Novi materijal, odnosno polimer, koji su razvili naučnici na Univerzitetu Rochester, prava je revolucija.

Radi se o materijalu koji mijenja oblik kada dođe u kontakt s toplotom tijela, a može podići hiljadu puta veći teret od svoje mase. Superpolimer bi se jednog dana mogao koristiti za šivanje nakon operacija.

Profesor Mich Anthamatten je demonstrirao mogućnost rastezanja i promjene oblika materijala dok je u kontaktu s toplotom tijela, nakon čega se vraća u prvobitni oblik. Materijal se može modifikovati tako da reaguje na nižu ili višu temperaturu. Ovaj materijal se također može koristiti za vuču i podizanje.
Anthamatten se nada da će se moćni polimer jednog dana koristiti kao odjeća, umjetna koža i slično.

Softverski inženjer Tom Anderson odlučio je istražiti ima li više nasilja u Bibliji ili Kuranu, javlja Independent.

Koristeći softver za analizu teksta trebalo mu je samo dvije minute da utvrdi kako je nasilje prisutnije u Bibliji.

Analizirao je koliko se puta riječi "radost", "predosjećaj", "ljutnja", "gađenje", "tuga", "iznenađenje", "strah" i "povjerenje" pojavljuju u Kuranu te u Starom i Novom zavjetu.

Lutnja se tako češće spominje u Bibliji dok je "povjerenje" prisutnije u Kuranu.

Dodatna analiza pokazala je kako je Stari zavjet nasilniji od Novog koji je pak dvostruko nasilniji od Kurana.

Anderson ističe kako je riječ o tek površnoj analizi te da rezultati ne potvrđuju niti opovrgavaju tezu da je islam nasilniji od ostalih religija.

Asteroid 2013 TX68 proleteće 5. marta pored Zemlje, upozorila je NASA, koja ističe da će nebeska stena projuriti baš blizu naše planete...

Kako je saopšteno, asteroid će proći najbliže na oko 17.000 kilometara udaljenosti od Zemlje, što je jedna dvadesetina ukupne udaljenosti Zemlje od Meseca (348.400 km).

Svi miševi na kojima su naučnici isprobali "eliksir mladosti" žive do 35 odsto duže od običnih miševa!

Tretmani "eliksirom mladosti", koji usporava starenje, možda su mogući i kod ljudi, nakon što je eksperimentom potvrđeno produženje životnog vijeka miševa.

Tajna je u uklanjanju senescentnih /starih i istrošenih/ ćelija, koje se tokom vremena gomilaju i imaju razarajući efekat na tijelo, otkrili su naučnici sa američke klinike "Mejo".

Kada su upotrijebili taj tretman na genetski modifikovanim miševima, rezultati su bili nevjerovatni - životinje su živjele 25 do 35 odsto duže, a bile su i zdravije.

Alge su stalni stanovnici podmorja, no stručnjaci Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu otkrili su koralinsku algu u rijeci Cetini i to senzacionalno otkriće objavili u prestižnom časopisu Nature grupe, Scientific Reports.

Brojne vrste koje danas naseljavaju slatke vode većinom vuku podrijetlo iz mora, njihovi malobrojni preci davnih su dana prešli iz morskog u slatkovodni ekosustav i tamo dalje evoluirali u brojne druge vrste. Ipak, nemaju sve morske skupine organizama svoje srodnike u slatkim vodama, kaže dr. Ante Žuljević iz splitskog Instituta.

"Primjerice, bodljikaši (ježinci, zvjezdače, trpovi i drugi) nikad nisu uspjeli napraviti evolucijsku iskorak u slatke vode. Među koralinskim algama do danas ih je opisano više od 720. Karakteristične su po tome što u svoje tkivo ugrađuju kalcijev karbonat, što im daje čvrstoću, pa su često tvrde poput kamena. Do danas se smatralo kako su koralinske alge isključivo morski organizmi, gdje imaju iznimnu ekološku važnost u izgradnji čvrstog dna i sedimenta", kaže dr. Žuljević.

Međutim, rad objavljen u časopisu Scientific Report pokazao je da i nije baš tako. U Cetini je opisana prva koralinska potpuno slatkovodna alga.

