[Slijedi] Sažetak predavanja koje sam održala 19. veljače na sveučilištu u Dubrovniku, u organizaciji udruge DUSAB i društva psihologa Dubrovnik.

Pad mentalnih sposobnosti u starijoj dobi prihvaćen je u našoj kulturi kao tužna, ali normalna i neizbježna posljedica starenja. No, demencija zapravo nije niti normalna niti neizbježna, kao niti ostale ”civilizacijske bolesti”. Nova istraživanja potvrđuju da su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, staračka demencija i slični neurodegenerativni poremećaji uglavnom uzrokovani zapadnjačkim načinom prehrane i načinom života koji nije u skladu s ljudskom fiziologijom. Do prije stotinu godina ova stanja nisu ni postojala, ili su bila vrlo rijetka, a kod primitivnih naroda još su uvijek nepoznata. Postoji vrlo dobar razlog tome: u ”primitivnim” kulturama ljudi još uvijek jedu ono što je priroda čovjeku namijenila kao hranu, dok mi, u ”naprednoj” civilizaciji, to više ne činimo. Naša se moderna prehrana temelji na procesiranim namirnicama, prekomjernom unosu rafiniranih ugljikohidrata, prekomjernom unosu industrijskih ulja bogatih omegom-6, te niskom unosu antioksidanata i nutritivno bogatih namirnica. Sve to, uz nedostatak tjelesne aktivnosti i pogrešno izbjegavanje kolesterola i zasićenih masnoća, dovodi do povećane inzulinske rezistencije, poremećenog metabolizma glukoze, glikacije i oksidativnog stresa u mozgu, što u konačnici rezultira padom kognitivnih sposobnosti.

Premda postoji genetska predispozicija za razvoj bolesti, prema novijim saznanjima veliku ulogu igra epigenetika - odnosno kako prehrana i način života utječu na izražavanje gena. Najveći faktor rizika što se tiče prehrane je hiperinzulinemija - povišena razina inzulina u krvi zbog prehrane bogate brzim ugljikohidratima. Neki stručnjaci smatraju da je povezanost između poremećenog metabolizma glukoze, inzulinske signalizacije i Alzheimerove bolesti toliko jaka, da je nazivaju dijabetesom tip 3. Zapravo, dijabetes tip 2 predstavlja dodatni rizik za razvoj ove bolesti, pogotovo kod dijabetičara koji koriste inzulin. Smatra se da je inzulin ključni faktor, odnosno da je temeljni uzrok oba poremećaja prehrana bogata ugljikohidratima, radi čega dolazi do prekomjernog izlaganja stanica inzulinu i inzulinske rezistencije, što ubrzava stanično oštećenje neurona.

U nastavku je transkript donjeg videa, koji također možete vidjeti i na samom videu u obliku subtitlova.

Svi znamo da zasićene masti nisu zdrave i da nas ubijaju. Vlasti to govore, stručnjaci to govore, i zdravstveni djelatnici to govore. No, je li to stvarno tako? Pogledajmo iza znanosti koja podržava tu tvrdnju.

Hipotezu da zasićene masti nisu zdrave prvi put je 1955. godine razvio istraživač Ancel Keys. U svojoj slavnoj, ili bolje rečeno zloglasnoj Studiji u sedam zemalja, pokazao je da zemlje s najvišom količinom zasićenih masti u svojoj prehrani pokazuju najvišu stopu kardiovaskularnih bolesti.

Međutim, da kod ove studije postoji problem, ukazala su dva druga istraživača, Yerushalmy i Hilleboe, dvije godine kasnije. Keys je odabrao samo sedam zemalja od njih ukupno 22 za koje su podaci bili dostupni. Da je koristio sve podatke, njegova bi teorija izgledala puno slabije, a njegovu studiju vjerojatno nikad ne bi objavili.

Kolera se iz Iraka širi prema Siriji, Bahrainu i Kuvajtu, a postoji rizik da preraste u epidemiju te regije, priopćilo je čelništvo Unicefa u Iraku, javlja Euronews.

Rizik je tim veći što milijuni hodočasnika iz okolnih zemalja tradicionalno namjeravaju posjetiti ovu zemlju, kaže Unesco predstavnik u Iraku, i upozorava da bi to moglo pogoršati situaciju i proširiti zarazu. Bolest koja može uzrokovati i smrt u samo nekoliko sati, uslijed dehidracije i otkazivanja bubrega, otkrivena je u toj zemlji u rujnu, a samo od tada je njome zaraženo preko 2200 ljudi. Umrlo ih je šest.

