SAD su blizu zaključivanja velikog broja sporazuma o isporukama naoružanja Saudijskoj Arabiji u vrednosti od 100 milijardi dolara, javio je Rojters, pozivajući se na visokog zvaničnika Bele kuće.

Činovnik koji je želeo da ostane anoniman izjavio je da ukupna vrednost ugovora u narednih 10 godina može da pređe 300 milijardi dolara. Navedeno je da će na taj način Saudijskoj Arabiji biti pružena pomoć u povećanju njenih odbrambenih sposobnosti. Takođe, SAD nameravaju da nastave da pružaju podršku Izraelu.

„Nalazimo se u završnom stadijumu cele serije ugovora“, rekao je činovnik.

Ranije je saopšteno da će predsednik SAD Donald Tramp tokom svojih poseta Saudijskoj Arabiji, Izraelu i Italiji posebnu pažnju posvetiti problemu međunarodne bezbednosti.

Građanski rat u Siriji, koji je u neku ruku i svetski rat, budući da u njemu učestvuju i Rusija i Sjedinjene Američke Države, a o regionalnim silama poput Irana, Turske i Saudijske Arabije da i ne govorimo, ulazi u novu fazu.


U Astani, u Kazahstanu, Rusija, Turska i Iran postigli su dogovor o formiranju četiri zone deeskalacije, to jest, o primirju u nekim od delova Sirije koji su pod kontrolom pobunjenika. Amerikanci u Astani nisu imali pravo glasa, ali su tamo bili prisutni i nisu se otvoreno usprotivili postignutom dogovoru, koji su Ujedinjene nacije podržale.

Da li je ovaj dogovor uvod u podelu Sirije, ili potez kojim će biti olakšani pobeda nad islamskim teroristima i uspostavljanje mira, uz očuvanje legitimnih vlasti u Damasku dok sam sirijski narod ne odluči o sudbini Bašara el Asada? Da li će Amerika zbog Kurda ući dublje u sukob sa svojim NATO saveznicima, Turcima? Najzad, da li su odbrojani dani teroristima Al Kaide i Islamske države na koje se, naravno, sporazum iz Astane ne odnosi?

U „Novom Sputnjik poretku“ o ovim su pitanjima govorili Dušan Proroković, profesor geopolitike na Fakultetu za diplomatiju i bezbednost, i publicista i istoričar Srđa Trifković.

„Formiranje ’bezbednih zona‘ rezultat je spoznaje da je uspostavljanje pune kontrole vlade u Damasku nad celom teritorijom Sirije nemoguć posao, i da je bolje težiti defakto podeli u kojoj bi koliko-toliko podnošljivi partneri kontrolisali te oblasti“, ocenjuje Srđa Trifković.

Nakon što su godinama dozvoljavale američkim tehnološkim divovima Googleu i Facebooku da ih iskorištavaju i drže monopol u ovom sektoru, sve više zemalja počinje preuzimati veću kontrolu nad svojim informatičkim prostorom.
Prema nedavnom članku kojeg je objavio Geek Time, Vijetnam je najnovija zemlja koja će početi poticati lokalne alternative uobičajenoj Google tražilici i mreži društvenih medija kako bi se ponovno uvela ravnoteža nad informacijama, narušena monopolom kojeg u Vijetnamu danas uživaju tehnološki divovi, za New Eastern Outlook piše Tony Cartalucci.

Google i Facebook su više od tražilice i društvenog medija

Ranije u ožujku, kada je cijeli svijet je naširoko raspravljao o dodijeli Oscara za dokumentarac o “hrabrim junacima” takozvanih “Bijelih kaciga”, sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je rekao da je ova organizacija povezana s teroristima Al-Qaede. Tada je vrlo malo ljudi obratilo pozornost na tvrdnju predsjednika Sirijske Arapske Republike.
No, isto je rekao i jedan od vođa sirijske Al-Qaede, koalicije Hayat Tahrir Al-Sham, Abu Jaber.

Novinar Brandon Turbeville je pronašao zanimljivu video poruku upućenu simpatizerima islamističke terorističke organizacije. Isječak je objavljen još u ožujku 2017. godine, ali ga je iz očitih razloga zapadna javnost odlučila ignorirati.

