U malom selu, pokraj rijeke Pergau u Sungai Rualu, lingvisti su pronašli ljude koji govore jezikom koji je do sada njima bio nepoznat. Jezik se zove jedek i govori ga oko 280 ljudi.U ovoj zajednici vlada veća ravnopravnost spolova nego u zapadnjačkim društvima. Ne odobravaju nasilje kao ni takmičenje među djecom.

Upravo takav način života se odrazio i na njihov jezik u kojem ne postoje riječi koje označavaju pojam posjedovanja kao što su, primjerice, kupiti, prodati, posuditi ili ukrasti. Međutim, imaju mnogo riječi koje označavaju razmjenu, dijeljenje i saradnju.

Lingvisti Niclas Burenhult i Joanne Yager s Univerziteta Lund iz Švedske su otkrili ovaj jezik dok su proučavali jezik jahai na tom istom području.

Istraživači su već odavno otkrili ovo pleme i njegovi članovi nisu u potpunosti izolirani od vanjskog svijeta. Mnogi ljudi i naučnici su ih posjetili i proučavali, ali niko nije zabilježio da pričaju na dosad nepoznatom jeziku.

"Shvatili smo kako veliki dio ljudi u selu govore drugačijim jezikom. Koristili su foneme, riječi i gramatičke strukture koje nisu postojale u jeziku jahai", naveli su istraživači.

Novo, zajedničko istraživanje znanstvenika iz Kanade, Španjolske i Amerike kaže da začuđujuće veliki broj virusa koji cirkuliraju Zemljom pada iz atmosfere. Znanstvenici sa sveučilišta British Columbia zabilježili su veliki broj virusa koji se svakoga dana sa Zemljine površine premještaju u slobodnu troposferu.

Znanstvenici su, zatim, pratili koliki broj pada natrag na Zemljinu površinu. Ovo je prvo istraživanje koje je pokazalo da virusi iz troposfere putuju tisućama kilometara i vraćaju se natrag na Zemlju, piše phys.org.

Pronašli genetski slične viruse u različitim okolišima

"Svakoga se dana više od 800 milijuna virusa po kvadratnom metru deponira iznad planetarnog graničnog sloja, a to je 25 virusa za svakoga stanovnika Kanade", tumači virolog Curtis Suttle sa sveučilišta British Columbia, u časopisu Međunarodnog društva za mikrobiološku ekologiju.

"Prije otprilike 20 godina počeli smo nalaziti genetski slične viruse u vrlo različitim okolišima na Zemlji" objašnjava Suttle fenomen putovanja virusa po svijetu. Bakterije i virusi dospiju u atmosferu malim česticama prašine s tla i isparavanjem mora. A natrag na Zemlju stižu kišom i česticama prašine.

Suttle je, zajedno sa svojim suradnicima sa sveučilišta Granada i San Diego State Universityja, želio znati koliko se toga materijala nalazi u sloju atmosfere na oko 2500 do 3000 metara visine. Na tim visinama čestice mogu biti prenesene dalje nego one koje se nalaze niže u atmosferi.

Prema modernim teorijama geološke evolucije, poslednje veliko ledeno doba (poznato kao pliocensko-kvartarna glacijacija) je počela pre oko 2,58 miliona godina tokom kasne pliocenske epohe.

Od tada je svet doživo nekoliko glacijalnih i interglacijalnih perioda, a u interglacijalnom periodu se nalazi još od poslednjeg glacijalnog peioda koji se završio pre oko 10.000 godina.

Prema novim istraživanjima, ovaj trend je doživeo neke zastoje tokom kasne paleolitske ere. U to vreme - pre otprilike 12.800 godina, prema novoj studiji sa Univerziteta u Kanzasu - kometa je pogodila našu planetu i pokrenula masivne požare. Ovaj uticaj je takođe izazvao kratak glacijalni period koji je privremeno preokrenuo prethodni period zagrevanja, koji je imao drastičan uticaj na divlje životinje i ljudski razvoj.

Studija o kojoj se radi, "Extraordinary Biomass-Burning Episode and Impact Winter Triggered by the Younger Dryas Cosmic Impact ~12,800 Years Ago", bila je toliko velika da je podeljena na dva dela. Deo I, Ledeno jezgro i glečeri, i Deo II, Jezerski, morski i zemljani sedimenti, i oba su nedavno objavljena u časopisu "The Journal of Geography", deo naučnih publikacija Univerziteta u Čikagu.

