Izraelska vojska izvela je napad na položaj sirijske vojske u blizini Golanske visoravni nakon što su, kako tvrde, granate sa sirijske strane ispaljene na teritorij kojeg oni drže pod okupacijom. Granate nisu ni pale na prostor kojeg Izrael drži pod okupacijom, već u tampon zonu između sirijskog dijela Golanske visoravni i dijela koji je pod izraelskom okupacijom.

Nadalje, izraelska vojska navodi kako su granate vjerojatno ispaljene u sklopu obračuna između sirijske vojske i militanata, no unatoč tome odlučili su izvesti napade na sirijsku vojsku.

Bitno je istaknuti kako do incidenta dolazi u trenutku kada je sirijska vojska ostvarila veliku pobjedu u obližnjoj provinciji Deraa gdje su militanti kapitulirali.

Predsednik SAD Donald Tramp, koji se sprema za Evropu na samit NATO i sastanak s predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, održao je u Montani govor na kom je uputio direktnu poruku EU, NATO, a posebno Nemačkoj i kancelarki Angeli Merkel, koju je direktno prozvao.

"Reći ću NATO: morate da počnete da plaćate svoje račune, SAD neće više da se staraju o svemu", počeo je Tramp kad je došao na ovu temu.

"Ubijaju nas u trgovini, ubijaju nas na drugim poljima. Onemogućavaju nas da poslujemo u Evropi, ali dolaze kod nas da nam prodaju svoje "mercedese" i "be-em-vee", pa imamo 151 milijardu dolara deficita u trgovini sa EU, a pre svega nas ubijaju NATO-m", nastavio je da sipa vatru američki predsednik i dodao da SAD u budžet Alijanse uplaćuju 4 odsto "velikog BDP, koji je postao još veći otkako sam ja predsednik".

I rekao sam - znaš, Angela (Merkel, nemačka kancelarka), ne mogu da garantujem (zaštitu), jer mi vas štitimo i naša zaštita vama mnogo više znači nego nama vaša, jer ne znam koliko zaštite mi dobijamo štiteći vas. A onda oni odu i sklope sporazum o nafti i gasu s Rusijom, pa plaćaju Rusiji milijarde i milijarde dolara. Žele da ih zaštitimo od Rusije, a plaćaju joj bilione dolara. A mi smo budale koje sve to plaćaju", kazao je Tramp.

Nedavno smo u analizi detaljno pojasnili kako SAD nemaju većinu ključnih minerala i metala, koje moraju uvoziti, naveli smo dio izvješća koje je objavio Geological Survey za 2017. godinu, koje navodi kako više od 100 ključnih minerala i metala SAD moraju uvoziti iz drugih zemalja, a riječ je o sirovinama bez kojih bi američko gospodarstvo naprosto stalo.

Kada govorimo o 20 minerala i metala, SAD su 100% ovisne o drugim nacijama. Dokument od skoro 300 stranica sadrži detaljne podatke o američkom uvozu i na temelju ovog izvješća je lako zaključiti da je svijet doslovno na rubu novog rata za resurse.


To potvrđuju i odluke Bijele kuće i Pentagona, koji su pod izgovorom njihovog "rat protiv terora" izdvojili financijska sredstva i opskurne ovlasti da pošalju Snage za specijalne operacije (SOF), koje su se infiltrirale diljem Afrike, kontinenta bogatog svime onim što nedostaje američkoj ekonomiji.

Portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova pozvala je vlasti Velike Britanije da brinu o svojim građanima u zemlji, a da se ne brinu o britanskim navijačima u Rusiji.

"Bez obzira na svu prljavštinu koja je bacana na našu zemlju pre Svetskog prvenstva, sada treba da se smisle neke bajke - svi sve vide svojim očima. Iako rusofobična kampanja ne jenjava", rekla je Zaharova.

Prema njenim rečima, po pitanju pronalaska apsurdnih bajki u prvom planu su britanski mediji. "Ne govorim o (britanskom ministru spoljnih poslova) Borisu Džonsonu i njegovim predviđanjima, poređenjima, epitetima. Takođe se istakla i britanska premijerka (Tereza Mej) - ona je izražavala svoju bojazan za bezbednost engleskih navijača u Rusiji. Bolje bi bilo da je razmišljala o bezbednosti britanskih građana na teritoriji svoje zemlje", naglasila je Zaharova.


Portparolka Ministarstva spoljnih poslova uverila je da je sa navijačima u Rusiji sve u redu i lično pozvala Mejovu to se uveri u to i poseti Rusiju.

