Podrška terorizmu dugoročno nikada nikome nije donijela političku pobjedu. Nedavno je sirijska vojska pokrenula kampanju za oslobođenje juga Sirije tj. pokrajina Dara'a i Quneitra. Prije samog početka kampanje u to područje su se rasporedile velike snage sirijske vojske i sirijskih provladinih milicija.

Istovremeno Damask je prije napada nekoliko dana pozivao sve militantne skupine za koje smatra da su iz Sirije i da nisu u koaliciji sa sirijskim ogrankom Al-Qaede ili "Islamskom državom" da prihvate prijedlog za pomirenje ili za evakuaciju u pokrajinu Idlib. To područje kontroliraju brojne militantne i terorističke skupine. U samom uglu sirijskog teritorija, na tromeđi Sirije s Izraelom i Jordanom, aktivna je skupina "Brigada mučenika Yarmuka", koja se prije nekoliko godina nasla pod zastavom "Islamske države".

Budući da se nalazi u samoj sredini, ova skupina, kao i druge skupine terorista, ratuju jedna protiv druge i protiv sirijske vojske već duži niz godina. Sve ovo sugerira da potrebnu pomoć dobivaju iz susjednih zemalja, Izraela i Jordana.

Prema ranijim medijskim napisima, poznato je da se antisirijski teroristi i ubojice liječe u Izraelu. U nekoliko navrata su Druzi s okupiranog Golana znali presresti izraelska vojna vozila hitne pomoći, izvući iznutra teroriste i iskaliti se na njima. Jednom su prilikom, pred nemoćnim izraelskim vojnicima, koji zbog brojne manjine Druza koji žive u Izraelu nisu smjeli reagirati, doslovno su linčovali teroriste koje je trebalo liječiti.

Britanski sajt Middle East Eye objavio je tekst u kojem autor Marco Carnelos iznosi svoje stavove o načinu na koji se Jared Kushner, savjetnik Bijele kuće za pitanja Bliskog istoka, bavi palestinskim pitanjem.

Carnelos na početku teksta, objavljenog pod naslovom "Klišeji, laži i dvostruki standardi: Kushnerov iskrivljeni pogled na palestinsko pitanje", piše kako je vrijeme da američka administracija shvati da Palestinci neće prodati svoja legitimna politička prava za 30 srebrnjaka.

Autor teksta se osvrće na intervju kojeg je Kushner dao za web stranicu Al Quds Al Arabi iz Londona. Komentirajući ovaj intervju, Carnelos kaže da je nakon njegovog čitanja teško izbjeći osjećaj beznadežnosti kada se radi o mogućnosti postizanja pravičnog dogovora između Izraelaca i Palestinaca.

Besmisleni optimizam Trumpovog zeta

Ako će se percepcija koja se pojavljuje u odgovorima Kushnera zasnivati na "sporazumu stoljeća", za koji se očekuje da će ga administracija predsjednika Donalda Trumpa uskoro obznaniti, onda se "Palestinci trebaju pripremiti za još jedan hladan tuš", dodao je.

Carnelos smatra kako je intervju prožet starim klišejima, lažima, dvostrukim standardima i iskrivljenim viđenjem situacije između Palestinaca i Izraelaca te da ih je gotovo nemoguće sve demontirati.

Osvrćući se na Kushnerov intervju, autor teksta kaže da je optimizam kojeg zet američkog predsjednika Donalda Trumpa pokazuje "besmislen, uzimajući u obzir situaciju na terenu i stav sadašnje izraelske Vlade". Autor ismijava riječi Trumpovog zeta o brizi arapskih lidera za Palestince te kaže kako bi bilo zanimljivo znati na koje je to arapske lidere Kushner zapravo mislio.

John Bolton, savjetnik za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojeg se često opisuje kao ratnog jastreba, poznatog po njegovoj potpori invaziji na Irak i zalaganjima za bombardiranje Sjeverne Koreje, Irana i Sirije, čini se da je odustao od izjave: "Assad mora otići", barem privremeno.

Govoreći u 19. srpnja za CBS News, John Bolton je sugerirao "kako je Sirija područje u kojem bi Rusija i SAD zajedno mogli ostvariti napredak".

"Vidjet ćemo što će se dogoditi kad se sastanu dvojica predsjednika. Iranske snage se iz Sirije moraju vratiti natrag u Iran, što bi bio značajan korak naprijed, ako bude moguće", rekao je Bolton.

