"Nakon Iraka su neokonzervativci pokrenuli još jedan rat, onaj za dušu Sjedinjenih Država. Šesnaest godina nakon Iraka, koliko ljudi još treba umrijeti da kažemo da je dosta?", pita se Whitney Webb, američka novinarka koja sa sjedištem u Čileu radi za Mint Press News.

Prošlo je šesnaest godina i sjećanje na rat u Iraku za mnoge je daleko, osim za milijune ljudi, Iračana i Amerikanaca, kojima su životi uništeni jednom od najvećih laži ikad prodanih američkoj javnosti.

Međutim, iako mnogi Amerikanci mirno spavaju misleći da se zločini poput invazije i okupacije Iraka više nikada neće ponoviti, vlada Sjedinjenih Država je kontinuirano uključena u mnoge manje, jednako katastrofalne ratove, vidljive i nevidljive, velikim dijelom zahvaljujući činjenici da su oni koji su nam donijeli rat u Iraku još uvijek poštovani i još uvijek su prisutni u hodnicima moći, piše Whitney Webb.

Za mnoge Amerikance danas bijes zbog rata u Iraku, kao i sam rat, je daleka uspomena i isto tako nema bijesa ni zbog jednog drugog zločina vlade Sjedinjenih Država koji je počinjen ili razmatran na sličnoj razini kao što je bila invazija za "promjenu režima" Libije, genocid koji je u tijeku u Jemenu ili zločine koje vlada sada stvara .

"Naš zaborav nas osuđuje na šutnju, a naša šutnja je naše sudioništvo u zločinima, prošlim i sadašnjim, koje su organizirali neokonzervativci, koji nikada nisu napustili vladu nakon Iraka i koji su pomogli u kulturnom oblikovanju naše pasivnosti. Kao posljedica toga, opet su nas prevarili neokonzervativci, koji su preobrazili Sjedinjene Države po njihovoj volji, stvarajući naciju koja prašta neokonzervativcima, zapravo naciju pasivnih neokonzervativaca", piše američka novinarka koja ne oslobađa krivnje nijednog građanina Sjedinjenih Država, jer je sve zločine bilo moguće počiniti i još uvijek ih je moguće činiti zahvaljujući pasivnosti američke nacije.

Iako su laži koje su SAD navele da napadnu Irak dobro dokumentirane, zaslužuju da ih se pamti. Neke od najvećih su nikada pronađena oružja za masovno uništenje i lažne veze između Saddama Husseina i Al-Qaede, kao i navodne veze Saddama s napadima antraksom i nepostojećim iračkim programom nuklearnog oružja.

Međutim, moglo bi se reći da su važniji od laži koje su servirane da se zemlju gurne izravno u rat uvjerljivi dokazi da su ključni dužnosnici Busheve administracije ujedno i članovi neokonzervativne organizacije poznate kao Projekt za novo stoljeće Amerikanac (PNAC), koja je planirala i zatražila invaziju na Irak mnogo prije nego što su se dogodili napadi 11. rujna 2001.

Ambasador Sirije u UN Bašar Džafari predložio je Americi da Izraelu pokloni dio svoje teritorije - Južnu i Sjevernu Karolinu.

Kako je rekao Džafari, umjesto što SAD krše međunarodno pravo i prodaju tuđe teritorije zbog izraelskog lobija, kao što je slučaj sa Golanskom visoravni, može da da dvije svoje teritorije toj zemlji.

"Možete da im date Sjevernu i Južnu Karolinu, na primjer. Zašto ne? Južna Karolina je odličan komad zemlje... Dajte Izraelu par država ako ova administracija zaista želi podršku te zemlje", rekao je on.

Inače, Trampova odluka da prizna izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni došla je pred izbore u Izraelu koji će se održati 6. aprila. Mnogi tu odluku tumače kao veliku predizbornu podršku Benjaminu Netanijahuu, koji se suočava sa nekoliko optužbi.

"Nemojte da budete u zabludi misleći da će jednog dana ova zemlja da bude vaša zbog licemerja ili zato što ste pijuni u izbornoj utakmici gdje jedni drugima pružate podršku, tako da Izraelci uspiju u svojim izborima i da Amerikanci mogu da dobiju podršku izraelskih lobističkih grupa u SAD", dodao je Džafari.

Izrael je preuzeo Golansku visoravan tokom šestodenvnog rata 1967. godine, a formalno aneksirao 1981.

Džafari naglašava da će se teritorija vremenom "vratiti" Siriji.

Jučerašnje glasanje o amandmanima na kontroverznu Direktivu o autorskim pravima u Europskom parlamentu bilo je praćeno burnim protestima i bizarnim greškama eurozastupnika pri glasanju. Naročito su sporni članci 11 i 13 ove Direktive, za koje kritičari tvrde da će uništiti internet, a protiv kojih su bili upereni predloženi amandmani koji na kraju nisu prošli.

