Američki predsjednik Donald Trump ne isključuje mogućnost svoga dolaska na tradicionalnu rusku vojnu paradu, koja se na moskovskom Crvenom trgu održava na Dan pobjede, 9. svibnja.

Trump je potvrdio primitak poziva i kazao kako ga je "predsjednik Putin pozvao" i da je "to velika stvar". Dodao je kako je "zahvalan na pozivu, koji se odnosi na samu sredinu naše političke sezone", da će pogledati hoće li moći doći i da će "biti sretan" ukoliko u tome uspije.

Radit će se o obilježavanju 75. godišnjice ruskog Dana pobjede, a za tu je svečanost iduće godine u Moskvu pozvano 17 šefova država, izjavio je pomoćnik ruskog predsjednika Yuri Ushakov, ne precizirajući o kojim se zemljama radi.

Ovdje bismo dodali kako će od Trumpa navedena "sredina političke sezone" zapravo značiti vrhunac američke predsjedničke predizborne kampanje pa je ipak teško vjerovati da će se on usuditi na takav korak s obzirom na ionako učestale optužbe iz demokratskog tabora o Trumpovim "ruskim vezama" i općenite demonizacije te zemlje u američkom političkom i medijskom prostoru, koja ne jenjava već pet godina - od početka ukrajinske krize.

Naravno, Trump je već puno puta dokazao kako je kao državnik posve nepredvidljiv i nekonvencionalan pa se ništa ne smije a priori isključivati. Podsjetimo se samo na Trumpovo "soliranje" na posljednjem summitu zemalja G7 u Francuskoj, kada se jedini založio za vraćanje Rusije u članstvo toga "elitnog kluba" na summitu te organizacije iduće godine u SAD-u (taj prijedlog nije prošao većinom glasova).

Zato će se i oko ovog pitanja raditi isključivo o trenutačnoj procjeni Donalda Trumpa i njegovog izbornog stožera, je li ili nije u tome trenutku politički oportuno putovati Putinu u goste.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan je jedinstven primjer vođe velike zemlje koji će u proteklih deset godina biti upamćen po agresiji na Siriji, podršku svi vrstama terorista, uključujući ISIL, izgradnju bliskih odnosa s Izraelom koji su naprasno prekinuti nakon napada izraelskih komandosa na turski humanitarni brod Mavi Marmara. Ostat će upamćen i po kampanji protiv lokalnih i sirijskih Kurda, koja nikada nije ni obustavljena, a na jugoistoku Turske je 2015. eskalirala u građanski rat sa stotine i stotine mrtvih, skoro 200 000 izbjeglica i razrušenim gradovima. Tu je i odnos s EU, Sjedinjenim Državama i Rusijom.

Dok su Bruxelles i Washington bili saveznici Ankare, Rusiju je obaranjem ruskog zrakoplova Su-24 napravio neprijateljem, da bi se nakon neuspjelog vojnog udara ispričao Moskvi i priznao krivicu, a rješenje sirijske krize je odlučio tražiti u trilateralnom formatu s Iranom i Rusijom. Tu je i kupnja ruskih sustava S-400 i najava nabave novog, zbog čega je, uz napad na sirijske Kurde, Turska sankcionirana od strane Washingtona i trpi stalne prigovore europskih vlada. Lista nedosljedne politike bi se mogla još širiti, ali ovo su neki od ključnih detalja nepredvidivog vanjskopolitičkog kursa Ankare.

Nakon svega Erdogan se trenutno odlučio istovremeno poigravati s Moskvom i Washingtonom.

Turski dužnosnici su ponovo počeli koketirati i s Moskvom i s Washingtonom o pitanjima vojno-tehničke suradnje. Odjednom je Ankara počela preispitivati opskrbu druge serije sustava protuzračne obrane S-400 i nagovoriti Sjedinjene Države da ipak razgovaraju o prodaji Turskoj zrakoplova F-35. Prema riječima stručnjaka, predsjednik Erdogan pokušava igrati na proturječja dviju velesilama, a one bi se trebale pomiriti s tim.

Turska vlada je razmišljala o odgodi isporuke druge serije protuzrakoplovnih raketnih sustava S-400 Trijumf. To je u ponedjeljak objavio glavni tajnik turske obrambene industrije Ismail Demir. Prema njegovim riječima, kašnjenje može biti povezano s pregovorima o prijenosu tehnologije i uspostavi zajedničke proizvodnje sustava. Demir je istodobno napomenuo da bi se druga faza isporuke S-400 mogla provesti do kraja 2020. godine.

Prema transkriptu koji je objavljen, 25. jula 2019. godine, američki predsednik Tramp je u telefonskom razgovoru od ukrajinskog predsednika Zelenskog zatražio da se istraži ukrajinsko mešanje u američke predsedničke izbore 2016. godine, kao i sumnje u koruptivne aktivnosti bivšeg potpredsednika Džoa Bajdena i njegovog sina Hantera.