Studiju je vodila Vendi Volbah, profesor za neorgansku hemiju, geohemiju i analitičku hemiju na Univerzitetu De Pol u Čikagu. Studiju je sproveo tim od 24 naučnika, i uključivala je i članove iz TVA (Tennessee Valley Authority), Instituta za klimatske promene, INICIT-a (Instituto de Investigaciones en Ciencias de la Tierra), Nacionalne laboratorije Lorens Berkli, i raznih univerziteta.

Zarad istraživanja, tim je kombinovao podatke iz ledenog jezgra, šume, polena i drugih geohemijskih i izotopskih markera koje su dobili sa više od 170 različitih lokacija širom sveta. Na osnovu ovih podataka, tim je zaključio da je pre otprilike 12.800 godina pokrenuta globalna katastrofa, kada je kometa, sa oko 100 km u prečniku, eksplodirala u našoj atmosferi i rasula fragmente po površini.

Ove godine Velika Britanija očekivat će rođenje djeteta s troje roditelja, a u pitanju su čak dva slučaja koje su odobrile nadležne institucije.

Granica je prvi put pomaknuta od strane Johna Zhanga koji je to s kolegama 2016. izveo u New Yorku. Danas sretna majka dječaka je imala genetski poremećaj zvan Leigh sindrom, smrtonosni poremećaj koji utječe na razvoj živčanog sustava. Iako je ona bila zdrava, taj poremećaj joj je uzrokovao smrt prvo dvoje djece. Kako se to ne bi dogodilo čak i treći put zatražena je pomoć Johna Zhanga i njegovog tima iz centra New Hope Fertility u New Yorku. Poslije su zabilježeni i slični slučajevi u Ukrajini.

Ipak je Velika Britanija prva zemlja koja je službeno odobrila upotrebu tehnike terapije zamjene mitohondrija, a sve u svrhu sprječavanja nasljednih mitohondrijskih poremećaja.

Kako su potrebna odobrenja dana još u kolovozu i listopadu prošle godine, postupak je možda već počeo, no iz centra zaduženog za provedbu nisu htjeli ništa potvrđivati zbog procedure da štite pacijente.

Sam postupak je sličan umjetnoj oplodnji, ali se koristi genetski materijal troje ljudi. Sve je osmišljeno kako bi se pomoglo ženama koje imaju genetske mutacije mitohondrija, da ih ne bi prenijele svom potomstvu. Britanska ministrica je potvrdila da za mnoge obitelji ovaj postupak znači svjetlo na kraju tunela.

Kad su Spanky i Darla, dva štenca engleskog buldoga, stigla na kalifornijsko Davis sveučilište, a to je bilo početkom 2017. godine, nisu mogli puno toga. Spoticali su se, šepali i lizali, a stražnje noge su im se beskorisno vukle po podu.

Oba psića su rođena sa stanjem koje se zove spina bifida, deformacija je to kralježnice koja se javlja u ranom stadiju trudnoće, kako kod ljudi, tako i kod životinja. Kod spine bifide se unutar prvih 28 dana gestacije neuralna cijev ne uspijeva oblikovati pravilno što onda rezultira malom rupom u kralježnici za vrijeme rasta embrija.

Kod ljudi se bebe rađaju s trajnim medicinskim komplikacijama. Kod štenaca buldoga, vrste koja je još više podložna poremećaju, to preraste u paralizu stražnjih nogu i inkontinenciju. Većina se takvih štenaca mora eutanazirati.

Umjesto uobičajenog uspavljivanja, ovi su psići završili na Veterinarskom institutu za regenerativne lijekove kod UC Davis kako bi mogli sudjelovati u revolucionarnom novom tretmanu. Pse je operirala veterinarska neurokirurginja dr. Beverly Sturges. Umetnute su im matične stanice na oštećene kralješke kako bi teoretski pomogle, barem malo, pri regeneraciji živaca stražnjih šapa i pri uspostavi kontrole mjehura.

Prije toga svega je znanstveni tim na fetusima ovaca inducirao ozljede kralježnice pa potom koristio matične stanice, s jako dobrim rezultatima, jer su poslije rođenja ovce trčale bez ikakvih problema s leđnom moždinom. Sveučilište UC Davis je jedinstveno zato što Veterinary Medical Teaching Hospital i njihova School of Medicine zajednički čine velike napore u liječenju bolesti kao što je spina bifida, ali i dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i karcinoma.

