Strategija "Napravljeno u Kini 2025" poručuje da Kina neće ostati kvazikolonijalna industrijsko-sastavljačka platforma stranih kompanija
Trampova administracija je kinesku strategiju industrijske transformacije poznatu pod imenom "Made in China 2025", ili jednostavno kao "Kina 2025", učinila eksplicitnom metom svog trenutnog trgovinskog rata protiv Narodne Republike.

Vodeće industrijske zemlje Zapada, uključujući Nemačku, zabrinute su iz razumljivih razloga. Jedino što sa tom zabrinutošću kasne desetak godina, a do sada su budalasto odbijali da sarađuju sa Kinom u ključnim oblastima razvoja, uključujući i novu ekonomsku inicijativu Pojas i put.

U ovom radu želim da ukratko ukažem na ono što Kina radi. U budućim tekstovima ću razmotriti neke fundamentalne mane njihove industrijske strategije. Sada je važno razumeti šta "Kina 2025" znači za industrijsku dominaciju Zapada.

U trenutku proširenje koncepta "Novog puta svile" u rujnu 2013. godine se smatralo da je glavni cilj bio integriranim tranzitom povezati Europu i jugoistočnu Aziju. Prioritet ukazuje i transportna ruta od sjeverozapadnih granicama Kine, regije Xinjiang, kroz središnju Aziju, Afganistan, Iran, Irak, Siriju i Tursku i dalje kroz Bospor ka Starom kontinentu.

Jesu li kineske trgovinske ambicije rasplamsale ratove na Bliskom istoku i potaknule jačanje islamističkih terorističkih skupina, posebno terorista Islamske države, koja je zauzela velike teritorije upravo na toj ruti, možemo samo nagađati, ali su ovi procesi, uz druge ciljeve, sigurno doprinijeli stvaranju kaosa koji je kratkoročno zaustavio neke od kineskih projekata.

No, činjenica je i da ova regija neće nikamo otići i projekt je još uvijek na stolu, spreman za izgradnju. Međutim, porast vojnih aktivnosti je očito prisilio Peking da u geografskom smislu revidira projekt, a nedavna posjeta predsjednika Xi Jinpinga u Africi je živa potvrda toga.

Glavni je posjet je bio Johannesburgu, Južna Afrika, gdje je Xi Jinpinga sudjelovao na u desetom summitu skupine BRICS. No, usput se kineska delegacija "zaustavila" u tri afričke zemlje, čije bi se izbor mogao činiti neočekivanim.

Kineski predsjednik je cik-cak "prerezao" Afriku od sjeverozapada do jugoistoka. Posjetio je Senegal na zapadnoj obali kontinenta, Ruanda u središtu i Mauricijus, maleni otok u Indijskom oceanu uz istočnu obalu Afrike. Ovo je već točka na kojoj treba razmišljati o kineskoj strategiji i da se ništa nije dogodilo "slučajno".

Za Senegal Kina nije samo drugi najveći trgovinski partner, uz prometom povećan 17 puta u 10 godina, nego gotovo 90% gospodarstva Senegala kontroliraju kineske državne i privatne kompanije. Kina je i najveći investitor u Senegalu, posebice u prometnoj infrastrukturi, gdje gradi mostove i autoceste od Dakara do Tube. Peking ne štedi ni na humanitarnim projektima. Kineskim novcem se u Senegalu grade sela, izgrađena je 251 bušotina i položeno 1800 kilometara cjevovoda koji je riješio problem pitke vode za sedminu populacije. Ove je podatke potvrdio najčitaniji tiskani i internetski senegalski dnevni list Le Soleil.

Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte potpisao je dugoočekivani sporazum prema kojem se autonomija daje otoku Mindanao. Mnogi se nadaju kako bi ovaj potez mogao smanjiti utjecaj islamističkih ekstremista na otoku te spriječiti sukobe s državom.
Duterte je inače prvi filipinski predsjednik koji dolazi s otoka Mindanao. Prošlog mjeseca je predstavio nacrt novog zakona o autonomiji, a jučer ga je i potpisao.

