Govoreći na konferenciji jamaca sirijskog primirja, Rusije, Irana i Turske, posebni izaslanik ruskog predsjednika za Siriju Aleksandar Lavrentijev je 31. srpnja, na dan kada je službeno okončana kampanja oslobađanja južnih sirijskih pokrajina, rekao kako je odluku o povlačenju svojih snaga na nešto više od 80 kilometara od granice između Sirije i Izraela Iran donio sam, tako da je Moskva sada sigurna da se smanjila zabrinutost Izraela zbog moguće prisutnosti proiranskih snaga u blizini njihove granice.

To je bio odgovor Lavrentijeva na pitanje novinara RIA Novosti o stavu Tel Avivu o liniji razgraničenja na granici sa Sirijom.

Kao što smo ranije izvijestili, čelnici izraelskog režima su gotovo svakodnevno izražavali zabrinutost zbog moguće prisutnosti proiranskih snaga u Siriji u blizini izraelske granice, te rekli da su zbog toga provodili zračne udare i raketne napade na susjedno područje na kojem su se vodile operacije sirijske vojske protiv terorističkih islamističkih skupina.

Izrael je ranije tražio da Rusija utječe na Damask i da se osigura povlačenje iranskih i proiranskih snaga s cijelog sirijskog teritorija, na što je Moskva odgovorila da ona to ne može tražiti, niti učiniti, jer su iranski vojni savjetnici u Siriju došli na zahtjev vlade iz Damaska i dali su veliki doprinos u borbi protiv terorizma. Sada, kada je kampanja na jugu Sirije završena, iranski savjetnici i proiranske milicije su se povukli nešto sjevernije od bivše linije i raspoređeni su sjeverno od graničnog prijelaza Baalbek s Libanonom i linijom koja se proteže sjeverno od Damaska, grada Suweide do granice s Jordanom. Dakle, nalaze se praktično u cijeloj središnjoj i sjevernoj Siriji, osim u područjima koje nadziru Kurdi, Idlibu i teritoriju pod kontrolom proturskih islamističkih milicija.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu zaprijetio je Iranu da će se suočiti sa snagom "međunarodne koalicije" ukoliko se usude blokirati ključnu pomorsku rutu u blizini jemenske obale. Pritom se očito referirao na nedavne napade jemenskih Houthi pobunjenika na saudijske naftne tankere, a Netanyahu, baš kao i Saudijska Arabija, vjeruje da iza jemenskih pobunjenika stoji Iran.

Incident u blizini jemenske obale Netanyahu je nazvao "oštrim sukobom s iranskim satelitima koji pokušavaju sabotirati međunarodni brodski promet".

Pogibija trojice ruskih novinara u Centralnoafričkoj Republici šokirala je rusku javnost. Okolnosti pod kojima su stradali Orhan Džemal, Aleksandar Rastorgujev i Kiril Radčenko i dalje su zagonetne.

Prema raspoloživim informacijama, novinare koji su snimali dokumentarni film napalo je deset osoba, a napadači su nosili turbane i govorili na arapskom. Napadači su otvorili vatru na njihov automobil a preživeo je samo afrički vozač. Ubice su odnele skupu opremu za snimanje i nestale.

Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova saopštila je da je identitet novinara potvrđen, da će njihova tela biti prebačena u Rusiju narednih dana, a da su kod njih pronađene novinarske legitimacije različitih medija koje su istekle a da su u Centralnu Afriku otišli sa turističkim vizama.

Ona je takođe rekla da prilikom pregleda tela novinara nisu pronađeni tragovi mučenja i okarakterisala kao budalaštinu informacije da su novinari istraživali delatnost privatnih vojnih kompanija u toj zemlji: oni nisu išli tamo gde rade ruski instruktori.

Stručnjak za Južnu Afriku Aleksandar Danevič skreće pažnju da je Centralnoafrička Republika jedno od najopasnijih mesta na planeti.

Posebni parlamentarni odbor u Velikoj Britaniji je objavio izvješće kojim nastoji ojačati cenzuru pomoću manipuliranih "dokaza" o "lažnim vijestima" i "ruskom utjecaju".

Konkretno, stvarat će se vijesti, koje ne moraju biti istina, kako bi se suzbile takozvane "lažne vijesti" i "ruski utjecaj", kao što je prošlog tjedna bio slučaj u Njemačkoj, tijekom nedokazanog napada ruskih hakera na njemačke javne televizije, ali su to odradili mediji.


