Kako je liberalizam od ideologije u čijem središtu je pravo na različitost mišljenja došao do faze da žigoše svakoga ko misli drugačije?
Liberalni mediji - od Rusije i Evrope do Amerike - `odrađuju` iste teme. Sa nebitnim varijacijama. Ne dozvoljavajući nikakvu diskusiju, ne samo o ulozi Putina ili Trampa, nego i o globalnoj promeni klime, toksičnom maskulinizmu, polnoj neutralnosti dece, tiranskoj prirodi porodice i religije, moralnoj superiornosti manjina, progresivnosti otvorenih državnih granica, pobedničkom dolasku postmodernizma, itd.

Nastupi u tom duhu se očekuju od ljudi iz akademskih krugova, predstavnika kreativnih profesija, saradnika postindustrijskih kompanija, naročito transnacionalnih. Odstupanja od te linije nailaze na osudu "ljudi sa dopadljivim licima" i na doživotno progonstvo iz redova "pravih liberala". Ponekad i sa ozbiljnim posledicama za karijeru.

A nekada su liberalne maksime zvučale veoma lepo i privlačno. Devedesetih godina je često citirana krilatica koja se pripisivala Volteru: "Ne delim vaša uverenja, ali sam spreman da umrem za vaše pravo da ih iznosite". Smatralo se da upravo ona izražava suštinu liberalizma i ideologiju istinske slobode. Međutim, tu krilaticu je početkom 20. veka smislila engleska književnica Evelin Beatris Hol koja je napisala veoma sporan rad o Volteru koji je izdala - pod različitim pseudonimima - u SAD i Velikoj Britaniji 1906. i 1907. godine.

Samo, stvar je u tome što se danas ispod tih reči ne bi potpisao ni jedan sistemski liberal koji odbacuje i državu i pravo čoveka da ne bude saglasan sa "jedinim ispravnim učenjem". Liberali su do toga došli u XXI veku kada je neliberalni liberalizam postao globalna ideologija koja se suprotstavlja ne samo nacionalnom suverenitetu i demokratiji, nego i ličnim slobodama. Dok su se liberali borili sa "autoritarnim" režimima - bilo im je lako da izgledaju kao "dobri momci" (danas će ovo "momci" morati da zamene nečim polno neutralnim).

Kritičari liberalizma dugo su ukazivali na opasnost neograničene slobode kao na njegov glavni defekt. Ali sami liberali su počeli da udaraju na prava drugih i da im ograničavaju slobode - mnogo pre nego što se ostvarila njihova distopija zasnovana na ničim ograničenim pravima sekularnog čoveka. I to u zemljama koje su smatrane tvrđavama liberalne demokratije.

Krenulo je surovo propisivanje ponašanja i javnih nastupa, sa težnjom da se liberalnom diktatu potčini i državni aparat. Većina kandidata za predsednika SAD iz redova Demokratske partije zalaže se za lišavanje crkava i njihovih parohija statusa religioznih organizacija za odbijanje registracije istopolnih brakova. U mnogim američkim državama se poslastičarnice podvrgavaju sankcijama ako odbiju za naprave svadbenu tortu za gej parove.

Sjedinjene Američke Države su nameravale da preuzmu kontrolu nad Krimom, ali su ih stanovnici tog poluostrva preduhitrili referendumom, pišu američki mediji.

"Amerikan herald tribjun" piše da je strategiju sastavila administracija bivšeg američkog predsednika Baraka Obame. Vašington je želeo da zauzme bazu Crnomorske flote u Sevastopolju nakon svrgavanja s vlasti predsednika Ukrajine Viktora Janukoviča u februaru 2014. godine.

Amerikanci su želeli da na tom objektu rasporede nuklearno oružje kako bi uništili Rusiju, navode novinari. Kao dokaz, autori članka podsećaju da je sovjetska baza za podmornice u Balaklavi jako interesovala Zapad ― posetilo ju je 25 delegacija, ne samo iz SAD već i iz NATO-a. Sjedinjene Države su dobrim položajem Krima želele da dobiju kontrolu nad Crnim morem, Turskom i Iranom.

Ipak, američki planovi se nisu ostvarili zbog referenduma na Krimu, na kom su stanovnici poluostrva praktično jednoglasno glasali za pridruživanje Rusiji.

"How dare you?", ovaj zanimljivi poklič "ekorevolucionara" predvođenih Gretom Pipi Duga Čarapa Tutunberg, Tuborg, Thunberg, kako li se već zove, mogli bi zaurlati američki dužnosnici da se čuje sve do Teherana.
Naime, Teheran i Damask potpisali su preliminarni sporazum o obnovi sirijske elektroenergetske mreže na velikoj stručnoj izložbi, koja se čisto slučajno dogodila u Iranu baš kada je Washington sankcionirao građevinski sektor Islamske Republike.

Sporazum predviđa ne samo obnovu razorene električne mreže u zemlji i izgradnju dodatnih jedinica za proizvodnju električne energije, uključujući solarne i one na vjetar, već i prebacivanje iranske proizvodnje električne opreme u Siriju.