Bez obzira na pobjedu sintetičkog proizvoda Emmanuela Macrona na predsjedničkim izborima u Francuskoj, njihova ostavština pokazuje promjenu u društvu Starog kontinenta, gdje se “moderni proces” globalizacije više ne može percipirati kao nepovratna povijesna činjenica.

Zbog francuskih izbora, više nego bilo kojeg drugog procesa, politička i društvena rasprava o globalizaciji i njezinim učincima nije više tako samouvjerena. Sve do nedavno su pobornici ovog uvjerenja, vodeći eksponenti u korist tog procesa i najpoznatijih ugledni analitičari tradicionalnih medija, smatrali da globalizacija nije samo pozitivna pojava, nego “neizbježan automatizam povijesti”, a svi koji su se tom procesu protivili su se označavali kao “apsolutno zlo” i neizlječivi “nostalgični” protivnici navodnog “progresa” i “modernosti”.

S ove točke gledišta su francuski izbori vrlo simbolični. Na njima se predstavio kandidat, kasnije pobjednik, Emanuel Macron, dečko sjajnog lica, dinamičan, pozitivan, čovjek koji zna kako pobijediti i nikada se ne umara od borbe za viziju “novog” i “otvorenog” svijeta, onog “modernog”.

Nasuprot njega je stajala Marine Le Pen, proglašena za kandidatkinju “zatvorene” i “zastarjele” Francuske, koja ne zna i ne želi gledati naprijed. Moglo bi se unedogled raspravljati o značenju pojmova “modernog” i “otvorenog”, iako se njima prikriva činjenica da iza običnih riječi na kraju nema nikakvog političkog sadržaja.

Francuski izbori su otkrili da pozivanje na “otvorenost” i “progres” u političkom programu služe kako bi se jednoj opciji pripisale sve pozitivne osobine, a drugu stranu u predstavilo pojmovima i terminima s jasnim negativnih konotacijama.

Drugim riječima, tradicionalni mediji, ne samo u javnost, koja osobito u provinciji živi samostalan intelektualni život, odvojen od televizije i novina, sve su sveli na usporedba između anđela i vraga, između dobra i zla. Aktualna terminologija je postala konfrontacija između “otvorenog” i “zatvorenog”, “modernog” i “zastarjelog”, “povijesti koja se kreće prema naprijed” i “opasne reakcije u vrijeme krize”.

Novinar i vojni komentator Aleksandar Žilin nazvao je Misiju OEBS-a političkom obaveštajnom službom NATO-a u Donbasu. Kako je ekspert naglasio televiziji „Zvezda“, upravo zato predstavnici Misije praktično ne beleže kršenje Minskog sporazuma od strane Kijeva.

„Mene obično raznežuje odnos prema Misiji OEBS-a. Dosadilo mi je da o tome govorim. Gospodo, misija OEBS-a je politička obaveštajna služba NATO-a, dok se pred njima otvaramo i čekamo i čekamo da obaveštajac koji radi za Ameriku napiše: ’Porošenko je kriv. Zaista...‘“, naglasio je Žilin.

Podsetimo, 11. maja 2014. godine stanovnici Donbasa su glasali za odvajanje od Ukrajine i proglasili narodne republike Donjecka i Luganska. Na referendum je izašlo 75 odsto stanovnika od kojih je 90 odsto glasalo za nezavisnost.

Podsetimo, specijalna posmatračka misija OEBS-a u Ukrajini počela je sa radom 21. marta 2014. godine, pre nego što je u aprilu vršilac dužnosti predsednika Ukrajine Aleksandar Turčinov objavio početak antiterorističke operacije na istoku zemlje.

Šesnaest godina Amerikanci vode rat protiv talibana i al Kaide i još mu se ne bliži kraj, a ni pobjeda. Što Amerikanci još rade u Afganistanu kad im očito ne ide? Šalju još vojnika jer stotinu tisuća kao da nije dovoljno.
„Što mi uopće radimo u Afganistanu?,“ pita se jedan od bivših marinaca.