Političke institucije u Ujedinjenom Kraljevstvu pokušavaju svim sredstvima ušutkati kritičke glasove i provoditi opsežne mjere cenzure na internetu. Nakon gotovo godinu i pol dana je Selekcijski odbor Odjela za kulturu, medije i sport (DCMS) objavio izvješće u kojem iznosi plan za borbu protiv navodnih i stvarnih "lažnih vijesti", a koristit će se "dokazi" koji su odabrani i manipulirani za medijsku borbu protiv Rusije.

"Dokazi" će biti odabrani i manipulirani kako bi opravdali zahtjeve odbora za jačanjem kampanje u borbi protiv Rusije i njezinih aktivnosti usmjerenih protiv Velike Britanije, navodi

Izvješće borbu protiv ruskih "lažnih vijesti" koristi kao izgovor "za hitno djelovanje protiv suzbijanja demokratskih prava pojedinaca i političkih organizacija, ali i za cenzuriranje društvenih mreža i zabranu alternativnih medijskih izvora".

Odbor također koristi navodno rusko uplitanje u glasanje na referendumu u Brexitu kako bi se zaustavio izlazak Britanije iz Europske unije ili revidirali rezultati samog referenduma.

Armenski vanjskopolitički prioriteti, sadržani u vladinom programu pod vodstvom Nikola Pašinjana, usmjereni su na daljnje jačanje i produbljivanje savezničkih odnosa Armenije i Rusije, jučer je izjavio glasnogovornik armenskog Ministarstva vanjskih poslova Tigran Balajan, komentirajući reakcije službene Moskve zbog kaznenog progona bivših armenskih dužnosnika u slučaju "1. ožujka", kada su uhićeni bivši predsjednik Robert Kočarijan i glavni tajnik sigurnosnog saveza postsovjetskih republika ODKB, Jurij Kačaturov.

"Pratimo međunarodne reakcije u vezi situacije u Armeniji i internih procesa koji se provode u okviru vladavine prava i nezavisnog sudstva i borbe protiv korupcije, što su unutarnji politički prioriteti vlade. Ovi procesi nisu povezani s vanjskom politikom Armenije i ne bi trebali uzrokovati odstupanja. U tom kontekstu, ponavljamo da su naši vanjskopolitički prioriteti, koji su izričito navedeni u parlamentu i odobreni vladinim programom, usmjereni na daljnje jačanje i produbljivanje savezničkih odnosa Armenije i Rusije, poboljšanje učinkovitosti suradnje unutar saveza ODKB i Euroazijske ekonomske unije. Strogo se pridržavamo najavljenog kursa", istaknulo je Armensko ministarstvo vanjskih poslova.

Ranije je u razgovoru s novinarima ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov oštro reagirao na kazneni progon bivših visokih dužnosnika u Armeniji u okviru slučaja "1. ožujka".

Prema Lavrovu, događaji u Armeniji proturječe tvrdnjama novog vodstva zemlje kako se neće organizirati bilo kakva vrste obračuna sa svojim političkim prethodnicima.

"Događaji posljednjih dana protive se nedavnim izjavama novog armenskog vodstva kako nema namjeru organizirati progon svojih prethodnika iz političkih razloga", rekao je ruski ministar vanjskih poslova.

Podsjetimo, Robert Kočarijan je optužen da je tijekom nasilnih demonstracija oporbe početkom ožujka 2008. "nasilno rušio ustavni poredak", kada je policija morala upotrijebiti silu u smirivanju nereda, a on je, kao predsjednik u ostavci, proglasio izvanredno stanje u zemlji.

Ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov je na marginama ministarskog sastanka ASEAN-a u Singapuru prokomentarisao zaključke komiteta SAD o obaveštajnim poslovima o "mešanju" Rusije.

"Jednostavno mi je smešno kada čujem da smešnim slikama pokušavaju da potkopaju američku demokratiju. To je, po meni, pojava neke prevelike paranoje, nekarakterno za američke zakonodavce, naduvavanje ovakvih senzacija ni iz čega, na praznom mestu. Nismo mi izmislili društvene mreže, nismo mi insistirali da one budu otvoreni za svakoga. Oni koji to žele, izgleda da ih ima previše", prokomentarisao je Lavrov zaključke američkog komiteta Senata za obaveštajne poslove da se u Rusiji koriste društvene mreže po principu "manje vesti, više memova".