Sadašnji masovni egzodus ljudi iz Centralne Amerike u Sjedinjene Države, uz svakodnevne priče koje zauzimaju naslovnice o brojnoj djeci koja su nehotice odvojena od njihovih roditelja, znači da je vrijeme da još jednom podsjetim svoje čitatelje o jednom od primarnih uzroka ovih periodičkih masovnih migracija.

Oni u SAD-u koji se generalno protive imigraciji, čine to tako da iznesu ili impliciraju da Sjedinjene Države nemaju nikakvu pravnu ili moralnu obvezu da preuzmu ove Latinose. Ovo nije istina. Sjedinjene Države zaista imaju obvezu jer mnogi od imigranata, osim što bježe od nasilja u vezi s drogom, bježe od ekonomske situacije u svojoj domovini koju je američka intervencionistička politika izravno napravila beznadnom.

Nije da ti ljudi više vole živjeti u Sjedinjenim Državama. Oni bi radije ostali sa svojim obiteljima i prijateljima, da mogu govore svoj materinski jezik u svakom trenutku, i izbjegavali teškoće koje im nameće američka policija i drugi desničari. No, kad god se na vlasti pojavi progresivna vlada u Latinskoj Americi ili prijeti da će to učini, vlada koja je iskreno posvećena borbi protiv siromaštva, Sjedinjene Države pomažu u suzbijanju pokreta i/ili podržavaju desničare i vojsku države u pokretanju državnog udara. To je bio slučaj u Gvatemali, El Salvadoru, Meksiku, Nikaragvi i Hondurasu.

Najnoviji primjer je državni udar u lipnju 2009. godine (kojeg je zagovarala tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton), koji je svrgnuo umjereno progresivnog Manuela Zelayu iz Hondurasa. Posebno ozbiljan porast proteklih godina u migraciji iz Hondurasa u SAD izravni je rezultat rušenja Zelaye, čiji je zločin bio stvari poput podizanja minimalne plaće, subvencije malim poljoprivrednicima i pokretanje besplatnog obrazovanja. To je priča koja se mnogo puta ponovila u Latinskoj Americi: Ugnjetavane mase konačno su stavile na vlast vođu koji je posvećen preokretanju statusa quoa, odlučan da pokuša okončati dva stoljeća ugnjetavanja ... a ubrzo nakon toga vojska ruši demokratski izabranu vladu, dok Sjedinjene Države - ako ne glavni organizator iza državnog udara - ne čine ništa da ga spriječe ili kazne režim državnog udara, kao što samo Sjedinjene Države mogu kazniti; u međuvremenu, dužnosnici Washingtona se pretvaraju da su jako uzrujani zbog ovog "napad na demokraciju", dok pružaju veliku podršku režimu državnog udara.¹ Rezultatni povratka u siromaštvo popraćen je vladinim i desničarskim nasiljem protiv onih koji dovode u pitanje novi statusa quo, dajući daljnji poticaj za bijeg iz zemlje.

SAD žele da teroristi nikada ne budu poraženi jer im to omogućava trajni rat, rekao je bivši američki kongresmen Ron Pol u svom programu "Ron Paul Liberty Report."

Ko je bombardovao sirijsku vojsku?

U protekle dve nedelje bilo je mnogo pretnji sirijskoj vladi iz SAD, rekao je Pol, ističući da su SAD otvoreno zapretile: "Ne radite to i to, ili ćete imati ozbiljne probleme."

"Zapravo, oni su upozoravali da ne stupe u kontakt sa našim saveznicima: Al Kaidom," rekao je Pol.

Vijesti što su se jedva probijale iz »nekog tamo Jemena« na Arabijskom poluotoku, uz mnogo važnije planetarne skandale minulih dana, nisu se podudarale, ali su slutile na loše: Pred padom napadača, takozvane »Arapske koalicije« sa Saudijskom Arabijom na čelu, tamošnji je grad Al-Hudayda, najveća luka ove zemlje na Crvenom moru. Ujedno jedini preostali prolaz za kakvu-takvu humanitarnu pomoć, egzistencijalnu stotinama hiljada ljudi u gradu i okolici, potpuno okruženima zaigranim moćnicima Rijada i okolne bratije. Ako padne Luka, novi talas stotina hiljada izbjeglica, onih koji prežive sluteći genocid, krenut će prema Evropi. I biće opet - Otkud sad oni?

