Najbolje od Weba:


Stock Down

Najbolje od Weba: Kako je bankrotirao General Motors?

general motors
© ReutersSedište General Motorsa u Detroitu
Prošlo je oko sedam godina od kada je General Motors (GM), nekadašnja najprodavanija svetska auto kompanija preko 80 uzastopnih godina, bankrotirala. U tih sedam godina, GM se oporavio u velikoj meri, iako je morao da prepusti Toyoti i Volkswagenu da se bore za titulu najprodavanijeg giganta. Ali glavni ljudi kompanije svakako ne očajavaju, posebno kada zna da GM godišnje i dalje prodaje oko deset miliona vozila i pritom ostvaruje godišnji profit oko šest milijardi dolara. Međutim, mnogima je bankrot još uvek u mislima do te mere da je GM odavno prekršten u "Government Motors". Kako je tako veliki div uspeo da sebe dovede u poziciju da traži finansijsku pomoć države? Jednostavan i očekivan odgovor je - "pravili su vozila koje kupci nisu želeli", ali vas podsećamo da u vreme bankrota GM je i dalje bio najprodavanija automobilska kompanija na svetu - što znači da je ipak imao proizvode koje su kupci želeli. Potrebno je da se vratimo kroz istoriju i da uvidimo koliko su i druge karakteristike igrale ulogu u bankrotu i koliko je situacija sa samim proizvodima drugačija od one koju ljubitelji automobila vide kao istinu.

Komentar: Nakon velike krize sa nekretninama, u Americi je na pomolu nova velika kriza sa auto kreditima: U.S. economic recovery? The one trillion dollar consumer auto loan bubble is beginning to burst

General Motors otpušta 2.000 radnika


War Whore

Najbolje od Weba: Kako je međunarodna zajednica obmanjivala i zavađala u BiH?

bosna i hercegovina
Ko je više kriv za sadašnje loše odnose u BiH - domaći ili „međunarodni“ akteri? Svake godine povodom obeležavanja Dejtonskog sporazuma ističe se da Bošnjaci, Srbi i Hrvati ni posle toliko godina nemaju zajedničku viziju BiH, da entiteti ne sarađuju, da su Bošnjaci i Hrvati u FBiH kao „rogovi u vreći“, da je RS separatistička, da međunacionalna mržnja ne jenjava. I naposletku, i više uzgred, spominje se kako ni „međunarodna zajednica“ ne uspeva da nađe ključ rešenje za BiH.

„Međunarodna zajednica“, međutim, i nije adresa za rešenje problema, nego najveći deo problema. Još od samog početka krize u SFRJ, SAD i druge zapadne sile su zauzele svaka svoju stranu u BiH, ali i manipulisale svakom od njih da bi proširili svoj uticaj. Relativno najbolje su u tom pogledu prošli Srbi jer su imali podršku jedino svoje, iscrpljene i međunarodno stigmatizovane matice, a ponekad su se uzdali samo ,,u se i u svoje kljuse“. Rat u BiH morao je da traje sve dok SAD, sistematskim miniranjem evropskih mirovnih inicijativa, nisu iznudile da NATO bombarduje srpske položaje u Bosni i tako se prikaže kao trajno neophodan za održanje mira u Evropi.


Komentar:


Bullseye

Najbolje od Weba: Kina pobedila Zapad u borbi za Afriku

Afrika
© AFP 2016/ STEFAN HEUNIS
U poslednjih 15 godina Kina jača svoj uticaj na Crnom kontinentu. Peking je danas najveći trgovinski partner Afrike, a direktne kineske investicije i kreditiranje u afričke zemlje rapidno rastu.


Komentar: Prema časopisu The Economist, Kina je najveći trgovinski partner afričkog kontinenta, nije začuđujuće da SAD želi zaustaviti utjecaj Kine na tom kontinentu.


Korist je obostranaKinezima su važni afrički resursi, a kineske investicije su dovele do ekonomskog rasta i smanjenja siromaštva na najgladnijem kontinentu.