Rusija se optužuje da pokušava da manipuliše mišljenjima Amerikanaca uz pomoć smešnih slika na internetu.

Spolja bi da odlučuju ko će upravljati Sirijom

Rusija smatra kontraproduktivnim pokušaje nekih spoljnih igrača da sami rešavaju sudbinu Sirijaca, izjavio je ministar inostranih poslova Rusije Sergej Lavrov.

"Postoje neki spoljni igrači koji bi želeli da rešavaju za Siriju. Ko treba da rukovodi ovom zemljom, kako ona treba da izgleda, šta treba da se nalazi u Ustavu? Mi ne podržavamo takve pokušaje, smatramo ih kontraproduktivnim", saopštio je ministar novinarima.

Već tisućama godina se prognoziranje budućnosti pokazao kao uzaludan posao. Sudeći po transformaciji čovječanstva je u posljednjih tisuću godina bilo više neočekivanih i oštrih zaokreta povijesti. Podaci iz suvremene povijesti nam pokazuju kako su takvi radikalni zaokreti mogući čak i tijekom jednog stoljeća. Živa potvrda su bili siloviti vojni napredak nacističke Njemačke, koja se urušila u samo tri godine, od poraza u Staljingradu u veljači 1943. do kapitulacije u svibnju 1945. godine, a predviđalo se da će biti "tisućljetno carstvo novog svjetskog poretka".

Slično je bilo s program izgradnje komunizma u Sovjetskom Savezu, koji je usvojen 1961. godine, a propao je već 1980. Nakon toga je uslijedilo urušavanje "sovjetskog carstva" i njegov konačni kolaps na temelju kojeg je stvorena Rusija, koja je preživjela deset godina ere radikalnih beznadnih reformi.

Druga je stvar kada se pokuša shvatiti potencijal postojećeg društva i predvidjeti mogućnost daljnjeg razvoja na temelju onoga čime određeno društvo raspolaže. Takva predviđanja moraju biti odraz procesa koji se temelji na točnim i objektivnim spoznajama, a ne na samovolji i ispraznim teoretskim raspravama. Stoga pokušajmo na temelju činjenica i objektivnih spoznaja barem približno pretpostaviti smjer i trendove razvoja moderne civilizacije.

Kako god zvali moderno društvo, na globalnoj razini je primjetno da smo ušli u fazu konzumerističke civilizacije. Bez obzira na to koliko je intenzivna potrošnja prirodnih resursa i proizvoda ljudske aktivnosti, potrošnja je ključni element moderne civilizacije.

Prvi signali ovog društva su glasno počeli odjekivati '60-ih godina dvadesetog stoljeća, kad su se pojavili pokušaji da se stvori globalni model svjetskog razvoja i javnost se počela boriti za čišći okoliš. Povijest globalizacije i transformacija okoliša u politiku na Zapadu traje posljednjih četrdeset godina, ali stanje civilizacije ne samo da se nije poboljšalo, nego se još više crpe i troše prirodni resursi, što dovodi do zaključka da će aktivnosti ili točnije sudbina moderne civilizacije biti potrošnja da posljednjeg grama minerala.

Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati tražili su ostavku Reksa Tilersona sa mesta državnog sekretara SAD.

Izvori lista "Intersept" u američkoj obaveštajnoj službi i Stejt departmentu tvrde da je povod za tako nešto poslužilo to što je gospodin Tilerson 2017. godine prekinuo planove Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata da izvrše invaziju Katara.

Prema informacijama portala, nakon raskida diplomatskih odnosa sa Katarom, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati počeli su da pripremaju plan vojne invazije, koji je predviđao zauzimanje prestonice - Dohe. Obaveštajna služba Katara je informisala o tome generalnog sekretara SAD, a nakon toga su tu informaciju potvrdile američke i britanske specijalne službe. Gospodin Tilerson, saznavši za taj plan, stao je na stranu Katara i ubedio ih da ne pokreću oružani konflikt u regionu.

Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat prekinuli su diplomatske i saobraćajne odnose sa Katarom 5. juna prošle godine, optuživši ga da podržava i finansira terorizam. Doha negira te optužbe i smatra da su politički motivisane.

