Gospodari lutakaS


Binoculars

Ruski zvaničnik kaže kako Iran neće biti sam ako SAD poduzmu "apsolutno ludu" akciju protiv njega

Izaslanik ruskog predsjednika u Afganistanu Zamir Kabulov
© APIzaslanik ruskog predsjednika u Afganistanu Zamir Kabulov
Prema riječima visokog ruskog diplomata Zamira Kabulova, Iran neće biti sam ako SAD poduzme "apsolutno ludu" akciju protiv njih.

Kabulov, ruski predsjednički izaslanik u Afganistanu, izjavio je novinarima:

"Iran nikada neće biti sam ako SAD, ne daj Bože ikada poduzme apsolutno lude i neodgovorne akcije protiv njega" - dodajući da "ne samo Rusija, već i mnoge druge zemlje suosjećaju s Iranom"

Kabulov je kazao kako postoji mogućnost oružanog sukoba između Teherana i Washingtona, ali je dodao kako se sukob još uvijek može izgladiti diplomacijom, piše PressTV.

"Doista želim vjerovati da rata neće biti. Kada kažemo 'rat', ponekad mislimo na kratkotrajne sukobe, nažalost, i to se ne može isključiti jer su napetosti visoke", objasnio je diplomat.

"Ali to ne znači da je to neizbježno, još uvijek je moguće vratiti se u konvencionalni politički proces, a Rusija čini sve što je moguće kako bi se to ostvarilo."

Kabulov je također označio kao "apsolutnu uvredu" nedavnih novih američkih sankcija protiv vođe islamske revolucije Ajatolaha Seyyeda Ali Khameneija.

Također u srijedu, ruski ministar vanjskih poslova Sergei Lavrov izjavio je kako će Moskva pokušati uvjeriti SAD i Iran da započnu dijalog, ali je podsjetio Washington kako razgovori i sankcije ne mogu ići zajedno.

"To naravno podrazumijeva kraj politike ultimatuma, sankcija i ucjena", kazao je Lavrov.

Rusija je oštro kritizirala nastojanja SAD-a da poveća pritisak na Iran, ponovivši kako će Moskva stajati uz Teheran zbog prijetnji i sankcija Washingtona.

Blue Planet

G 20: Trumpov trgovinski rat protiv Kine i mogućnost stvaranje saveza Rusije, Indije i Kine

g 20 osaka
Američki predsjednik Donald Trump je jučer, uoči odlaska u Osaku na summit skupine G20 koji će se održati ovaj vikend, izjavio kako će nametnuti dodatne carine Kini ako ne postigne trgovinski sporazum s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

"Nametnut ću dodatne carine, vrlo značajne carine ako ne uspijemo postići sporazum", rekao je Trump u intervjuu za Fox Business Network.

SAD su započele trgovinski rat s Kinom koji je eskalirao nametanjem carina na dio uvoza kineske robe u SAD, na što je Kina odgovorila carinama na američke poljoprivredne i druge proizvode, ali i supstitucijom uvoza iz Sjedinjenih Država.

Usprkos upozorenjima američkih stručnjaka i vlasnika velikih kompanija da carine donose više štete nego koristi Sjedinjenim Državama, Trump ne odustaje od pritiska i poručio je u jučerašnjem intervjuu da je Kina upoznata s američkim zahtjevima koji bi omogućili postizanje trgovinskog sporazuma. Ako se oni nisu promijenili od posljednje runde pregovora održane u svibnju u Washingtonu, malo je vjerojatno da će Kina pristati na nepovoljne ugovore.

U slučaju nepostizanja sporazuma s Pekingom, Trumpov plan je ograničiti poslovanje s Kinom. Upitan da komentira potez kompanija koje su svoju proizvodnju preselile iz Kine u Vijetnam, Trump je poručio "da je Vijetnam prema Sjedinjenim Državama još gori nego Kina".

TRGOVINSKA OSOVINA RUSIJA, INDIJA I KINA?

I dok Reuters javlja kako će Trump i Xi Jinping održati susret na marginama summita G20 u Osaki u subotu ujutro, kineski mediji nisu htjeli detaljnije komentirati noćas najavljeni susret.

S druge strane, državna glasila kao Global Times ili agencija Xinhua su puno pozornosti posvetili drugom sastanku, onom kojeg će kineski vođa održati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i indijskim premijerom Narendrom Modijem.

Komentar: Pogledajte i: Počinje summit zemalja G20 u japanskoj Osaki


Arrow Down

Može li se netko sjetiti bar jednog uspjeha EU?