Arbitražno tijelo Svjetske trgovinske organizacije (WTO) donio je odluku u korist kineske vlade, dozvolivši joj primjenu protuodgovora SAD-u, konkretno, uvođenje sankcija na iznos od 3,579 milijarde dolara, koliko, prema procjeni sudaca, iznose gubici kineskih tvrtki zbog "anti-dumping procedura" primjenjenih od strane SAD-a.

Te su procedure protivne pravilima WTO-a, obrazloženo je. Ova odluka odnosi se na američke anti-dunping carine, pokrenute na uvoz niza kineskih proizvoda lake industrije, elektronike, metala i td.

Američke anti-dumping carine prema kineskim proizvodima WTO je proglasio nezakonitima još 2016.g. U rujnu 2018.g. Peking se obratio WTO-u s molbom za dozvolu primjene svog protuodgovora SAD-u u iznosu od 7,043 milijardi dolara godišnje.

Rijetko kada i rijetko gdje u svijetu se u tako kratkom vremenskom razdoblju odigralo toliko bitnih političko-diplomatskih i vojnih događaja koliko protekloga tjedna na Bliskom istoku. Radi se o svojevrsnom "Velikom tjednu", nakon kojega na bliskoistočnim prostorima (ali i ne samo tamo) više ništa neće biti isto.

Zbio se čitav niz međusobno povezanih, značajnih događaja: turska vojna operacija "Izvor mira", američko-turski pregovori u Ankari, rusko-turski pregovori u Sočiju, odbacivanje europskih inicijativa o završetku turske intervencije i uspostavi mira, posjet ruskog predsjednika Putina najmoćnijim arapskim zemljama - Saudijskoj Arabiji i UAE, i konačno - prvi summit "Rusija-Afrika". Ali krenimo redom.

Turska intervencija u Siriji

Turska vojna operacija "Izvor mira" na sjevero-istoku Sirije, usprkos snažnim kritikama od strane EU i američke oporbe iz krugova Demokratske stranke i od nje nadziranih medija, na kraju uistinu može postati ono što joj i ime kaže - izvor mira i prijelomna točka nakon koje će se stvari u Siriji kretati prema formalnom prekidu osmogodišnjeg građanskog rata i pronalasku trajnog političkog riješenja - zadovoljavajućeg po sve ključne igrače (o tome smo više pisali u prošlom broju od 18.10. pod naslovom: "Erdogan je potpuni pobjednik").


Turska operacija u vojnom je smislu trajala vrlo kratko (svega tjedan dana) i u to je vrijeme Ankara ostvarila pojedine bitne ciljeve, nužne za planiranu uspostavu sigurnosne pogranične zone na sirijskom tlu - od Eufrata na zapadu do granice s Irakom na istoku Sirije, duboke 30-ak kilometara i duge gotovo 480 kilometara.

Iran će zadržati zabranu pregovora sa Sjedinjenim Državama, rekao je vrhovni poglavar ajatolah Ali Hamnei ističući da su dvije države nepomirljivi neprijatelji dan uoči 40. godišnjice opsade američkog veleposlanstva u Teheranu.

"Način da se zaustavi američka politička infiltracija je zabraniti svake pregovore s Amerikom. To znači da se Iran neće pokoriti američkom pritisku. Oni koji vjeruju da će pregovori s neprijateljem riješiti naše probleme 100 posto su u krivu", rekao je Hamnei, a prenijela ga je državna televizija.

Odnosi između dva neprijatelja zapali su u krizu zbog prošle godine nakon što je američki predsjednik Donald Trump napustio nuklearni sporazum iz 2015. između Irana i svjetskih sila u sklopu kojega je Teheran prihvatio ograničenja svojeg nuklearnog programa u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Washington je ponovno nametnuo sankcije kojima je svrha zaustavljanje cjelokupnog iranskog izvoza nafte kazavši da nastoji prisiliti Iran na pregovore u svrhu obuhvatnijeg sporazuma.

Hamnei je zabranio iranskim dužnosnicima da sudjeluju u takvim pregovorima dok SAD ponovno ne pristane na nuklearni sporazum te ukine sve sankcije.

Godišnjica opsade američke ambasade kratko nakon iranske Islamske revolucije 1979. obilježava se u Iranu prosvjedima mnoštva koje viče "Smrt Americi" širom zemlje.

Opsada ambasade učvrstila je neprijateljstvo između dvije zemlje koje je ostalo središnjom činjenicom geopolitika na Bliskom istoku te važan dio iranske nacionalne ideologije.

Iran, koji optužuje SAD za brutalne politike zbačenoga šaha, držao je 52 Amerikanca 444 dana u ambasadi.

"SAD se nije promijenio desetljećima. Nastavlja istu agresivnu, opaku politiku i istu međunarodnu diktaturu", zaključio je Hamnei.

Američki list "Njujork tajms" objavio je netačnu vest da je Rusija, navodno, ometala evakuaciju bolesnog vojnog atašea SAD iz Moskve, napisala je na Fejsbuku zvanična predstavnica Ministarstva inostranih poslova Rusije Marija Zaharova.

