Tisuće prosvjednika marširalo je sudanskom prijestolnicom Khartoumom pozivajući na uspostavu civilne vlasti, a, po izjavama dužnosnika vojne uprave, nepoznati snajperisti zapucali su na vojnike i civile.

Muškarci i žene su na ulicama vikali slogane protiv Tranzicijskog vojnog vijeća (TMC), mašući sudanskim zastavama.

"Vojska neće vladati nad nama", čuli su se povici na arapskom. "Želimo civilnu vladu", vikali su drugi.

Prosvjed, koji je organizirala koalicija opozicijskih stranaka, uključujući Sudansko profesionalno udruženje (SPA), poziva TMC da se odrekne vlasti u zemlji.

Ranije je SPA pozvao prosvjednike da marširaju prema predsjedničkoj palači.

U svjetlu najnovijih događaja u Libiji, novinar lista Libya Address Isa Abdul Qayum kaže kako je uzeo svoje dokumente i otišao u Rajmu, sjedište Generalne komande Libijske nacionalne armije, gdje je danas ured jednog od najvažnijih ljudi u Libiji, generala Kalife Haftar.

"Našao sam ga, kao i obično, zauzetog primanjem i pozdravljanjem gostiju svih boja i nacionalnosti. Pozdravio me je i započeli smo, bez uvoda, dug razgovor. Ponekad je slušao, ponekad je pitao i odgovarao apsolutno iskreno. Čini se kao da je očekivao moje prvo pitanje pa je izvadio izvješće Europske unije i dao mi ga. U izvješću se izražava zabrinutost zbog odnosa između Fayeza Al-Sarraja i njegove vlade s milicijama i infiltracije u njegove snage ljudi i čelnika optuženih za terorizam i trgovinu ljudima. U izvješću se EU žali kako na procese donošenja odluka Sarrajeve vlade utječu dvije skupine, korumpirani poslovni ljudi i Muslimansko bratstvo. Europsko izvješće savjetuje oprez od daljnjeg angažmana sa Sarrajem, obzirom na njihovu uzaludnost", piše u uvodu Isa Abdul Qayum, koji u nastavku objavljuje sadržaj intervjua s generalom Haftarom.

Gospodine generale, počnimo s ovim izvješćem. Računate li u ovoj fazi na ozbiljnu europsku poziciju?

General Kalifa Haftar: Prije svega, računamo na napore vlastitih vojnika i časnika, te na potporu libijskog naroda koji nas nikada nije razočarao od prvih dana našeg rata protiv terorizma i naših nastojanja da oslobodimo svoj narod. Međutim, europska pozicija ostaje važna. Možda je naša vjerodostojnost u odnosima s njima i ono što vide na terenu bilo to što ih je motiviralo da napišu to izvješće. Želimo da shvate želju libijskog naroda da promijeni ovu stvarnost i da izađemo iz ove krize. Ova promjena započinje ratom protiv terorizma, raspuštanjem milicija i završetkom faze skrivenog autoriteta koji je ljude lišio svih prava.

Mislite da se to događa samo zbog nedavno pokrenute vojne operacije?

General Kalifa Haftar: Ne, rješenje mora biti političko i uz sudjelovanje svih Libijaca. Vojna operacija je usmjerena na očiglednu stvarnost koja se ne može promijeniti s drugim sredstvima. To uključuje prisustvo i širenje terorističkih vođa i aktivnosti njihovog regrutiranja kroz ćelije u Tripoliju, prisustvo i širenje milicija i njihovu kontrolu nad sredstvima koja pripadaju libijskom narodu, Centralnoj banci Libije, kao i njihovim metodama pljački, otmica, ucjena, povećanje aktivnosti kriminalnih grupa, organiziranih kriminalnih bandi koje prevoze ljude i krijumčare naftu i gorivo, pa čak i prisutnost politiziranih islamskih grupa koje sabotiraju politički život i uništavaju njegovu atmosferu ili čak usvajaju strane agende koje su u sukobu s interesima libijskog naroda.

S obzirom da govorite o vojnom putu i iako znam da je teško tražiti detalje o trenutnim vojnim operacijama, ali općenito, kako su stvari na frontama u Tripoliju?