"Sukob u Siriji traje već sedam godina", napomenuo je Bolton, dodajući "kako to izaziva zabrinutost".


Na pitanje slaže li se s procjenom da je sirijski predsjednik Bashar Al-Assad "pobijedio u ratu u Siriji" Bolton nije odgovorio.

"Pa, mislim da Assad nije strateški problem. Mislim da je strateški problem Iran", kazao je, navodeći niz neutemeljenih optužbi protiv Teherana, uključujući navodne "konvencionalne iranske snage na Bliskom istoku".

Uoči predstojećeg sastanka s Vladimirom Putinom u Helsinkiju, predsjednik Sjedinjenih Država Donald Trump je navodno rekao kako vjeruje da se Rusija miješala u predsjedničke izbore 2016. godine, na kojima je pobijedio.

To je novinarima rekao glasnogovornik Bijele kuće Hogan Gidley, komentirajući izvješće Specijalnog obavještajnog odbora američkog Senata u kojem su senatori podržali zaključke američkih obavještajnih službi o utjecaju Rusije na izbore u Sjedinjenim Državama.

"Predsjednik je bio jasan. Rekao je mnogo puta kako vjeruje da se Rusija miješala u naše izbore", istaknuo je Hogan Gidley, podsjetivši na Trumpove riječi kako "ruski predsjednik Vladimir Putin brani svoj stav".

Teško je reći da se ovo događa slučajno. Naime, 3. srpnja su članovi Specijalnog obavještajnog odbora američkog Senata priopćili kako podržavaju izvješća američkih obavještajnih agencija o uplitanju Rusije na izbore 2016. godine.

Trump i njegovi najbliži suradnici su više puta odbacili sve optužbe o nezakonitim kontaktima s ruskim dužnosnicima tijekom predizborne kampanje.

Moskva je više puta navodne pokušaje da utječe na tijek predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama nazvala neutemeljenim tvrdnjama.

Od Hogana Gidleya je također zatraženo da komentira Trumpov stav o Krimu.

"Ne priznajemo pokušaj Ruske aneksije Krima", ponovio je Gidley riječi svoje pretpostavljene, glasnogovornice Bijele kuće Sare Sanders koja je 2. srpnja točno tako odgovorila na isto pitanje.

Idemo ispočetka, budući da scenarij Sergeja i Julije Skripal u kojem se prvo identificirao krivac, a onda se s "visokom vjerojatnošću" utvrdilo da su ih otrovali Rusi ili je navodno korišteno nervni agens "Novičok" pao u ruke osoba koje bi izravno ili neizravno mogle biti povezane s Kremljom, nije dao rezultat.

Britanski mediji javljaju "kako su Dvije su osobe hospitalizirane u kritičnom stanju u bolnici u Salisburyu, nakon što su bile izložene "nepoznatoj tvari" nekoliko kilometara od mjesta gdje su bivši ruski špijun Sergej Skripal i njegova kćerka u ožujku bili žrtve pokušaja trovanja".

"Dvoje pacijenata u bolnici u Salisburyu prima terapiju, nakon što su bili izloženi djelovanju nepoznate tvari", priopćila je u srijedu policija okruga Wiltshire.

Riječ je o muškarcu i ženi četrdesetih godina, a pronađeni su bez svijesti u subotu 30. lipnja u stanu u gradu Amesbury na jugu Engleske, oko desetak kilometara od Salisburya gdje su Skripal i njegova kći Julija početkom ožujka navodno bili žrtve djelovanja nervnog agensa.

Pacijenti "su u kritičnom stanju", objavila je policija, koja je kordonom osigurala mjesto. Prisutnost policije pojačana je i u Amesburyu i Salisburyu.

Agencija za javno zdravstvo Engleske je procijenila kako događaj "nije velika prijetnja za javno zdravlje".

Iako nema nikakvih dokaza povezanosti do sada ničim dokazanog trovanja Sergeja i Julije Skripal, mediji u najnovijem slučaju podsjećaju kako su bivši ruski špijun i njegova kći bili su pronađeni bez svijesti 4. ožujka i tjednima su se liječili u bolnici. Dokaza da su bili u bolnici, kao ni za liječnički tretman nema.

