Znanost i tehnologijaS


Lightning

Japanci tvrde da su napravili prvi dron koji može da usmerava udare groma

munje japan
© CC0 / Slika generisana veštačkom inteligencijom
Preusmeravanje oluja sa grmljavinom dalje od infrastrukture i naseljenih mesta je tehnološka mogućnost za koju Japanci tvrde da je sada imaju - u vidu specijalnog drona koji privlači i preusmerava udare groma.

Japanski telekomunikacioni gigant, Nippon Telegraph and Telephone (NTT), tvrdi da je razvio prvi dron koji je sposoban da privuče i preživi direktan udar groma, a da pritom ostane u vazduhu. Iako tehnologija još uvek nije recenzirana u naučnim časopisima, kompanija navodi da bi njena inovacija potencijalno mogla da zaštiti infrastrukturu od budućih oštećenja tokom oluje.

Galaxy

U neposrednoj blizini Zemlje otkriven dosad neviđen “molekularni oblak”

Nevidljivi molekularni oblak koji bi mogao baciti svjetlo na to kako nastaju zvijezde i planeti otkriven je iznenađujuće blizu Zemlje
artist rendition Eos molecular cloud.
© NatureLifePhoto / Flickr (New York City Skyline), Burkhart et al. 2025Umjetnički prikaz kako bi Eos izgledao sa Zemlje kad bi bio vidljiv golim okom.
Nazvan Eos po grčkoj božici zore, oblak plina izgledao bi ogroman na noćnom nebu kad bi bio vidljiv golim okom. Širok je otprilike 40 mjeseca i težak oko 3400 puta više od mase Sunca, rekli su istraživači u studiji objavljenoj u ponedjeljak u časopisu Nature Astronomy.

"U astronomiji, vidjeti prethodno neviđeno obično znači zavirivati ​​dublje s još osjetljivijim teleskopima - otkrivati ​​te manje planete... te udaljenije galaksije", rekao je koautor studije Thomas Haworth, astrofizičar sa Univerziteta Queen Mary u Londonu.

"Ova stvar nam je bila prilično blizu u kozmičkom dvorištu i jednostavno smo je propustili", dodao je.

Molekularni oblaci sastoje se od plina i prašine iz kojih se mogu formirati molekule vodika i ugljikovog monoksida. Guste nakupine unutar tih oblaka mogu se urušiti i formirati mlade zvijezde.

Violin

Neki su ljudi 'povezani s glazbom na dubljoj razini', otkriva studija na 9.000 blizanaca

2 for music
© Guilermo Spelucin/Getty ImagesIskustvo glazbe
Geni utječu na različite aspekte uživanja u glazbi - od emocionalnih reakcija koje izazivaju skladbe do društvenih veza koje glazba može potaknuti.

Neki ljudi se naježe ili su dirnuti do suza kada slušaju određene pjesme, dok su drugi skloni iskusiti manje intenzivne reakcije na glazbu. Sada, nova studija nagovještava da je vaša razina užitka u glazbi možda djelomično zapisana u vašim genima.

Prema studiji objavljenoj 25. ožujka u časopisu Nature Communications, 54% razlika u razinama uživanja u glazbi između pojedinaca može se pripisati njihovim genima. Znanstvenici koji stoje iza ovog rada pripisuju preostali postotak okolišnim čimbenicima kao što je odrastanje u obitelji koja je zajedno svirala glazbene instrumente ili slušala glazbu, kao i drugim, prošlim iskustvima vezanim uz glazbu.

Galaxy

NASA-in Hubble prati lutajući magnetar nepoznatog porijekla

magnetar
© Zasluge: ESAOvo je umjetnički dojam magnetara, posebne vrste neutronske zvijezde s nevjerojatno jakim magnetskim poljem
Znanstvenici su otkrili nešto što se rijetko viđa — svemirski objekt koji ne pripada nijednom poznatom izvoru. Magnetar SGR 0501+4516, nevjerojatno snažna neutronska zvijezda koju upravo prati svemirski teleskop Hubble, putuje kroz Mliječnu stazu bez poznatog porijekla. Iako su magnetari obično povezani s eksplozijama supernova, ovaj se čini kao potpuni izuzetak. Sve što znamo o magnetarima sada se dovodi u pitanje.