Kako je napisala Zaharova, članak je objavljen 2. novembra, a dve nedelje ranije Ministarstvo inostranih poslova Rusije na molbu lista poslalo je objašnjenje kako su se razvijali događaji na dan kada je američki vojni ataše napustio Moskvu.

U komentaru MIP-a je navedeno da je "pet i po sati pre zakazanog vremena poletanja upravo avio-prevoznik odložio poletanje za pola sata". Pritom, ruska strana je preduzela sve napore kako bi kašnjenje bilo minimalno.

Problemi su bili izazvani time što prevoznik nije pravilno sastavio dokumenta stranih lekara koji su doleteli specijalnim avionom i koji su pogrešno bili uvršteni u sastav posade.

Tada je za ispravku dokumenta bilo potrebno 20 minuta. To nije odložilo sletanje, koje je počelo 40 minuta pre poletanja, dok je poletanje izvedeno pet minuta pre najavljenog.

"To je fejk: raspolagati sa činjenicama i ne objaviti ih, iskrivljivati materijale izvora. Ovakav članak je skandal. Čist falsifikat", izjavila je Zaharova.

Ona je naglasila da je teza o navodnom zadržavanju leta bila argumentovano odbačena, ali list je namerno sakrio hronologiju događaja koja je izložena u komentaru Ministarstva inostranih poslova Rusije, a zatim izvrnuo sliku događaja.

"Avion je poleteo pet minuta pre planiranog vremena koje je najavila avio-kompanija, što u principu obesmišljava priču o namernom zadržavanju linije!", zaključila je portparolka MIP-a Rusije.

Zaharova je navela i tekst komentara MIP-a Rusije koji je bio poslat američkom listu 11. oktobra.

U samo nekoliko kratkih mjeseci, američka politička ustanova prešla je od negiranja postojanja "Deep State-a" (Duboke države) i nazivajući je teorijom zavjere, do hvaleći je kao bedem Republike protiv predsjednika Donalda Trumpa.

"Hvala Bogu na "Dubokoj državi", izjavio je bivši direktor CIA-e John E. McLaughlin na događaju ovog tjedna, opisujući diplomate i obavještajne časnike koji su svjedočili u kongresnoj istrazi kao" ljude koji obavljaju svoju dužnost ili reagiraju na viši "poziv."

McLaughlin je rekao da je obavještajna zajednica "institucionalno opredijeljena za objektivnost i istinu", uputivši pohvale "zviždaču", obavještajnom službeniku, čija je žalba na Trumpov telefonski poziv pokrenula istragu.


Čovjek bi pomislio da je ovo možda veliko, jer dolazi od bivšeg zamjenika direktora CIA-e u vrijeme zloglasnog fijaska iračkog oružja - i vršioca dužnosti direktora 2004. godine - ali McLaughlinovi komentari su u publici dočekani s pljeskom dok je držao govor u Školi za politiku i upravu Sveučilišta George Mason.

Ako neoliberalne vladajuće klase očekuju da će održati američke mase u histeriji zbog "fašizma" do studenog 2020., morat će pronaći neke bolje naciste. Trenutni nacisti jednostavno tome nisu dorasli. Nisu dovoljno zastrašujući niti su dovoljno nacistički. U redu, oni iz redova milicije izgledaju pomalo zastrašujuće, a onaj "spartanac" izgleda nekako... uh, čudno, ali većina njih izgleda poput regularnih seljačina. Koliko bi bilo teško da im se nabave smeđe košulje ili one kaki hlače kakve su nosili u Charlottesvilleu ili neku drugu uniformu sličnu nacističkoj?

I vojne čizme. Ljudi vole te vojne čizme.

Ozbiljno, Otpor treba dovesti u red svoju službenu narativnu optiku, i to trebaju učiniti bez odgađanja. Milijuni liberala čekaju da im se isperu mozgovi za jednogodišnje bjesnilo proizvedene masovne histerije "fašizma", ali trebat će im nekoliko polovično uvjerljivih nacista zbog kojih mogu spastički poludjeti. Nekoliko stotina bozbezveznika u MAGA šeširima koji paradiraju američkim zastavama baš i ne čini Sturmabteilung.

Lider DAEŠ-a Abu Bakr el Bagdadi bio je proizvod SAD, a njegova likvidacija još nije potvrđena, rekao je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov.

"Ministarstvo odbrane Rusije je već dalo komentar o Bagdadiju. Želimo da dobijemo dodatne informacije. Sve je bilo objavljeno u slavodobitnom i likujućem stilu, ali naši vojnici za sada analiziraju dodatne činjenice — mnogo onoga što su saopštile SAD oni još ne mogu da potvrde", rekao je Lavrov u intervjuu za televizijski kanal "Rusija 24".

Ministar je dodao da je "likvidacija teroriste, ako je nje zaista bilo — pošto je Bagdadi već mnogo puta proglašavan mrtvim — verovatno pozitivan korak, ako se ima u vidu njegova štetna uloga u formiranju DAEŠ-a i u pokušaju da se stvori kalifat".