Ruska Ambasada u Velikoj Britaniji saopštila je da je informacija lista "Gardijan", da će London uputiti Moskvi zahtev za izručenje dvojice ruskih državljana koji su navodno umešani u incident u Solsberiju, medijska patka sa ciljem da se "popuni" medijska praznina.

Kako se navodi, istovremeno cilj ovakvih medijskih navoda jeste da se zataška činjenica da London ne ispunjava svoje obaveze prema međunarodnim pravilima, pre svega kada je reč o istražnom procesu povodom pokušaja ubistva dva ruska državljanina.

Ruska Ambasada navodi da je takvih lažnih informacija, pre svega iz neimenovanih izvora, bilo do sada preko sto od trenutka kada se incident sa trovanjem Sergeja Skripalja i njegove ćerke Julije dogodio.

"Mi uopšte ne verujemo takvim nepotvrđenim informacijama", navedeno je.

Nešto ranije se tim povodom oglasilo i britansko Ministarstvo inostranih poslova, ocenivši da je ta informacija najverovatnije medijska spekulacija, kao i da je istraga i dalje u toku, a sve informacije po tom pitanju može dati isključivo policija.

Podsetimo, britanski list "Gardijan" saopštio je da Velika Britanija namerava da pošalje Rusiji zahtev za izručenje dvojice osumnjičenih zbog trovanja u Solsberiju, kao i da je tu informaciju saznao od neimenovanog izvora iz britanskih bezbednosnih službi.

Vodeće onlajn platforme u SAD "Fejsbuk", "Epl", "Jutjub" i "Spotifaj" donele su zajedničku odluku da zabrane desničarski kanal "Info vors", koji vodi kontroverzni novinar Aleks Džouns, pod opravdanjem da on širi "govor mržnje".

Zamenik urednika "Info vorsa" Pol Džozef Votson objavio je na Tviteru da je "Fejsbuk" trajno zabranio stranicu ovog kanala zbog nedokazanog govora mržnje, a potez je opisao kao "jeziv presedan za slobodu govora".

Brojni izvještaji otkrivaju činjenice o ratu kojeg Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati vode u Jemenu od 2015. godine preko hiljada plaćenika i zloglasnih sigurnosnih kompanija, među kojima se posebno ističe Blackwater.

U martu 2015., Rijad i Abu Dabi su započeli vojnu kampanju u Jemenu kako bi vratili legitimnu vlast uzurpiranu od Husa, pokreta koji je preuzeo kontrolu nad glavnim gradom Sanom.


Očekivalo se da će rat biti munjevit, međutim, on se oduljio, a Saudijskoj Arabiji i UAE-u su naneseni veliki ljudski i materijalni gubici. Ukazala se potreba za učešćem brojnih plaćenika u tom ratu, uključujući i Erika Princea, osnivača zloglasne američke zaštitarske kompanije Blackwater, zatim kolumbijske kompanije Global Enterprise i drugih.

Sajt LobLog Foreign Policy, koji se bavi pitanjima vanjske politike SAD-a, ukazao je na to da Saudijska Arabija i UAE koriste posebnu vojsku sačinjenu od umirovljenika u svom ratu u Jemenu, te da Emirati, još od početka rata, aktivno angažiraju vojne plaćenike u Jemenu i Libiji, imajući u vidu slabe vojne sposobnosti ove države.

Mrlja Blackwatera

Zapadni sigurnosni i medijski izvještaji ukazuju kako je Blackwater već godinama ključni partner UAE-a, a u nešto manjoj mjeri i Saudijske Arabije, u ovim zemljama i inostranstvu. Saradnja je ojačana tokom Arapskog proljeća jer su Abu Dabi i Rijad tada strahovali da će se demonstracije preliti i u njihove države, da bi potom ta saradnja došla do posebnog izražaja u ratu u Jemenu.

Kompanija Blackwater je dobila lošu reputaciju poslije skandaloznih ubijanja i mučenja u Iraku nakon američke invazije na ovu državu. Kompanija se suočila i sa pritiskom administracije bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame 2009., međutim, osnivač Prince je uspijeva ponovo aktivirati pod drugim nazivima, između ostalog i "Academi". Kompanija dobija unosne ugovore za zaštitu objekata i jačanje sigurnosnog sistema u UAE-u, što se proširilo i na učešće u ratu u Jemenu sa početkom operacije "Oluja odlučnosti".