EU European Union flags
© Yves Herman / Reuters
Evropska unija je godinama imala veliku privlačnu moć, ali svjetska ekonomska kriza i neprekidna serija svađa "zbratimljenih" evropskih naroda pomjerili su polaritet tog političkog magneta. Današnja EU, svojim ponašanjem i odlukama, odbija od sebe razumne ljude i države.

Da li iko može da se sjeti nekog nedavnog uspjeha Evropske unije, nekog skupa na kojem je ispoljeno jedinstvo i odlučnost u kretanju naprijed?

Pitanja o kojem je postignuta puna saglasnost i zbog kojeg su briselska birokratija i lideri država-članica "zasukali rukave" i prionuli na posao. Možda neko i može (za razliku od ovog autora), ali ako bi u tome i uspio vidjelo bi se o koliko malom broju i malo važnih stvari se radi.

Arrow Up

Glas razuma: U Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe glasovanjem odlučeno za povratak Rusije

vijeće europe
© EPA
Preksinoćno glasovanje o tome, treba li se Rusiji omogućiti jednakopravno sudjelovanje na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, u kojoj je Moskvi nakon 2014.g. i izbijanja ukrajinske krize bilo oduzeto pravo glasa (nakon čega je Rusija napustila to jedino preostalo tijelo u kojem je ona ravnopravno sudjelovala s ostalim europskim državama), završilo je prilično očekivanim rezultatom u korist povratka Rusije. To je glasovanje izazvalo velike reakcije u zapadnim medijima - od onih koji ju označuju kao potpunu kapitulaciju Europe pred Rusijom, do onih koji govore kako je pobijedio glas razuma.

Ali najprije pogledajmo tko je sve i kako glasovao po tom važnom pitanju, koje se, osim na politiku itekako odražava i na ego bitnih europskih i svjetskih država tj. njihovih državnih vodstava, a. nedvojbeno će se koristiti i u propagandne svrhe u kontekstu aktualnog geopolitičkog sukoba zapada, prije svega SAD-a i Rusije.

Dakle, čvrsto "da" za sudjelovanje Rusije u trenutačnom zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe izrazilo je 12 država, a čvrsto "ne" njih 5. Među državama koje su bez ikakvog kolebanja podržale Rusiju bile su: Andora, Austrija, Azerbajdžan, Cipar, Francuska, Irska, Island, Norveška, San Marino, Srbija, Španjolska i Turska. Kategorički protiv bile su Estonija, Gruzija, Latvija, Litva, Poljska, Švedska, Ukrajina i Velika Britanija.

Pretežito "za" Rusiji su još dale Armenija i Belgija (dva od 4 belgijska zastupnika bili su suzdržani), Švicarska, Njemačka i Hrvatska (dva "za", jedan "protiv", jedan suzdržan), Moldavija, Nizozemska i Portugal (jedan suzdržan), Slovačka i Češka (isto kao i Hrvatska) i Italija. Glasovi delagecija Danske, Finske, Linhenštajna i Rumunjske bili su ravnomjerno podjeljeni "za" i "protiv". Jedan jedini delegat iz Slovenije bio je suzdržan.

Dakle, u noći s 24/25 lipnja izglasana je rezolucija o povratku ruske delegacije u PSVE. U znak prosvijeda ukrajinska delegacija napustila je zasjedanje, a vlada u Kijevu najavila je bojkot te europske institucije, čiju je odluku proglasila sramotnom. S druge strane njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas pozdravio je ovu odluku i označio je kako šansu i "dobru vijest za rusko društvo" čiji građani i dalje moraju imati mogućnost obraćanja u Europski sud za ljudska prava. "Rusija je dio Viječa Europe - sa svim odgovarajućim pravima i obvezama. Mene raduje da je PSVE otvorila put za kompromis po pitanju članstva Ruske Federacije", navodi se u izjavi Heiko Maasa.

Komentar: Prvi korak u ukidanju sankcija: Rusija se vraća u Vijeće Europe
Rusko se izaslanstvo vratilo, jer bi njegovo odsustvo bilo nemjerljiva šteta za sam PACE. Ipak, nije se sve dogodilo "samo po sebi" i povratak je bio slijed nekoliko važnih okolnosti.

Prvo, to je bio principijelan stav službene Moskve, prema kojoj je sudjelovanje Rusije u radu Skupštine moguće samo ako se u cijelosti obnove ovlasti njene delegacije. Nije bilo moguće da ruski izaslanici ostanu u organizaciji kao "vreća za udaranje", povremeno uključeni u rješavanje zajedničkih problema ili udaljavani oko važnih tema koje se tiču same Rusije.

