Ima li Francuska uopšte snage za radikalni geopolitički zaokret koji u svojim sve zapaženijim izjavama nagoveštava njen predsednik?
Svetski poredak se raspada. Tako nešto se dešava izuzetno retko: jedanput ili dvaput za čitav vek, tvrdi Tjeri Mesan. Promena se priprema dugo, gotovo u potaji, a potom se događaji koji imaju prelomni značaj vrtoglavom brzinom nižu jedan za drugim, u svega nekoliko godina. Istorija se ubrzava; uzaludna su nastojanja da se raspad zaustavi ili makar uspori. Stare veze i savezi prestaju da važe. Preko noći se sklapaju novi, ne uvek svojom voljom (mnogi nastaju iz nužde). Ono što je bilo važno juče, više nije. Vreme, istorijsko vreme, diktira nova pitanja i iziskuje brze odgovore i smela rešenja. "Zvanična saopštenja i interpretacije novinara očigledno više ne odgovaraju pravom stanju stvari."
Isto važi i za tumačenja događaja i analize međunarodnih odnosa: velikom većinom oni se svode na ponavljanje starih priča. Promena se može ignorisati, ali samo na neki veoma kratak i ograničen rok. Onima koji istrajavaju na prošlim vrednostima, vrednostima koje vreme pretvara u zablude, suđeno je da padnu. Zapravo, samo mali broj uspeva da prepozna svoju epohu, a to i čini razliku između državnika i mediokriteta, koji obično popunjavaju i poslednje i prve redove svetske političke scene.
Slepilo političkih elita, njihova sklonost ka samoobmanama, ka laži i samozavaravanju, predstavlja ne samo simptom takvog vremena propadanja, već i njegov bitan uzrok: lakše je poricati neprijatnu istinu i zatvarati oči pred problemom nego se s njim hvatati ukoštac. Na Zapadu, uostalom, već dugo nema državnika. Postoje "lideri", obučavani za svoje uloge, oni koji se, kako kaže Stanko Cerović, "stalno smiju i gledaju pravo u kameru, svi na isti način", zato što su im reklamni agenti, marketinški stručnjaci i poznavaoci psihologije masa rekli da "tako ulivaju najviše povjerenja ljudima, da djeluju iskreno i optimistički", a to je obaveza, pravilo političkog bontona. Postoje, takođe, i bezlične birokrate, komesari, anonimne tehnokrate i menadžeri, sve ono što se nekad nazivalo "aparatčicima sistema".
Komentar: Postavlja se nekoliko pitanja na temelju podataka navedenih u članku:
- Prema kojim zakonodavstvima i zakonima te zemlje posluju te tvrtke za nadzor?
- A ako se izraelski obavještajac "igra okolo" s ovom vrstom tehnologije, s kakvim se naprednim tehnologijama bavi država Izrael?
IDF i Mossad već desetljećima koriste svoje oružje i nadzorni aparat protiv Palestinaca - i drugih prijatelja i neprijatelja. Ne samo radi istrebljenja, već i zbog "oglašavanja". Ali to može biti dvosmjerna ulica. Kako ove izraelske nadzorne tvrtke prodaju svoje usluge širom svijeta, sve informacije prikupljene tim uređajima mogu se vratiti u ruke Mossadovim operativcima za korištenje protiv pojedinaca i država.