"Sjemenke, bogate uljem, služe kao ptičja hrana i hrana za perad. - Cijela je biljka, osobito u indijskoj varijaciji, narkotična", čitam u jednoj staroj knjizi,
Leksikonu prehrane iz ratne 1944. godine, što profesor Mayerhofer kaže o konoplji. O njezinoj "indijskoj varijaciji" čitamo i više no što bismo htjeli, a što je uže od konoplje (o kojem nema ni glasa u toj knjizi) više ne znamo; znamo možda za kučinu, niti od konoplje koje se u vodoinstalaterskom zanatu ne mogu zamijeniti ničim drugim. No, tu je riječ o listu, o onome na što se odnosi druga rečenica. Konopljine sjemenke, piše u prvoj rečenicu, su "ptičja hrana i hrana za perad". Nisu za ljude.
Vremena se mijenjaju. Prvo se na tržištu pojavilo jestivo ulje od konoplje, a potom brašno mljeveno od njezinih sjemenki. Kakvo je? To se najbolje može vidjeti kada se od njega, uz dodatak pšeničnog brašna, ispeče pogača ili - još bolje - kolač, zlevka. Kakav mu je okus? Mene najviše podsjeća na makovnjaču.
Komentar: Tko je organizirao napad na Ivermektin?