Veze poznatog ukrajinskog oligarha i milijardera Ihora Valerijeviča Kolomojskog sa predsednikom Ukrajine Vladimirom Zelenskim podložne su različitim interpretacijama. I Kolomojski i Zelenski (ili bolje rečeno njegova portparolka Julija Mendel) poriču njihovu poslovnu saradnju iz prošlosti, ali stiče se utisak da je oligarh doveo Zelenskog na vlast.

Kada ga je prošle nedelje novinar Njujork tajmsa upitao o tome, Kolomojski je ležerno odgovorio: "Ako bih stavio naočare i gledao sebe onako kako me posmatra ceo svet, video čudovište, gospodara iz senke, gospodara Zelenskom, nekoga ko smišlja apokaliptične planove. Možda bih i mogao početi da radim na svemu ovome."

ZAOKRET KOLOMOJSKOG

Kolomojski svakako drži u rukama oruđe kojim bi "apokaliptične planove" mogao pretvoriti u realnost, s obzirom na to da se njegov obimni uticaj u administraciji predsednika Zelenskog ne dovodi u pitanje. I sama ta činjenica čini ovaj intervju u Tajmsu veoma značajnim - u njemu je odbacio niz svojih antiruskih stavova i prebacio se u drugu krajnost u kojoj zagovara ukrajinsko savezništvo sa Rusijom, kako bi se oživeo savez po uzoru na Varšavski pakt.

Intervju se pojavio u trenutku kada se uveliko govorilo o sastanku u četiri oka između Zelenskog i ruskog predsednika Vladimira Putina. Sve upućuje na to da Zelenski ide u pravcu primene 'Štajnmajerove formule' (radi se o sprovođenju Minskog sporazuma iz 2014/2015, što podrazumeva ustavne promene kojima bi se separatističkim regionima garantovao status autonomne pokrajine, a nakon toga bi usledili prevremeni izbori, što bi dovelo do sveobuhvatnog mirovnog rešenja za Donbas).

Moskva očigledno ohrabruje pristup Zelenskog, što se vidi iz snažne podrške ukrajinskom predsedniku da krene ovim putem koju je dobio od Viktora Medvedčuka - proruskog lidera opozicione koalicije "Za život", koja je osvojila preko 13 odsto glasova na izborima 2019. godine i broji 43 od 450 poslanika u ukrajinskom parlamentu.

Kineski medijski projekt China Radio International se osvrnuo na nedavno objavljeno izvješće The New York Timesa, kojeg je nazvao "sramotnim" i "pokušajem da se ukalja ugled kineske provincije Xinjiang". Iako smo i na ovom portalu nedavno posvetili opširnu analizu toj temi, sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, propaganda je toliko jaka da uspije pobiti i nesporne činjenice.

China Radio International piše kako je The New York Times nedavno objavio takozvani "ekskluzivni izvještaj", napisavši kako je došao u posjed opsežne "unutarnje dokumentacije", čime je oklevetao i okaljao ugled borbe protiv terorizma i ekstremizma.

Glasnogovornik Autonomne regije Ujgura Xinjiang je demantirao te klevete i istaknuo da je spomenuti izvještaj potpuna laž neprijatelja Kine i čista glupost, ali ga ne treba olako shvatiti jer pokazuje njihove opasne namjere.

The New York Times želi privući pozornost fabriciranjem laži, čime je iznevjerio osnovni moralni princip profesionalnih medija i pokazao dugoročnu ideološku pristranost nekih zapadnih medija prema Kini i njihovu opasnu namjeru blaćenja Kine.

"Sto i šezdeset godišnji The New York Times sam sebe naziva predstavnikom elite medija zapadnog svijeta. No, ove prestižne novine koje zagovaraju "slobodu informiranja" su često prolazile kroz skandale zbog lažnih vijesti, što je izazvalo sumnje u njihovu profesionalnost i autoritet. Od 2003. je više puta dokazano kako su novinari The New York Timesa fabricirali vijesti ili plagirali djela drugih autora, što je rezultiralo ostavkama dužnosnika tih novina.

Američki pravnik Bob Kohn je u svojoj knjizi "Novinarska prijevara" velikim brojem činjenica i analiza dokazao kako je The New York Times list pod utjecajem političkih interesa, čime je izdao svoju izvornu novinarsku svrhu i, koristeći se prednošću koje ima kao medij, širi političku propagandu s posebnim ciljevima. Više knjižnica u Sjedinjenim Državama je ove godine odbilo dalje plaćati pretplatu na The New York Times, što je još jedan dokaz o slabljenju kredibiliteta ovog lista", piše China Radio International.

