Više od jedne trećine žena na svijetu su žrtve fizičkog ili seksualnog nasilja. The World Health Organization (WHO) je izdala novo izvješće ovaj tjedan, u suradnji s London School of Hygiene & Tropical Medicine (LSHTM) i the South African Medical Research Council (SAMRC), u kojem ovaj problem nazivaju javnom zdravstvenom epidemijom. Dva dodatna izvješća su također izdana u The Lancet i Science.

Izvješće, koje je prvo sistematsko proučavanje globalnih podataka o zastupljenosti nasilja nad ženama od strane partnera i također nepartnera, pokazuje da 38% svih ubijenih žena su ubijene od strane njihovih partnera.

Kako BBC News izvještava, ovo istraživanje takođe otkriva da takav oblik nasilja doprinosi depresiji i drugim zdravstvenim problemima kod žena, kao što su slomljene kosti, ozljede, komplikacije pri trudnoći i razni oblici mentalnih bolesti.

„Ovo je svakodnevna stvarnost mnogo, mnogo žena.“ Charlotte Watts, stručnjakinja politike zdravstvenog osiguranja na London School of Hygiene & Tropical Medicine kaže za Reuters.

Nedavni slučajevi silovanja u Indiji i Južnoj Africi su pokazali način na koji se postupa sa ženama, rekla je Claudia Garcia-Moreno koja radi za WHO. 23-godišnja žena je brutalno grupno silovana u autobusu u New Delhiju prošlog prosinca. Nedugo zatim je umrla od zadobivenih ozljeda. Događaj je pokrenuo globalnu reakciju i neviđene proteste u Indiji tražeći bolju kontrolu seksualnih zločina.

„Ovakvi slučajevi povećavaju pažnju, što je važno, ali u isto vrijeme moramo zapamtiti da danas postoje stotine žena koje su svaki dan silovane na ulicama ili u njihovim domovima, ali to ne ulazi u naslovnice.“ rekla je Garcia-Moreno.

Watts ističe događaj ranije tog tjedna kada je slavnu kuharicu Nigellu Lawson zadavio njezin muž, Charles Saatchi. „Ne znamo detalje onoga što se tamo dogodilo, ali je to pokazalo da se to događa svim ženama - a ne samo siromašnim ili ženama u određenim državama. To je stvarno globalan problem.“ kaže Watts.

Glavni nalazi WHO izvješća uključuju takve obeshrabrujuće statistike poput:

• 42% žena koje su seksualno ili fizički zlostavljane od strane partnera su zadobile ozljede;
• žrtve takvog zlostavljanja imaju veću šansu da obole od depresije i da imaju probleme s alkoholom, pobačajima ili mogu dobiti spolno prenosivu bolest, kao što su HIV, sifilis, klamidija, gonoreja;
• žrtve ovakvog nasilja imaju veću šansu da rode djecu sa smanjenom težinom ili da prerano rode, a i da pokušaju samoubojstvo;
• povećane razine stresa uzrokovane takvim nasiljem su faktor u raznim drugim zdravstvenim problemima, uključujući kroničnu bol, dijabetes, srčane bolesti i gastrointestinalne poremećaje.

Autori traže nove smjernice diljem svijeta kako bi se spriječilo zlostavljanje i omogućila bolja zaštita žrtava, pozivajući na važnost obrazovanja zdravstvenih radnika da budu u mogućnosti prepoznati kada su žene u opasnosti od nasilja od strane svojih partnera i kako da reagiraju. Ove smjernice uključuju osiguranje da konzultacijske sobe budu potpuno privatne i povjerljive, da odgovarajući sistemi upućivanja budu u funkciji, i da žene koje su ugrožene od strane svojih partnera ne budu slane nazad kući.

„Zdravstveni sistem diljem svijeta može i mora učiniti više za žene koje pate od nasilja.“ kaže generalna direktorica WHO-a Margaret Chan.

Vatikan koji se još uvijek muči s posljedicama pedofilskog skandala u Katoličkoj crkvi otkrio je prošle godine dva slučaja posjedovanja dječje pornografije unutar vlastitih zidova, rekao je u subotu vatikanski glavni državni odvjetnik.

Gian Piero Milano, čija je službena titula promicatelj pravde, izvijestio je o slučajevima u izvješću od 50 stranica pročitanom vatikanskim dužnosnicima na svečanosti označavanja početka pravosudne godine ovoga grada-države.

Sve češći skandali

Katolička država u posljednjih 15 godina pogođena je skandalom svećeničkog seksualnog zlostavljanja djece. Papa Franjo obećao je nultu toleraciju za počinitelje, ali žrtve žele da učini više i pozove na odgovornost biskupe koji su navodno prikrivali zlostavljanje.

