Znanost i tehnologijaS


Magnify

SAD: Otkrivena nova subatomska čestica nazvana tetraquark

SAD: Otkrivena nova subatomska čestica nazvana tetraquark
© Artwork by Fermilab

Naučnici koji rade za vladu Sjedinjenih Američkih Država u petak su saopštili da su otkrili novu subatomsku česticu nazvanu tetraquark, koja će im pomoći da razumiju unutrašnji rad atoma.


Quarkovi su male čestice koje su gradivni blokovi za subatomske čestice, kao što su neutroni i protoni. U proteklih 60 godina naučnici su posmatrali quarkove povezane u dvoje ili troje, ali je u petak objavljeno da su po prvi put vidjeli da se tetraquark sastoji od četiri različita quarka, što je prekretnica u otkrivanju osnovnih gradivnih blokova materije.

Podaci koji su doveli naučnike do ovog otkrića stigli su iz Fermilaba, laboratorije specijalizovane za fiziku visokoenergijskih čestica koju finansira odjel za energetiku.
SAD: Otkrivena nova subatomska čestica nazvana tetraquark
Nova čestica otkrivena je u laboratoriji Fermilaba

Magnify

Nova istraživanja pokazala da izumrla ptica dodo nije bila glupa kao što se ranije mislilo

Nova istraživanja pokazala da izumrla ptica dodo nije glupa kao što se ranije mislilo
Izumrla ptica dodo sinonim je za glupost. Ali nova istraživanja znanstvenika pokazuju da je dodo ipak bio relativno razumna ptica. Američki su stručnjaci analizirali dobro očuvani muzejski primjerak lubanje te ptice i utvrdili da je dodo imao mozak čija je veličina bila u potpunom proporcionalnom skladu s veličinom tijela.

Utvrdili su i da je dodo možda imao bolji osjet njuha od većine ptica zbog povećane olfaktorne regije mozga. Ta sposobnost, neobična za ptice, vjerojatno je služila tome da se nanjuši zrelo voće za jelo.

Istraživanje sugerira da je dodo bio u najmanju ruku inteligentan kao i druge vrste iz obitelji goluba i golubica.

"Ako uzmemo u obzir veličinu mozga, odnosno njegov volumen kao mjerilo inteligencije, onda je dodo bio pametan kao i golub", rekla je paleontologinja Eugenia Gold s njujorškog sveučilišta Stony Brook. "A golubi su pametniji nego što im se pripisuje, jer nisu bez razloga korišteni kao pismonoše tijekom ratova".

Satellite

Moćni laserski pogonski sustav mogao bi omogućiti letjelici munjevit let na Mars

Moćni laserski pogonski sustav mogao bi omogućiti letjelici munjevit let na Mars
© NASA
Sitne robotske letjelice mogle bi da dolete do Marsa za manje od sat vremena, ako se upotrebi tehnika lasera koja ubrzava let do dijelova brzine svjetlosti, navodi američki istraživač Filip Lubin.

Koncept poznat kao "pogon usmjerene energije" znači ispaljivanje lasera u sitnu svemirsku letjelicu, što bi je ubrzalo do znatnog djelića brzine svjetlosti i potencijalno omogućilo munjevit let na Mars.

Taj put bi, u tom slučaju, trajao samo 30 minuta, umjesto nekoliko mjeseci.

Ideju detaljno istražuje Filip Lubin, naučnik koji radi na programu Nasinih inovativnih naučnih koncepata. On ističe da bi nešto teže letjelice putovale neznatno duže.

"Mogli bismo da pošaljemo robotsku letjelicu težine 100 kilograma na Mars i ona bi tamo stigla za samo nekoliko dana", objašnjava Lubin.
Moćni laserski pogonski sustav mogao bi omogućiti letjelici munjevit let na Mars

Galaxy

Pregled Mliječne staze kroz fotografije u visokoj rezoluciji, područje gdje se rađaju nove zvijezde

Pregled Mliječne staze kroz fotografije u visokoj rezoluciji, područje gdje se rađaju nove zvijezde
© ESO / APEX / ATLASGAL konzorcij / NASA / tračak konzorcij / ESA / Planckova
Međunarodni tim znanstvenika koji upravlja teleskopom APEX u Čileu danas je objavio završetak projekta ATLASGAL - najvećeg znanstvenog pregleda naše galaksije u pod-milimetarskom spektru - frekvencijama zračenja između infracrvenog i radio-valova. Kako bi proslavili završetak projekta, objavili su spektakularnu fotografiju pregledanog područja u izrazito visokoj rezoluciji, koju možete pogledati ovdje.