Sjeverna Koreja upravo je preotela zemaljsku ulogu Mjeseca, bar ukoliko je suditi prema medijskoj histeriji diljem svijeta, nastaloj, kada su u nedjelju, 30. lipnja, poput munje izvijestili međunarodnu javnost o još jednom povijesnom koraku kojega je učinio američki predsjednik Donald Trump, zakoračivši iz tzv. demilitarizirane zone između dviju Koreja na teritorij one Sjeverne, skupa s njezinim čelnikom Kim Jong-unom, nakon čega se odmah i vratio natrag. Naime, taj me događaj, i njegova medijska popraćenost, snažno asocira na onaj - kud i kamo poznatiji, iz 1969. godine- kada je američki astronaut Neil Armstrong, kročivši na površinu Mjeseca u misiji Apollo 11, kazao onu čuvenu o "velikom koraku za čovječanstvo".

A kao što se niti tada u stvarnosti nije radilo ni o kakvom "velikom koraku" koji bi doveo do konkretnih, revolucionarnih pomaka koji bi u praksi utjecali na poboljšanje života ljudi, već ponajviše o trijumfu relativno uskih i zatvorenih krugova američke znanstvene zajednice, a još i više o političko-propagandnom činu usmjerenom prema podizanju morala američke javnosti u hladnoratovskoj "mrtvoj utrci" za "osvajanje" svemira s do tada premoćnim SSSR-om, tako se niti ovaj današnji Trumpov "veliki korak" za čovječanstvo ne može i ne smije shvatiti nikako drukčije osim u propagandne svrhe. Jer on je još miljama daleko od trenutka kada će iz sfere propagande zakoračiti u sferu real-politike, koja će donijeti konkretne i praktične plodove u ostvarenju interesa sviju strana kojih se kriza Korejskog poluotoka primarno i tiče.

A ti su interesi još uvijek, barem kada su u pitanju oni američko-sjevernokorejski, još uvijek dijametralno suprotni, kako po zadanim ciljevima koje bi dvije strane željele postići, tako i po metodologiji njihovog rješavanja. I dok je Washingtonu primaran cilj denuklearizacija Korejskog poluotoka (čitaj Sjeverne Koreje, jer ona Južna niti nema atomskog naoružanja), pri čemu on traži konkretne poteze Sjeverne Koreje u tom smijeru, nudeći zauzvrat "maglu" o "neslućenom gospodarskom razvoju te zemlje", Pjongjangu je to, prije svega, povlačenje američke vojske s Korejskog poluotoka.

Tu su onda još i zasebni (zajednički) interesi Pjongjanga i Seula o konačnom, službenom proglašenju mira između dviju, formalno još uvijek međusobno zaraćenih strana, ali, to se ne smije zaboraviti (a što mnogi vanjski igrači iz svojih geopolitičlkih ili geoekonomskih razloga ne žele), i njihovi interesi za ujedinjenje korejskog naroda u svoju jedinstvenu državu. Naravno, tu su još i više nego važni interesi Kine, kao ključnog strateškog partnera Sjeverne Koreje i td., i td.

Iako je prije samo četiri dana američki predsjednik Donald Trump rekao da će nametnuti dodatne carine Kini ako ne postigne trgovinski sporazum s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u Osaki, to se nije dogodilo. Naime, na summitu G20 u Japanu Trump i Xi Jinping nisu postigli nikakav konkretan dogovor, već su se složili kako će obnoviti pregovore. Trump je zauzvrat potvrdio kako neće biti uvođenja dodatnih sankcija Kini, "barem za sada", obzirom da obje strane nastavljaju s pregovorima te je potvrdio da će američke tvrtke nastaviti opskrbljivati kineskog diva Huawei.

Prema Trumpovim riječima, pregovori će se nastaviti "tamo gdje su stali", kada je došlo do njihova prekida u svibnju ove godine. Također je potvrdio kako će Kina povećati svoju kupovinu američkih poljoprivrednih proizvoda.

"Zastajemo s carinama, a oni će kupovati poljoprivredne proizvode", kazao je Trump i rekao kako mu je to obećao kineski predsjednik Xi Jinping, a SAD će zauzvrat odustati od uvođenja novih carinama na kineski uvoz.

No, izjave američkog predsjednika treba uzeti s rezervom, jer nijedan važniji kineski dnevni list, kao ni državna agencija Xinhua ne prenose ovaj dio "sporazuma" ili ustupak kineskog predsjednika Xi Jinpinga.

