Iako ovu informaciju treba uzeti s rezervom, prije svega zato što govorimo o dokazano nesposobnoj oružanoj sili, citirat ćemo je kako je izvorno objavljena od turske države agencije Anadolu, a kasnije su je prenijele i ostale bliskoistočne agencije.

"Deseci saudijskih vojnika su stigli u područje sirijskog naftnog polja Al-Omar, kojeg kontrolira teroristička organizacija PKK/YPG. Polje se nalazi u pokrajini Deir Ez-Zor, na istoku Sirije", prenosi turska državna agencija.

"Obaviješteni izvori su rekli dopisniku arapskog izdanja agencije ukazali su da su saudijski vojnici na teren stigli helikopterima i zaduženi su za zaštitu saudijskih i egipatskih stručnjaka koji su na teren stigli prije tjedan dana, a kasnije se ispostavilo da su djelatnici kompanije Saudi Aramco", nastavlja turska novinska agencija.

Turski novinar tvrdi kako se dolazak saudijskih vojnika podudarao s dolaskom tridesetak kamiona na isto područje koji su prevozili opremu za bušenje i kopanje, a koji su ušli na teritorij Sirije sa sjevera Iraka.

Ovo je isto vrlo upitno, budući da cijelu granicu sa Sirijom u tom dijelu kontroliraju iračke šiitske Hashd Al-Shaabi snage, stoga je ova ruta za Saudijce i općenito za strane trupe prilično nesigurna. No, nastavimo sa spomenutim izvješćem.

"Izvori su naveli da su saudijske snage stacionirane u stambenom kompleksu Hakel Al-Omar u kojem žive američki vojnici, a prošlog petka je 15 saudijskih i egipatskih inženjera i tehničara stiglo je na polja naftna polja Al-Omar, također helikopterima, kako bi obnovili polje, povećali proizvodnju nafte i obučili svoje radnike. Polje Al-Omar najveće je sirijsko naftno polje, a njegova proizvodnja prije izbijanja revolucije 2011. dosegla je 27 tisuća barela dnevno", zaključuje turski dopisnik.

Iranski PressTV je prenio vijest, tvrdeći "kako je Saudijska Arabija rasporedila desetine boraca na veliko naftno polje u istočnoj Siriji, gdje se SAD i njihovi regionalni saveznici međusobno sukobljavaju oko krađe naftnih rezervi i pljačke prirodnih resursa ratom razorene zemlje".

Iranska televizija podsjeća kako je krajem listopada Washington poništio raniju odluku o povlačenju svih svojih trupa iz sjeveroistočne Sirije, najavivši raspoređivanje oko 500 vojnika na naftna polja koja u arapskoj zemlji kontroliraju kurdske snage. SAD su tvrdile kako je taj potez namijenjen "zaštiti naftnih polja i objekata od mogućih napada terorističke skupine ISIL".

I dok snažne Zapadne gospodarske sankcije protiv Rusije, uvedene 2014. godine ne posustaju, apsurdno - Rusija ne posustaje u izgradnji krupnih i skupih infrastrukturnih prometnih i energetskih objekata strateškoga značaja, od čega veliki broj onih s vlastitim tehnologijama i vlastitim financijskim sredstvima.

Dovoljno je podsjetiti što je sve od spomenute godine do danas u Rusiji izgrađeno: gotovo u potpunosti podmorski plinovodi "Sjeverni tok 2" i "Turski tok", najduži svjetski, 3000 kilometara dug prvi ruski plinovod za Kinu "Sila Sibira", kompletna infrastruktura za svjetsko nogometno prvenstvo prošle godine održano u toj zemlji), prije dva tjedana puštena u promet potpuno nova autocesta Moskva-Sankt Peterburg duga 670 kilometara, u svibnju prošle godine izgrađeni najduži most u Europi, onaj Krimski (njegova cestovna komponenta) i td. i td.

U danas objavljenom intervjuu za njemačku agenciju DPA, glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg izjavio je kako bi se želio osobno susresti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. To je obrazložio činjenicom o nastalim složenim vremenima, kada je, kao što je u takvim slučajevima to bilo i ranije, važno zajedno sjediti za pregovaračkim stolom. Čak ako se i u doglednoj budućnosti odnosi Zapada s Moskvom ne poprave, Savezu je nužno biti u mogućnosti "upravljati" takvim odnosima.

"Ako bude okvirnih uvjeta, ja bih se susreo s predsjednikom Putinom. Rusija je naš najveći susjed i to će tako ostati", kazao je Stoltenberg.