Koalicija predvođena Saudijskom Arabijom u Jemenu poslednje dvije godine hvali se da su svojim vojnim pobjedama protjerali Al-Kaidu iz svojih uporišta, ali istraga agencije AP ukazuje da su mnoge vojne pobjede kojima se koalicija hvalila postignute bez ispaljenog metka, tajnim dogovorima.

Agencija navodi da su koalicione snage, koje podržavaju i SAD, zapravo postigle tajne dogovore sa boricma Al-Kaide, plativši pojedinima da napuste gradove od ključne važnosti, dok su drugima dozvolili povlačenje, ne oduzimajući im ni oružje, ni novac, ni opremu.

Štaviše, kako agencija navodi, stotine pripadnika Al-Kaide regrutovano je u redove koalicionih snaga.

Istraga AP-a ukazuje da su borci Al-Kaide, koristeći dogovore i kompromise sa koalicionim snagama, uspjeli nastaviti borbe, ali da je to dovelo do rizika da jedna od najopasnijih naoružanih grupa ojača.

Prema riječima upućenih zvaničnika, SAD je bio obavješten o tajnim dogovorima koalicionih snaga sa Al-Kaidom, ali nisu odobrile napade dronovima.

Konflikti sa različitim interesima

AP navodi da je njihova istraga ukazala na to da se na jugu Arapskog poluotoka u isto vrijeme vode dva konflikta sa veoma različitim interesima.

U jednom konfliktu, SAD sarađuje sa svojim arapskih saveznicima, pogotovo sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), u cilju eliminisanja ogranka grupe Al-Kaida na Arapskom poluostrvu, navodi AP.

Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je sankcioniralo Sjevernu Koreju zbog razvoja nuklearnog oružja, a ranije je zbog navodnog vojnog nuklearnog programa pod teškim pritiskom bio i Iran. Vjerojatno bi se isto dogodilo da sličnim putem krenu Ekvador ili Alžir, možda čak i Meksiko ili Katar, iako glase za američke partnere. Ako to i jesu, nisu u dovoljnoj mjeri da se igraju s takvim stvarima kao što je razvoj oružja za masovno uništenje.

Jedina zemlja na svijetu koja bez ikakvih sankcija istovremeno posjeduje nuklearno oružje, koja je legalizirala režim apartheida i provela genocid i etničko čišćenje cijelog jednog naroda je Izrael.

Mala samoproglašena bliskoistočna državica od nešto manje od 9 milijuna stanovnika, smještena na jugoistočnoj obali Sredozemnog mora, službeno manja od pola Hrvatske, jedina je zemlja za koju ne vrijedi međunarodno pravo i za koju ne postoje sankcije.

Podsjetimo, "Grupa 5 + 1" je 2015. godine potpisala je Sveobuhvatni zajednički plan djelovanja s Iranom u vezi programa nuklearne energije u Islamskoj Republici.

Ovaj sporazum je utvrdio da Iran mora ispuniti niz zahtjeva unutar okvira svog suverenog projekta nuklearnog razvoja, među kojima i pitanje obogaćivanja urana, broja centrifuga u uporabi i dozvoliti inspekcije svojih objekata službenicima Međunarodne organizacije za atomsku energiju (IAEA), koja će potvrditi da se iranski objekti koriste kako je predviđeno i u civilne svrhe. Nikakav daljnji napredak ne može biti učinjen u aktivnostima iranskih postrojenja za obogaćivanje urana u Natanzu, Fordowu ili reaktoru Arak. Iran će se nastaviti pridržavati prakse istraživanja i razvoja, uključujući praksu obogaćivanja koja nisu usmjerena akumulaciji obogaćenog urana s ciljem proizvodnje nuklearnog oružja.