Komentar: Za razliku od postupaka Kine, Zapad je Africi donio i donosi patnju i kaos: Povijest NATO-ovog rata protiv Afrike


Interesovanje Pekinga za Afriku objašnjava se sve većim geopolitičkim i geoekonomskim značajem ovog regiona u svetu. Afrika je dugo smatrana „beznadežnim kontinentom“, ali je gotovo neopaženo postala „kontinent budućnosti“, koji beleži ubrzani ekonomski i društveni rast, navode eksperti.

Kao i krajem 19. veka, velike sile i danas vode bitku za „crnu Afriku“ — Amerika, Kina, Indija i posustale evropske države bore se za resurse.

Magnify

Najbolje od Weba: "Mekana moć" i industrija ljudskih prava, 1. dio

Intervencije
Ljudska prava na Zapadu: podnosi li ovaj izraz doista težinu retorike u koju je umotan? Površno gledano, kulturalni narativ doima se prilično nevinim: filantropi miljarderi, političari i transnacionalne korporacije, uz pomoć cijele vojske zaposlenika i volontera - svi oni surađuju u ime društvene pravde; stvaraju bolji, ljepši i transparentniji svijet.

Na papiru ova priča djeluje sasvim u redu. Na koncu, 20. stoljeće svjedoči nizu neuspjeha raznih vlada da ublaže ili čak zaustave neke od najužasnijih genocida i zločina protiv čovječanstva. Danas su vrata širom otvorena brojnim dobrotvornim i “ljudskopravaškim” organizacijama koje bi, navodno, trebale igrati veću ulogu u balansiranju međunarodnih odnosa. Međutim, ako se malo bolje zagledamo u detalje priče, pred očima nam se počinje ocrtavati jedna krajnje nemila dimenzija geopolitike 21. stoljeća. Premda se brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava još uvijek oglašavaju kao “neutralne” i “politički nepristrane”, to u zbilji ne odgovara istini. Kako rezerviranost prema njihovoj djelatnosti u javnosti doseže vrhunac, opasnost se sve jasnije ocrtava: ako se ozbiljno ne iznese na vidjelo sukobe interesa koje one kriju, slijedi pad vjerodostojnosti cjelokupnog sektora nevladinih organizacija (dalje: NVO) na međunarodnoj razini

Jedna mučna dimenzija analize ove borbe za “upravljanje percepcijom” svakako je činjenica da osoblje NVOa čine uglavnom dobri, vrijedni i visoko obrazovani pojedinci, od kojih mnogi prilaze svom poslu iz čistog altruizma i u najboljoj namjeri. Najveći broj njih ostaje blaženo nesvjestan izvora financiranja kao i što ti financijski konci znače kad ih netko počne povlačiti u kontekstu stava danog NVO prema geopolitičkim pitanjima i ratnim sukobima. Nedvojbeno je točno da su kampanje NVOa pomogle osloboditi nepravedno zatočene pojedince ili omogućile pravedan postupak i pravdu osiromašenima. Također je točno i to da su brojne ovakve organizacije pridonijele podizanju svijesti o važim društvenim i ekološkim problemima.

Bad Guys

Najbolje od Weba: Zastupnik u Hrvatskom saboru: NATO kao Hitlerova Njemačka

Ivan Pernar
© Ivan Pernar
Hvala vam što ne cenzurišete istinu i što dozvoljavate da ljudi koji drugačije misle iskažu svoje stavove i mišljenje. U hrvatskim medijima nije dozvoljeno da se uopšte govori o ovoj temi, kaže u intervjuu za Sputnjik Ivan Pernar, poslanik „Živog zida“, čiji je govor sa oštrim kritikama SAD i NATO-a zapalio internet.

Da li su stavovi koje ste zauzeli govoreći u Saboru samo stavovi Vaše partije, odnosno u kojoj meri je Vaš govor zapravo odraz mišljenja građana Hrvatske?