MIKE POMPEO KAO REMETILAČKI FAKTOR

U tom smislu je važno spomenuti sadržaj uvodnog članka kineskog partijskog lista Global Times o radu Mikea Pompea, kojeg Kinezi vide kao najgoru osobu u Trumpovoj administraciji.

"Sudeći prema ponašanju američkog državnog tajnika Mikea Pompea, pitamo se je li ga prožela manija "Hladnog rata"? On je posljednjih dana u više navrata agresivno govorio o ključnim osjetljivim pitanjima koja uključuju Kinu, Rusiju i Iran. U današnjoj globalnoj areni, njegova ekstremna politička pristranost i arogantna ideološka buka apsolutno su odvratni. On i ne liči na prvog američkog diplomata, već više izgleda kao glavni tužitelj", piše Global Times uoči summita u Osaki.

"Već neko vrijeme određeni američki političari obilaze planetu istim scenarijem kako bi oblatili Kinu, zapalili vatru i posijali nesuglasice. Takva ponašanja zaista su ispod svakog dostojanstva. Laž će ostati laž, čak i ako se ponovi tisuću puta. Gospodin Pompeo bi mogao uzeti pauzu", rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Lu Kang.

U japanskom gradu Osaki, gdje se održao summit skupine G20, ruski predsjednik Vladimir Putin je održao konferenciju za novinare koja je trajala nešto više od pola sata, na kojoj je posebnu pozornost posvetio održanom skupu.

Ruski predsjednik je sumirao summit G20 i dotaknuo se najvažnijih pitanja na međunarodnom i domaćem planu, iznio je neke detalje o susretu s Donaldom Trumpom, slučaju Skripal, budućnosti rusko-britanskih odnosa, antiruskim sankcijama, situaciji u Siriji i ne samo. Općenito, prema riječima predsjednika, nije bilo revolucionarnih rješenja, ali je G20, unatoč skepticizmu, potvrdio svoju relevantnost.

Gotovo odmah mu je postavljeno pitanje o Donaldu Trumpu, a Putin je rekao "kako je susret s američkim predsjednikom bio poslovan i pragmatičan, te da su se dotakli cijelog popisa pitanja od zajedničkog interesa".

Malo kasnije, još jedno pitanje o pregovorima s američkim predsjednikom. Putinov posljednji sastanak s Trumpom u Helsinkiju pretvorio se u novi paket antiruskih sankcija. "Hoće li ih biti i sada", pitali su novinari.

"To nije naš posao, već posao američke strane i kako graditi odnose s Rusijom. Mislim da postoji uzajamno razumijevanje da se moramo nekako izvući iz situacije koja se razvila, kao i sa svojim kolegama i partnerima iz Velike Britanije. Moramo to nekako ispraviti, moramo pronaći snagu da okrenemo stranicu i gledamo prema naprijed. Također i u odnosima sa Sjedinjenim Državama", rekao je Vladimir Putin.

Odmah su uslijedila dva pitanja o sudbini uhićenih ukrajinskih mornara, opet u vezi s Donaldom Trumpom, koji je na summitu G20 u Argentini otkazao pregovore s Vladimirom Putinom upravo u pozadini incidenta u Kerčkom tjesnacu.

Četiri su osobe poginule u napadu izraelskih vojnih zrakoplova na položaje sirijske vojske u Homsu i u predgrađu Damaska, objavili su danas sirijski državni mediji.

Sirijska televizija objavila je da su četiri civila, među kojima je i jedno dijete, poginuli u Sahnayi, južno od Damaska, u "cionističkom napadu". Prema državnoj agenciji SANA-i, u napadu je ranjena 21 osoba.

Glasnogovornik izraelske vojske nije htio komentirati ovu vijest.

Državna agencija SANA navodi kako je sirijska zračna obrana odgovorila na napad i pritom srušila nekoliko izraelskih raketa.

Zapadni mediji su hvalili nedavno održane proteste u Hongkongu. Njihovi naslovi isticali su da su protesti "uzdrmali" rukovodstvo u Pekingu. Protesti su organizovani sa ciljem da se izabrana vlada u Hongkongu spreči da usvoji zakon o ekstradiciji. Zakon bi dalje integrisao pravni sistem Hongkonga sa sistemom kopnene Kine (Mainland China), omogućavajući da osumnjičeni budu isporučeni kopnenoj Kini, Tajvanu ili Makaou kako bi se tamo suočili sa pravdom zbog zločina koji su počinjeni na bilo kom delu kineske teritorije.