Čak su i neki u Rusiji vjerovali da je taj "prostor za suradnju" bolje očuvati, čak i na tako jadan način sa sudjelovanjem u radu organizacije vezanih ruka, ali je prevladao težak pristup kroz ultimatum, a velika većina Europljana je bila "prisiljena" prihvatiti ruski ultimatum jer je to odgovaralo interesima jedne i druge strane.

Drugo, ne manje principijelna i krajnje logična pozicija Moskve je bila po pitanju "nema ovlasti - nema plaćanja". Velika rupa u proračunu ometala je rad Skupštine i njegov birokratski aparat učinila nesvjesnim saveznikom Moskve.

Treće, kategorički stav Kremlja koji je uzrokovao "izgnanstvo" je zatvoren, Krim je dio Rusije.

Potrebno je razumjeti da je PACE mogao pričekati i zadržati Rusiju u "tamnom kutku" malo duže samo u slučaju da je bilo i najmanje nade da će se ruski stav promijeniti možda s promjenom vlasti. No, ponovno ujedinjenje Krima s Ruskom Federacijom podupiru sve parlamentarne snage zemlje i apsolutna većina njezinog stanovništva, tako da su kompromisi s ruske strane nemogući, a na Zapadu su općenito svjesni toga, čak i kada tvrde da ne žele odustati od "svoje borbe".

Ali nema potrebe gajiti iluzije, jer će povratak ruskog izaslanstva biti kao povratak nestašnog đaka u školu i svi će Rusiju podučavati "slobodi i demokraciji".

No, istina je i da su zbog toga zapadne zemlje morale demonstrativno uništiti "solidarnost s Ukrajinom". Svatko je shvatio da bi Ukrajinci bili protiv sadašnje odluke, a razumje se i zašto, ali su jednostavno odbacili mišljenje Kijeva i tako ih ponizili u javnosti.

Druga je stvar što Ukrajince nitko ne može ponižavati više od ukrajinskih političara, koji su u samodopadljivoj histeriji dosadni svakome osim Gruzijcima i Baltima.

Kratki popis onih država čiji su predstavnici zapravo napustili PACE u znak prosvjeda protiv obnove ruskih ovlasti je poznat. Upravo su njihovi vođe stigli u Tbilisi ubrzo nakon početka rata 2008.To su Latvija, Litva, Poljska i Estonija, te Ukrajina i Gruzija po defaultu. Tada je podrška Saakašvilijevoj agresiji postala festival otvorenih laži i Moskva se toga dobro sjeća. Sada se događa isto, uz rusofobiju ugrađenu u temelje pristupa predstavnika navedenih zemalja.

Međutim, Poljaci napuštaju sjednicu samo djelomično. Ukrajinske igre sa Stepanom Banderom su potkopavale čak i njihovu solidarnost.

Ovo zanemarivanje ukrajinske "borbe" je samo po sebi daleko jasniji dokaz o pukotini u politici sankcija od same obnove prava ruskog izaslanstva kao takvog. Opet, Rusija se vraća u PACE prvenstveno zato što je tamo potrebna, ali fermentacija u redovima "prijatelja Ukrajine" je važan signal. Gosti iz Kijeva ponovno su glumili žrtve i iznosili neistinite tvrdnje, ali, kako se ispostavilo, to jednostavno nisu mogli nametnuti kao zajednički stav većine europskih zemalja.

Možda će za neke to tek sada biti otkriće, ali na ovaj način se Ukrajina može i treba suočiti s većinom političkih sukoba u koje je uključena. I to ne radi Rusije, naravno, nego zbog njih samih.

Osim toga, sankcije predstavljaju gubitak koji Europa trpi zbog čisto ukrajinskih interesa. A Ukrajina zauzvrat ne može ponuditi Europi ništa osim histerije, iza koje pokušava sakriti korupciju, menadžersku osrednjost, cenzuru, diskriminaciju milijuna ljudi koji govore ruski, neonacizam i kategoričnu nespremnost za rješavanje sukoba Donbasa kompromisom ili mirnim putem.

Izvještavanje europskih kolega o ideji mirne reintegracije Donbasa isključivo na temelju Sporazuma iz Minska je zadatak novoosnovane ruske delegacije. Ako ignoriranje ukrajinske histerije postane praksa, može se učiniti mnogo korisnih stvari i obnoviti obostrano korisne gospodarske odnose Europe s Rusijom, uspostaviti neprekidnu opskrbu plinom i donijeti održivi mir Donbasu.