U svojem izvješću Milano je rekao da je vatikanska policija istraživala "dva osjetljiva, različitog stupnja ozbiljnosti, slučaja posjedovanja dječje pornografije" ljudi koji žive ili rade unutar Vatikana.

Optužen bivši nadbiskup

Državni odvjetnik nije ulazio u pojedinosti, ali je vatikanski glasnogovornik rekao da je jedan od njih Jozef Wesolowski, bivši nadbiskup koji je uhićen prošloga rujna u Vatikanu pod optužbom da je platio seks s djetetom dok je bio papski nuncij u Dominikanskoj Republici.

Vatikanski glasnogovornik nije rekao o kome se radi u drugom slučaju.

Uslijed sve veće islamofobije, muslimanima je sada već godinama sve teže pronaći posao u SAD-u i europskim zemljama poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Francuske. I ne samo to, izvještaj Europskog ureda za nadzor rasizma i ksenofobije, pod nazivom ”Muslimani u europskoj uniji: diskriminacija i islamofobija” iz 2006. godine, zaključuje:

• Bez obzira na etničku pripadnost i stav prema religiji, mnogi od europskih muslimana suočavaju se s diskriminacijom prilikom zaposlenja, obrazovanja i rješavanja stambenog pitanja.
• Diskriminacija muslimana se može pripisati islamofobnim stavovima, kao i rasističkim i ksenofobnim osjećajima, jer se ti elementi često isprepliću. Neprijateljstvo prema muslimanima se zato mora sagledati u općenitijem kontekstu ksenofobije i rasizma prema migrantima i manjinama.
• Očigledno je da muslimani doživljavaju islamofobne ispade, od verbalnih prijetnji do fizičkih napada, iako su podaci o incidentima s religijskim predznakom prikupljeni na ograničenom uzorku.
• Dostupni podaci o žrtvama diskriminacije pokazuju da su europski muslimani često neproporcionalno zastupljeniji u područjima sa siromašnijim stambenim uvjetima, da su njihova akademska dostignuća ispod prosjeka, te da je njihova stopa nezaposlenosti veća od prosječne. Muslimani često dobivaju niskokvalificirane poslove, a kao skupina su zastupljeniji od ostalih u slabo plaćenim sektorima ekonomije.
• Mnogi europski muslimani, naročito mladi, suočavaju se s preprekama u društvenom napredovanju. To može pobuditi osjećaje beznađa i društvenog izopćenja.
• Rasizam, diskriminacija i društvena marginalizacija su ozbiljne prijetnje integraciji u društvo i koheziji u zajednicama.

Sad kad je anti-islamsko raspoloženje naraslo za 110% u Francuskoj, i "anti-islamske" demonstracije održane u nekoliko zemalja, svi su izgledi da će se ionako loša pozicija u kojoj su muslimani već bili prije pariškog napada (Charlie Hebdo, op. prev) još više pogoršati. Ne treba ni reći da to nije u redu, uzimajući u obzir da većina muslimana nije imala nikakve veze s nedavnim napadom u Parizu, kao što nisu imali ništa s napadima 11. rujna 2001. u SAD-u. Pa ipak, muslimani su postali prava meta za mržnju i to značajno utječe na njihov svakodnevni život.

Fotografija umiruće žene koja puže po podu bolnice dok joj osoblje ne želi pomoći šokirala je prošle godine Britance. Bolnica je tek sada priznala zanemarivanje i ispričala se obitelji.

Margaret Lamberty (45), rastavljena majka četvero djece i baka osmero unučadi, imala je jake bolove u trbuhu pa ju je obitelj 27. travnja prošle godine odvezla u bolnicu Royal Stoke University Hospital u gradu Stoke-on-Trent.

Imala je bolove najvišeg stupnja, a u bolnici su joj tek nakon dva sata dali lijekove za ublažavanje boli. Njezina najstarija kći Laura (29) je devet sati nakon što je Margaret bila u bolnici stisnula gumb za pomoć jer joj je majka urlala od boli. Ni nakon 30 minuta nitko nije došao pa je sama otišla zatražiti lijekove. Rekli su joj da njezinoj majci ne mogu dati ništa osima paracetamola.

Umjesto da joj pomognu, sestre su stajale i smijale se

Žena je onda u agoniji ispuzala iz bolničke sobe i na koljenima molila osoblje da joj ublaže bol. Umjesto da joj pomognu, sestre su samo stajale sa strane i smijale se. Kći Laura bila je potpuno očajna jer majci nikako nije mogla pomoći. Prije nego je majku vratila u sobu odlučila ju je fotografirati kako bi kasnije imala dokaz da je Margaret strahovito patila, a nitko joj od osoblja nije htio pomoći.

Čim su došli u bolnicu, obitelj je liječnicima rekla da je Margaret imala ranije ugruške u krvi. No liječnici nisu pravovremeno napravili pretrage. Ugrušak su otkrili prekasno i nesretna je žena nakon tri dana u bolnici umrla.