Astronomi su dosad otkrili tisuće planeta koji se nalaze u našoj galaksiji i ponudili sve više dokaza da su planeti prilično uobičajeni u svemiru. Sada su astrofizičari sa Sveučilišta u Oklahomi dobili dodatne potvrde toga, jer su otkrili prve planete koji se nalaze izvan naše galaksije.

Znanstvenici su ranije otkrili nekoliko potencijalnih kandidata izvan Mliječne staze, no do ovog otkrića niti jedan takav planet nije dobio potvrdu. Naime, sami pronalazak planeta je iznimno izazovan zadatak jer se često oslanjamo na blagu promjenu u svijetlosti zvijezda ispred kojih oni prolaze, a pritom govorimo o ogromnim udaljenostima.

Najudaljeniji planet koji smo pronašli u Mliječnoj stazi udaljen je 27.000 svjetlosnih godina, ali da bi zavirili puno dalje potrebne su i druge tehnike. Jedna od takvih je korištenje gravitacijskih leća, odnosno masivnih objekata u svemiru, poput galaksija ili skupina galaksija, koje gravitacijskim poljem skreću svjetlost udaljenih izvora na putu prema Zemlji. Njih znanstvenici mogu koristiti poput 'leća' kako bi proučavali iznimno udaljene galaksije ili crne rupe. Gravitacijske mikroleće taj fenomen primjenjuju na zvijezde, a u ovom slučaju izvor svjetlosti bio je kvazar pomoću kojeg su otkrili planete u galaksiji udaljenoj 3,8 milijardi svjetlosnih godina. U osnovi ova tehnologija radi slično kao i tranzit planeta ispred zvijezde, samo na ogromnim udaljenstima.

Svojim modelom gravitacijske mikroleće otkrili su promjene koje se mogu pripisati jedino planetima i to čak 2000 njih, veličine između Mjeseca i Jupitera, prenosi New Atlas.

Magnetni polovi na Zemlji svakih par stotina tisuća godina zamijene mjesta. No posljednja zamjena bila je prije gotovo 800.000 godina. Kada do nje ipak dođe, prvo će biti poremećena električna mreža širom svijeta, a zatim će Zemlja par tisuća godina biti izložena opasnom svemirskom zračenju.

Zemlja ima užarenu rastopljenu jezgru koja generira magnetno polje sposobno za obranu našeg planeta od opasnih solarnih vjetrova. To se zaštitno polje širi tisuće kilometara u svemir, a njegov magnetizam utječe na brojne stvari, od polarne svjetlosti do električnih mreža, piše Daily Mail.

Slabljenje magnetnog polja znak nadolazeće zamjene polova

Ovo polje, toliko važno za život na Zemlji, oslabilo je za oko 15 posto tijekom zadnjih 200 godina. Znanstvenici tvrde kako bi to mogao biti znak da će Zemljini polovi zamijeniti mjesta.

U novom izvješću direktor Laboratorija za atmosfersku i svemirsku fiziku na Sveučilištu u Koloradu, u gradu Boulderu, Daniel Baker tvrdi kako su to znakovi zamjene mjesta. Kaže i kako, u slučaju da dođe do zamjene, to će vjerojatno učiniti neke dijelove planeta "nenastanjivima", jer će isključiti električnu mrežu. Zemljini sjeverni i južni magnetni pol ranije su se manje više redovito zamijenjivali svakih 200.00 do 300.000 godina. No najnovija zamjena mjesta već dosta kasni, jer se posljednja dogodila prije oko 780.000 godina.

Najnoviji podaci s tri Swarm satelita Europske svemirske agencije navode na zaključak da bi se preokret mogao vrlo skoro dogoditi. Sateliti omogućuju proučavanje izmjena koje nastaju u Zemljinoj jezgri. Studije pokazuju kako rastopljeno željezo i nikal izvlače energiju iz jezgre u blizini lokacija gdje se generira magnetno polje. Dok znanstvenici nisu sigurni zašto se to točno događa, opisuju vrstu "nemirnih aktivnosti" koje bi mogle sugerirati da će se magnetno polje preokrenuti.