Otkriven još 2008. godine, kada je NASA-in Swift teleskop zabilježio snažne izboje gama-zračenja na rubovima galaksije, SGR 0501+4516 odmah je privukao pažnju. No tek su višegodišnja Hubbleova promatranja omogućila da se precizno odredi njegovo kretanje i dublje razumije njegova priroda. Zahvaljujući i misiji Gaia Europske svemirske agencije, koja pruža iznimno precizne koordinate zvijezda, znanstvenici su rekonstruirali putanju ovog neobičnog magnetara.

Nebula

Britanski istraživači najavljuju moguće znakove izvanzemaljskog života

slika
Tim naučnika sa britanskog univerziteta Kembridž pronašao je nove, do sada najjače dokaze koji ukazuju da na udaljenoj planeti K2-18b ima života, prenose danas britanski mediji.

Naučnici koji su proučavali atmosferu ove planete, uočili su znake molekula koje na Zemlji proizvode samo jednostavni organizmi, piše BBC, prenosi Tanjug.

Ovo je drugi put da su pomoću teleskopa NASA, Džejms Veb, u atmosferi ove planete detektovane hemikalije koje se povezuju sa pojavom živih organizama, kao što su dimetil sulfid (DMS) i dimetil disulfid (DMDS).

Ove gasove na Zemlji inače proizvode fitoplanktoni i bakterije u morima.

Naučni tim i nezavisni astronomi naglasili su, međutim, da su potrebni dodatni podaci koji bi potvrdili ove nalaze.

Better Earth

Mladunac goleme lignje prvi put snimljen kamerom u dubokom moru

lignja
© ROV SuBastian/Schmidt Ocean Institute putem AP-aOva slika koju je omogućio Schmidt Ocean Institute prikazuje kolosalnu lignju, ili Mesonychoteuthis hamiltoni, u njenom prirodnom staništu, tijekom vodeće ekspedicije popisa oceana na otočju South Sandwich u Južnom Atlantskom oceanu, nedjelja, 9. ožujka 2025.
More, tajanstveni svijet pod površinom kojeg ljudska ruka još nije potpuno istražila, ne prestaje iznenađivati. Iako su naši znanstveni podaci o oceanu u posljednjim desetljećima značajno porasli, duboke vode i dalje skrivaju nebrojene tajne. Svaki novi poduhvat u istraživanju mora donosi nova pitanja, a svakim novim otkrićem stvorenjima koja su do sada bila tek mitovi ili legende, znanstvenici se suočavaju s misterijama koje ne prestaju diviti.

Jedno od tih stvorenja, kolosalna lignja, po prvi je put uhvaćeno na kameri u svom prirodnom okruženju, još jednom potvrđujući da ocean sadrži neizmjernu riznicu čuda koja tek čeka da bude otkrivena. Tamnoplava tišina dubokog mora rijetko daje odgovore - no ponekad, ako imaš dovoljno strpljenja (i sreće), more ti uzvrati spektaklom.

Upravo to se dogodilo znanstvenicima na istraživačkom brodu Falkor, kada su kamerom uhvatili kolosalnu lignju - mitsko stvorenje iz dubina koje do sada gotovo nitko nije imao priliku vidjeti kako se kreće u svom prirodnom okruženju.

Satellite

Podaci SOHO-a sugeriraju da se Zemljina atmosfera proteže izvan MJESECA

atmosfera
© Europska svemirska agencijaZemljina geokorona (ilustracija nije u mjerilu)
Zvuči kao naslov iz znanstvene fantastike, ali dolazi ravno iz NASA-inih izvora: prema preciznim mjerenjima, Zemljina atmosfera proteže se daleko izvan onoga što smo godinama smatrali granicom svemira — sve do Mjeseca, pa čak i dalje. A to znači da ni astronauti koji su hodali po Mjesecu tehnički nisu napustili Zemljinu atmosferu.

Više od pola stoljeća vjerovalo se da se Zemljina atmosfera "prelama" na oko 100 kilometara visine, poznatoj kao Kármánova linija. No nova istraživanja pokazuju da se najudaljeniji sloj atmosfere, tzv. geokorona, proteže čak 629.000 kilometara u svemir - gotovo 50 puta više od polumjera Zemlje.