Unicef sada surađuje s tamošnjim dužnosnicima i vjerskim predstavnicima, kako bi proširili informacije o tome kako se boriti protiv zaraze i širenja kolere.

Širenju zaraze doprinijela je i nestašica vode, kao i borba s džihadistima Islamske države koji kontroliraju velike dijelove teritorija na sjeveru i zapadu zemlje.

Postoji jedan važan faktor koji čini Sjedinjene Države veoma unosnim tržištem za Veliku farmaciju - napuhane cijene lijekova. Velika farmacija samo u SAD-u oprihoduje više od 250 milijardi dolara godišnje u prodaji lijekova na recept. Ovo nije samo zbog broja ljudi u američkoj populaciji koji uzimaju lijekove na recept za neko od svojih oboljenja ili stanja. Ono što čini SAD jednim od najunosnijih tržišta za Veliku farmaciju je to što farmaceutske kompanije naplaćuju i do 10 puta više za lijekove kada se usporedi s drugim razvijenim zemljama.

U Kolumbiji je zabilježen slučaj raka izazvanog neljudskim stanicama, javlja LiveScience. Kod muškarca se razvio rak pluća nakon što je tumor počeo rasti na trakavici u njegovom tijelu.

"Mi smo bili začuđeni otkrićem ove nove vrste bolesti - trakavica koja je rasla u osobi je u suštini dobila rak, koji se proširio na pacijenta i izazvao tumore," rekao je liječnik Atis Muehlenbachs iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti koji je sudjelovao u istraživanju neobičnog slučaja.

Znanstvenici ističu da je riječ o prvom poznatom slučaju u kojem se tumor razvio iz zloćudnih stanica parazita u ljudskom tijelu. Muškarac je imao HIV, koji slabi imunitetni sustav, što je vjerojatno imalo ulogu u preuzimanju tumora. Pacijent je umro samo 72 sata nakon što je otkriveno da je rak izazvao parazit iz porodice trakavica Hymenolepis nana. Riječ je o najuobičajenijem parazitu koji u svakom vremenskom razdoblju zahvaća oko 75 milijuna ljudi.

Tinejdžerka u američkoj saveznoj državi Oregon zaražena je bubonskom kugom, javlja Reuters.

Zdravstvene službe vjeruju da je zaražena ugrizom muhe ranije ovog mjeseca tijekom lova. Zadržana je na intenzivnom liječenju u bolnici u gradu Bend u središnjem Oregonu. Zasad nije zabilježen niti jedan drugi slučaj kuge.

Kuga itekako prisutna

"Mnogi misle da je kuga prošlost, ali je još uvijek itekako prisutna, posebice među divljim životinjama", rekao je Emilio DeBess, veterinar u oregonskom zavodu za javno zdravstvo. "Na svu sreću, kuga je poprilično rijetka bolest, ali stanovništvo mora poduzeti potrebne mjere kako bi tako i ostalo", dodao je DeBess.

Vest da su crveno meso i prerađevine i zvanično uzročnici raka odjeknula je podjednako i na siromašnom jugu Srbije, gde se ova namirnica kupuje i na sto grama, ali i u Evropi koja ga konzumira češće i više nego mi, pa i u Americi gde je dobar obrok nezamisliv bez krvavog bifteka ili odreska sa roštilja.

I pored ustaljenog mišljenja da je Srbija zemlja mesa, čvaraka i slanine, statistika pokazuje drugačije činjenice. Pre se može reći da sa prosečnih 60 evra mesečnog budžeta za hranu i piće, po članu domaćinstva, imamo izbalansiranu ishranu, nego da je obilata mesom. Pritisnuti lošom ekonomskom situacijom građani Srbije jedu sve manje mesa i sve više zaostaju za potrošnjom država Evropske unije. Kako za „Politiku” kaže analitičar Vojislav Stanković, kod nas se godišnje potroši 38,6 kilograma mesa po stanovniku, a u EU je to dvostruko više - 77 kilograma. Svinjetina je dominantna i kod nas i u Evropi, s tim što se kod nas pojede 17, a tamo čak 37 kilograma po stanovniku godišnje.

