžet SAD čak 15 puta veći od ruskog, samim tim bi tu kritiku trebali da upute sami sebi, a ne Rusiji, koja isključivo preduzima recipročne mere po pitanju jačanja sopstvene odbrambene sposobnosti.

U svom izlaganju na You Tube kanalu Syriana Analysis autor pojašnjava situaciju u Kini i pokrajini Xinjiang, gdje središnje vlasti iz Pekinga, navodno, "progone muslimane", "brane im prakticiranje islama i vjerske slobode", a "nevine ljude u milijunima zatvaraju u koncentracijske logore".

Bez obzira na obilje materijala, protuargumenata, dokaza da Peking vodi kampanju deradikalizacije, a ne deislamizacije Ujgura, dio muslimana u svijet i dalje guta propagandu koju su osmislili CIA i Svjetski ujgurski kongres, skupina koju čini nekoliko desetaka disidenata s prebivalištem u američkoj saveznoj državi Virginija.

U tom smislu je zanimljiv članak kojeg je objavio Times of Israel, koji u "jadnom Ujguru", koji se došao boriti u Siriju u redovima terorističkih skupina, vidi borca za slobodu Ujgura, koji sanja da se, kao cionisti u Palestini, jednom vrati u Xinjiang i utemelji neovisnu državu.

Naravno, uvod je prilično "tužan" i jadni Ali je žrtva represije kineske policije, zbog kojih je ljutito napustio Kinu i došao se boriti u Siriju.

"Bila je sredina poslijepodneva kada su kineski policajci upali u Alijevu kuću usred polja pamuka ispred drevne trgovačke pošte u Kashgaru. Ujgurski farmer i njegovi roditelji promatrali su ih kako pretresaju kuću sve dok u njegovoj spavaćoj sobi nisu pronašli dvije knjige - Kur'an i priručnik za molitvu", iz Istanbula za AP piše Gerry Shih, a članak citira Times of Israel.

Inače, Gerry Shih je jedan od autora s najviše objavljenih propagandnih uradaka o Xinjiangu,bio je dopisnik The Washington Posta iz Kine i radi za više američkih listova i medijskih kuća

Zaista tužno, Kur'an i priručnik za molitvu, kojeg imaju stotine tisuća muslimana u Xinjiangu je baš kod Alija bio "corpus delicti" i to slučajno u vrijeme islamističke pobune u Urumqiju 2009. godine.

"Ali je znao da je u nevolji. Sljedeći dan je bio vezan za stablo i tukli su ga, pokušavajući ga natjerati da prizna da je sudjelovao u etničkom neredu u kojem je u zapadnoj Kini ubijeno desetine ljudi. Na Alijevom licu su držali zapaljene cigarete, lišili su ga sna i nudili mu samo slanu vodu. Kad je zatražio slatku vodu, dali su mu je, ali u kantama izlivenim preko glave", piše dalje Gerry Shih.

Izrael planira svrgnuti jordanskog kralja Abdullaha II s ciljem proglašenja Jordana državom Palestinaca i naknadne aneksije cijele okupirane Zapadne obale.

U članku objavljenom u ponedjeljak izraelski list Haaretz objavio je "velike planove" koje izraelski ultradesničari imaju za Jordan, među kojima se ističe "raskidanje mirovnog ugovora s Jordanom".

"Čini se da je aneksija doline Jordana taktički manevar s ciljem ubijanja dvije ptice jednim kamenom, obje da se omogući aneksija Zapadne obale i dovede do poništenja mirovnog sporazuma s Jordanom. Strateški cilj je srušiti hašemitsku dinastiju i ispuniti san Izraela da Jordan postane Palestina", navodi se u izvješću kojeg je pripremio Rogel Alpher.

Prema Haaretzu, izraelski ultradesničari "mrze jordanskog monarha i njegovu vladavinu, zbog suprotstavljanja ekspanzionističkoj politici Tel Aviva, nazivaju "ilegalnom".

"Jordan ovisi o Izraelu i njegovoj dobroj volji. Ako se usudi otvoriti usta o dolini Jordana, Izrael će im prekinuti opskrbu vodom. Cilj je poniziti Abdulaha II, napraviti ga budalom, sve dok on sam ne suspendira ili opozove mirovni sporazum, a tada će biti moguće djelovati kako bi ga se svrgnulo s vlasti", rekao je Rogel Alpher.

