Bilateralni odnosi Sjedinjenih Država i Turske trenutno su na granici usijanja. Neposredni povod posljednjim nesuglasicama tursko je odbijanje da američkog evanđelističkog svećenika, pastora Andrewa Brunsona, optuženog za špijunažu i terorizam i povezanost s pokušajem vojnog puča 2016. godine, pusti na slobodu. Nakon što je uveo financijske sankcije za dvojicu turskih ministara koji drže resore pravosuđa i unutarnjih poslova (SAD obojicu smatra odgovornim za uhićenje i zatvaranje Brunsona), Trump se odlučio i na udvostručenje carina na čelik (25% na 50%) i aluminij (10% na 20%).
Vrlo sofisticirani manipulativni, financijski napadi Wall Streeta kao satelita američke vanjske politike, uzrokovali su dramatičan pad turske lire i prijete kaotičnim posljedicama po tursko društvo.Ipak, okršaj oko Brunsona u odnosima SAD-a i Turske tek je vrh ledenog brijega, posljednja u nizu manifestacija periodičnih političkih kriza koje su desetljećima prisutne u svim sferama suradnje dviju zemalja. Odnosi dviju NATO saveznica povijesno su složeni i turbulentni, a sankcije su već korišteni mehanizam "korigiranja" turskih vanjskopolitičkih ambicija. Naime, nakon turske invazije na Cipar, 1974.g., američki je Kongres uveo embargo na isporuke oružja Turskoj i zamrznuo vojno - tehnološku suradnju. Turska, kao granična zemlja Europe i Azije, i poveznica Zapada s islamskim svijetom, ključna je članica NATO-a, time i neobično važna saveznica SAD-a. Ipak, odnosi dviju zemalja posljednjih su godina na ozbiljnoj prekretnici! Kontinuirana američka potpora Kurdima (PKK/PYD//YPG) tijekom rata u Siriji, ali i nakon poraza Islamske države, nesumnjivo je zadala smrtni udarac američko - turskom savezništvu.
Nakon što je Recep Tayyip Erdogan s osvojenih 53% glasova na lipanjskim izborima konsolidirao svoj položaj na čelu osamdesetmilijunske Turske i
priklonio se novim saveznicima - Rusiji i Iranu, uslijedio je niz diplomatsko-političkih poteza koji su međusobne odnose dovele na rub. Uhićenje američkog diplomata u Istanbulu još 2017. pod optužbom da je povezan s organizacijom klerika Fetullaha Gulena bio je razlog obustavljanja izdavanja američkih viza turskim građanima. Odluka Turske da kupi ruski raketni obrambeni sustav S-400, rezultirala je Zakonom o zabrani isporuke zrakoplova F-35 Turskoj koji je usvojio američki Senat, a prijetnja zatvaranjem vojne baze Incirlik i suspenzija korištenja radarskog sustava za rano upozoravanje u okviru proturaketnog štita u vojnoj bazi u Kureciku, dodatno su narušili odnose.
Međutim, u bilateralnim odnosima Sjedinjenih Država i Turske, osobito se izručenje kontraverznog imama, islamističkog propovjednika, Fetullaha Gulena nametnulo kao politički toksično i neobično sporno pitanje. Naime, turska je vlada već u srpnju 2016. godine, samo nekoliko dana nakon propalog pokušaja vojnog prevrata (15.07.2016.), zatražila izručenje Gulena kojeg je izravno optužila za organizaciju puča u kojem je poginulo nešto više od 250 ljudi, dok ih je 2200 ranjeno. Prema međunarodnom pravu, izručenje je prije svega suvereni akt svake države, međutim obveze koje proizilaze iz međunarodnih normi, kao i bilateralnih ugovora (ako takvi postoje), svakako, znatno utječu na odluku o ekstradikciji. Takav ugovor između Turske i Sjedinjenih Država postoji, potpisan je 7. srpnja 1979., ali je u konkretnom slučaju, zapravo, neprimjenjiv.
Komentar: Ako / kada konačno završi festival prijetnji sjeverne Koreje i SAD-a, to neće biti zato što Trump ima veliku potporu Kongresa ili njegove neokonske ekipe. Zasluge bi trebalo pripisati Trumpu, Kimu i sudjelovanju drugih zemalja koji žele vidjeti mirno riješenje potencijalno nestabilne situacije.