Znanstvenici su proučavali 14-godišnju ženku kita ubojice po imenu Wilkie, koja je dobro istrenirana te koja je još u prijašnjoj studiji bila naučena kako da kopira ponašanje drugih, piše Independent.

Bliže originalu nego što se očekivalo

Wikie je snimljena kako imitira neke engleske riječi, poput "hello", "bye bye" i "one two", kao i ime njene trenerice, Amy. "Kitovi ubojice koriste svoje rupe za izbacivanje zraka kako bi proizvodili zvukove, nešto kao da govorite kroz nos, pa nismo ni očekivali da bude savršeno", rekao je dr. Jose Abramson, znanstvenik Sveučilišta Complutense u Madridu i voditelj studije. "No iznenadili smo se koliko je blizu zvučalo."

Znanstvenici su željeli razumjeti koliko dobro su ovi kitovi u stanju imitirati zvukove, tako da mogu razumjeti kako kitovi uče u svom prirodnom okruženju. Osim ljudskih glasova, Wikie je bila izložena zvukovima drugih kitova ubojica kako bi se vidjelo da li je u stanju imitirati i njih. Nakon što je odslušala glasove ljudi i drugih kitova ubojica, od Wikie je njena trenerica zatražila da ih ponovi, govoreći "napravi to".

Njeno mladunče, trogodišnja Moana, naučena je da proizvodi pet jedinstvenih zvukova kako bi ih se moglo koristiti pri testiranju njene majke.

Smatralo se kako su ljudski zvukovi dosta udaljeni od uobičajenog repertoara kitova ubojica, te da će stoga omogućiti naprednije testiranje njenih sposobnosti imitiranja. Kako bi odredili da li Wikieina verzija odgovara originalnom zvuku, znanstvenici su zatražili od ljudskih sudaca da odluče, a nakon toga su proveli računalne algoritme kako bi dobili objektivnije procjene sličnosti.

Kitovi sposobni za imitiranje zvukova

Korisnici interneta postavljaju snimke na kojima testiraju Guglove proizvode koji odbijaju da odgovore na pitanja o hrišćanskim figurama dok nemaju problem sa prepoznavanjem ostalih religija.

U Fejsbuk Lajv videu, televizijski producent i autor Dejvid Sems pitao je Gugl Houm ličnog asistenta, jednostavno pitanje: Ko je Isus?

"Izvinite, ne znam kako da vam pomognem u vezi sa tim", odgovorio mu je "pametni" audio asistent.

Kada je pitao ko je Bog, dobio je isti odgovor.

Ipak, kada je pitao ko su Buda i Muhamed Gugl Houm je "kao iz topa" počeo da im čita odgovore sa Vikipedije.

Istraživanje misterioznog meteorita koji je 2007. pao u Australiju pokazalo je kako postoji mogućnost da bi u Sunčevom sustavu mogao postojati golemi asteroid koji još uvijek nismo otkrili.

U studiji, objavljenoj u časopisu Geochimica et Cosmochimica Acta, autori pišu kako su znanstvenici u početku smatrali da je meteorit dio golemog asteroida Veste, drugog najvećeg poznatog tijela u pojasu asteroida koji se prostire između Marsa i Jupitera.

No podrobnija istraživanja pokazala su da činjenice ne odgovaraju ovakvom tumačenju podrijetla tijela nazvanog Bunburra Rockhole.

Dijelovi Veste koji kao meteoriti padnu na Zemlju mogu se jasno raspoznati po nekoliko svojstava. Prije svega imaju karakterističan kemijski sastav. Kao drugo, njihova putanja ukazuje da dolaze iz smjera područja u kojem se kreće Vesta.

Znanstvenici su prvo otkrili da kemijski sastav meteorita Bunburra Rockhole ne odgovara Vestinom. U sljedećem koraku utvrdili su da zapisi njegove putanje ukazuju da je došao iz drugog područja, iz dijela asteroidnog pojasa koji je mnogo bliži Marsu od onoga u kojem se kreće Vesta.

Ovi nalazi naveli su ih na analizu nekoliko mogućih objašnjenja.

Prvo su razmotrili mogućnost da je meteorit kontaminiran. No skeniranja kamena to nisu potvrdila.

Potom su razmotrili mogućnost da je Vesta jednostavno toliko neobična da ima toliko drugačije sastave u različitim područjima da bi oni mogli izgledati kao da dolaze s dva različita asteroida. No i to rješenje pokazalo se neuvjerljivim.