OF THE
TIMES
Rusko se izaslanstvo vratilo, jer bi njegovo odsustvo bilo nemjerljiva šteta za sam PACE. Ipak, nije se sve dogodilo "samo po sebi" i povratak je bio slijed nekoliko važnih okolnosti.Prethodno:
Prvo, to je bio principijelan stav službene Moskve, prema kojoj je sudjelovanje Rusije u radu Skupštine moguće samo ako se u cijelosti obnove ovlasti njene delegacije. Nije bilo moguće da ruski izaslanici ostanu u organizaciji kao "vreća za udaranje", povremeno uključeni u rješavanje zajedničkih problema ili udaljavani oko važnih tema koje se tiču same Rusije.
Čak su i neki u Rusiji vjerovali da je taj "prostor za suradnju" bolje očuvati, čak i na tako jadan način sa sudjelovanjem u radu organizacije vezanih ruka, ali je prevladao težak pristup kroz ultimatum, a velika većina Europljana je bila "prisiljena" prihvatiti ruski ultimatum jer je to odgovaralo interesima jedne i druge strane.
Drugo, ne manje principijelna i krajnje logična pozicija Moskve je bila po pitanju "nema ovlasti - nema plaćanja". Velika rupa u proračunu ometala je rad Skupštine i njegov birokratski aparat učinila nesvjesnim saveznikom Moskve.
Treće, kategorički stav Kremlja koji je uzrokovao "izgnanstvo" je zatvoren, Krim je dio Rusije.
Potrebno je razumjeti da je PACE mogao pričekati i zadržati Rusiju u "tamnom kutku" malo duže samo u slučaju da je bilo i najmanje nade da će se ruski stav promijeniti možda s promjenom vlasti. No, ponovno ujedinjenje Krima s Ruskom Federacijom podupiru sve parlamentarne snage zemlje i apsolutna većina njezinog stanovništva, tako da su kompromisi s ruske strane nemogući, a na Zapadu su općenito svjesni toga, čak i kada tvrde da ne žele odustati od "svoje borbe".
Ali nema potrebe gajiti iluzije, jer će povratak ruskog izaslanstva biti kao povratak nestašnog đaka u školu i svi će Rusiju podučavati "slobodi i demokraciji".
No, istina je i da su zbog toga zapadne zemlje morale demonstrativno uništiti "solidarnost s Ukrajinom". Svatko je shvatio da bi Ukrajinci bili protiv sadašnje odluke, a razumje se i zašto, ali su jednostavno odbacili mišljenje Kijeva i tako ih ponizili u javnosti.
Druga je stvar što Ukrajince nitko ne može ponižavati više od ukrajinskih političara, koji su u samodopadljivoj histeriji dosadni svakome osim Gruzijcima i Baltima.
Kratki popis onih država čiji su predstavnici zapravo napustili PACE u znak prosvjeda protiv obnove ruskih ovlasti je poznat. Upravo su njihovi vođe stigli u Tbilisi ubrzo nakon početka rata 2008.To su Latvija, Litva, Poljska i Estonija, te Ukrajina i Gruzija po defaultu. Tada je podrška Saakašvilijevoj agresiji postala festival otvorenih laži i Moskva se toga dobro sjeća. Sada se događa isto, uz rusofobiju ugrađenu u temelje pristupa predstavnika navedenih zemalja.
Međutim, Poljaci napuštaju sjednicu samo djelomično. Ukrajinske igre sa Stepanom Banderom su potkopavale čak i njihovu solidarnost.
Ovo zanemarivanje ukrajinske "borbe" je samo po sebi daleko jasniji dokaz o pukotini u politici sankcija od same obnove prava ruskog izaslanstva kao takvog. Opet, Rusija se vraća u PACE prvenstveno zato što je tamo potrebna, ali fermentacija u redovima "prijatelja Ukrajine" je važan signal. Gosti iz Kijeva ponovno su glumili žrtve i iznosili neistinite tvrdnje, ali, kako se ispostavilo, to jednostavno nisu mogli nametnuti kao zajednički stav većine europskih zemalja.
Možda će za neke to tek sada biti otkriće, ali na ovaj način se Ukrajina može i treba suočiti s većinom političkih sukoba u koje je uključena. I to ne radi Rusije, naravno, nego zbog njih samih.
Osim toga, sankcije predstavljaju gubitak koji Europa trpi zbog čisto ukrajinskih interesa. A Ukrajina zauzvrat ne može ponuditi Europi ništa osim histerije, iza koje pokušava sakriti korupciju, menadžersku osrednjost, cenzuru, diskriminaciju milijuna ljudi koji govore ruski, neonacizam i kategoričnu nespremnost za rješavanje sukoba Donbasa kompromisom ili mirnim putem.