Američki znanstvenici vjeruju da su konačno našli dokaze da je nekad na Marsu postojao život. Nakon što su proučili minerale neobična oblika na Zemlji, dr. Steven Ruff i dr. Jack Farmer s Državnog sveučilišta Arizona zaključili su da su neobične naslage u krateru Gusev na Marsu proizvod mikrobne aktivnosti.
Kako se navodi u izvještaju objavljenom u magazinu Smithsonian, sve je počelo kada je NASA-in robot Spirit u krateru Gusev na Marsu 2008. godine otkrio naslage opala, minerala sastavljenog od silicijeva dioksida i vode. Proučavajući pažljivije fotografije koje je poslao Spirit, znanstvenici su otkrili da mineral na Marsu sadrži male izbočine u obliku cvjetače, ali za to nisu imali pravo objašnjenje.
Zatim su tragali na Zemlji za područjem sličnim suhom i beživotnom krateru Gusev za koji se pretpostavlja da je nekad bio pokriven termalnim izvorima i gejzirima. Okoliš sličan Marsu našli su u pustinji Atacama u Čileu. U toj su se pustinji fokusirali na područje El Tatio koje je puno gejzira te su, na veliko iznenađenje, pronašli silicijeve kristale slične onima na Marsu.

U Japanu roboti počinju s radom i na uzgajanju zelene salate. Kompanija iz okoline grada Kjoto planira otvaranje fabrike u kojoj će roboti zalivati i brati povrće.

U Japanu je u započela izgradnja prve fabrike povrća u kojoj će raditi industrijski roboti.

Kompanija „Spred“ iz gradića Kameoka u prefekturi Kjoto objavila je da će sledeće godine otvoriti fabriku povrća koja će dnevno proizvoditi 30.000 glavica zelene salate, a u kojoj će sav rad u vezi sa gajenjem, osim sađenja, obavljati automati i roboti.

Postrojenje će imati površinu od 4.400 kvadratnih metara i upošljavati samo 25 ljudi, čiji će posao uglavnom biti pakovanje povrća i nadzor i održavanje opreme, dok će radnje poput zalivanja i branja obavljati roboti, a parametri poput temperature, svetla i vode biti regulisani automatski.

Pomenuto japansko preduzeće, po sopstvenom tvrđenju, trenutno poseduje najveću zatvorenu fabriku povrća na svetu u kojoj se dnevno proizvede 21.000 glavica salate. U poređenju s tom fabrikom, novo, robotizovano postrojenje će omogućiti da se prepolove troškovi za ljudsku snagu.

Ono će obezbediti i uštedu od 30 odsto kada je u pitanju potrošnja električne energije, te omogućiti smanjenje potrošnje vode za čak 80 posto.

Te uštede omogućiće stalna eksploatacija robota, precizna kontrola kvaliteta vazduha, svetla i vode, kao i automatski sistem za prečišćavanje i reciklažu vode. Preciznije rečeno, automati i roboti vršiće podešavanje temperature, vlage, količine ugljen-dioksida u vazduhu, intenziteta, distribucije i talasne dužine svetla, kao i regulaciju količine, kiselosti i mineralnog sastava vode.

Japanska kompanija namerava da u periodu od pet godina nakon otvaranja robotizovanog postrojenja postepeno uveća proizvodnju sve do fantastične cifre od oko pola miliona glavica zelene salate dnevno.

Jedna od glavnih stvari koja čovjeka razlikuje od životinje zasigurno su osjećaji. Osjećaji nas tjeraju na razgovor, potiču nas na razne aktivnosti, o osjećajima razmišljamo i osjećajima razumijemo. No, novo istraživanje otkrilo je kako neke životinje nisu samo vođene instinktom, već se kod nekih pojavljuju i osjećaji, u prvom redu empatija.

Već znamo da su neke vrste osjećaja dokumentirane kod slonova, dupina te osobito pasa, ali u zadnje vrijeme istraživačima su sve zanimljivije i prerijske voluharice, ponajviše zato što su ti glodavci sociološki dosta razvijeni.