Usprkos izgrađenom imidžu neprikosnovenog borca za američke interese, predsjednik SAD-a Donald Trump ulazi u sve dublje probleme, koji se kao bumerang mogu vratiti i udariti upravo po ključnim američkim interesima. Čini se kako njegov ambiciozni predizborni program "America first", osim tradicionalnih američkih suparnika poput Kine, Rusije ili Irana, i bliski američki saveznici sve više shvaćaju i doživljavaju isključivo kao pritisak i gušenje njihovih gospodarskih i ukupnih nacionalnih interesa, a što se nikako ne uklapa u stereotip vječnog i nepokolebljivog savezništva.

Tako, osim već prilično snažnih nesuglasica i odapinjanja prvih strijela koje bi mogle voditi prema početku "trgovinskog rata" između SAD-a i EU, i američki saveznici i partneri u Aziji sve hrabrije i otvorenije iskazuju svoje nezadovoljstvo potezima Trumpove administracije. Međutim, osim verbalnog izražavanja zabrinutosti i nezadovoljstva, oni su otšli i korak dalje i to na način koji predstavlja snažan udarac Trumpovim, odnosno američkim nacionalnim interesima, koji se uveliko oslanjaju upravo na te azijske zemlje. I dok je Europska unija daleko najslabija karika u lancu globalne geopolitičke i vojne moći u odnosu na "trokut" SAD-Rusija-Kina, azijski divovi imaju kudikamo više prostora i odstupnica za manevriranje i kombinatoriku, koja im daje velike šanse za konačan uspijeh u iznalaženju svog "mjesta pod suncem". Evo o čemu se radi:

Američka agencija Bloomberg objavila je vijest kako su se 1. srpnja u Tokiju sastali ministri gospodarstava 16 azijskih država koje se nalaze u završnoj fazi pregovora o osnivanju najvećeg trgovinskog bloka na svjetu, pri čemu u nj neće biti uključene Sjedinjene Države. Organizatori te nove ogromne zone slobodne trgovine su Kina, Indija i Japan! Potpuno neočekivano, s obzirom da je Trump ubrzo po dolasku na vlast raskinuo sporazum o uspostavi Trans-pacifičke zone slobodne trgovine tj. iz njega povukao SAD, zbog čega je taj sporazum time izgubio prvotni smisao. Ni u snu Washington nije mislio kako će njegovi saveznici i strateški partneri (Japan, Južna Koreja, Indiija) samo godinu i pol dana kasnije uspjeti doći na sam prag realizacije nove slobodne trgovinske zone, ovog puta još i veće, zbog činjenice kako će u nju ovoga puta biti uključena velika i moćna Kina.

A upravo su Japan i Indija ključne zemlje preko kojih su SAD-e željele izvršiti dodatni gospodarski, politički i vojni pritisak na Peking, uz onaj, već započeti - američki, kroz uvođenje oštrih carina na uvoz robe za koje se ne zna gdje će im biti kraj i koje prijete početkom velikog "trgovinskog rata" dvaju najvećih svjetskih gospodarstava. Američki eksperti snažno su računali na Indiju i Japan zbog njihovih tradicionalnih nesuglasica i regionalne konkurencije s Kinom, kao i pojedinih neriješenih graničnih pitanja s tom zemljom, koja nerijetko izazivaju incidentne situacije. Ali kao što je Geopolitika News u više navrata pisala u svojim analizama, i Indija i Kina su prevelike zemlje, ogromnih ambicija, koje su odavno (naročito po pitanju Kine) prerasle regionalne okvire, a obje su i u političkom smislu potpuno sazrile, a da ne bi uvidjelele opasnost u koju ih pojedine izvanjske silnice namjeravaju gurnuti kroz eventualnu eskalaciju međusobnih odnosa. I Peking i New Delhi su svjesni svoje snage i važnosti i vrlo dobro znaju kako bi ih eventualni vojni sukob (a obje zemlje raspolažu i nuklearnim naoružanjem) vratio desetljeća unatrag i vjerojatno im zauvijek zatvorio vrata globalnog političkog i ekonomskog utjecaja.

Optužbe zapadnih zemalja da je tokom oslobađanja Istočne Gute i Alepa izvršeno etničko čišćenje su laž, rekao je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.

"Što se tiče Istočnog Alepa i Istočne Gute, sećamo se da je tokom operacije proterivanja terorista iz tih oblasti u zapadnim medijima i zapadnim političkim krugovima bilo mnogo pritužbi da se krši međunarodno humanitarno pravo, da se gotovo sprovodi etničko čišćenje. Sve to se ispostavilo kao laž", istakao je ministar nakon razgovora sa jordanskim kolegom Ajmanom el Safadijem.