U minula dva dana, vijesti odande su utihnule. Biće da se branitelji još uvijek dobro drže mada su im donosioci tzv. slobode i ljudskih prava dali 24 časa da se predaju...

Koaliciji na razne načine pomažu sa Zapada oni što rutinski brane svoje profitersko - ideološke interese i partnere poput Saudijaca, Izraela i sličnih. Napadači su ponavljali minulih dana kako su zauzeli ključne tačke oko grada, uključujući aerodrom. Branitelji tvrdili da to nije istina. U bliskoistočnom haosu gdje je istina izgubila svaki smisao, a »činjenice« su tom besmislu potpuno u službi, iluzorno je još uvijek kazati šta je tačno. No, za cijelu priču glavni povod naravno i nije genocid u Jemenu sam po sebi, kao što ni na drugom mjestu nije to ni Sirija, niti su to ni Gaza i Jeruzalem, jučer Libija ili Irak. Silne nove geostrategije za Istok i zabrinutost Zapada za razvojne planove tamo mimo njih, nove kalkulacije sa energentima, problemi sa onima što se »otimaju«, sve je to važnije od života hiljada, pa i miliona ljudi »druge kategorije«. Političko - medijsko navikavanje na sve ovo perverzno je. Puno toga doskora važećeg u svjetskoj politici sada je čista šprdnja.

I eto, dok traje urušavanje onoga što je ostalo od svjetskog poretka i institucija, posebno onih iz okvira UN-a poput UNHCR-a, UNESCO-a i sličnih, stanovnicima zaboravljenog Jemena prijeti ogroman zločin koji, naravno, neće biti tako nazvan. Uostalom, svjetske institucije, koliko jučer prihvaćene pa i respektirane, a danas ponižavane jer ne odgovaraju najčešće ekskluzivnom američko-izraelskom poimanju planetarne pravde, već više od tri godine nemaju ni snage a ni interesa, temeljem novog rasporeda sile unutar njih, da makar pošteno objelodane ono što se u Jemenu dešava. Od »pobjeda« osvajača ciljanim i surovim izgladnjivanjem stanovništva ne bi li se okrenuli napadačima, do dokumentiranih nalaza da se vještački proizvode i šire zaraze najtežih bolesti kao metodom »napada« na branitelje zemlje prastare civilizacije, ukrašenih krivih noževa i najboljeg meda na svijetu.

Erna Solberg, norveška premijerka posjetila je Hrvatsku i pri tome se sastala s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović. Prilikom posjete dala je intervju za Jutarnji ogovarajući na bitna pitanja vezana za migracijski problem, NATO savez, ali i o odnosu Norveške i Sjedinjenih Američkih Država.

Intervju kao intervju. Ništa posebno. Klasična pitanja i klasični odgovori. Umjesto imena Erna Solberg, možete staviti bilo koje drugo ime, a da pri tome ništa ne bude drukčije. Međutim redakciji portala Logično je zapala jedna znakovita izjava norveške premijerke Erne Solberg, nakon što ju je novinarka Antonija Handabaka upitala o odnosima sa SAD-om i predsjednikom Donaldom Trumpom.

Norveška premijerka odgovara:

"Imali smo ugodan sastanak. Naravno, oni žele da povećamo potrošnju za vojsku, ali mislim da imamo dobru suradnju. Uostalom, Norveška je jedna od zemalja koja ima trgovački deficit sa SAD-om pa je predsjednik Trump s nama zadovoljniji nego s nekim drugim zemljama. Kupujemo vojnu opremu od SAD-a. Mislim da na nas gleda kao na bliskog saveznika. A mi imamo bliske odnose sa SAD-om zbog naše duge obale i činjenice da smo ovisni o kapacitetima koje ima SAD."

Odgovor norveške premijerke otkriva svu bijedu podaničkog karaktera europskih političara koji novcem kupuju "ljubav". Izjava da je Trump zadovoljniji s Norveškom jer ona više kupuje nego prodaje je doista djetinjasta i ponižavajuća. Umjesto da žali zbog takve situacija želeći to promijeniti, norveška premijerka je ponosna i to ne krije.

Cijeli intervju možete pročitati na stranicama Jutarnji.hr

Tursko-iranski odnosi su desetljećima bili napeti, posebice kada je 1987. Turska izrazila sumnje u veze Irana s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK), kada je Teheran snažno prosvjedovao protiv turskog bombardiranja iračkih sela na sjeveru ove zemlje. Iran je osudio ovaj napad i nazvao ga kršenjem suvereniteta Iraka, iako je tada bio u ratu s tom zemljom, a iranska vojska je uspjela zauzeti dio južnog Iraka.