Nakon što je završeno glasanje, u nizu medija su objavljeni i osvrti na probleme koje bi mogla izazvati te mnogi tvrde da je to bio "katastrofalan potez" Europske unije. Primjerice, poznati tehnološki portal TechDirt piše da je članak 11, naziva "porez za linkove", posebno problematičan jer od online platformi traži da osiguraju dozvolu kako bi linkali na tekstove, kao i ako žele prenijeti citate iz tih tekstova na drugim portalima. Kritičari smatraju da će članak 11 značajno ograničiti mogućnost korisnika interneta da dijele sadržaje na webu.

Problematični filteri za online sadržaj

Kada je riječ o članku 13, TechDirt ističe da bi učinak tog članka mogao biti to da će online platforme uvesti stroge filtere koji bi korisnike trebali spriječiti da podijele išta što bi moglo kršiti autorska prava, te tako blokirati korisnike, napose ako se zna kako loše funkcioniraju postojeći online filteri.

CNN pak ističe da je i dalje posve nejasno "kako će se Direktiva primjenjivati u praksi", što se pokazalo i u slučaju GDPR-a, koji su u međuvremenu vladajući u Hrvatskoj počeli koristiti kao izgovor za netransparentnost. Naime, Direktiva je napisana konfuznim eurokratskim jezikom te se može tumačiti na razne načine, a oni koji žele izbjeći bilo kakve kazne tumačit će je najrestriktivnije moguće, što znači da bi doista mogla dovesti do "ubijanja otvorenog interneta", kako se pribojava TechDirt.

Direktiva pomaže dominaciji tehnoloških divova poput Facebooka i Googlea

Portal Quartz pak piše da će Direktiva učiniti baš ono što navodno želi riješiti - proizvest će situaciju u kojoj će tehnološki giganti poput Facebooka i Googlea imati još više konsolidirane moći. Quartz konstatira da će se "na kraju priče smijati tehnološki divovi", dok će najviše ispaštati "kreatori sadržaja, dakle ljudi koje bi Direktiva trebala zaštititi".

Američki predsjednik Donald Trump u srijedu je pozvao Rusiju da povuče vojne snage iz Venezuele i upozorio da su otvorene "sve opcije" da se to postigne.

"Rusija mora izići", rekao je Trump novinarima u Ovalnom uredu gdje se sastao s Fabianom Rosales, suprugom venezuelskog oporbenog vođe Juana Guaida.

Dva ruska vojna zrakoplova spustila su se pored Caracasa u subotu, a u njima je došlo oko stotinu pripadnika vojnih snaga.

Američke vlasti pretpostavljaju da su to pripadnici specijalnih snaga i osoblje za kibernetičku sigurnost.

Na pitanje kao će postići da Rusi odu, Trump je uzvratio: "Vidjet ćemo. Sve opcije su otvorene".

Trump i potpredsjednik Mike Pence sastali su se s Rosales da izraze potporu njezinu suprugu koji se pozvao na ustav da preuzme predsjedništvo u siječnju kazavši da je reizbor predsjednika Nicolasa Madura nelegitiman.

"Dolazak ruskih vojnih aviona ovaj vikend u Venezuelu SAD smatra nepoželjnom provokacijom", rekao je Pence novinarima.

"Pozivamo danas Rusiju da prekine sa svom pomoći Madurovu režimu te stane uz Juana Guaida, da stane uz narod širom hemisfere i širom svijeta dok se ponovno ne uspostavi sloboda", poručio je Pence.

Bivši glavni strateg Bijele kuće na početku vladavine predsjednika Donalda Trumpa Steve Bannon i grupa političkih savjetnika i bivših službenika američke administracije, obnovili su rad Vijeća za suvremene ugroze. Radi se o američkoj organizaciji iz doba hladnog rata, čija je zadaća bila "pomoći SAD-u u suprostavljanju izazovima terorizma, kao i ideologijama koje ga stimuliraju". Međutim, danas ta uloga poprima kudikamo dramatičnije značenje, u svijetu koji se u međuvremenu potpuno promijenio.

Odnosi SAD-a i Kine ne izgledaju ni malo dobro, a još im se manje dobroga piše u budućnosti, neovisno o vjerojatnosti postizanja međusobnog trgovinskog sporazuma. U Washingtonu i tamošnjim političkim elitama sve više jača otvoreno protukinesko neprijateljstvo, u isto vrijeme dok Kina, na razvalinama tih istih odnosa sa SAD-om, ubrzano razvija strateško partnerstvo s Ruskom Federacijom, ali i dugoročno gospodarsko partnerstvo s Europskom unijom, o čemu najbolje svjedoči jučerašnji posjet kineskog čelnika Xi Jinpinga EU i njezinim ključnim liderima - njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, francuskom čelniku Emmanuelu Macronu i predsjedniku EK Jean-Cloude Junckeru. Radi se o klasičnom političkom odgovoru ključnog "trojca" iz EU američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, koji već desetak dana najavljuje i otvaranje drugog fronta trgovinskog rata - onoga protiv EU.