Pitanje dolazi kao reakcija na prijedlog viših savjetnika Donalda Trumpa da se pošalje nekoliko tisuća dodatnih američkih jedinica kako bi mogli opet „početi pobjeđivati“, prenosi od službenog izvora Bussines Insider.

To bi bilo odlično kada bi Amerikanci definirali riječ „pobjeđivati“ jer ono što se događa nešto manje od dvadeset godina u američkoj akciji ne izgleda kao pobjeđivanje.

Britanski ministar obrane, Michael Fallon, rekao je kako Saudijska Arabija "samo brani sebe" kada bombardira Jemen - štoviše, tvrdi kako Saudijska Arabija ima pravo i pozvati svoje saveznike u pomoć.
"Saudijska Arabija je napadnuta diljem svoje južne granice s Jemenom od strane Houthi pobunjenika. Gradove i naselja nalaze se na meti artiljerijske vatre Houthija", rekao je Fallon u razgovoru za BBC.

Iako su zapadni mediji vojnu paradu na Dan pobjede u Moskvi zlobno komentirali napisima “kako su Vladimira Putina ignorirali svi svjetski čelnici i da je na proslavu došao samo predsjednik Moldavije Igor Dodon”, mnogi nisu ni svjesni važnosti njegove posjete Rusiji.

Ishod posjeta predsjednika Moldavije Moskvi je bio više od pokazivanja prijateljstva, povratka moldavskih vina na rusko tržište i obećanja da će se nastaviti kontakti sa samoproglašenom Prinjestrovskom Moldavskom Republikom koju podržava Kremlj.

Dolazak Igora Dodona u Moskvu je prva jasna poruka jedne zemlje, ako izuzmemo raniju odluku Armenije da prekine europske integracije i uđe u Euroazijsku ekonomsku uniju, da Europska unija i NATO nisu cilj kojem treba bezuvjetno stremiti.

Osim toga, ovim potezom je Dodon pokazao kako ne samo da Europska unija gubi svoj sjaj, nego i da NATO pakt nije prihvatljiv za Moldaviju, zemlju koja je u strateškom smislu od posebnog značaja za atlantističku elitu.

Moldavski predsjednik izjavio kako je članstvo u NATO paktu za njegovu zemlju “kategorički neprihvatljivo”.

“Uvijek sam govorio svim našim vanjskim partnerima da postoje tri ili četiri stvari koje nikad ne mogu biti predmet pregovora. To je naša državnost, očuvanje Moldavije, a ne ujedinjenje s nekim drugim zemljama; potom naša neutralnost i da je članstvo u NATO-u za nas kategorički neprihvatljivo", rekao je Dodon.

Također je dodao da je spreman za konstruktivan rad s vodstvom samoproglašenog Pridnjestrovlja i da mu je cilj ujedinjenje zemlje.

Kao odgovor na histeriju američkih medija zato što su ruski mediji objavili fotografije sa sastanka Donalda Trampa i Sergeja Lavrova, Bela kuća je saopštila da su i ruski i američki mediji prisustvovali sastanku.
Sastanak ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova i američkog predsednika Donalda Trampa, iza zatvorenih vrata, privukao je veliku pažnju medija, a rusko ministarstvo je prvo na svetu objavilo fotografije iz Ovalnog kabineta.

Ono što je tu seriju fotografija učinilo još intrigantnijom je prisustvo sastanku ruskog ambasadora u SAD Sergeja Kisljaka, ključne figure u istrazi veza Trampove administracije sa Rusijom.

Nakon što je fotografija dopisnika TASS-a postala javna, američki novinari su potražili objašnjenje u teorijama zavera.

Dopisnik „En-bi-si njuza“ Andrea Mičel, koga je Lavrov prošlog meseca iskritikovao zbog ponašanja, kritikovao je prisustvo TASS-a u Ovalnom kabinetu.

​„Rusi deluju globalno dok su mediji Bele kuće ostali ispred vrata. To je bez presedana“, rekao je Mičel.

Ostali američki novinari izrazili su zabrinutost na Tviteru, rekavši da su odjednom postali prinuđeni da se oslanjaju na ruske slike sa sastanka američkog predsednika.