Menadžer ogranka ruske Centralne banke u gradu Blagovešćensku na krajnjem istoku Rusije ubio je danas troje svojih kolega, nakon čega je izvršio samoubistvo.

Kako prenose ruski mediji, on je ovo uradio jer je ostao bez posla.

On je ušao u jednu od kancelarija i lovačkom puškom ubio svog šefa, a kasnije još dva radnika u drugoj sobi. Nakon toga se ubio.

On je, pre nego što je otpušten, radio kao zamenik šefa kancelarije Centralne banke u Blagovešćensku, koji se nalazi blizu ruske granice sa Kinom, prenose mediji.

Centralna banka Rusije potvrdila je danas pogibiju četvoro pomenutih ljudi i incident opisala kao "užasnu tragediju".

Istraga je u toku.

Francuska policija saslušala je jednog osmogodišnjaka zbog njegovih komentara u kojima daje podršku teroristima, priopćile su francuske vlasti.

Dječak iz Nice odbio je u svojoj školi sudjelovati u odavanju počasti minutom šutnje ubijenima u prostorijama lista Charlie Hebdo, prenosi AFP.

Udruženje protiv islamofobije u Francuskoj priopćilo je da su otac i sin duboko šokirani tretmanom u policiji i da je to rezultat kolektivne histerije koja je obuzela Francusku nakon 7. siječnja i napada na satirični list.

Također, njegov nastavnik je naveo da je dječak izrazio "solidarnost" s napadačima.

"U tom kontekstu, direktor škole je odlučio slučaj prijaviti policiji.", naveo je službenik zadužen za javnu sigurnost u toj regiji Francuske, Marcel Authier koji je dodao da protiv dječaka nije podnijeta nikakva tužba, prenosi AFP.

Authier je dodao da su dječak i njegov otac pozvani u policiju kako bi se pokušalo razjasniti kako osmogodišnje dijete može imati takve radikalne ideje.

"Očigledno je da dijete ne shvaća što je reklo.", kazao je Authier.

Dječakov odvjetnik je na Twitteru naveo da dječak nije znao što znači terorizam kada su ga u policiji upitali što to znači.

Sott.net započinje seriju komemorativnih članaka jer izgleda da se ljudi na našem planetu slabo sjećaju onoga za što su se zakleli "da nikad neće zaboraviti". Povijest se ponavlja, i to se događa upravo SADA, započinje pred našim očima. Razmotrite ove članke kao naše upozorenje čovječanstvu. Nadamo se da ćete nas čuti.

Alfred Hitchcock je bio umjetnik koji je razumio jezik filmskog izraza kao malo koji drugi. Znao je komunicirati na visceralnom, emotivnom nivou, slikom i zvukom, i to se dobro vidi u filmovima poput Psiha, Ptica ili Vrtoglavice, da spomenemo samo neke. Ali Hitchcock je napravio i jedan film za koji većina ljudi nikad nije ni čula. 1945. godine angažiran je za produkciju dokumentarnog filma koji bi iskoristio snimke napravljene od strane britanskih, američkih i ruskih vojnika/snimatelja prilikom oslobođenja koncentracijskih logora diljem Europe u sumrak Drugog svjetskog rata. Hitchcock je na kraju radio na filmu samo mjesec dana i to na vizualnoj prezentaciji, odbivši bilo kakvu novčanu nadoknadu. Nakon što je došlo do raznih zastoja, vlasnici studija stopirali su projekt, promjenili koncepciju i angažirali novog redatelja (Billyja Wildera). Rezultat je bila potpuno drukčija verzija koja je objavljena publici po nazivom Tvornice smrti (Death Mills).

26. siječnja ove godine televizijska kuća HBO prikazuje novi dokumentarac pod nazivom Pada noć (Night Will Fall) koji priča priču o originalnom filmu, dekadama zatočenom u arhivima, te njegovoj restauraciji. Kompanija FRONTLINE je 1985. prikazala restauriranu verziju filma pod nazivom Sjećanje na logore (Memory of the Camps). Možete je vidjeti dolje (ili posjetiti PBS's website).