Izraelski državni tužitelj Avichai Mandelblit formalno je u četvrtak podigao optužnicu protiv premijera Benjamina Netanyahua zbog korupcije.

Optužnice se odnose na primanje mita, kršenje povjerenja i prevaru, prenosi Tanjug, pozivajući se na Reuters.

Nešto kasnije, Netanyahu je odbacio optužnicu i okarakterizirao je kao "pokušaj puča" protiv njega.

Netanyahu je u javnom obraćanju poručio kako će nastaviti voditi Izrael. On je rekao kako optužnica potiče od "lažnih optužbi" i sistematski "opstruirane istrage", prenosi AP.

Ranije negirao da je počinio bilo kakvo krivično djelo u tri slučaja korupcije, navodeći kako je žrtva političkog "lova na veštice".

Nije u pravnoj obavezi podnijeti ostavku poslije optužnice, čije podizanje je u februaru preporučila policija.

Ukoliko bude osuđen za primanje mita, prijeti mu zatvorska kazna do 10 godina, a za prevaru i kršenje povjerenja maksimalna kazna od tri godine zatvora.

Od poklona do izvještavanja

Novinar Al Jazeere Harry Fawcett iz Zapadnog Jerusalema javlja kako Netanyahu ne pokazuje bilo kakve znakove da će otići iz politike.

"Zapravo je suprotno. Veoma je jasno kako se namjerava boriti sa svime što ima na raspolaganju. Netanyahu i njegov tim pretpostavljaju kako će im se omogućiti da nastave s radom", ističe on.

Milioni Španaca biće praćeni ove nedelje preko njihovih mobilnih telefona, u okviru kontroverzne vladine studije, koja je osmišljena radi prikupljanja informacija o tome gde građani putuju, i u cilju "poboljšanja javnih usluga".

Nacionalni zavod za statistiku (INE) uverava ljude da je osmodnevni projekat potpuno anoniman, ali to nije zaustavilo zabrinutosti zbog pitanja privatnosti "špijunske države" i "Velikog brata".

Prvi javni projekat za prikupljanje podataka

Tri najveća španska operatera mobilne telefonije — "Movistar", "Vodafon" i "Orandž" — učestvuju u projektu i tvrde da ne krše zakon tako što će podatke predati Vladi. Tri kompanije predstavljaju skoro 80 odsto mobilnih korisnika u Španiji.

INE će prvo pratiti kretanje ljudi između 18. i 21. novembra, zatim 24. novembra, na Božić (25. decembra), pa 20. jula i 15. avgusta 2020. godine.

Uz dostupne informacije moguće je, na primer, videti "koliko mobilnih telefona ima u 17 časova u određenoj ulici u bilo kojem gradu sa više od 15.000 ljudi, ali ne više od toga", rekli su iz INE za "Konfidensijal".

Vlasti Kolumbije, velikog američkog saveznika, procenile su da bi bilo najbolje da se zatvore sve granice, dok se generalni štrajk, koji je najavljen širom zemlje za danas, ne privede kraju.

"Očigledno je da vlasti strahuju od eventualnog prelivanja nemira iz zemalja koje se graniče sa Kolumbijom, pošto se i tamo dešavaju protesti ili ozbiljni politički nemiri", kaže za Sputnjik Rajko Petrović iz Instituta za evropske studije.

"Vlasti Kolumbije odlučile su da zatvore kopnene granice sa svim susednim državama od ponoći 20. novembra, do 5 časova ujutru 22. novembra, zbog velikog protesta koji će biti održan u četvrtak", saopštila je kolumbijska migraciona služba.

"Odluka se odnosi na sve kopnene i rečne granice sa Brazilom, Venecuelom, Peruom i Ekvadorom. Ova mera ima za cilj da se osigura puna bezbednost tokom manifestacija koje će se održati u različitim regionima zemlje u četvrtak 21. novembra", dodaje se u tekstu.

Iako to nije jedini razlog za svrgavanje vlade Eva Moralesa, litij kojim je bogata Bolivija je svakako jedan od razloga zbog kojeg su aktivirani svi mehanizmi za njegovo rušenje i protjerivanje iz zemlje. Greške koje je Morales počinio tako što nije proveo radikalnu čistku u vojsci i policiji, koje su vodili ljudi koji su se prije i za vrijeme njegova mandata školovali u inkubatoru pučista u "Fort Benningu" u američkoj saveznoj državi Georgia, opisali smo u prethodnoj analizi.