Brain

Znanstvenici mapiraju dio mišjeg mozga koji je toliko složen da izgleda poput galaksije

mozak
© Zasluge: Forrest Collman/Institut Allen putem AP-aOva slika koju je omogućio Institut Allen 8. travnja 2025. prikazuje digitalni prikaz neurona u dijelu mišjeg mozga, dio projekta stvaranja najveće mape moždanih veza i funkcija do sada, u Seattleu, Washington
Zahvaljujući mišu koji je gledao klipove iz "Matriksa", naučnici su stvorili najdetaljniju funkcionalnu mapu mozga do sada - dijagram veza koje spajaju 84.000 neurona dok razmjenjuju signale.

Tim istraživača koji stoji iza ovog projekta izjavio je da je mapa neuronskih veza toliko kompleksna, da podsjeća na fotografiju galaksije.

U djeliću mišjeg mozga, ne većeg od zrna maka, naučnici su pratili međusobnu komunikaciju neurona preko čak 500 miliona sinapsi.

Ovaj gigantski skup podataka objavljen u časopisu "Nature", predstavlja važan korak ka razotkrivanju misterije kako funkcioniše ljudski mozak.

Podaci su predstavljeni u trodimenzionalnoj rekonstrukciji, sa bojama koje označavaju različite nervne mreže, i otvoreni su za istraživače širom svijeta, ali i za radoznale koji žele da zavire u ovu naučnu galaksiju.

Question

Ogromna crna rupa se 'budi' u sazviježđu Djevice

crna rupa
© Europska svemirska agencijaUmjetnikov dojam akrecijskog diska oko masivne crne rupe Ansky i njegove interakcije s malim nebeskim objektom
Jedna supermasivna crna rupa, udaljena 300 miliona svjetlosnih godina, potpuno je zbunila astrofizičare.

Nalazi se u središtu galaksije nazvane SDSS1335+0728 i od 2019. godine naučnici je prate u stvarnom vremenu, kako se "budi" iz mirnog stanja i počinje emitovati erupcije svjetlosti.

Ovakvo ponašanje samo po sebi odgovara onome što znamo o crnim rupama. Međutim, ponašanje ove konkretne crne rupe - kojoj su naučnici dali nadimak Ansky - toliko je neobično da prkosi postojećim objašnjenjima, piše Science Alert.

"X-zračenja iz Anskyja traju 10 puta duže i 10 puta su svjetlija od onoga što vidimo kod tipičnih kvaziperiodičnih erupcija," kaže astrofizičar Joheen Chakraborty s MIT-a.

"Svaka od ovih erupcija oslobađa stotinu puta više energije nego što smo ikada ranije vidjeli. Anskyjeve erupcije imaju i najduži zabilježeni interval - oko 4,5 dana. Ovo testira granice naših modela i dovodi u pitanje postojeće teorije o nastanku ovakvih X-zračenja."

Lightning

Što vas ne ubije: Udari munje u vrstu tropskog drveća čine ga jačim

Dipteryx oleifera panama tree lightning strikes
© Evan Gora /Screenshot by NPRIstraživači koji su proučavali učinke munje na panamske šume otkrili su da jedno stablo, Dipteryx oleifera, često preživi kada ga udari munja — i čak ima koristi od ukupnih učinaka. Jedno od stabala se vidi ovdje u sredini, četiri tjedna nakon što ga je pogodio udar groma koji je ubio susjedna stabla (smeđa masa u donjem središtu).
Nedavno istraživanje provedeno u Panami otkrilo je iznenađujuću strategiju preživljavanja jedne vrste tropskog drveta, koje, umjesto da bude oštećeno munjama, zapravo koristi udarce munja u svoju korist.

Znanstvenici su otkrili da drvo tonka (Dipteryx oleifera) ne samo da preživljava udare munja, već koristi tu silu prirode kako bi uništilo konkurenciju i parazitske loze koje ga obavijaju. Nova studija pokazala je da munje, dok ubijaju drugo veliko drveće u tropskim šumama, zapravo pomažu tonki da preživi

Naime, dok većina drveća u tropskim šumama, osobito starija i veća, ne preživljava udare munja, tonka ostaje neozlijeđena, pri čemu munje uništavaju konkurentske vrste drveća i parazitske loze koje ometaju njezin rast.