U srpnju ove godine smo izvijestili da je Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (CEDEAO) održala važan sastanak na vrhu u Abidjanu, Obala Bjelokosti, na kojem je riješeno stvaranje zajedničke valute za 13 zemalja članica koje zajedno čine ukupno 350 milijuna ljudi. To znači spremnost da se potkopa dominantna pozicija koju je tradicionalno imao sustav takozvanog "CFA franka", instrumenta projekcije francuskog utjecaja na području kojim je Pariz dugo upravljao kao ogromnim kolonijalnim carstvom. Afričkim zemljama je u njihovim naporima podršku dala Kina.


CEDEAO je "transverzalna" asocijacija temeljena na sustavu CFA franaka i okuplja bivše francuske kolonije koje se njime koriste. To su Benin, Burkina Faso, Obala Slonovače, Gvineja Bisao, Mali, Niger, Senegal, Togo i bivše britanske kolonije Nigerija, Gana, Siera Leone i portugalski Cape Verde. Ove zemlje su kroz kolonijalni ugovor dužne 85% svojih novčanih rezervi davati Središnjoj banci Francuskoj. Procjenjuje se da Francuskoj takozvani "kolonijalni porez" svake godine donosi oko 500 milijardi CFA.

Ovo su ključne stavke "Kolonijalnog pakta" iz 1950. godine:

• Kolonijalni dug: Sve novonastale "nezavisne" države trebaju otplatiti infrastrukturu koju im je Francuska izgradila tijekom kolonizacije;
• Nacionalne rezerve: Sve bivše kolonije svoje novčane rezerve moraju deponirati u Središnjoj banci Francuske. Gruba je procjena da Francuska godišnje "ubere" oko 500 milijardi CFA od zemalja koje praktički i nemaju pristup svome novcu.
• Prirodni resursi: Francuska ima ekskluzivno pravo na novootkrivene prirodne resurse na teritorijama bivših kolonija.
• Javni natječaji: Bivše kolonije na natječajima moraju dati prednost francuskim kompanijama.
• Vojska i vojni savezi: Svi koji žele steći čin u vojskama svojih zemalja moraju proći obuku u Francuskoj. Države su obvezane na savezništvo s Francuskom u slučaju rata i imaju zabranu ulaska u vojne saveze s drugim zemljama.
• Službeni jezik: Obveza je da francuski bude službeni jezik tih zemalja i da se koristi kao jezik u obrazovnom sustavu.
• Podnošenje računa: Spomenute države Francuskoj moraju slati godišnja izvješća o svojim financijskim stanjima.

Nekoliko muslimanskih zemalja razmišlja o pobuni protiv dolara i stvaranju "zlatnog štita" zbog štete koju izazivaju američke sankcije i agresivno ponašanje Bele kuće, koja je spremna da nanese ozbiljnu štetu svojim saveznicima radi sopstvenih komercijalnih i ideoloških ciljeva.

Američke ograničavajuće mere mogu imati nepredvidive posledice, a jedna od njih je moguće stvaranje sistema "plaćanja u zlatu", kojem bi mogle da se priključe Turska, Katar, Malezija i Iran.

Zlato kao sredstvo plaćanja

Predlog da se zlato (u krajnjem slučaju čak i barter) koristi kao sredstvo plaćanja izneo je na specijalnoj konferenciji u subotu premijer Malezije Mahathir Mohamad. Sličan predlog o dedolarizaciji u obračunima među zemljama, kojima preti rizik od američkih sankcija, dao je i predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan, koji je prisustvovao konferenciji. On je istakao da je za međunarodno plaćanje poželjna upotreba nacionalne valute.

Motivacija malezijskog premijera povezana je upravo sa sankcionim pritiskom koji vrše SAD, što je on i rekao u svom govoru.

Koji su uzroci poraza Laburističke partije na izborima u Velikoj Britaniji?

Džeremi Korbin (Jeremy Corbyn) , trenutni čelnik britanske Laburističke partije, pretrpio je dramatični poraz na biralištima prošlog petka i najavio je da neće nastupiti kao lider stranke na budućim izborima. Ali zašto je Laburistička partija ostvarila tako loš reziltat na ovim izborima u Velikoj Britaniji i kakvu su ulogu u ovom gubitku igrale optužbe za antisemitizam protiv samog Korbina?