Spomenuto, upravo reanimirano Vijeće, bilo je utemeljeno početkom 1950.-ih godina, s ciljem vođenja borbe protiv utjecaja komunizma u SAD-u. Postalo je poznato nakon svoje objave političke direktive NSC 68, koja je pozvala Kongres na dvostruko povećanje vojnog proračuna, kako bi se suprostavilo širenju SSSR-a (info: američki medij The Hill iz 2004.g.). Kada je niz članova te grupe pozvano u administraciju predsjednika Dwighta Eisenhowera organizacija se raspala, da bi je vanjskopolitički "jastrebovi" iz Republikanske i Demokratske stranke obnovili 1976.g. za protudjelovanja prema SSSR-u u vrijeme hladnog rata. Oni su smatrali kako je "smanjenje napetosti svima podarilo osjećaj samospokoja" (John Gaddis, prof. vojne i pomorske povijesti na Yale University). U direktivi se navodilo kako su članovi Vijeća bili "neokonzervativci" - bivši liberali, koji su se razočarali u Demokratsku stranku u vrijeme administracije Jimmya Cartera, i zalagali su se za to da SAD počmu jačati svoj vojni potencijal.

Međutim, vremena su se u međuvremenu dramatično promijenila, pa je, tako, danas glavni cilj toga Vijeća Kina, koju su SAD-e već prozvale "agresivnim totalitarnim protivnikom". Ta organizacija namjerava pomagati "prosvjetljenju javnosti i propagandi protiv čitavog spektra običnih i netradicionalnih opasnosti", koje stvara vladajuća Komunistička partija Kine, navodi se, između ostalog, u priopćenju grupe.

Sudeći po svemu rečenom, u političkim krugovima u Washingtonu raste opozicija prema Pekingu. Upravo ona potpaljuje bilateralni trgovinski rat, počet od strane predsjednika Trumpa prošle godine, i novi zakon koji jača nadzor nad kineskim investicijama u SAD. Na konferenciji za medije članovi Vijeća su upozorili kako Kina posjeduje čitav niz ugroza po SAD: jačanje vojne moći, učvršćenje strateškog nuklearnog potencijala, krađa američkih tehnologija, pritisak na vjerske organizacije, ljudska i manjinska prava, početak "kemijskog ratovanja" i td.

Usred napetosti između Venezuele i Sjedinjenih Država, venecuelanska vlada je rasporedila bateriju S-300 u blizini venecuelanske prijestolnice Caracasa. Vijest je objavljena neposredno nakon dolaska ruskog vojnog kontingenta u Venezuelu.

Prema izraelskom komercijalnom satelitskom operatoru ImageSat International (ISI), Bolivarska nacionalna vojska Venezuele (FANB) je rasporedila bateriju ruskih projektila S-300 i sustav je operativan u zračnoj bazi Capitán Manuel Ríos u državi Guárico, na sjeveru latinoameričke zemlje. Sustav je postavljen nakon niza testova i zajedničkih vojnih vježbi s ruskim zrakoplovnim snagama provedenih početkom 2019. godine.

Raspoređivanje ovih obrambenih sustava vjerojatno je povezano s pripremama vlade kojom predsjeda Nicolás Maduro za odgovor na moguću vojnu invaziju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika.

S-300 sustavi u Venezueli su najnapredniji proturaketni štit u cijeloj Latinskoj Americi i nemaju usporedbu u regiji.

Raspoređivanje tog ruskog oružja u Venezueli se dogodilo u vrijeme nakon što su se 23. siječnja intenzivirale političke napetosti između Caracasa i Washingtona, kada je vođa oporbe Juan Guaidó, predsjednik Nacionalne skupštine Venecuele od 2016. godine, sebe proglasio "privremenim predsjednikom" zemlje i odmah su ga priznali američka vlada i predsjednik Donald Trump, koji je upozorio da su u podršci državnom udaru "sve opcije na stolu".

Ruska vojska je došla u Venezuelu da pomogne u "obuci i strategiji"

Kako za internetski časopis Checkpoint Asia pojašnjava autor Marko Marijanović, Rusi su u Caracas vjerojatno došli kako bi im prenijeli iskustva suprotstavljanja američkim napadima iz Sirije.