Kijev je prepreka na tom putu, a primjer Parlamentarne skupštine Vijeća Europe govori da se i takva prepreka može ukloniti ako se vodite razumom i vlastitim nacionalnim interesima.
Prethodno:


Windsock

Počinje summit zemalja G20 u japanskoj Osaki

Trump Putin g20
Samit lidera G20 počinje danas u japanskom gradu Osaki. Ceo svet sa nestrpljenjem iščekuje sastanak predsednika Rusije, SAD i Kine. Goste emisije "Svet sa Sputnjikom" pitali smo da li bi, tokom Samita, te zemlje mogle da postignu sporazume pomoću kojih bi bio pronađen put za ekonomsku saradnju koja je ključna za budućnost sveta.

Iako Samit G20 traje svega dva dana, dugogodišnji Tanjugov dopisnik iz Japana Dragan Milenković kaže da se već od maja, pa sve do oktobra održavaju ministarski sastanci. Japanci su smišljeno organizovali te sastanke u sedam gradova širom zemlje. U Nigati je sastanak za poljoprivredu, u Hokaidu za poljoprivredu, u Karoizavi za energiju, u Cukubi za trgovinu i digitalnu ekonomiju, u Fukuoki za finansije i bankarstvo, a u Nagoji se sastaju ministri inostranih poslova. U Osaki se sastaju lideri ekonomski najmoćnijih zemalja sveta, jer taj grad predstavlja finansijski centar Japana.

Blackbox

Trump: Ratni predsjednik ili anti-intervencionista?

trump
© Vin Meknejm/Getty ImagesDonald Tramp pred ulazom u Bijelu kuću, 24. mart 2019.
Zamišljajući 150 Iranaca koji bi poginuli od raketnog napada koji je on naredio, predsednik Donald Tramp je ustuknuo i otkazao napad. To je bila hrabra odluka i odlučujući trenutak za njegovo predsednikovanje.

Državni sekretar Majk Pompeo, Džon Bolton i potpredsednik Majk Pens su potpisali napad na Iran kao odgovor na to što je Teheran oborio američki špijunski dron Global Hawk iznad Omanskog zaliva. Sjedinjene Države tvrde da je dron bio iznad međunarodnih voda. Teheran kaže da je to bila iranska teritorija. Premda obaranje drona od 100 miliona dolara nije mala stvar, nijedan američki pilot nije poginuo, a osvetničko ubijanje 150 Iranaca ne bi bio proporcionalan odgovor.

SPIRALA SUKOBA

Tramp je doneo dobru odluku. Ipak, njega su celog vikenda napadali zbog kukavičluka i imitacije predsednika Baraka Obame. Isticano je da je američki kredibilitet doživeo veliki udarac i da se mora povratiti vojnom akcijom.

Otkazivanjem napada, predsednik je takođe Iranu poslao poruku: spremni smo da pregovaramo. Ipak, uzevši u obzir nepomirljivost naših suprotstavljenih zahteva, teško je zamisliti kako bi SAD i Iran mogli skrenuti puta na kojem se sada nalazimo, a koji gotovo izvesno vodi u vojni sukob. Obratite pažnju na te zahteve.

Predsednik je u ponedeljak tvitnuo: "Zahtev Sjedinjenih Država prema Iranu je vrlo jednostavan - nema nuklearnog oružja i nema daljeg sponzorisanja terorizma". Ali Iran nema nuklearno oružje, nikada ga nije ni imao i nikada nije proizveo čak ni bombe sa uranijumom. Prema podacima naših obaveštajnih agencija iz 2007 i 2011. godine, Teheran nije imao čak ni program nuklearnog naoružanja.

Prema nuklearnom sporazumu iz 2015. godine - JCPOA (Joint Comprehensive Plan of Action, Zajednički sveobuhvatni akcioni plan, prim. prev.) - jedini način na koji bi Iran mogao imati program nuklearnog naoružanja bio bi neki koji se drži u tajnosti, van njegovih poznatih nuklearnih postrojenja koja se nalaze pod konstantnom prismtorom inspekcije Ujedinjenih nacija. Gde su dokazi da takav tajni program uopšte postoji? A ako postoji, zašto Amerika ne kaže svetu gde se nalaze iranska tajna nuklearna postrojenja i ne zatraži momentalnu inspekciju?

