U međuvremenu, znak pitanja “napada pod lažnom zastavom“ je u velikoj meri nestao. Analitičar Peter Kenig vas pita sledeće:
- Posle 9/11 - u sve više slučajeva - svaki masovan događaj na zapadu, posebno u Evropi i SAD, kao pop koncert američke pevačice Ariane Grande u Mančesteru 22. maja, bio bi obezbeđen i super osiguran. Kako je terorista sa svojom bombom (ispod pazuha ili ispod pojasa?) prošao kroz obezbeđenje? Da li je on možda doveden od strane policije, ili tajnih službi, a zatim upucan baš kad su detonirali bombu? - U svakom slučaju, on je mrtav, a drugih svedoka nema.
- Misterija je kako je “počinilac“ identifikovan u SAD, od strane neimenovanog izvora, kada se ubilačka eksplozija dobila u Mančesteru, oko 8.000 km preko Atlantika - i kada je - najvažnije - “bombaš samoubica“ ostavio svoju, sada “legendarnu ličnu kartu,“ iza sebe - na mestu zločina - ne u SAD?
- Sama činjenica - ili navodna činjenica - da je mladi mulimanski ubica ostavio svoju ličnu kartu iza sebe, postala je smešan obrazac koju ni najžešći fan prodanih medija ne može ignorisati. Ili može? Kako to da malo ko u javnosti preispituje takve gluposti?
- Numerički signali, tipični za luciferski potpis ceremonijalnih ubistava, 22-22-22. To se dogodilo 22. maja, navodni ubica je imao 22 godine, i 22 ljudi je ubijeno. Slučajnost? - Teško za poverovati. Broj 11, ili dupliran više puta, je simbolika za mračne krvave kandže paralelne države koja manipuliše marionetama koje vuku konce ubistava: 11/9/2001 napad na Kule bliznakinje u Njujorku; 11/3/2004 ubijanje na železničkoj stanici u Madridu; 11/9/1973 - CIA/Pinoče udar u Čileu; 22/3/2016 ubijanje na aerodromu u Briselu; 22/11/1963 - ubistvo Džona Kenedija u Dalasu u Teksasu - i još mnogo više.
- Terorističke vežbe su se održale u nekoliko gradova u Velikoj Britaniji neposredno pre eksplozije na koncetu u Mančesteru 22. maja. Ovo je tipičan obrazac viđen neposredno pre drugih “terorističkih“ scena, na primer, bombaški napad na Bostonskom maratonu.