— U Briselu trenutno vlada nervoza jer postoje ljudi koji su doveli u pitanje tu farsu i njihove bajke o boljem životu u Evropskoj uniji, tobožnjem miru i stabilnosti koje NATO garantuje, a u suštini NATO garantuje sve suprotno od onoga za šta se deklarativno zalaže. Umesto nacionalne slobode i suvereniteta zemalja, on ih krši i gazi, umesto za demokratiju, gde narod vlada izborom svojih predstavnika, NATO se zalaže za obaranje legitimnih vlada bombardovanjem. To je opasnost za ceo svet, kao i Hitlerova Nemačka. Čini se da, kad ne bi bilo Rusije, niko tome ne bi mogao da stane na kraj, da bi američka vlada bilo koju zemlju na svetu, koja ne želi da služi njihovim interesima i ne pokori joj se, mogla da bombarduje, izloži razaranjima i smrti.

Komentar: Pogledajte također:


Bad Guys

Najbolje od Weba: Kako su demokratski stratezi poticali nasilje na predizbornim skupovima Donalda Trumpa

Trump Hillary
© AFP 2016/ Karen BLEIER
Demokratski aktivista koji je pomagao u kampanji Hilari Klinton na američkim predsedničkim izborima, podneo je danas ostavku, nakon što je objavljen snimak koji ukazuje da su on i drugi aktivisti angažovali ljude da izazivaju nasilje na predizbornim skupovima republikanskog kandidata Donalda Trampa.

Snimak je objavio konzervativni aktivista Džejms O’Kif, a na njemu se vidi kako Krimer i drugi koji su radili na promociji Klintonove, diskutuju o načinu na koji bi mogli da izazovu nasilje na skupovima republikanskog kandidata, prenosi Si-En-En.

O’Kif je na čelu organizacije „Prodžekt veritas ekšen“, koja je ranije optuživana da montira snimke kako bi iznela lažne optužbe protiv ljudi ili organizacija.

Komentar: Demokracija na djelu u SAD-u...


Attention

Najbolje od Weba: "Sloboda govora": Kako Zapad pokušava ušutkati ruske medije

RT logo
© Sputnik/ Evgeny Biyatov
Na Zapadu se redovno vrši pritisak na ruske medije i njihove zaposlene: novinarima iz Rusije vrlo često odbijaju akreditacije ili ih ne puštaju preko granice.

Donosimo najistaknutije slučajeve kršenja slobode govora u odnosu na RT i Sputnjik.

Blokiranje računa RT u Velikoj Britaniji

Dana 17. oktobra 2016. u Velikoj Britaniji zatvoreni su svi računi televizije RT. Banka „Netvest“ saopštila je da ta odluka nije predmet revizije. Ministarstvo spoljnih poslova Rusije i Državna duma već su najavili da će od Londona zahtevati da objasni situaciju.

„Informacione pretnje“ Evropskoj uniji

U oktobru 2016. godine, Odbor za spoljne poslove Evropskog parlamenta stavio je Sputnjik i RT na spisak informacionih pretnji Evropskoj uniji. U odgovarajućem nacrtu rezolucije izražava se ozbiljna zabrinutost zbog širenja aktivnosti za proširenje „ruskog uticaja i hegemonije“. Ovaj dokument sadrži niz činjeničnih grešaka, kao na primer da se novinska agencija RIA Novosti naziva televizijom.

Komentar: Očito je da Zapad vidi ruske medije kao prijetnju propagandi koju šire.


Bizarro Earth

Najbolje od Weba: Povratak Monike Lewinsky i predsjednički izbori u SAD-u

Levinski 1999.
© AP Photo/ /Soile Kallio
Afere koje izlaze na površinu i čiji je glavni akter muž Hilari Klinton umnogome su strašnije od nekadašnje „afere Levinski“, zbog koje Bil Klinton umalo nije opozvan.

Kako američka predsednička kampanja dolazi do finišu, tako sve više i poprima oblik jeftinog porno-trilera sa elementima pevanja i pucanja.

To što je medijska mašinerija Hilari Klinton iskopala seksističke pošalice Donalda Trampa, moglo bi joj se i te kako obiti o glavu. Jer supruga i saučesnica najvećeg bludnika među američkim predsednicima, poslednja je osoba svetu (ili njen tim, svejedno) koja bi bilo kome trebalo da drži moralne pridike zbog mizoginije.

Tačno je da se Tramp opaskama o ženama, u najmanju ruku, pokazao kao seljačina (seljak je zanimanje, profesija a seljačina — mentalni sklop), ali gadosti koje je republikanski kandidat izgovorio o „nežnijem polu“ podležu moralnoj, ali ne i krivičnoj odgovornosti.