MIB

Šojgu: Neke strane države pripremaju informacione napade na rusku vojsku na svim nivoima

šojgu
© Sputnik / Ramilь Sitdikov
Strane države pripremaju informacione napade na komandu Oružanih snaga Rusije na svim nivoima, izjavio je načelnik Odeljenja za informisanje i medije Ministarstva odbrane Rusije general-major Igor Konašenkov.

Govoreći na okruglom stolu na Međunarodnom vojno-tehničkom forumu "Armija 2019", general je naveo da "kako uloga Rusije u svetu jača, napadi na Vojsku Rusije i na vojno rukovodstvo samo će se pojačavati".
"U najskorije vreme očekuje se pojačavanje informacionog pritiska protiv predstavnika rukovodstva Vojske Rusije na svim nivoima - od komandovanja formacija, jedinica, rodova i vidova trupa, do direktnog vojno-političkog rukovodstva", naglasio je Konašenkov.
Prema njegovim rečima, Ministarstvo odbrane je posvećeno "pravednom i otvorenom radu", ali "oni koji budu koristili prljave metode informacione borbe protiv nas - trebalo bi da znaju da njihovi postupci neće ostati bez adekvatnog odgovora".

Ministarstvo odbrane Rusije objasnilo je da "određene države", preko određenih medija, "sprovode koordinisani rad na diskreditaciji ruskih političara i javnih ličnosti, kao i biznismena, novinara i blogera".

"Vrši se kontinuirano prikupljanje i opširna analiza informacija - pre svega ličnih", rekao je Konašenkov.

On je naveo da je primećen povećani informacioni pritisak usmeren na diskreditaciju delatnosti ruske vojske.
"Istorijski gledano, ruska vojska je kičma ruskog društva. Svakako, ne odgovara svima to što je rusko društvo uvereno u borbenu gotovost i u borbenu sposobnost svoje vojske. Mora se priznati da se, u poslednjih nekoliko godina, povećava informacioni pritisak da se diskredituje sav taj ogroman posao koji se obavlja na jačanju vojske Rusije", objasnio je Konašenkov.

Komentar: Šojgu otkriva i koji je glavni cilj rata koji vodi Zapad:
"Osnovni i glavni cilj ovog rata je želja da se kontroliše Rusija i, na kraju, i ceo svet", rekao je Šojgu otvarajući konferenciju "Aktuelna pitanja informacionog suprotstavljanja" u okviru Međunarodnog vojno-tehničkog foruma "Armija 2019".

"Agresivni informacioni uticaj" Zapada na Rusiju, po njegovom mišljenju, u vezi je sa činjenicom da je Rusija faktički povratila status drugog pola, koji je izgubljen nakon raspada SSSR-a, a koji zadržava svet u globalnoj ravnoteži.

"Sa čime je u vezi čitava ova agonija - da je tako nazovemo - koja dolazi sa Zapada? U vezi je sa rođenjem drugog pola svetskog poretka koji su, izgleda, sahranili - već su mu i spomenik napravili, vence pripremili... A onda smo iznenada odlučili da se rodi drugi pol. I evo on se rađa", izjavio je prvi čovek Ministarstva odbrane Rusije.

Šojgu je ocenio da, za Rusiju, ovo rođenje "nije u bolovima".

"Za nas je to stvaranje, kreativnost, energija. Mi ovaj posao radimo sa željom. Svet opet postaje multipolaran. I to se, naravno, nekome ne sviđa. Istovremeno, Zapad, još uvek, ne razume da današnji svet ne može, tek tako, da se zauzme i da se sa njim upravlja", istakao je Sergej Šojgu.



Yoda

Stručnjak UN-a Nils Melzer: Zapadni mediji ne žele prenijeti istinu o Assangeu

assange

Zapad ne želi da saopšti istinu o osnivaču sajta "Vikiliks" Džulijanu Asanžu,
rekao je na konferenciji u Ženevi specijalni izvestilac UN za pitanja mučenja Nils Melcer.

Melcer je ispričao da je napisao kolumnu, u kojoj su nabrojane sve činjenice i prekršaji u slučaju Asanža, a zatim je predložio zapadnim medijima, koji su, iz više razloga, odbili da je objave.
"Govorim o 'Gardijanu', 'Tajmsu', 'Fajnenšl tajmsu', 'Sidnej monitoru', 'Australijan tajmsu', 'Kambera tajmsu', 'Telegrafu', 'Njujork tajmsu', 'Vašington postu', 'Njusviku' i 'Tomson rojters fondaciji'. Pun spisak. Ili nisam dobio odgovor, ili je odgovor bio negativan. Ili su mi nekad odgovarali da 'sada nije vreme', da nije 'top vest', ili jednostavno 'nismo zainteresovani za to'", rekao je specijalni izvestilac.
Osim toga, prema rečima Melcera, televizija "Bi-Bi-Si" ga nije pozvala da učestvuje u otvorenom razgovoru uživo u emisiji na televiziji.