Teleskop APEX nalazi se 5100 metara nadmorske visine, na visoravni Chajanantor u sklopu pustinje Atacama u Čileu. Radi se o jednom od najboljih lokacija na svijetu za radioastronomiju, zbog izrazito niske vlage u zraku i iznimno malih atmosferskih smetnji na toj nadmorskoj visini.
Pregled Mliječne szate kroz fotografije u visokoj rezoluciji, područje gdje se rađaju nove zvijezde
© mpg.deTeleskop APEX u Čileu

Comet

Jesu li kometi, a ne izvanzemaljci uzrok poznatog Wow! signala?

Wow! Signal
© New Scientist
Čitava generacija lovaca na izvanzemaljce i izvanzemaljske signale rođena je nakon 15. kolovoza 1977. godine i otkrića signala iz svemira, kojeg se popularno zove "Wow!" signal. Izvor misterioznog signala nikad nije otkriven, a sad jedan znanstvenik tvrdi na je na tragu rješenja tog misterija, koji je zbunjivao znanstvenike punih 40 godina.

Sat vremena prije ponoći, 15. kolovoza 1977. godine, astronom Jerry R. Ehman, koji je radio na projektu SETI-ja koristeći teleskop "Big Ear", američkog državnog sveučilišta Ohio, uočio je vrlo jak signal koji je dolazio iz sazvježđa Strijelca.

Sekvenca signala trajala je 72 sekunde i nakon toga više nikad nije bio zabilježen. Signal je dobio ime "Wow!" upravo po Ehmanu, koji je istu riječ crvenom olovkom napisao pored niza brojki i slova (6EQUJ5), koje su označavale da je teleskop uhvatio i snimio signal 30 puta jači od uobičajenog pozadinskog šuma u svemiru.

Četiri desetljeća se vjeruje da su signal poslali izvanzemaljci, jer znanstvenici nisu mogli pronaći drugo objašnjenje za neki prirodni fenomen. Sve dosad.

Magnify

Ko smo zaista mi i koliko se razlikujemo?

Nacionalizmi su potpuna budalaština: Genetički gledano Bošnjaci, Srbi i Hrvati su isti
Gornja mapa (lijevo) prikazuje sliku europskih zemalja na temelju haplogrupa. To su grupe koje dijele zajedničkog pretka te mogu biti jedan od načina na koji se može promatrati genetski sastav neke populacije.

Kod ljudi, haplogrupe se mogu bazirati na Y-DNA, koja se prenosi s očeva na sinove, ili na mtDNA, koja se prenosi s majki na potomke oba spola. Velika eupedijina mapa bazirana je na Y-DNA, što znači da prikazuje samo muške zajedničke pretke i to iz sljedećih grupa:

R1b: keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski
R1a: slavenski, kurganski, arijski
E3b: grčki, bliskoistočni, sjeveroafrički
I1: germanski (nordijski)
I2a: južnoslavenski, sardinijski
I2b: germanski (saksonski)
J1: židovski, arapski
J2: grko-romanski, anatolijski, mezopotamski
G: kavkaski, gruzijski, armenski
T: egipatski, bliskoistočni
N: uralo-finski, sibirski
Q: hunski, srednjoazijski

Grupe I1, I2b, I2a1 i I2a2 spadaju u mezolitičke Europljane, grupe N1c1, G2a, E1b1b i T spadaju u neolitičke imigrante, a grupe R1a, R1b, J1 i J2 spadaju u imigrante iz brončanog doba.

Iz prikaza Europe na razini haplogrupa (baziranih na Y-DNA) iskače više interesantnih činjenica.

Play

Najveći dinosaur koji je hodao planetom Zemljom oživio u novom virtuelnom videu

Susret sa titanosaurusom, najvećom vrstom dinosaurusa
Bi Bi Si je napravio fascinantni video u kom imamo priliku da se "uživo" sretnemo sa najvećim živim bićem koje je ikad hodalo planetom Zemljom, titanosaurusom, najvećom vrstom dinosaurusa.