Lavrov je rekao da civili koji se vraćaju u južne oblasti Sirije ne treba da se boje da će se tamo ponoviti situacija u Istočnoj Guti.

"Ne bih se bojao ponavljanja situacije iz Istočnog Alepa i Istočne Gute. Pribojavao bih se ponavljanja situacije u Raki, gde civili i dalje ne mogu da se vrate, a oni koji to pokušavaju da urade izlažu svoje živote pretnji od kontinuirane opasnosti od mina", rekao je ministar.

Posljednji kaotični summit Europske unije (28/29. lipanj) na kojem se najmanje deset sati raspravljalo o prijedlozima za riješenje najnovije migrantske krize koja potresa Europu, završio je nedorečenim i nepostojećim "kompromisnim rješenjima", koja su se samo dan-dva poslije pokazala kao "mačak u vreći".

Kompromisna diplomacija njemačke kancelarke, Angele Merkel, podržana od strane predsjednika EK, Jeana Claudea Junkera, kao i francuskog predsjednika Macrona koji je turbulentnu raspravu definirao kao "pobjedu europske suradnje", raspala se uslijed odbijanja većine zemalja sudionica summita da potpišu bilateralne ugovore o preuzimanju migranata, odnosno tražitelja azila registriranih u drugim zemljama EU-a, i stvaranju "kontroliranih centara" unutar EU na dobrovoljnoj bazi u kojima će se njihovi zahtjevi obrađivati.

Kancelarka Merkel koja je na summitu EU-a nastojala internacionalizirati unutarnju njemačku političku krizu i dobiti potporu za nastavak svoje globalističke politike ili "koordiniranog europskog pristupa", pohvalila se brojem od 16, pa 14 zemalja, međutim, uskoro je postalo jasno kako od toga nema ništa. Štoviše, svojom je političkom kombinatorikom samo produbila već postojeći duboki raskol unutar svoje jedva sastavljene koalicijske vlade - CDU-CSU. Njen ministar unutarnjih poslova, Horst Seehofer (CSU) koji je odlučan u protjerivanju migranata koji borave u Njemačkoj, ali su azil zatražili u zemlji prvog ulaska, i zagovara zatvaranje njemačkih granica, dogovor sa summita smatra lošim i nedovoljnim, a njegova "lebdeća" ostavka, nesumnjivo, bi Angelu Merkel dovela u pat poziciju. Neuspjeh vlade koju čine dvije sestrinske stranke CDU i CSU otvara put novim izborima koji lako mogu iznjedriti uspjeh novih političkih elita (AfD - Alternativa za Njemačku) koje će zahtijevati radikalne promjene u migracijskoj politici čitave EU.

Na pitanjima migracija, politike azila, kao i zaštite vanjskih granica Europske unije, 28 članica duboko je podjeljeno. Zbog dogovora Europske unije i Turske, hermetičkog zatvaranja Mađarske, ali i drugih zemalja srednje i istočne Europe, kao i bilateralnog sporazuma Italije i Libije, broj migranata je smanjen, međutim, posljednji događaji izazivaju zabrinutost. Za trenutnu globalističku elitu koja dominira institucijama Europske unije, svaka zaštita vanjskih granica EU-a predstavlja degradaciju europskih vrijednosti. Tko štiti nacionalne granice ruši ideju jedinstvene Europe i njezine temeljne vrijednosti - slobodu kretanja kapitala, robe, usluga i ljudi, smatra Merkel, međutim, čini se kako je sve više otpora takvoj politici.

NATO i EUCOM, zapovjedništvo američkih snaga u Europi, već duže vrijeme traže da se poboljša prometna infrastruktura u zemljama članicama NATO pakta, da se prilagodi brzom prebacivanju snaga iz jednog područja u drugo, s jednog kraja kontinenta na drugi, čak i iz Sjedinjenih Država na istočne granice EU ili zapadne granice Ruske Federacije, kako hoćete.

Međutim, ovo je i dalje bolna točka s kojom EU zadaje glavobolje sjedištu NATO pakta i američkom zapovjedništvu u Europi. Problem nije samo u stanju infrastrukture, već i birokraciji, koja ozbiljno usporava i sprečava brzo kretanje vojne opreme, što bi u slučaju sukoba s Rusijom išlo u korist potencijalnog "ruskog agresora". Naime, ruska vojska u najkraćem mogućem roku može doći do bilo koje točke NATO teritorija, što se ne može reći za postrojbe Sjevernoatlantskog saveza.