Iran se protivio turskoj intervenciji jer su zračni napadi provedeni protiv kurdskih oružanih skupina koje su se borile protiv vojske Sadama Husseina, dok su na drugoj strani surađivale s Iranom kako bi se suzbila iranska kurdska oporba. Ovo složeno isprepletanje domaćih i međunarodnih raznih kurdskih frakcija je izazvalo poteškoće u odnosima Turske i Irana tijekom narednih godina. Međutim, 1992. godine su turski i iranski političari postupno došli do zajedničkog stava o kurdskim militantnim skupinama, jer su s teritorija Iraka Kurdi počeli napadati ne samo Tursku nego i Iran.

Kao odgovor, Iran se pridružio turskim operacijama i počeo bombardirati područje sjevernog Iraka. 1993. Iran je prihvatio prijedlog Turske za suradnju u području sigurnosti u regiji, a podržao je i turski stav o kategoričkom nepriznavanju neovisnosti iračkog Kurdistana.

Nije samo pitanje Kurdistana koje je vezalo Ankaru i Teheran. Turska se, na primjer, nikada nije dosljedno pridržavala zapadnih ni međunarodnih sankcija nametnutih Islamskoj Republici i bilateralna trgovina se oštro povećala tijekom 2000-ih. Turski godišnji izvoz u Iran se od 2001. do 2011. povećao s 361 milijun dolara na 3,5 milijarde dolara. Za isto vrijeme se iranski izvoz u Tursku povećao s 840 milijuna dolara na 12,4 milijardi dolara u 2011. Turska uvozi prirodni plin iz Irana i to oko 10 milijardi kubnih metara godišnje, što pokriva 30% njenih potreba, a 2001. je izgrađen i naftovod od Tabriza u Iranu do Ankare.

Turska je odigrala i veliku ulogu u osiguravanju iranskog izvoza u zamjenu za zlato, kada je Iran bio pod sankcijama Ujedinjenih naroda, čime je Ankara dala veliki doprinos opstanku iranskog gospodarstva.

Najnovije zbližavanje se dogodilo nakon što su Kurdi najavili uspostavu neovisnog entiteta na sjeveru Sirije i nakon što se Rusija uključila u rat u sirijski sukob. Nakon ulaska Rusije u sirijski sukob se ravnoteža snaga okrenula u korist sirijske vlade i vojske i Turska je pristala na čvrstu suradnju s Iranom i Rusijom u rješavanju sirijske krize. Unatoč činjenici da je Turska američki saveznik i pokušava uvjeriti Washington da odustane od podrške sirijskim Kurdima, turski predsjednik Erdogan i njegovi suradnici u tom smislu imaju veću podršku Teherana nego od deklarativnog saveznika, Sjedinjenih Američkih Država. Sve ovo je dovelo do situacije u kojoj su veze Ankare i Teherana svakim danom sve jače, što potvrđuju i najnovije izjave turskih dužnosnika.

Američka mornarica poručila je tijekom jučerašnjeg dana kako je spremna osigurati slobodnu navigaciju i protok trgovine - izjava dolazi neposredno nakon što je Iran sugerirao kako bi mogli zatvoriti Hormuški tjesnac koji putem mora spaja Perzijski zaljev s ostatkom svijeta i kojime dnevno prolazi oko 20% svjetske nafte.

U isto vrijeme danas se u Beču održava sastanak ministara vanjskih poslova zemalja potpisnica iranskog nuklearnog sporazuma - izuzev SAD-a koji je izašao iz sporazuma, dakako.

No, iranski predsjednik Rouhani, koji će također biti prisutan u Beču danas, poručio je kako europska aktualna ponuda nije dovoljna da bi se Iranu garantirale ekonomske sigurnosti sada kada je SAD izašao iz sporazuma.

Što se tiče potencijalnog zatvaranja Hormuza, izgleda kako je Iran sve spremniji na takvo radikalno rješenje. Glavni zapovjednik Iranske revolucionarne garde, Mohammad Ali Jafari, poručio je: "Ako Iran ne bude mogao prodavati naftu zbog američkog pritiska, onda neće moći niti jedna druga zemlja regije. Natjerat ćemo naše neprijatelje da shvate kako Hormuz mogu koristiti svi ili nitko".