Prvobitna namjena filma bila je da pokaže čovječanstvu užase nacističke Njemačke, ”da kao dokument služi našem kolektivnom pamćenju”. Drugim riječima, da nikad ne zaboravimo. Da nam prikaže krajnji užas koji je ”čovječanstvo” sposobno izvršiti, da nas obrazuje kako se takvo što ne bi više nikad ponovilo. ”Nikad više!” je ono što mi prvo padne na pamet kad razmišljam o Holokaustu, i to je dobra emocija, samo kad bismo svi mogli otvoriti oči i uši, mogli bismo vidjeti na koji način spriječiti takav užas u današnjem vremenu. Ali izgleda da ne možemo. Izgleda da smo na istom putu prema uništenju. Dogodit će se ponovo, i nećemo ni shvatiti što nam se dogodilo. Dobro, možda će nekolicina vidjeti, ali njihovi glasovi će biti bezvrijedni. Poput nekolicine onih koji su vidjeli što se sprema uoči Drugog svjetskog rata, ali su bili ismijani, ignorirani, hapšeni ili ubijeni.
Ali, trčim pred rudo. Prvo pogledajte film (na engleskom jeziku).

Građani Francuske,

Kako biste se osjećali kada bi:

Morali zadužiti se, u iznosu od 5 ili 10 godišnjih plaća, ukoliko želite imati svoj dom?

Morali uzeti skupo privatno zdravstveno osiguranje ukoliko želite ikakvu medicinsku njegu?

Svaka bolnica odbila pružiti čak i osnovno zbrinjavanje onima koji nemaju privatno medicinsko osiguranje?

Ostali bez ijednog programa socijalne podrške, bez osiguranja u slučaju nezaposlenosti, za vas, vašu obitelj i vašu djecu?

Morali raditi između 40 i 60 sati tjedno, sa samo jednim tjednom dozvoljenog godišnjeg odmora - i to tek nakon što ste u radnom odnosu godinu ili dvije?

Morali posuđivati novac, svake godine iznova, samo kako biste prehranili obitelj i zadržali krov nad glavom?

Morali se zadužiti za 100 000 eura kako biste platili fakultetsko obrazovanje svoga djeteta?

Vaša zaduženost na kreditnim karticama dosegla iznos koji niste u mogućnosti ikada otplatiti i bili prinuđeni raditi sve do svoje smrti?

Fakulteti bili sponzorirani od strane korporacija i obvezatni podučavati isključivo program predodređen od strane tih istih korporacija?

Cjelokupna infrastruktura i nacionalna dobra Francuske bila „privatizirana“ u korist nekolicine iz redova dobrostojeće elite, koja bi vam tada određivala što možete, a što ne možete činiti u svojoj vlastitoj zemlji, te vam naplaćivala korištenje nacionalnih resursa koji su trenutno društveno vlasništvo svih građana?

Nestanak dvadesetak djece u manje od dva mjeseca, koja su možda žrtve ritualnih žrtvovanja, suočava Obalu Bjelokosti s "novom vrstom zločina", rekla je u subotu u Abidjanu ministrica solidarnosti i djece i istaknula da je riječ o vrlo zabrinjavajućoj pojavi.

Obala Bjelokosti se mora suočiti s tim vrlo zabrinjavajućim otmicama djece, rekla je ministrica solidarnosti i djece Anne Desiree Ouloti na konferenciji za novinare.

U petak je policija te zemlje obznanila 21 slučaj otmice djece, od kojih je samo jedno dijete pronađeno živo.

Većina djece otete diljem zemlje od kojih troje u Abidjanu, pronađena su osakaćena, bez spolovila ili obezglavljena", rekao je u petak glavni policijski ravnatelj Brindou M'Bia.

Vlasti Obale Bjelokosti, suočene s tim teškim kršenjima prava djece, odlučile su pojačati mjere osiguranja djece.

"Osigurat ćemo prostore igre i omogućiti roditeljima organizirani nadzor", rekla je Ouloto.

Obala Bjelokosti nakon deset godina duge političko-vojne krize treba u listopadu organizirati odlučujuće predsjedničke izbore koji bi trebali donijeti mir u tu zemlju.

Novi snimak koji se pojavio na internetu šokirao je svetsku javnost, a na njemu je prikazan trenutak kada je muškarac, koji je bio u automobilu, upucan kada ga je zaustavila policija. Tokom ove akcije, tamnoputi vozač je sve vreme držao ruke podignute uvis.

Incident se dogodio 30. decembra u Bridžtaunu u Nju Džerziju ispred saobraćajnog znaka “stop”, tokom regularne kontrole. Situacija je postala ozbiljnija kada je jedan od policijaca upozorio svog partnera da je ugledao pištolj u “jaguaru” nesrećnog čoveka.

- Pokaži mi svoje ruke. Ne uzimaj ništa iz auta - dovikivao je policajac Brahem Dejs.

On je želeo da ukloni pištolj iz automobila, ali kad je suvozač Džeram Rajd izašao iz vozila, ispaljeno je nekoliko hitaca. Narednik Dejs i njegov partner su pod istragom zbog ovog krivičnog dela.

Ova pucnjava je izazvala nove proteste u Bridžtaunu, posle samo nekoliko meseci demonstracija u Fergusonu i Njujorka, zbog ubistva nenaoružanih crnaca od strane belih policajaca.