Komentar: Dakle, sloboda tiska i zaštita novinara nisu "ključni interes" tih medija? To u velikoj mjeri govori sve o pravoj prirodi zapadnih medija


Ovakve tendencije su, smatra Melcer, opasne, a pošto se prećutkuju činjenice i ne uzimaju se u obzir interesi javnosti, kao sada u slučaju Džulijana Asanža, ili u ubiistvu novinara Džamila Hašogija, takve tendencije mogu imati teške posledice.

Komentar: Pogledajte također: Chris Hedges intervjuira Nilsa Melzera 9. lipnja 2019. neposredno nakon posjeta Julianu Assangeu u zatvoru Belmarsh:




Network

Cyber napadi na Rusiju dolaze uglavnom iz EU i SAD, kaže ruski zvaničnik

cyber napadi
© Sputnik / Kirill Kallinikov
Upravljanje sajber-napadima na rusku informacionu infrastrukturu dolaze, uglavnom, iz EU i SAD, izjavio je zamenik direktora Nacionalnog koordinacionog centra za kompjuterske incidente Nikolaj Murašov.
"Za napad na ruske informacione resurse, kao po pravilu, koriste se centri za upravljanje, koji se nalaze na teritorijama EU i SAD", rekao je Murašov na konferenciji u pres centru "Rusija sevodnja".
Nacionalni koodinacioni centar je, zajedno sa inostranim partnerima, od početka godine odbio sajber-napade koji su pokušani na više od 7.000 objekata u Rusiji i u državama Organizacije Dogovora o kolektivnoj bezbednosti (ODKB), dodao je on i podsetio da je tokom "Direktne linije sa Vladimirom Putinom" bilo pet neuspešno, izvedenih sajber-napada.

Murašov je saopštio da su SAD odbile konsultacije sa Rusijom u vezi sa sajber-napadima, čak i na ekspertskom nivou.
"SAD uvek znaju unapred ko su krivci. Na spisku su im uvek četiri države - Rusija, Kina, Severna Koreja i Iran. Zbog straha da ne budu otkrivene, SAD odbijaju bilateralne ekspertske konsultacije sa Rusijom, jer one mogu pokazati neosnovanost njihovih političkih odluka", rekao je ruski stručenjak.
Po njegovim rečima, obaveštajno društvo SAD, čak i bez dokaza, preuzima na sebe smelost da optužuje drugu zemlju za kompjuterske napade.

MIB

Neuspio novi pokušaj državnog udara i postavljanje osuđenog bivšeg ministra obrane za novog "predsjednika" u Venezueli

maduro
Vlasti Venecuele spriječile su novi pokušaj državnog udara koji je trebalo da bude izveden 23-24. juna i predviđao ubistvo predsjednika Nikolasa Madura, saopštio je ministar informisanja Horhe Rodrigez.

"Imamo video zapis koji je dokaz da su novac i oružje prebačeni zbog pokušaja državnog udara", izjavio je Rodrigez.

Prema njegovim riječima, plan zavjerenika je bio da se zauzmu skladišta oružja i vojni aerodrom u Karakasu, a zatim oslobode uhapšeni bivši ministar odbrane Raul Baduela koji je osuđen 2009. godine za korupciju, a onda ga proglase za predsjednika Venecuele. U zavjeri je učestvovalo nekoliko vojnika, uz podršku SAD, Kolumbije i Čilea.

Uskoro zatim se oglasio i Nikolas Maduro. On je saopštio da su zavjerenici uhapšeni.

"Raskrinkali smo, uništili i pohapsili fašističku i terorističku bandu koja je trebala da napadne venecuelansko društvo i venecuelansku demokratiju. Oni su uhapšeni, stavljeni iza rešetaka sa gomilom dokaza. Mi smo 14 meseci pratili ovu kriminalnu i fašističku grupu", izjavio je Maduro.

Lider venecuelanske opozicije negirao je svoje učešće u organizaciji državnog udara u Venecueli.

Komentar: Izgleda da ulični "predsjednik" Guaido nije zadovoljio svoje gospodare.