"Grupa 5 + 1" je zauzvrat obećala postupno ukidanje svih ekonomskih i financijskih sankcija,između ostalog i onih koje je odredio UN, druge multilateralne organizacije, kao i one koje su zemlje protiv Irana uvele jednostrano.

U nekoliko dana sreo sam dvojicu prijatelja, nađoh usput na Google-u jednu staru ali odjednom važnu storiju o političkom dignitetu i konačno, pročitah jednu informaciju iz svijeta o kojem pišem. Pomisao što je povezala ove povode sumorna je: Ko je tu lud, čiji smo to zamorčići u ciljanom debiliziranju ljudske zajednice u kojoj se mora prati um od nepoćudnih slobodarskih misli u ljudi što vjeruju vlastitoj pameti i vlastitim očima. Čiji su igrači treneri ludila. I sve kobajagi bez veze, 'nako.

Prvo sam sreo na ulici starog, dobrog, pametnog drugara iz gimnazije koji je još u ratu otišao u Ameriku sa porodicom i tamo uspio i ostao. Unuci mu tek natucaju pokoju našu riječ. Važno je da se asimiliraju što brže i što potpunije u Ameriku iz filmova i romana o slobodnoj zemlji naravno "prirodnog" i bogomdanog liderstva u svijetu i vladanja nad svijetom. Svejedno sa kime na čelu. Na prvi pogled je bilo jasno da stari prijatelj ima neku nelagodu u vezi sa mnom. Opravdana slutnja: "Bogati Zlaja, jel' ono ti stvarno sve onako misliš kako pišeš o Siriji i Americi...Ispada da su tamo Rusi u pravu...Mora da neko nešto frizira, znam ja tebe odlično, nisi ti takav, pa sve ozbiljne novine u Americi pišu skroz drugačije!"

Velim mu, ne pišem nikad ništa posebno o Rusima mimo Sirije, kao o dijelu velike bjelosvjetske otimačine tamo. Jeste, kaže on, ali ti kao da navijaš za Assada...što je neshvatljivo. Riječ po riječ, svako svoje i raziđosmo se uz dogovor da kasnije negdje popijemo nešto. Nismo nikad.

Onda se sjetih susreta sa Dinom Mustafićem u Tuzli. Češće se vidimo izvan Sarajeva nego kod kuće, tako to ide danas. Ista smo, manjinska "krvna grupa" u svekolikom besmislu što nas okružuje. Bio u Skoplju, radio predstavu i sretao puno ljudi. Kaže uz osmijeh, "znaš li da te tamo neki među intelektualcima, kulturnjacima, doživljavaju kao rusofila. Povodom toga što pišeš i govoriš o svjetskoj politici..."Znam - kažem mu - a znam i zašto je tako. To je priča o prijateljima mojih neprijatelja, ne o politici...O istorijskim komšijama i osjećanjima ugroženosti od njih. Nije to makedonski izum. Malo je tu istina mimo strasti i emocija. Živio sam tamo kao klinac, puno je prijatelja ostalo, pa razumijem..."

Kako je u nas, sve 'naši' i 'njihovi'. Fakti važe samo ako se u to uklapaju.

Američki senator Rand Paul pozvao je rusku delegaciju da posjeti SAD te je poručio kako je potrebno ojačati dijalog između Washingtona i Moskve. Izjavu je dao za vrijeme današnjeg posjeta glavnom gradu Rusije.

Paul je odnose komentirao nakon sastanka s Konstantinom Kosačevim, šefom ruskog vijeća za vanjske poslove u gornjem domu ruskog parlamenta. Članove ruskog parlamentarnog vijeća pozvao je da dođu u posjet SAD-u, no ukoliko to ne bude moguće organizirati onda postoji i mogućnost susreta u nekoj trećoj zemlji.

No, iako se Paul trudi ojačati odnose, kao i senator Richard Shelby koji je nedavno također posjetio Moskvu, činjenica je da većina senatora ne zastupa takav stav.

Po pitanju napora za jačanjem dijaloga Paul je komentirao: "Svijet je komplicirano mjesto. Nalazimo se blizu Rusije u Siriji i na drugim mjestima. Smatram kako bi bila velika pogreška ne imati otvorene linije komunikacije.