Izvještavanje europskih kolega o ideji mirne reintegracije Donbasa isključivo na temelju Sporazuma iz Minska je zadatak novoosnovane ruske delegacije. Ako ignoriranje ukrajinske histerije postane praksa, može se učiniti mnogo korisnih stvari i obnoviti obostrano korisne gospodarske odnose Europe s Rusijom, uspostaviti neprekidnu opskrbu plinom i donijeti održivi mir Donbasu.
Kijev je prepreka na tom putu, a primjer Parlamentarne skupštine Vijeća Europe govori da se i takva prepreka može ukloniti ako se vodite razumom i vlastitim nacionalnim interesima.
"U najskorije vreme očekuje se pojačavanje informacionog pritiska protiv predstavnika rukovodstva Vojske Rusije na svim nivoima - od komandovanja formacija, jedinica, rodova i vidova trupa, do direktnog vojno-političkog rukovodstva", naglasio je Konašenkov.Prema njegovim rečima, Ministarstvo odbrane je posvećeno "pravednom i otvorenom radu", ali "oni koji budu koristili prljave metode informacione borbe protiv nas - trebalo bi da znaju da njihovi postupci neće ostati bez adekvatnog odgovora".
"Istorijski gledano, ruska vojska je kičma ruskog društva. Svakako, ne odgovara svima to što je rusko društvo uvereno u borbenu gotovost i u borbenu sposobnost svoje vojske. Mora se priznati da se, u poslednjih nekoliko godina, povećava informacioni pritisak da se diskredituje sav taj ogroman posao koji se obavlja na jačanju vojske Rusije", objasnio je Konašenkov.
"Osnovni i glavni cilj ovog rata je želja da se kontroliše Rusija i, na kraju, i ceo svet", rekao je Šojgu otvarajući konferenciju "Aktuelna pitanja informacionog suprotstavljanja" u okviru Međunarodnog vojno-tehničkog foruma "Armija 2019".
"Agresivni informacioni uticaj" Zapada na Rusiju, po njegovom mišljenju, u vezi je sa činjenicom da je Rusija faktički povratila status drugog pola, koji je izgubljen nakon raspada SSSR-a, a koji zadržava svet u globalnoj ravnoteži.
"Sa čime je u vezi čitava ova agonija - da je tako nazovemo - koja dolazi sa Zapada? U vezi je sa rođenjem drugog pola svetskog poretka koji su, izgleda, sahranili - već su mu i spomenik napravili, vence pripremili... A onda smo iznenada odlučili da se rodi drugi pol. I evo on se rađa", izjavio je prvi čovek Ministarstva odbrane Rusije.
Šojgu je ocenio da, za Rusiju, ovo rođenje "nije u bolovima".
"Za nas je to stvaranje, kreativnost, energija. Mi ovaj posao radimo sa željom. Svet opet postaje multipolaran. I to se, naravno, nekome ne sviđa. Istovremeno, Zapad, još uvek, ne razume da današnji svet ne može, tek tako, da se zauzme i da se sa njim upravlja", istakao je Sergej Šojgu.
"Govorim o 'Gardijanu', 'Tajmsu', 'Fajnenšl tajmsu', 'Sidnej monitoru', 'Australijan tajmsu', 'Kambera tajmsu', 'Telegrafu', 'Njujork tajmsu', 'Vašington postu', 'Njusviku' i 'Tomson rojters fondaciji'. Pun spisak. Ili nisam dobio odgovor, ili je odgovor bio negativan. Ili su mi nekad odgovarali da 'sada nije vreme', da nije 'top vest', ili jednostavno 'nismo zainteresovani za to'", rekao je specijalni izvestilac.Osim toga, prema rečima Melcera, televizija "Bi-Bi-Si" ga nije pozvala da učestvuje u otvorenom razgovoru uživo u emisiji na televiziji.
"Za napad na ruske informacione resurse, kao po pravilu, koriste se centri za upravljanje, koji se nalaze na teritorijama EU i SAD", rekao je Murašov na konferenciji u pres centru "Rusija sevodnja".Nacionalni koodinacioni centar je, zajedno sa inostranim partnerima, od početka godine odbio sajber-napade koji su pokušani na više od 7.000 objekata u Rusiji i u državama Organizacije Dogovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB), dodao je on i podsetio da je tokom "Direktne linije sa Vladimirom Putinom" bilo pet neuspešno, izvedenih sajber-napada.
"SAD uvek znaju unapred ko su krivci. Na spisku su im uvek četiri države - Rusija, Kina, Severna Koreja i Iran. Zbog straha da ne budu otkrivene, SAD odbijaju bilateralne ekspertske konsultacije sa Rusijom, jer one mogu pokazati neosnovanost njihovih političkih odluka", rekao je ruski stručenjak.Po njegovim rečima, obaveštajno društvo SAD, čak i bez dokaza, preuzima na sebe smelost da optužuje drugu zemlju za kompjuterske napade.
Komentar: Pogledajte i: Počinje summit zemalja G20 u japanskoj Osaki