Prošlog je četvrtka britanska javnost rekla ko će sljedeći voditi zemlju. Mnogi su sumnjali da će Konzervativna stranka (Tory's), na čijem je čelu bio Boris Johnson, biti izbor većine glasačke javnosti, ali kad su objavljeni rezultati i otkrilo se da su torijevci osvojili većinu od 80 mandata, mnogi su ostali šokirani.

Ovaj grozni rezultat za Laburističku partiju stvorio je, naravno, puno haosa i doveo do toga da su mnogi ukazivali na Korbina kao razlog zbog kojeg su laburisti tako loše prošli. Mnogi politički analitičari i političari u Velikoj Britaniji stavili su svu odgovornost na rame vođe stranke. Ali je li Džeremi Korbin bio taj zbog kojeg su laburisti izgubili na ovim izborima?

Švajcarska obaveštajna federalna služba objavila je dokument u kom navodi da su SAD u ratu u bivšoj Jugoslaviji koristile iste paravojne snage uz pomoć kojih su prethodno ratovale protiv SSSR-a u Avganistanu, a koje će kasnije poneti ime Al Kaide. Podatke koji bacaju novo svetlo sa Zapada na ulogu Srba u ratu mogla je Švajcarcima da doturi CIA.


Na to nam ukazuje analitičar iz Banjaluke Anđelko Kozomara, koji podseća da se sedište CIA za Evropu nalazi upravo u Švajcarskoj, što dovoljno govori o tome koliko je ta zemlja pogodna za manipulacije i razne igre, koje se, i 24 godine od kraja rata u BiH, i dalje igraju.

Moćna sila Zapada, verovatno CIA, dala podatke Švajcarcima

"Neka od velikih obaveštajnih službi, pretpostavljam da se radi o CIA, dala je te podatke Švajcarskoj da ona to objavi kao svoje", rekao je on u razgovoru za Sputnjik.

Kozomara smatra da je u obaveštajnom smislu Švajcarska uvek bila drugorazredna zemlja, ali su je koristile druge velike, moćne obaveštajne službe.

"Nema nikakve sumnje da je Švajcarska kao takva zemlja, navodno neutralna, objektivna, demokratska, iskorišćena kao idealan poligon da velike obaveštajne sile izbace novu teoriju", kaže on.

Javni tužitelj Saudijske Arabije izjavio je da je saudijski sud u slučaju ubojstva novinara Khashoggija petero ljudi osudio na smrt.

Dodao je da su još tri osobe koje su optužene za umiješanost u njegovo ubojstvo dobile zatvorsku kaznu u trajanju od ukupno 24 godine, piše Reuters.

Tužitelj je kazao kako se među osuđenima ne nalazi bliski agent saudijskog princa.

Jamal Khashoggi, istaknuti kritičar saudijske vlade, ubijen je u konzulatu Saudijske Arabije u turskom gradu Istanbulu. Turska je za ubojstvo novinara okrivila saudijske vlasti, ali one negiraju da je u ovaj stravičan događaj bio upleten politički vrh. Za ubojstvo su okrivili dvadesetak nižerangiranih odmetnutih službenika, od kojih je pet dobilo smrtnu kaznu.

UN-ov stručnjak komentirao je da se radi o "izvansudskom pogubljenju", piše BBC.

Kome se sve sudilo?

U priopćenju javnog tužiteljstva Saudijske Arabije navodi se da je zbog ubojstva istražena 31 osoba, a da je 21 osoba uhićena.

Jedanaest od 21 uhićenih upućeno je na daljnji postupak na kaznenom sudu u Rijadu, a javni tužitelj zatražio je smrtnu kaznu za petero njih.

Organizacija Human Rights Watch komentirala je da se suđenje odvijalo iza zatvorenih vrata i da nije slijedilo međunarodne pravosudne standarde.

Zagovornica ljudskih prava Agnes Callamard u lipnju je navela imena pet osoba suočenih sa smrtnom kaznom: Fahad Shabib Albalawi, Turki Muserref Alshehri, Waleed Abdullah Alshehri, Maher Abdulaziz Mutreb i liječnik Salah Mohammed Tubaigy.