Postoji veća vjerojatnost da će Amerikanci poduzeti tajnu operaciju nego otvoreni napad, ono što Venezuelancima najviše treba su elektronički uređaji za prisluškivanje i ometanje. Zbog Boltonovih "5000 vojnika u Kolumbiji" mediji tvrde da postoje "znakovi povećanja vojnog planiranja u Venezueli", iako je jasno da Trumpova administracija ne planira invaziju, ali je kao oblik pritiska na Caracas voljna ostaviti dojam da ti misli učiniti.

Nekoliko višedimenzionalnih kriznih situacija u regiji, sasvim jasno ukazuju da je pred Zapadnim Balkanom nestabilna politička godina. Napetosti u odnosima između Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine eskaliraju još od posljednjih listopadskih parlamentarnih izbora na kojima je Željko Komšić izabran (glasovima Bošnjaka) za člana Predsjedništva BiH, što je znatno doprinijelo usložnjavanju političkih prilika u susjednoj državi. Početak gradnje Pelješkog mosta bio je razlog da bošnjačke vlasti optuže Hrvatsku da Bosni i Hercegovini uskraćuje pristup otvorenom moru (prema Konvenciji o pravu pristupa otvorenom moru (UNCLOS). Nije nevažno napomenuti kako je Pelješki most prvi projekt novog Puta svile ili kineske inicijative "Pojas i put" ("Belt and Road") u Hrvatskoj, te da kao takav nimalo nije "sjeo" Sjedinjenim Državama koje na kineske investicije u regiji gledaju vrlo sumnjičavo. I konačno, posljednji incident u nizu - špijunska afera prema kojoj su hrvatske obavještajne agencije provodile tajnu "false flag" operaciju u BiH čiji je cilj bio, prema tvrdnjama ministra sigurnosti, Dragana Mektića, "predstaviti BiH kao utočište terorista" - zasigurno je bitno narušio odnose dviju susjednih država. Iako je Hrvatska odbacila ove optužbe kao "potpuno besmislene, koje ne zaslužuju ni komentar", a bošnjačke vlasti i dalje ustraju na njima, činjenica je kako hrvatska javnost ne raspolaže stvarnim podacima o sigurnosnom stanju na području Bosne i Hercegovine, poglavto u kontekstu sloma tzv. Islamske države u Siriji i povratka radikalnih islamista. Statistički podaci koje je objavio Centar za globalnu sigurnost (New York) za zaključno 2017. godinu, zapravo ukazuju na broj od 900 članova ID sa Zapadnog Balkana (Kosovo - 317; BiH - 248; Makedonija - 140; Albanija - 90;), što je samo naizgled znatno manje u usporedbi sa zemljama Zapadne Europe, ali nikako ako se uzme u obzir omjer broja stanovnika i građana koji su se priključili DAESH-u. Sasvim je sigurno da susjedna država, kao i ostale države regije, za Hrvatsku i dalje ostaje sigurnosni izazov, a odgovor na pitanje - što sa povratnicima - stvara "glavobolju" svim zapadnoeuropskim državama koje su svjesne činjenice da se nalaze pred vrlo ozbiljnim, teško razrješivim, pravnim, sigurnosnim i etičkim problemom.

Predsjednik SAD Donald Tramp potpisao je dekret kojim SAD priznaju suverenitet Izraela nad Golanskom visoravni.

On je dekret potpisao na početku sastanka sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom u Vašingtonu.

Jučer su u Venezuelu stigla dva ruska vojna zrakoplova, jedan An-124 i jedan Il-62. Za razliku od glasina iz veljače koje su se širile američkom propagandom o Venezueli, ovaj put su se pojavile fotografije iz zračne luke u Caracasu, gdje se u blizini Il-62 može vidjeti velika skupina ljudi s vojnim odorama.

Objavljeno je da je u Venezuelu stigao prvi zamjenik zapovjednika ruskih kopnenih snaga Vasilij Tonkoškurov i još 99 vojnika. Zrakoplov An-124 je isporučio je 35 tona tereta. Maduro je ranije rekao da će Rusija uskoro Venezueli početi isporučivati lijekove.

Donalda Trampa su oslobodili optužbi, ali se na tome neće završiti kampanja protiv Rusije, ocenjuju ruski politikolozi komentarišući izveštaj tužioca Roberta Milera, koji je došao do zaključka da američki predsednik nije prekršio zakon i da nije bilo zavere između Moskve i Trampovog izbornog štaba za vreme predizborne kampanje 2016. godine.

Istraga Milera se svodi na zaključak da Trampov štab nema nikakve veze sa hakovanjem kompjutera članova Demokratske partije. U izveštaju se tvrdi da je Rusija pokušavala da utiče na izbore u SAD 2016. godine preko "Agencije za internet istraživanja" i hakerskim napadima.