
© AFP 2016/ VASILY MAXIMOV
Svi ratovi u 20. i početkom 21. veka vođeni su za energetske resurse, te ni sirijski konflikt nije izuzetak.
Najintenzivnije borbe se vode za transportne puteve nafte i gasa za evropske potrošače.Energetska politika sirijskih vlasti ne odgovara nacionalnim interesima mnogih regionalnih država — Turske, Izraela, Katara, Saudijske Arabije i sve one aktivno pokušavaju da svrgnu režim Bašara el Asada.
Sve je počelo sada već davne 2009. godine, kada je
Asad odbio da sa Katarom potpiše ugovor o izgradnji gasovoda koji bi preko Saudijske Arabije, Jordana, Sirije i Turske transportovao gas za Evropu. Čim je Katar predložio Asadu izgradnju svog gasovoda, Iran, stari i jedini saveznik šiitske Sirije, svoj predlog izložio je zvaničnom Damasku. Planirano je da iranski gasovod, vrednosti deset milijardi dolara, povezuje luku Asaluju u Persijskom zalivu do Damaska u Siriji preko teritorije Iraka do Libana.
Sporazum su 2012. godine potpisali Iran i Sirija u trenutku razbuktavanja građanskog rata u zemlji, pa je prošao neprimetno. Naredne 2013. godine okvirni sporazum o učešću u projektu potpisao je i Irak. Realizacijom projekta koji vodi konzorcijum u sastavu „Total“ (Francuska) — 40 odsto, „Petronas“ (Malezija) — 30 odsto, „Gasprom“ — 30 odsto,
učvrstila bi se ekonomska prevlast šiitske osovine Iran—Irak—Sirija—Liban.
Komentar: Nakon velike krize sa nekretninama, u Americi je na pomolu nova velika kriza sa auto kreditima: U.S. economic recovery? The one trillion dollar consumer auto loan bubble is beginning to burst
General Motors otpušta 2.000 radnika