U posljednje vrijeme glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenbereg daje prilično pomirljive izjave vezane uz potrebu obnavljanja dijaloga s Rusijom, što je bilo slučaj i neposredno uoči nedavno održanog summita NATO-a u Londonu. I to neovisno o činjenici, da je upravo na tom summitu ugroza od navodne ruske agresije determinirana kao glavni problem te vojno-političke organizacije. Istovremeno, i s ruske strane, preciznije njezinog vojnog vrha i Ministarstva obrane, također stižu prijedlozi o nužnosti otpočimanja dijaloga s NATO savezom.

Je li sve to znak pojave "zrnaca" zdravog razuma u prostoru zatrovanom optužbama, prijetnjama, ratnom histerijom i međusobnim pokazivanjem mišića od strane suprostavljenih strana, prije svega na europskom tlu, ostaje tek za vidjeti. Ali neovisno o tome radi li se o stvarnim "Wind of Change" ili za svoju javnost fingiranim (evo, mi smo za dijalog ali suprotna strana to ne želi) pokušajima približavanja dijametralno suprostavljenih stavova o budućoj arhitekturi europske sigurnosti, snižavanje agresivne, ratničke retorike, ako ništa drugo - barem je melem za uši.

Opozicija Venecuele izvela je napad na jednu vojnu jedinicu Venecuele, poginuo je jedan vojnik, saopštio je ministar odbrane ove zemlje Vladimir Padrino Lopes.

"Rano jutros ekstremistički sektor opozicije izveo je napad na vojnu jedinicu na jugu zemlje. Ukradeno je oružje", napisao je ministar na svom nalogu na Tviteru.

Iako Donald Tramp nije započeo nijedan rat, zasad je on predsednik Sjedinjenih Država koji je ubedljivo najviše novca u budžetu izdvojio za vojsku. Za istoričara Sašu Adamovića nema dileme da Tramp kao najvećeg neprijatelja Amerike vidi Kinu, a ne Rusiju.

Samo nekoliko dana uoči glasanja o impičmentu, Senat američkog Kongresa odobrio je velikom većinom predlog budžeta za odbranu od rekordnih 738 milijardi dolara koji pokriva širok spektar izdataka, od finansiranja plata, do proizvodnje i modernizacije brodova i aviona. Ove godine budžetom je pokriveno i stvaranje Kosmičkih snaga, što je vojni prioritet predsednika Donalda Trampa.

"Interesantno je da je Tramp američki predsednik koji enormno povećava vojni budžet, a zapravo je čovek koji hoće da se povuče iz svih beskrajnih ratova — od Avganistana do Iraka i Sirije. Ono što je jako važno jeste da nije započeo nijedan novi sukob", rekao je Adamović u emisiji "Od četvrtka do četvrtka".

Svrgnuti bolivijski predsjednik Evo Morales je u opširnom intervjuu za The Intercept govorio o vojnom udaru i svom svrgavanju, ulozi Sjedinjenih Američkih Država i tome kako je Vašington od njega tražio da prekine odnose s Teheranom.

Morales je prvo govorio o detaljima vojnog udara, poput napada grupa povezanih s pobunjeničkim kandidatima na glasačka mjesta, kao i životnjih prijetnji njemu samom. On je rekao da je glavni razlog svega što se dogodilo to što Amerika nije željela da vidi jednog domaćeg predsjednika koji bi Boliviju pretvorio u nezavisnu i naprednu zemlju.

Američka uloga u državnom udaru

Morales je naglasio da Sjedinjene Američke Države nisu bile zadovoljne time što nemaju mjesta u litijumskoj industriji u Boliviji i rekao:

"Naš glavni grijeh bio je to što je bilo moguće da će SAD ostati praznih ruku u slučaju naših ugovora s multinacionalnim ili evropskim kompanijama."

Strateška stabilnost - tim je riječima ruski ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov tijekom posjete Washingtonu opisao viziju ruske suradnje sa SAD-om.

Lavrov se nedavno sastao sa svojim američkim kolegom, državnim tajnikom Mikeom Pompeom a zatim, iza zatvorenih vrata, i s predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom.

Kolege su iscrpno razgovarali o svemu što trenutno opterećuje rusko-američke odnose i svijet. No, njihove riječi ukazuju na to da u odnosima SAD-a i Rusije nema ni strategije, ni stabilnosti.

Pročelje izgleda dobro i uljudno. Pompeo i kolega mu Lavrov složili su sa svim parolama koje krase tekuće vanjskopolitičke plakate: denuklearizacija Sjeverne Koreje, mirno rješenje Sirije, mir u Venezueli, normalizacija iranskog pitanja, prekid rata u Ukrajini, važnost sigurnosnog režima ne-širenja nuklearnog oružja — sve da.
Vizija, pristup, metodologija i viđenje uloge jedan drugoga u svemu tome sasvim su druga priča. Odnosi SAD-a i Rusije su bez daljnjega teški. Vjerojatno teži no što su ikada bili. Akademski i publicistički svijet već duže vrijeme opisuje stanje kao hibridni konflikt.