Protesti protiv usvajanja zakona o ekstradiciji koriste se kao šire sredstvo suprotstavljanja kontinuiranoj reintegraciji Hongkonga sa Kinom, uz argument da se moraju poštovati uslovi "Jedna zemlja, dva sistema" koje su nametnuli Britanci nakon povratka Hongkonga pod kineski suverenitet 1997. godine.

Hongkong je jedna od teritorija koju je britanska imperija nasilno otela od Kine 1841. godine i od nje napravila koloniju kojom je upravljala skoro 150 godina, da bi je nevoljno predala Kini 1997. godine.

Uslovi "Jedna zemlja, dva sistema" koje su nametnuli Britanci značili su samo teoretski povratak Hongkonga Kini. U praksi, Hongkong je ostao trajna ispostava zapadnog uticaja unutar kineske teritorije. Ekonomska i vojna moć Zapada 1997. godine nije Pekingu ostavila drugi izbor osim da prihvati uslove.

Anglo-američki međunarodni poredak danas bledi, a Kina je sada druga najveća ekonomija na svetu, spremna da preuzme poziciju SAD kada dođe vreme. Sa svom svojom ekonomskom i vojnom moći koju poseduje, Kina je postepeno iskorenjivala ostatke britanskog kolonijalnog uticaja u Hongkongu - zakon o ekstradiciji je najnoviji primer ovog odvijajućeg procesa. Peking je povratio Hongkong putem ekonomskih i političkih sredstava. Projekti poput nedavno završene brze železničke pruge između Hongkonga i kontinentalne Kine i mosta Hongkong-Džuhaj-Makao su pomogli da se poveća broj ljudi iz kontinentalne Kine - radnika, posetilaca i preduzetnika - koji putuju u Hongkong, žive ili rade u njemu. Sa njima stižu i vrednosti, kultura i politika iz kontinentalne Kine.

Izabrana vlada u Hongkongu se sada sastoji od većine otvoreno propekinških stranaka i političara. One redovno i lako pobeđuju na izborima takozvane "pandemokratske" i stranke za "nezavisnost" Hongkonga. Upravo je ta legitimno izabrana, propekinška vlada Hongkonga nedavno predložila usvajanje zakona o ekstradiciji - što je činjenica koja se često zanemaruje u zapadnim medijima.

Prošlog tjedna smo informirali o novom pokušaju svrgavanja predsjednika Madura. Danas donosimo detalje. U videu, venecuelanski ministar otkriva komunikaciju između članova oporbe, koju su presreli infiltrirani vladini agenti. Ministar uvjerava da je državni udar osujećen i da su "teroristi" planirali ubiti Nicolasa Madura.

Prebačaj 140.000 sanduka municije, niz pokušaja "upada izraelskih, sjevernoameričkih i kolumbijskih specijalaca-terorista" kako bi "ubili predsjednika Nicolasa Madura i zauzeli predsjedničku palaču": bio je projekt, otkriva venecuelanska vlada. U jedno-satnom video prijenosu na javnoj televiziji 26. lipnja, Jorge Rodriguez, venecuelanski ministar komunikacija, objavio je navodne razgovore između protivnika koje su presreli vladini agenti.

Libijski general Khalifa Haftar je naredio svojim snagama da napadaju turske brodove i interese u sjevernoafričkoj državi, izjavio je njegov glasnogovornik u petak, optužujući Ankaru da u libijskom sukobu podupiru Haftarove protivnike, odnosno islamističke milicije iz Misrate, Sirte i Tripolija.

Ova je tvrdnja točna, jer Turska i Katar od prvog dana podupiru sve islamističke frakcije povezane s Muslimanskom bratstvom, čak i terorističke organizacije kao što je Ansar Al-Sharia ili bivša Libijska borbena islamska grupa Abdelhaqima Belhadja, bivšeg militanta Al-Qaide koji je osnovao i vodio islamističke militante u borbi protiv snaga Muammara Gaddafija.

"Zrakoplovnim snagama su izdana naređenja za napad na turske brodove u libijskim teritorijalnim vodama", rekao je general Ahmad Al-Mismari.