Povodom takvog zahteva, 12. avgusta 2019. godine Odbor Kongresa za obaveštajne poslove dobio je prigovor (posredno upoznatog) uzbunjivača - na obrascu koji je nedavno promenjen, budući da je do nedavno prijava bila dopuštena samo za neposredno saznanje - da je Tramp ucenjivao Ukrajinu da istražuje njegove političke protivnike (Bajden je, inače, u trci za nominaciju demokrata za predsedničke izbore).

Nakon što je Džim Džordan pred Odborom pokrenuo pitanje identiteta uzbunjivača, Trampov sin je javno obznanio da je anonimni (posredno upoznati) uzbunjivač bio Erik Čiaramela, analitičar CIA koji je stručnjak za Rusiju i Ukrajinu i evidentirani demokrata. Čiaramela je, 2016. godine bio zadužen za Ukrajinu u Savetu za nacionalnu bezbednost koji je vodila Savetnica za nacionalnu bezbednost Suzan Rajs. Dok je bio glavni za Ukrajinu, Čiaramela je radio za potpredsednika Bajdena, sa kojim je leteo u Ukrajinu službenim avionom AF 2.

KO JE ERIK ČIARAMELA?

Čiaramela je bio visoko kotiran u CIA tokom mandata Džona Brenana, ali ga je uprkos tome u junu 2017. godine Trampov svetnik za nacionalnu bezbednost Herbert Mekmaster (smenjen nedavno zbog sumnje da je odavao podatke medijima) postavio za ličnog asistenta. Na osnovu anonimne (Čiarameline) dojave, demokrate su u Kongresu pokrenule postupak impičmenta, u nastojanju da opozovu Trampa. Danas, Čiaramela neće da svedoči pred resornim Odborom.

Kako Čiaramela nije imao neposredno saznanje o spornom razgovoru Trampa i Zelenskog, o tome je najverovatnije mogao da sazna od nekoga ko se naknadno pojavio kao svedok pred Kongresnim odborom za obaveštajne poslove, a to je potpukovnik Aleksander Vindman, direktor za evropske poslove u Savetu za nacionalnu bezbednost.

Kineski projektili srednjeg dometa zatvoreni su unutar granica zemlje, rekao je visoki dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova upozoravajući SAD da ne razmještaju svoje snage na prag Pekinga.

"Naši projektili smještene su na našem teritoriju. Ne prijete SAD-u - barem ako SAD ne rasporede svoje brodove preblizu našem teritoriju", izjavio je u petak šef Odjela za kontrolu oružja kineskog ministarstva vanjskih poslova Fu Cong.

Govoreći na događaju o kontroli oružja u Moskvi, Fu je naglasio da bi raspoređivanje američkih projektila u regiji bio "provokativan, destabilizirajući čin."

"SAD govori o postavljanju svojih raketa srednjeg dometa blizu Kine, blizu našeg praga. To bi odmah predstavljalo prijetnju našim ključnim lanserima i postrojenjima. Bila bi to prijetnja opstanku kineskih nuklearnih sila" izjavio je Fu Cong.

Pentagon je započeo razvoj novih projektila, nakon što su se SAD u kolovozu povukle s ključnog sporazuma INF s Rusijom 1987. koji je zabranio sve rakete na kopnu s dometom do 5.500 km i njihove lansere.

Istog mjeseca, ministar obrane Mark Esper založio se za razmještanje raketa srednjeg dometa u Aziji.

Esperove riječi razljutile su kineske dužnosnike, koji su upozoravali da bi bilo kakav pokušaj premještanja raketa bliže Kini narušio regionalni mir i stabilnost. "Ako se to dogodi, Kina ne bi imala izbora nego poduzeti potrebne mjere zaštite u obrani svoje nacionalne sigurnosti", rekao je Fu prošlog mjeseca.

Rusija zahteva da od Velike Britanije dobije razjašnjenje povodom navoda da je osnivač organizacije "Beli šlemovi" bivši britanski agent Mi-6, koji je, između ostalog, sarađivao sa Al Kaidom dok je bio aktivan na Kosovu.

Kako je pojasnila, reč je o Džejsmu le Mezjureu, koji je bio prisutan u mnogim zemljama širom sveta tokom konfliktnih situacija, između ostalog i na Balkanu, ali i na Bliskom istoku.

"Istraživanja su ukazala na to da je taj bivši agent koketirao sa terorističkim organizacijama dok je bio aktivan na Kosovu. Između ostalog, u njegovom timu su bili prisutni pripadnici Al Kaide", istakla je Zaharova.

"Ej-Bi-Si njuz" znao je puni opseg zločina Džefrija Epstajna još pre tri godine, ali su kombinacija naredbi "odozgo" i pretnji od strane onih koji su umešani, "ubili" priču pre nego što je ikada otišla u etar.