Eto razloga za ovoliku zabrinutost iako veza između mesnih prerađevina i nekih vrsta raka nije novost. Međutim, sada kada je to potvrdila i Svetska zdravstvena organizacija mnogi su se zapitali šta dalje. Koliko mesa je razumno jesti? Čime zameniti prerađevine? Ovo su pitanja koja se logično postavljaju, jer je istraživanje uglavnom senzacionalistički predstavljeno, bez odgovora i preciznih smernica stručnjaka SZO. Sendvič sa slaninom ne može biti štetan koliko cigarete, alkohol, arsen i azbest, a prema najnovijem izveštaju svrstani su u istu kategoriju - A1, najopasnijih kancerogena, što mnogi smatraju preteranom tvrdnjom. Britanski centar za istraživanje raka otišao je korak dalje objavivši da je rizik od svih vrsta raka koje izaziva pušenje 19 odsto, dok je veza između konzumiranja mesnih prerađevina i raka debelog creva potvrđena u 21 odsto slučajeva.

Kada bi se meso i prerađevine potpuno izbacile iz ishrane u Britaniji bi godišnje bilo 8.800 slučajeva raka debelog creva manje, zaključuju istraživači.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je potrošnju crvenog mesa kao "vjerojatno kancerogenu za ljude, na temelju ograničenih dokaza da konzumacija crvenog mesa uzrokuje rak kod ljudi" te proglasila procesirano meso kao "kancerogeno za ljude, na temelju dovoljno dokaza da konzumacija procesiranog mesa uzrokuje rak debelog crijeva."

Stručnjaci su zaključili da svakih 50 grama mesnih prerađevina dnevno povećava rizik od raka debelog crijeva za 18%.
Prvo treba znati da kad se kaže da je nešto znanstveno dokazano, to uopće ne mora biti tako. Nažalost.

Pitanja koja treba postaviti su: tko stoji iza studije, tko plaća njezino provođenje, koji rezultati se očekuju i zašto, koje metode i analize su korištene, kako su rezultati protumačeni itd.

Studije redovno pokazuju da je ovisnost o šećeru teža od ovisnosti o kokainu. Ali nije samo visok nivo šećera problem kod slatkiša koje jedemo svaki dan. Postoje i druge, mnogo, mnogo gore stvari koje se nalaze u njima. Ukoliko ste teški ovisnik o slatkišima i ne želite da vam istina o tome kako se prave pokvari užitak - ne čitajte dalje.

Ukoliko ste ipak od onih koji žele da znaju istinu, ma kako nekad ružna znala biti... pročitajte kojih se to 10 sastojaka nalazi u većini omiljenih slatkiša:

1. HFCS (high fructose corn syrup)

HFCS je takođe poznat i kao slatki crack, a gotovo je neizbježni sastojak svakog slatkiša kojeg možete zamisliti. Danas se koristi umjesto šećerne repe i šećerne trske (saharoza), jer je jeftiniji za proizvodnju. Sadrži otprilike jednak broj kalorija kao i šećer, ali ga ljudsko tijelo ne procesuira dovoljno dobro, što dovodi do gojaznosti.

Usko je povezan s gojaznosti, bolesti srca, dijabetesom i problemima s jetrom. Plus, pravi se od genetski modificiranog kukuruza (GMO).

Dr Dvajt Landel je napravio veliku pometnju kada je naveo da ne treba lečiti srčane bolesti statinima - lekovima za snižavanje holesterola.

On je iskusni kardiohirurg koji se penzionisao u bolnici u Arizoni. Dr Landel je nedavno dao sledeću izjavu:

"Mi, lekari, sa svim našim obrazovanjem i autoritetom, često razvijamo jak ego, koji nam otežava da priznamo da nismo u pravu. Međutim, ja priznajem da nisam bio u pravu. Kao kardiohirurg sa dvadesetpetogodišnjim iskustvom i sa preko 5.000 operacija na otvorenom srcu, osećam da moram da ispravim stvar i jednu naučnu činjenicu.

Dugo godina sam radio sa istaknutim lekarima, pri čemu smo često razmenjivali mišljenja. Stalno smo čitali novu naučnu literaturu, išli na obrazovne seminare i došli do zaključka da srčane bolesti nastaju usled povišenog nivoa holesterola u krvi.

Jedina terapija za ovakve bolesti je bila ona koja snižava holesterol uz ishranu koja ograničava unos masti. Sve što je govorilo protivno ovom razmišljanju se smatralo glupošću i nesavesnim lečenjem.

Ja sada moram da kažem da takva terapija nema naučnu ni moralnu osnovu", istakao je on.