Ovu analizu ćemo posvetiti Litiju, "bijelom zlatu" koje je sigurno igralo veliku ulogu u rušenju prve "autohtone socijalističke vlade" u Latinskoj Americi. Svrgnuti bolivijski predsjednik jeste socijalist po uvjerenju, ali je bio svjestan da vlastitim sredstvima neće moći pokrenuti proizvodnju na željenoj razini i odlučio se na strana ulaganja po modelu Rusije i Kine. To ga je stajalo mjesta u predsjedničkom uredu i sramotnog bijega u Meksiko.

BOLIVIJA I LITIJ KAO GEOPOLITIČKI OKIDAČ U SVRGAVANJU MORALESA

Najnoviji slučaj kaosa u Boliviji mogao bi predstavljati osnovnu poruku u analizi globalnih događaja. Naime, iza određenih političkih izbora se često kriju ekonomski razlozi. Izraz "pratite trag novca" je odavno uobičajen u pokušaju razumijevanja nekih događaja, ne samo kada je riječ o mafiji, već i u politici. Možda i više nego kod skupina organiziranog kriminala.

Što se tiče La Paza, nemoguće je uzeti u obzir bogatstvo koje se krije u tlu Bolivije, zemlje koja ima brojna i perspektivna nalazišta litija, alkalnog metala, najlakšeg na svijetu. Malo je reći da je Bolivija ogromno skladište litija. Ona to nije metaforički, već doslovno.

Kao što je nafta crno zlato, a voda plavo, tako je i litij bijelo zlato, a dobro je poznato da je čovjek kroz povijest uvijek gajio određenu opsjednutost zlatom, bez obzira na to iz kojih pobuda.

Litij se u današnje vrijeme smatra izuzetno dragocjenim metalom, jer se koristi za izradu punjivih baterija za mobilne telefone, tablete, čak i električne automobila, jer ima odličan omjer težine i snage i ne rasipa energiju. Tržište mu je vrlo veliko, kao i potražnja, a cijena mu je postala mnogo viša nego prethodnih godina. Ovdje čak ne uzimamo u obzir da čak i znanstvena istraživanja daju sve od sebe u iskorištavanju ovog materijala. Naime, Nobelova nagrada za kemiju 2019. otišla je radnoj skupini koju čine John B. Goodenough, M. Stanley Whittingham i Akira Yoshino, koji su je dobili samo za razvoj punjivih litijskih baterija.

Prije tjedan dana su počela prva javna saslušanja svjedoka u postupku opoziva američkog predsjednika Donalda Trumpa. Bivša američka veleposlanica u Ukrajini koju je ove godine smijenio predsjednik Donald Trump branila se u petak na saslušanju u istrazi za opoziv predsjednika, rekavši da nije imala nikakvu političku agendu u Ukrajini osim "utvrđene američke vanjske politike".

"Moja je agenda bila samo provoditi ciljeve naše utvrđene vanjske politike", rekla je Marie Yovanovitch u prvim riječima pred Odborom za obavještajna pitanja Zastupničkog doma na početku drugog dana saslušanja u istrazi za opoziv predsjednika.

Prema optužbama, Trumpov osobni odvjetnik Rudy Giuliani je radio na tome da "uvjeri Ukrajinu da provede dvije istrage od koje bi republikanski predsjednik potencijalno imao političke koristi".

Giuliani je pokušavao pokrenuti istragu protiv Joa Bidena, koji se bori za mjesto kandidata Demokratske stranke za predsjedničke izbore i bivšeg potpredsjednika pod Obamom, te njegovog sina Huntera koji je bio u upravnom odboru ukrajinske energetske kompanije "Burisma". Fokus istrage o opozivu je telefonski poziv od 25. srpnja u kojem je Trump zatražio od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je izabran u svibnju, da ponovno otvori istrage koje je po nalogu tadašnje uprave blokirao bivši predsjednik Ukrajine Petro Porošenko.

U Americi, bez obzira na to što mislili o Trumpu, svjedočimo "kafkijanskom procesu" u kojem se optužuje Trump koji je pitao mogu li se deblokirati istrage o navodnim kriminalnim aktivnostima Huntera Bidena. Ako nema ničeg spornog u poslovima Bidenovog sina i bivše uprave, zašto bi Joe Biden trebao strahovati od toga što će otkriti ili neće otkriti istrage u Ukrajini.