U slučaju rata s Rusijom, NATO snage bi se zaglavile na cesti zbog problema s prometom u Europskoj uniji i mogle bi biti izgubljene već u prvoj fazi vojnog sukoba. Nedostaci europske infrastrukture su još uvijek noćna mora za snage Sjevernoatlantskog saveza, naglašeno je u članku. Europske ceste su uske, mostovi su slabi i potrebno je jako puno vremena za rekonstrukciju. Osim toga, previše je zakonskih prepreka u različitim zemljama.

Iako SAD troše milijarde dolara za modernizaciju vojnih baza u istočnoj Europi, njome će se teško moći učinkovito upravljati i prednost će imati oni koji brže pronađu odgovore za probleme na prvoj liniji, a tu je trenutno u prednosti Rusija.

Vodstvo NATO pakta je ozbiljno zabrinuto da bi zbog brojnih birokratskih procedura, lošeg planiranja i zapuštene infrastrukture Rusija bez ikakvih problema imala vremena zauzeti baltičke države i proći kroz njih, jer bi SAD u međuvremenu rješavale potrebne formalnosti, kao što je dobivanje dozvola za prelazak američkih snaga preko teritorija Njemačke i Poljske.

Američki list The Washington Post je također pisao o tome, citirajući izvore u američkim vojnim krugovima.

U međunarodnoj štampi, Obama je bio predstavljen kao jedna vrsta mesije, kao čovek nade, kao neko ko bi mogao da oslobodi Ameriku od njenog prvobitnog greha rasizma, i ko bi pokrenuo reforme zarad humanizacije sistema, polazeći od zdravstva. Dve godine nakon kraja njegovog drugog mandata, jedan se naslov ističe na glavnim naslovnim stranama američkih glasila, uključujući Washington Post, New York Times i sajt CNN-a - "Obama je najgori predsednik od Drugog svetskog rata". To potvrđuje istraživanje Kvinipek univerziteta (Quinnipiac University).

To je rekao i aktuelni američki predsednik Tramp, 12. septembra 2012. godine, dan nakon katastrofe u Bengaziju, odnosno ubistva američkog ambasadora Kristofera Stivensa. "Obama će da se spušta do toga da bude smatran najgorim predsednikom u istoriji, po mnogim pitanjima, ali iznad svega, u pogledu spoljne politike" - tvitovao je tada preduzetnik, čak ni kandidat za izbore 2012. godine. Ideja da bi Obama mogao da bude upamćen kao najgori predsednik kružila je, kao što se moglo i predvideti, samo među republikancima. Dva konzervativna autora, Met Margolis (Matt Margolis) i Mark Nunan (Mark Noonan) posvetili su niz knjiga temi "150 razloga zbog kojih je Barak Obama najgori predsednik u istoriji", 2013. godine (godinu dana nakon njegovog reizbora...). Među razlozima katastrofe, pripisanim tadašnjem reizabranom predsedniku, nabrojali su - budalasta zloupotreba novca poreskih obveznika, svađalački stil vladanja, njegova sramotna uzurpacija Ustava, njegovi skandali i politički neuspesi u otadžbini i inostranstvu, njegovo proširenje, bez presedana, moći vlade". Sve u svemu, sve omiljene teme američkih konzervativaca. Ali, sveukupno, tada se govorilo da je reč o mišljenjima njegovih političkih neprijatelja i kritičara, i da je naprotiv, drugačije mišljenje većine koja ga je ponovo izabrala uz punu podršku. I potom se takođe govorilo - ,,zar se može porediti sa DŽordžom Bušom (mlađim)" - koji se u svim tadašnjim istraživanjima plasirao kao najgori predsednik u istoriji naspram kojeg je Obama bio spasitelj.

Ipak... dve godine nakon završetka drugog mandata demokratskog predsednika, sa naknadnom pameću ali još uvek svežom memorijom, istraživanje Kvinipek univerziteta potvrđuje - 33% ispitanika tvrdi, da je Obama bio najgori predsednik od Drugog svetskog rata, čak više od Buša koji je skupio nekih 28%, i zauzima drugo mesto na listi najgorih predsednika Amerike. Na pozitivnoj listi, koja se tiče najboljih predsednika, Obama je poslednji sa svega 8% ispitanika. Najbolji nakon rata je Ronald Regan sa 35% . Iza njega je Bil Klinton sa duplo manjim odobravanjem u odnosu na Regana (18%), i sledi ga DŽon Kenedi, druga mitska figura, koja je međutim skupila svega 15%.