Ono što je bivši suprug eventualne prve predsednice SAD radio pre svog predsedničkog mandata i za vreme njega podleže ne samo moralnoj, nego i krivičnoj odgovornosti.

Magnify

Najbolje od Weba: Borbe za energetske resurse na sirijskom ratištu

Rusija napadi Sirija
© AFP 2016/ VASILY MAXIMOV
Svi ratovi u 20. i početkom 21. veka vođeni su za energetske resurse, te ni sirijski konflikt nije izuzetak. Najintenzivnije borbe se vode za transportne puteve nafte i gasa za evropske potrošače.

Energetska politika sirijskih vlasti ne odgovara nacionalnim interesima mnogih regionalnih država — Turske, Izraela, Katara, Saudijske Arabije i sve one aktivno pokušavaju da svrgnu režim Bašara el Asada.


Komentar: I prvenstveno SAD-u.


Sve je počelo sada već davne 2009. godine, kada je Asad odbio da sa Katarom potpiše ugovor o izgradnji gasovoda koji bi preko Saudijske Arabije, Jordana, Sirije i Turske transportovao gas za Evropu. Čim je Katar predložio Asadu izgradnju svog gasovoda, Iran, stari i jedini saveznik šiitske Sirije, svoj predlog izložio je zvaničnom Damasku. Planirano je da iranski gasovod, vrednosti deset milijardi dolara, povezuje luku Asaluju u Persijskom zalivu do Damaska u Siriji preko teritorije Iraka do Libana. Sporazum su 2012. godine potpisali Iran i Sirija u trenutku razbuktavanja građanskog rata u zemlji, pa je prošao neprimetno. Naredne 2013. godine okvirni sporazum o učešću u projektu potpisao je i Irak. Realizacijom projekta koji vodi konzorcijum u sastavu „Total“ (Francuska) — 40 odsto, „Petronas“ (Malezija) — 30 odsto, „Gasprom“ — 30 odsto, učvrstila bi se ekonomska prevlast šiitske osovine Iran—Irak—Sirija—Liban.


Komentar: Daleko od toga da se radi o "građanskom ratu", ono što se događa u Siriji je destabilizacija te zemlje putem terorističkih organizacija koje podržavaju SAD i njihovi suradnici.


Magnify

Najbolje od Weba: Filip Kovačević: Ponovno dolaze Rusi

rigged us elections
Prije tačno 50 godina, kanadski režiser Norman Džuison je, pod nazivom “Rusi dolaze”, snimio film koji ismijava paranojičnu političku propagandu hladnoratovskog vremena o potencijalnoj ruskoj invaziji SAD-a. Radnja se odvija u malom američkom obalskom gradiću pored kojeg se, greškom kapetana, nasukala ruska podmornica. Baš kao i u sferi tadašnje visoke politike, čitav film protiče na ivici sukoba između Rusa i Amerikanaca. Međutim, na kraju, uz obrt koji objedinjuje univerzalne težnje i jednih i drugih, Amerikanci pomažu Rusima da se bezbjedno vrate na pučinu, a publika napušta kinosalu sa uvjerenjem da su ideološke podjele besmislen izgovor za ratno stanje između dvije supersile.

Ova poruka međusobnog uvažavanja i suštinskog mira je naišla na veliku podršku širom svijeta, pa je film bio jedan od najpopularnijih ne samo te 1966. nego i kasnijih godina, sa ukupnim pozitivnim rejtingom od 81 odsto, a bio je nominovan i za Oskara. To se nije dopalo onima kojima su geopolitička zaoštravanja, nasilna sukobljavanja i ratovi izvori zarade, uticaja i moći pa je Džuisonu, kao kanadskom državljaninu, bilo onemogućeno da se vrati u SAD poslije posjete SSSR-u, a po holivudskim kuloarima se širio glas da je agent Kremlja. U filmu nije predstavio Ruse onako kako su zahtijevali interesi hegemonističke spoljno-političke agende, kao hladne, surove, plitkoumne, civilizacijski zaostale i primitivne.