"Turske strateške lokacije, tvrtke i projekti koji pripadaju turskoj državi u Libiji smatraju se legitimnim ciljevima naših oružanih snaga", dodao je general Libijske narodne armije Ahmad Al-Mismari.

Također je izjavio kako će svaki zrakoplov koji dolazi iz Turske i pokuša sletjeti u glavnom gradu Tripoliju biti tretiran kao neprijateljski. Isto vrijedi i za turske brodove koji pristaju u libijske luke.

Glasnogovornik LNA je kazao kako će snage Haftara bez oklijevanja napasti bilo koju tursku vojnu nazočnost u Libiji.

Turska podržava islamističku libijsku vladu u Tripoliju. Militante koji podržavaju takozvanog premijera Fayeza Al-Sarraja je Turska snabdjela bespilotnim letjelicama i vojnim vozilima, dok su Haftarove snage dobile potporu Egipta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, tvrde diplomati.

Haftarova ofenziva na Tripoli je navodno "omela planove Ujedinjenih naroda za stabilizaciju Libije", iako je veći problem takozvana "međunarodno priznata vlada u Tripoliju", koja je islamističke militante pokušala primiriti tako da ih integrira u sigurnosne snage zemlje, što se pokazalo nemogućom misijom.

Nakon što je krajem prošlog tjedna ministar za komunikaciju i informiranje Venezuele Jorge Rodriguez u opširnom obraćanju javnosti iznio dokaze o još jednom pokušaju nasilnog svrgavanja vlade Nicolasa Madura i malverzacija u kojima prevratnici prisvajaju ogromna sredstva prikupljena donacijama i krađom vlasništva državne naftne kompanije PDVSA u Sjedinjenim Državama i Argentini, slobodno se može tvrditi da će Juan Guaidó, čak i ako ne uspije u svom naumu da kao predsjednik umaršira u palaču Miraflores, biti mlad i vrlo bogat čovjek. Jedina neugodnost koja bi mogla spriječiti razvoj ovog scenarija je njegovo uhićenje, što Caracas za sada izbjegava, obzirom da uličarski predsjednik nikome ne predstavlja opasnost.

Naime, Jorge Rodriguez je iznio dokaze o krađi sredstava državne tvrtke Citgo, podružnice Petróleos de Venezuela (PDVSA), kojom je oporba prisvojila oko 800 milijuna dolara. Ovaj novac je prisvojila krajnje desničarska profašistička stranka Voluntad Popular, čiji su članovi stvorili mrežu korupcije kojom formalno upravlja Juan Guaidó, koji se na trgu u istočnom Caracasu 23. siječnja sam proglasio za predsjednika Venezuele.

Informacije je objavio venezuelanski ministar za komunikaciju i informiranje Jorge Rodriguez u govoru iz dvorane Simón Bolivar u palači Miraflores se otkrivaju pojedinosti o zločinima koje su primanjem i prisvajanjem velikih iznosa novca počinili vođe stranke Voluntad Popular. Taj je novac prvobitno bio namijenjen za financiranje vojne intervencije iz Kolumbije u veljači, koja je trebala biti provedena uz izgovor za isporuku navodne "humanitarne pomoći" Venezueli.

"Modus operandi Guaidóa je ukrasti resurse bilo koje venezuelanske tvrtke u inozemstvu, što je činio i čini u suradnji s vladama Kolumbije, Sjedinjenih Država i Argentine", objasnio je Rodriguez.

Dodao je kako su Guaido i njegovi najbliži suradnici, svi iz stranke Voluntad Popular, nakon što su dobili resurse, stvorili fiktivne nevladine organizacije kako bi primili spomenuti novac, a zatim ga prebacili na osobne račune.

Jedna od glavnih tvrtki koja je ciljana ovom kriminalnom metodologijom je Citgo, podružnica PDVSA, koju su ilegalno prisvojile vlasti Sjedinjenih Država. Da bi to bilo moguće, kao fiktivnog predstavnika državnih institucija Venezuele su imenovali bjegunca od pravosuđa u svojoj zemlji Carlosa Vecchia, koji je nezakonito imenovan članom te organizacije. Carlos Vecchio predstavlja "izvršni odbor" tvrtke Citgo i "veleposlanik" je Venezuele u Sjedinjenim Državama. To je bio preduvjet da se prisvajanje i krađa državnih sredstava Venezuele prikaže kao "legalna transakcija između dvije vlade".