Ovo, naime, pokazuje video-snimak koji je procureo u javnost. U video-klipu koji je u utorak objavila konzervativna grupa "Projekat Veritas", voditeljka "Ej-Bi-Sija" Ejmi Robah uhvaćena je kako razgovara sa kolegama u informativnoj redakciji i otkriva da ju je kontaktirala Virdžinija Roberts sa tvrdnjama da ju je Epstajn koristio kao seksualnu robinju i podvodio je svojim moćnim prijateljima, uključujući britanskog princa Endrjua.

"Imala sam intervju sa Virdžinijom Roberts ... ne bismo ga pustili u etar", kaže Robahova pred kamerom. "Pre svega, rečeno mi je 'ko' je Džefri Epstajn. Onda je Palata saznala da imamo njene navode o princu Endrjuu i pretila nam je na milion različitih načina."

"Sve mi je rekla. Imala je slike, imala je sve. Bilo je neverovatno šta smo imali. Imali smo Klintona, imali smo sve."

Bivši predsednik Bil Klinton bio je među onima koji su više puta putovali Epstajnovim privatnim avionom, nazvanim "Lolita ekspres". Robahova tvrdi da se pored Klintona i princa Endrjua u svedočenju Robertsove pominje i advokat Alan Deršovic.

Robahova je, kaže, tri godine pokušavala da ubedi šefove da emituju njenu priču, ali "bezuspešno".

Moskva poziva Washington da preispita svoju odluku da ne ratificira Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih proba (CTBT), izjavio je u petak zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov.

"Pozivamo Sjedinjene Države da promijene odluku koja se ogleda u nuklearnoj doktrini zemalja da ne ratificiraju CTBT", poručio je Rjabkov, prenosi Tanjug agenciju TASS.

Sveobuhvatni ugovor o zabrani nuklearnog testiranja odobrila je Opća skupština UN-a 24. rujna 1996. godine i on zabranjuje testiranja nuklearnog oružja ili bilo koju drugu nuklearnu eksploziju bilo gdje u svijetu.

Zabrana potpuna i sveobuhvatna

Zabrana je potpuna i sveobuhvatna, odnosi se na atmosferu, svemir, testiranja pod vodom i pod zemljom.

Do sada je sporazum ratificiralo 166 zemalja, uključujući Rusiju.

Međutim, ona nije stupila na snagu jer je nisu ratificirale Sjedinjene Države, Kina, Egipat, Izrael i Iran, dok Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja nisu ni potpisale sporazum, navodi agencija.

Kako je Severna Makedonija postala žrtva tuđih obavještajnih igara i sopstvenih pogrešnih procjena
Severna Makedonija je veoma poučan primer kako prolaze države koje svoju politiku zasnivaju isključivo na diplomatiji, bez oslonca na obaveštajne podatke svojih obaveštajnih službi. Iskusni državnici znaju da je to "pipanje u mraku" u kome vrebaju političke i diplomatske zamke i smicalice. Zato nigde ne kreću i ništa ne rade bez obaveštajne pripreme i što više pouzdanih i proverenih obaveštajnih podataka. Ništa vam ne vredi da potrebne podatke dobijete od prijateljske države ako nemate svoju službu koja će ih proveriti i "verifikovati" kao tačne.

U periodu vladavine Zorana Zaeva Severna Makedonija je potpuno ignorisala i marginalizovala svoj obaveštajno-bezbednosni sistem, i to joj se na kraju osvetilo. Sve je to toliko poučno da će se sigurno izučavati na fakultetima za bezbednost i diplomatiju.

POLITIČKI GAF ZORANA ZAEVA

Malo je reći da se politika Zorana Zaeva, ona koja je odredila sudbinu države i (severno)makedonskog naroda, našla u dubokoj krizi. Ta politika je, odbijanjem EU da otvori pristupne pregovore s Albanijom i S. Makedonijom, doživela potpuni debakl. Događaj se prikazuje kao opšte iznenađenje i kao strateška greška unije koju je izazvao francuski predsednik Emanuel Makron uz podršku Holandije i Danske, ali to ne menja glupu situaciju u kojoj se Makedonija našla.

Zaev i njegova proalbanska politička garnitura ne kriju da su prihvatili baš sve što se od njih tražilo u zamenu za primamljiva obećanja. Potpuno su ignorisali volju makedonskog naroda i pogazili gotovo sve nacionalne interese Makedonaca da bi ostvarili samo jedan - povlašćen ulazak u EU i ekonomski prosperitet. Ideja je bila da će narod tek tada shvatiti njihove drastične političke poteze i zaokrete i prihvatiti ih kao dalekovide i ispravne.