Kako je objavljeno u časopisu Science, ponašanje prerijske voluharice može biti motivirano empatijom. Istraživači su napravili eksperiment u kojem su privremeno izolirali neke članove „rodbine” i „poznanika” voluharica te ih izložili blagim šokovima. Kada su ih vratili natrag, voluharice koje nisu bile izložene šoku počele su lizati one koje su bile pod stresom i tako ih tješile. Kada su drugu skupinu voluharica odvojili, ali ne ih i izložili šoku, prilikom njihova povratka nije se dogodio isti scenarij. Instrument kojim su mjerili stanje hormona otkrio je kako su članovi obitelji i poznanici voluharice bili ožalošćeni kada ju nisu mogli utješiti.

No, zanimljivo je da su ponovili eksperiment na drugoj voluharici i stavili ju kasnije među voluharice s kojima se prije nije susrela, ali one nisu pokazivale nikakve znakove empatije. Dakle, došli su do zaključka da se voluharice međusobno tješe samo ako se poznaju i time negirali mogućnost da to rade nagonski.

Budući da je kod ljudi oksitocin hormon koji je povezan s empatijom, u jednom su eksperimentu blokirali taj neurotransmiter da vide kako će tada voluharice reagirati. Međutim, blokiranje oksitocina nije spriječilo članove obitelji i poznanike voluharice da ju i dalje tješe.

Ova otkrića pružaju nam novi uvid u mehanizam empatije i evoluciju kompleksnih ponašanja kod životinja, pogotovo onih motiviranih empatijom.

Sabijajući najlakši poznati element pod ogromnim pritiscima, naučnici su ga napravili u novom stanju.

Vodonik, koji se na Zemlji javlja uglavnom kao gas, na dovoljno niskim temperaturama može da postane čvrst. Pod dovoljno visokim pritiskom, kada element očvrsne, može preći u metal. Naučnici smatraju da je unutrašnjost Jupitera sačinjena baš od metalnog vodonika jer na njemu vladaju uslovi izuzetno visokih pritisaka.

Sabijanje vodonika

Tečni vodonik se rutinski proizvodi u industriji na kriogenim temperaturama s pritiscima od nekoliko desetina atmosfera, ali niko ga do sad nije "ohladio" toliko da očvrsne, kaže Daladej-Simpson, doktorand Univerziteta u Edinburgu. Tim naučnika s Instituta za hemiju "Maks Plank" je 2011. godine tvrdio da je napravio metalni vodonik, ali to nikada nije bilo potvrđeno.

Filip Daladej-Simpson i njegove kolege Ros Houvi i Eugen Gregorijanz stavili su malu količinu vodonika između dva dijamantska nakovnja i podesila pritisak na 384 gigapaskala (3,8 miliona kg/cm2). On je rekao da njegov tim nije napravio metal, ali da su bili jako blizu i da su tokom procesa pronašli novu vodonikovu fazu. Problem je što ne mogu da mu izmere provodljivost, kao osobinu metala, jer je prostor između strana dijamantskog nakovnja previše mali da bi elektrode koje testiraju provodljivost prišle, rekao je Daladej-Simpson.

Neverovatan ekosistem koji je opstao u ekstremnim uslovima pruža naučnicima priliku za temeljna geološka istraživanja.

Australijski geolog Grifit Tejlor je 1911. godine istraživao antarktički glečer dug desetinama kilometara, koji danas nosi njegovo ime - Tejlorov glečer, a ceo ovaj deo Antarktika Tejlorova dolina. Lutajući ledenom površinom, naišao je na nesvakidašnji prizor: crvenu vodu koja se slivala niz led.

Stručnjaci su isprva pomislili da su vodu obojile alge, ali se ispostavilo da je istina daleko interesantnija i dragocenija za nauku. Naime, Tejlorovi Krvavi vodopadi obojeni su oksidima gvožđa. Utvrđeno je da slana voda ispod glečera, u zaleđenom jezeru punom gvožđa, formira izdane, tj. geološke sredine zasićene slobodnim vodama koje nastaju infltracijom površinskih voda ili onih formiranih od atmosferskih taloga. Kroz pukotinu u ledu, sliva se crvena tečnost.