Proslavljeni britanski naučnik i TV autor Dejvid Atenborou pojavljuje se u novom videu Bi Bi Sija u kojem se susreće sa titanosaurusom.

Titanosaurus je bio dug ukupno 37 metara, a težio je 70 tona, kao deset afričkih slonova. Zemljom je hodao prije skoro 100 miliona godina.
Susret sa titanosaurusom, najvećom vrstom dinosaurusa
© bbc.com

Galaxy

Je li ovo najveći stjenoviti egzoplanet kojeg su astronomi pronašli?

BD+20594b
© JPL-Caltech/NASA
Koja je gornja granica veličine stjenovitih planeta? Radi se o trenutno izrazito spornom pitanju u astronomiji. Do sada je najraširenije bilo mišljenje kako svaki planet s opsegom 1,6 puta većim od zemljinog neizbježno postaje plinoviti div. Sve ispod te granice je Super-Zemlja, a još manji su zemaljski planeti poput same Zemlje, Marsa ili Venere.

Ali to bi se razgraničenje moglo promjeniti na temelju najnovijeg otkrića. Astronomi kažu kako su pronašli egzoplanet veličine Neptuna koji je stjenovitog sastava. Procjenjuje se kako planet, imenovan BD+20594b, ima promjer 2,23 puta veći od Zemljinog, kao i 16,3 puta veću masu. Ako to bude potvrđeno, to će biti jedan od najvećih stjenovitih planeta ikada pronađenih.

Udaljen je oko 500 svjetlosnih godina od Zemlje, a svoju zvijezdu okruži svaka 42 dana.


"Ako se potvrdi da se radi o stjenovitom planetu, sastav BD+20594b-a biti će bez presedana za egzoplanete njegove veličine", izjavili su autori istraživanja, koje je vodio Nestor Espinoza iz Biskupskog katoličkog sveučilišta u Santiagu, Čile.

Autori su došli do zaključka kako se radi o stjenovitom planetu zbog odnosa mase i opsega, iz čega se može proračunati gustoća: 8 grama po kubičnom centimetru, u usporedbi sa Zemljinih 5,5 grama.

"Znamo da je riječ o stjenovitom, a ne plinovitom planetu zbog njegove gustoće", rekao je Espinoza. Da je planet plinoviti div, imao bi puno veći opseg u odnosu na istu masu.

Komentar: Pogledajte također:


Books

Naučnici, korištenjem nanotehnologije, stvorili disk od stakla koji zapis može da sačuva milijardama godina

Naučnici stvorili disk od stakla koji zapis može da sačuva milijardama godina
Sitni, nanostrukturirani stakleni diskovi mogu stvoriti arhivu podataka koji će nadživjeti ljudsku rasu
Naučnici britanskog Univerziteta u Sautemptonu napravili su veliki korak u razvoju skladištenja digitalnih podataka.

Time će problem današnjih medija, gde fotografije izblede ili knjige istrule, biti rešen, jer kada se pogleda na duže staze, očuvanje zajedničkog kulturnog i duhovnog nasleđa čovečanstva predstavlja štafetu, u kojoj nadolazeće generacije jedna drugoj predaju informacije pohranjene na medijima za skladištenje koji će u roku od nekoliko godina propasti.
Naučnici stvorili disk od stakla koji zapis može da sačuva milijardama godina
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima učitana na optički 5D disk

Sun

NASA objavila video snimku Sunca u visokoj rezoluciji nakon što ga je opsežno fotografirala svemirska letjelica SDO

Sunce
© NASA/SDO
Američka svemirska agencija NASA je početkom sedmice objavila spektakularni 4K video Sunca, koji je snimila letjelica SDO (Solar Dynamics Observatory) između 1. januara 2015. i 28. januara 2016. godine.

SDO je fotografisao našu zvijezdu svakih 12 sekundi kroz 10 različitih filtera koji propuštaju 10 različitih dužina svjetlosnih talasa. Video pak prikazuje Sunce u visokoj ultraljubičastoj svjetlosti kako bi se označila najtoplija područja na njegovoj površini.

Sunce iza sebe ima vrlo aktivnu godinu, čemu svjedoči i predočeni video koji nedvojbeno prikazuje bljeskove, erupcije i druge aktivnosti na površini i koroni naše zvijezde.

Video je visoke Ultra HD kvalitete sa 29,97 frameova po sekundi. Jedan frame predstavlja dva zemaljska sata.