Priroda hladnoratovskog konflikta bila je dosta jednostavna: ideologija, politika, naoružanje i vrlo jasne crvene linije. Jasne ideologije više nema, ali se proširio popis problematičnih a u isti mah uzajamno povezanih područja: mediji, informacijske tehnologije i primjene istih, energetika, ekonomija, izvoz oružja, ulazak u sfere interesa i slično.

Japan je Iranu predložio način kako da se odupre američkim sankcijama, rekao je iranski predsednik Hasan Rohani nakon zvanične posete Tokiju.

"Japanci su izneli novi predlog o savladavanju američkih sankcija, a i mi smo imali svoj predlog. Razgovarali smo o tome i dogovorili se da nastavimo konsultacije o tom pitanju", rekao je Rohani, osvrćući se na sastanak s japanskim premijerom Šinzom Abeom.

Predsednik Irana je naveo da se i evropske i druge zemlje trude da reše problem američkih sankcija Teheranu, ali nije naveo detalje u vezi s predlozima za odupiranje tim ograničavajućim merama.

Rohani je, takođe, naglasio da američke sankcije ne podržava niko "osim jedne ili dve zemlje".

Predsednik Irana je naglasio da sankcije Vašingtona protiv Teherana narušavaju međunarodne norme i da neće doneti nikakve rezultate. "Amerikanci će biti prinuđeni da napuste taj pogrešan put", dodao je Rohani.

Uprkos sporazumu o uspostavljanju prekida vatre i nastavku povlačenja trupa s kontaktne linije, ukrajinske oružane snage i dalje skupljaju velike količine vojne opreme na Donbasu.

Prenos vojne opreme zabeležili su očevici na teritoriji koju kontroliše Ukrajina. Na kadrovima se mogu videti sovjetska borbena vozila, višenamenski amfibijski oklopni transporteri, tenkovi, vojska, mobilne bolnice.

"Video sam ovaj voz na jednoj od železničkih stanica na putu za Donbas! Kijev koristi ogromne vozove sa opremom i tenkovima, zato, gospodo, pripremite RPG, ATGM i sve što imate! Samo znajte da vas mrze svi u Kijevu. Mnogi vas podržavaju, podržavaju Rusi, Novorossiju. Bog te blagoslovio! ", kaže očevidac koji je video poslao jednoj od podržavajućih grupa na Donbasu.

Kao što smo izvijestili, sinoć je američko ministarstvo financija nametnulo sankcije izvođačima radova na projektu Sjeverni tok 2, a švicarska kompanija Allseas je istog trenutka obustavila radove.

Pođimo od kraja, 18. studenog je Dmitrij Peskov, tajnik za tisak ruskog predsjednika, rekao da bilo kakve američke sankcije neće moći zaustaviti pokretanje plinovoda Sjeverni tok 2 u planiranom roku.

"Pođimo od činjenice da će ovaj projekt biti završen", rekao je predstavnik Kremlja, nakon čega dolazi otvorena objava rata Sjedinjenih Država Gazpromu u Europskoj uniji.

MARIJA ZAHAROVA: "DA SAD NEKIMA KAŽU DA PRESTANU DISATI, ONI BI TO UČINILI"

Ovim je riječima službena predstavnica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova opisala nove američke sankcije protiv projekata plinovoda Sjeverni tok 2 i Turski tok.

"Država s javnim dugom od 22 000 milijardi dolara zabranjuje kreditno sposobnim zemljama da razvijaju realni sektor svog gospodarstva. Američka ideologija života na kredit je pokleknula pred svjetskom konkurencijom, što američko ministarstvo financija redovito potvrđuje pisanjem novih zakona za ekonomsko gušenje. Uskoro će od nekih zahtijevati da odmah prestanu disati. I mnogi će to i učiniti", napisala je Zaharova na svojoj Facebook stranici.

BERLIN JE "OGORČEN", ALI JE TRANSATLANTSKA SOLIDARNOST JAČA

Njemačka vlada, iako ogorčena zbog odluke Washingtona, službeno je "izrazila žaljenje zbog stupanja na snagu američkih sankcija za plinovode Sjeverni tok 2 i Turski tok".

Njemačke vlasti smatraju da su sankcije Washingtona uplitanje u europske poslove, kao što u izjavi na Twitteru navodi službena predstavnica njemačke vlade Ulrike Demmer.

U izjavi se kaže da Njemačka odbacuje "takve ekstrateritorijalne sankcije". Restriktivne mjere koje su uvele SAD, prema Berlinu, "utječu na njemačke i europske tvrtke i predstavljaju miješanje u unutarnje stvari europskih zemalja".