No, ono što je još apsurdnije, su veze zviždača koji je otkrio Trumpove upite, ili zahtjeve, s otvorenim društvom Georga Sorosa. Čini se da se baš ništa u Sjedinjenim Državama i svijetu ne može dogoditi, a da suradnici i "aktivisti" starog burzovnog špekulanta u tome nemaju svoje prste. Ove aktivnosti poprimaju takve razine da svako novo otkriće u ljudima budi osjećaj gadosti.

Nekoliko novinskih agencija odlučilo je izbrisati priču u kojoj se navodi da je 100.000 djece migranata zatočeno u američkim pograničnim objektima nakon što su Ujedinjene nacije razjasnile da je taj broj star godinama i prethodi Trumpovom dobu.

Nakon što su mediji ranije ovog tjedna objavili priče o brojci od 100.000, na temelju riječi UN-ovog stručnjaka za izbjeglice Manfreda Nowaka, stručnjak je bio prisiljen korigirati svoju početnu izjavu u utorak. Kako se čini, brojka koju je Nowak naveo novinarima datira iz 2015. godine, što znači da se dramatični broj pritvora koje je otkrio dogodio pod stražom predsjednika Baracka Obame, a ne Donalda Trumpa, kojeg dežurni kritičari često napadaju zbog njegove granične politike.

Umjesto izdavanja ispravke, Nowakovo je pojašnjenje natjeralo nekoliko novina da u potpunosti povuku svoje priče, uključujući Reuters i AFP, te su izjavili kako neće postavljati nove zamjene ili ispravke priče.

Nakon senzacionalnog naslova u časopisu The Guardian, u kojem je prljavština pala na sastanak premijera Velike Britanije Borisa Johnsona s "bivšim agentom KGB-a" u Italiji, ruski je poslovni čovjek uzvratio, s nekim vlastitim optužbama.

"Boris Johnson se sastao s bivšim agentom KGB-a tijekom vrlo kontroverznog putovanja, samo dva dana nakon što je sudjelovao na NATO-ovom sastanku na visokoj razini koji se fokusirao na Rusiju", izvijestio je Guardian u nedjelju. U izvješću se ne otkrivaju pojedinosti o sastanku, ali zahvaljujući intenzivnoj upotrebi konteksta - sastanak se održao prošle godine, mjesec dana nakon trovanja Skripalasa u Salisburyju - ipak je predstavljen kao sumnjiv. Sve se to postavlja u pozadinu kašnjenja pri objavi "izvještaja o interferenciji u Rusiji".


"Agent" o kojem je riječ, milijarder Aleksandar Lebedev, no nije običan tajni agent dugovječne sovjetske špijunske službe, on je trenutno britanski medijski moćnik i otvoreni kritičar ruskog predsjednika Vladimira Putina.

"Dragi Guardian", Lebedev je u utorak objavio na Twitteru, "znam da mrzite Johnsona i sanjate Corbyna u Downing St. Alasu, osuđeni ste na propast. Dopustite da vas uvjerim da nemam utjecaj na politiku Velike Britanije. "

"Možete li me ostaviti na miru ili u suprotnom - mogu li otkriti iz moje prijašnje prošlosti da su neki novinari Guardiana agenti FSB-a i Katara!", nastavio je, bacajući neke svoje sočne špijunske zavjere.

Rusija dobija konkurenta na svetskom energetskom tržištu. Uskoro će biti puštena u rad dva gasovoda kojim će azerbejdžanski gas stizati u Evropu, što je u ruskoj javnosti pokrenulo pitanje u kojoj meri je takav razvoj događaja opasan za "Gasprom" i može li Rusija biti potisnuta sa evropskog tržišta.

U skorije vreme biće pušteni u rad Transanatolijski gasovod (TANAP) i Transjadranski gasovod (TAP) kojima će azerbejdžanski gas sa kaspijskih nalazišta biti dopreman u Tursku i zemlje južne Evrope.

Uz gasovod "Kavkaz-jug", ova dva gasovoda su deo projekta "Južni gasni koridor" koji je najavljivan kao ključna strategija za oslobađanje Evrope od ruskog gasa. Jednog dana tim koridorom bi trebalo da teče i gas iz Turkmenistana i moguće iz još nekih zemalja. Taj projekt se procenjuje na oko 40 milijardi dolara.