U prošli petak australijska televizija ABC objavila je vijest kako se SAD spremaju za raketni i bombaški napad na Iran i njegova nuklearna postrojenja i da se to može dogoditi već u kolovozu. Također su objavili kako se Washington može obratiti Australiji za pomoć u odabiru ciljeva u Iranu, u čemu bi važnu ulogu trebala imati australijska postaja za svemirski nadzor "Pine Gap", smještena u središnjem dijelu kontinenta, koju ta država koristi zajedno sa SAD-om, a važna je za upravljanje sustavima američkih obavještajnih satelita. Ona je jedan od tri glavna takva centra u svijetu koji nose kolokvijalan naziv Joint Defense Facility Pine Gap (JDFPG). Australijska postaja u američkoj Agenciji za nacionalnu sigurnost nosi naziv Rainfall.

Naime, Australija, Novi Zeland, SAD, Kanada i Velika Britanija dio su obavještajnog saveza za razmjenu informacija - tzv. Pet očiju. Tajni izvori, na koje se poziva ABC, navode kako Australija ipak vojno ne bi sudjelovala u samom napadu na Iran.

Australijski premijer opovrgao je ovu informaciju. Međutim, i njezina sama pojava u medijskom prostoru sigurno nije slučajna i ima, ukoliko već ne ulogu medijskog prepariranja javnosti na stvarni vojni napad (hoće li ili ne do njega doći, više u zadnjem dijelu teksta) , a ono sigurno klasični psihološko-propagandni cilj, primarno usmjeren na Teheran i zemlje koje s njim i dalje žele surađivati i nakon uvođenja američkih sankcija poslije jednostranog povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma s tom državom.

Kineski analitičari o napadu SAD-a na Iran

U ovoj analizi poslužit ću se izvješćima kineskih vojnih analitičara, odlično upoznatih sa stanjem u Iranu i Bliskom istoku općenito. Kineske analize cijenimo jer su temeljene na profesionalnom i racionalnom, a ne propagandističkom i emocionalnom rasuđivanju.

I kineski i zapadni izvori tvrde kako djelatnici JDFPG neposredno sudjeluju u većini operacija koje planira i izvodi američko Središnje zapovjedništvo (CENTCOM), u čiju zonu odgovornosti ulazi Arapski poluotok, Turska, Sirija, Izrael, Jordan, Irak i Iran. Zahvaljujući sofisticiranoj tehnološkoj opremljenosti JDFPG osigurava obradu informacija u realnom vremenu i njihovo čuvanje, što je nužno za naknadnu detaljnu analizu operacije uz sudjelovanje dronova tipa MQ-1, MQ-9 i strateških bespilotnih letjelica RQ-4. Tehniku JDFPG-u isporučuju veliki koncerni: Boeing, Northrop Grumman, General Dynamic Raytheon, IBM i Hewlett-Packard.

Iako se više od godinu i po dana širom Amerike traga za bilo kakvim naznakama "ruskog mešanja u unutrašnja pitanja SAD", konkretnih rezultata još uvek nema, ali realnih dokaza da su se druge određene zemlje mešale i te kako ima.

Naime, svetski poznati i priznati američki filozof i publicista, profesor lingvistike Masačusetskog tehnološkog instituta Noam Čomski optužio je američke medije da previše pažnje posvećuju ruskom mešanju u američke izbore, iako niko i ne obraća pažnju da to čini upravo Izrael.

"Pre svega, ako vas već interesuje strano mešanje u naše izbore, pa čak i da su Rusi u tome učestvovali, to ni na koji način ne može da se meri sa mešanjem koje Izrael čini, i to poprilično javno", rekao je.

Kao primer Čomski navodi ne samo uticaj izraelskih lobista na američke vlasti, budući da su upravo njihovi lobisti jači od bilo kojih drugih, već i na pritisak koji vrše direktno izraelske vlasti.

"Kada je izraelski premijer Benjamin Netanijahu 2015. godine doleteo u Vašington, on ne samo da je mimoišao tadašnjeg predsednika Baraka Obamu, već je i bez njegove dozvole govorio pred Kongresom o tome kako nuklearni sporazum sa Iranom nije dobar. To znači da je lider jedne države javno agitovao svoje ciljeve", istakao je Čomski.

Američki filozof upitao je i da li je ruski lider Vladimir Putin ikada dolazio da se obrati Kongresu pokušavajući da preokrene politički kurs Amerike.