AFERA "REKET"

Prljava pozadina bavljenja politikom Zorana Zaeva potpuno je raskrinkana kroz korupcionašku aferu "Reket", a njegova ličnost i karakterne osobine kroz humorističku smicalicu dvojice ruskih komičara koji su glumili ukrajinskog predsednika Petra Porošenka i generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga. Utisak je da su masku sa Zaeva skinuli vetrovi sa Istoka, koji na Balkanu nisu tako razorni kao zapadni, ali poneku grančicu na kojoj sede zapadni pioni i oni slome. Jasno se videlo da je on spreman da korumpira i da bude korumpiran i da na to gleda kao na nešto normalno i uobičajeno.

Ono što smo na ovom portalu već ranije najavljivali kao jedino moguće, usprkos "ljutnji" američkog predsjednika Donalda Trumpa na talibane i njegovog iznanadnog odbacivanja tek postignutog sporazuma s tom (terorističkom) organizacijom s početka rujna ove godine, upravo se potvrdilo kao točno.

Naime, u četvrtak, 7. studenog, u katarskoj prijestolnici Dohi obnovili su se pregovori između američkih i talibanskih predstavnika, usmjereni prema prekidu vatre, povlačenju dijela američkih vojnika i pokretanju unutar-afganistanskog dijaloga. Američki pregovarački tim opet predvodi Trumpov osobni izaslanik za Afganistan Zalmay Khalilzad.

A taj isti Khalilzad predvodio je i prethodni - prvi pregovarački proces između SAD-a i talibanskog pokreta, koji se također održavao u Dohi. Do postizanja preliminarnog sporazuma s početka rujna održano je ukupno 9 pregovaračkih krugova u više od godinu dana mukotrpnih razgovora i nadmudrivanja, a u konačnici i ne baš ugodnih kompromisa. Iznenadno Trumpovo odbacivcanje tog, već od njega samoga ranije pohvaljenog sporazuma koji je službeno trebao biti potpisan u američkom Camp Davidu, formalno je prouzročeno izvršenim talibanskim terorističkim napadom na vojni objekt afganistanskih snaga sigurnosti u Kabulu, kojom je prilikom osim 12 Afganistanaca poginuo i jedan američki vojnik.

Međutim stvarni razlozi Trumpovoga "gnjeva" i izjava kako pregovora više nema i da će talibanski pokret biti do korijena uništen ipak su bili unutar-američke političke prirode i predstavljali su svojevrsni amortizer ili sredstvo za otupljivanje oštrica napada iz Demokratske stranke koji su istupali protiv bilo kakvog sporazuma s talibanima, a taj postignuti, s početka rujna, vremenski se poklopio baš s obilježavanjem tragične obljetnice velikih terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001.g. kada je u američkom društvu redovito prisutna snažana emocija zajedništva, ponosa i prkosa, što obično ne traje dugo te se ubrzo sve vraća u kolotečinu političkih i ideoloških borbi, koje snažno, možda više nego ikada ranije dijele sadašnje američko društvo (vidi link ispod teksta).

Ali američkoj administraciji je potpuno jasno kako do bilo kakvog političkog i sigurnosnog napretka u Afganistanu ne može doći bez aktivnog uključivanja u pregovarački proces i u društvu utjecajnog talibanskog pokreta, koji, osim toga, vojno nadzire više od polovice ukupnog teritorija te zemlje.

Iran je oduzeo akreditaciju inspektoru za atomsku energiju UN-a nakon što je, kako se izveštava, međunarodni zvaničnik pokušao da unese "sumnjive materijale" u jednu od iranskih nuklearnih lokacija gdje trebalo da izvrši pregled.

Inspektoru Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) oduzeta je dozvola za posjetu lokacijama nakon što je uhvaćen da pokušava da uđe u postrojenje za obogaćivanje uranijuma Natanz sa "sumnjivim materijalima", prema iranskoj nacionalnoj atomskoj agenciji.

Bez pristupa lokacijama, misija inspektora za nadgledanje iranskog nuklearnog programa bila je nemoguća, pa je inspektor napustio zemlju u sredu, javljaju iranski mediji.

Prema Rojtersu, radi se o inspektorki koja je kratko zadržana nakon što joj je onemogućen ulazak u objekat, a njene putne isprave su privremeno oduzete.

Nije saopšteno šta je inspektorka pokušala unijeti na lokaciju Natanz, mada su Iranci rekli da je "skenirana" i da je "bezbjednosna kontrolna mašina" oglasila alarm.

Incident se očigledno dogodio prošle nedelje, nekoliko dana prije nego što je Iran najavio poslednji korak u povlačenju svojih obaveza iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine. Teheran je rekao da će sada obogaćivati uranijum na pet procenata u svom nuklearnom postrojenju Fordov. Ovaj korak je poslednji u nizu koji je Iran ove godine preduzeo kao odgovor na to da su SAD odustale od sporazuma 2018. godine.