Mnoge "usijane glave" u Londonu iznova prizivaju hladni rat, iako se najvećim dijelom njega ili ne sjećaju, ili u tom, najopasnijem razdoblju po pitanju čovjekove egzistencije na Zemlji nisu još bili niti rođeni. Ali to ih ne smeta da u svojim maštanjima, koja se, na žalost, sve više projiciraju u sferu stvarne politike, daju lekcije čak i svojim prekooceanskim saveznicima što i kako moraju činiti u uvjetima "novog hladnog rata". Pritom, zasljepljeno, ne mogu ili
ne žele uvidjeti svu opasnost i po samu Veliku Britaniju u slučaju izmicanja kontrole, jer ključne nadzorne poluge u tako postavljenim odnosima imaju dvije a ne jedna strana.
Štoviše, u konkretnom slučaju, o kojemu će biti riječ u ovoj analizi, radi se čak o trima stranama, ako SAD-u (Zapadu) uz Rusiju pridodamo i Kinu. A vjerovati, kako će suprotna strana (u ovom slučaju Istok) uvijek ostati "racionalna" i da se neće usuditi čvrsto odgovarati na političko-diplomatsko-vojne provokacije suprotne strane je potpuno iracionalno, poglavito u uvjetima ako je jedna od strana "stješnjena uza zid" i odstupnice više nema.
Upravo je to najvidljivije bio slučaj u ruskoj reakciji s ukrajinskim poluotokom Krimom nakon "majdanske" revolucije u Kijevu u veljači 2014.g.
Međutim, iz nekog razloga "usijane glave" (na žalost, ne samo u Velikoj Britaniji) ne žele iščitavati odaslane signale suprotne strane i
tvrdoglavo ustrajavaju na opasnoj politici jačanja pritisaka i napetosti, uljuljkanoj u privid svoje potpune sigurnosti i sveopće nadmoći, koje, međutim, u stvarnosti više nema, kao što nema niti čvrstih savezništava prema kojima su sve zemlje
a priori spremne krenuti u rat do istrebljenja za nečije iracionalne "nacionalne" interese.
A o kolikom se
"sljepilu" ovdje radi, jasno potvrđuje i članak, objavljen 19. siječnja u britanskom uglednom mediju
The Times, kroz riječi starijeg znanstvenog savjetnika Hoover Institution u Stanfordu - Nialla Fergusona.
On navodi kako se u procesu hladnog rata ponekad formiraju čudni parovi, čije je odnose teško predskazati. Danas su to Vladimir Putin i Xi Jinping, tvrdi Ferguson u svojoj kolumni koju naslovljava riječima da Donald Trump mora razbiti takvo savezništvo. Prethodno daje analogičan primjer suradnje Josifa Staljina i Mao Tse-tunga i spominje Maov posjet Moskvi u prosincu 1949.g., kada je potonji dobio potporu koja je Kini tada "očajno trebala". Mao je, navodno, zauzvrat morao uzeti učešće u Korejskom ratu "u interesu Staljina". Međutim, njihovi su odnosi kasnije završili "razvodom" i međusobnim otvorenim kritikama, da bi 1969.g. došlo i do sovjetsko-kineskog rata, navodi Ferguson.
Komentar: Iako je tvrdio da zagovara demokraciju i "otvoreno društvo", Soros je koristio ogromne količine novca kako bi utjecao na nacionalnu i lokalnu politiku u SAD-u, dajući dosad pet milijuna dolara naporima demokrata za uklanjanje Trumpa 2020.