Možete li zamisliti kada bi ministar vanjskih poslova neke iole ozbiljnije države na “istoku” ili “jugu” planete, članice UN-a i svih pripadajućih organizacija planetarnog sistema, mrtav hladan zahtijevao da se ubije legalni predsjednik neke druge države, “ali “zapadne”, zajedno sa članovima njegove porodice. I to sve u skladu sa svojim ovlastima, pozicijom i politikom zemlje u kojoj je naručilac ubistva ministar ili čak premijer. A razlozi su pri tome sasvim pragmatični. To bi, recimo, pomoglo nekom njihovom strateškom partneru da se riješi nekih muka, ili bi se, eto, riješio neki energetski problem, možda malo raselilo nestašno stanovništvo ili tek onako, otvorio prostor da se dovede na vlast odgovarajući patuljak umjesto neposlušnog lidera koji ne igra po zapovjedima izvana.

Hipotetička varijanta u samom startu čini se potpuno nemogućom, da ne kažem idiotskom. Zašto? Pa jednostavno zato što bi ovakva ideja u startu bila označena klasičnim međunarodnim terorizmom sa svim konsekvencama koje slijede: Definicija zločina - presuda - udar svim oružjima protiv zločinca istorijskih razmjera. Tačka! Akcija se izvodi u ime planetarnog sistema i uređenja, međunarodne pravde, globalne odbrane ljudskih prava, eliminacije zla. Lamentiranja nad karakterom, motivima i eventualno psihološkim profilom nalogodavca “teroriste”, ministra ili čak predsjednika sa “istoka” ili “juga”, ostavljaju se književnosti ili medicini za kasnije, nekada, kada se nepojmljivi čin preseli u istoriju, ili u zaborav.

Ono što se ovako nevjerovatno zamišljeno ne može desiti na relaciji “primitivni” istok (jug) - “civilizirani” zapad, dešava se već decenijama u obrnutom smijeru. Evo i prema izvorima i dokumentima sa zapada. Prije neki dan WikiLeaks je pustio u promet više od hiljadu privatnih mailova Hillary Clinton koje je ona, kao državni sekretar SAD-a slala u periodu od 2009. do 2013. godine. Iz njih se sasvim precizno iščitavala poruka da treba “uništiti Siriju”, “dovesti u opasnost i ugroziti život Assada i njegove familije prijetnjom ili upotrebom sile...” Ovaj političko-siledžijski eufemizam o “ugrožavanju života upotrebom sile” u praktičnom funkcioniranju sistema kojem je dotična gospođa bila na čelu zove se - Assada i porodicu treba ubiti! Uostalom, sadžaj pomenutih mailova tako su preveli i britanski “Independent” koji je prvi objavio priču o ovim porukama, i još preciznije američki “The New Observer.”

Tko je više poravnat sa svojim putem duhovne evolucije?

• Osoba koja sjedi u lotus poziciji, duboko diše i u stanju je savršene mirnoće?

• Ili osoba koja je skvrčena i histerično plače?

Ako baziramo naš odgovor prema svemu što smo naučili iz 'new age' filozofija i većine duhovnih učenja koje se mogu pronaći, mislim da je pošteno reći da je to osoba koja meditira. Ona se doima mirnom, opuštenom i izdvojenom. Sad vas neću "šokirati" i reći da je upravo suprotno točno. No rekao bih da je takva slika o tome jednostavno samo to - slika.

Depresija, tjeskoba i umor su neizostavni dio procesa metamorfoze koja se odvija na planetu danas, te su jako značajni zbog svjetla kojim obasjavaju tranziciju iz starog svijeta u novi.

Kada rastući umor ili depresija postanu ozbiljni, te nam se dijagnosticira Epstein-Barr ili sindrom kroničnog umora ili hipotireoza ili nedostatak serotonina, tipično osjećamo olakšanje i uznemirenost. Uznemirenost: nešto je pogrešno sa mnom. Olakšanje: barem znam da ne umišljam stvari; sada kada imam dijagnozu mogu se izliječiti, a život se može vratiti u normalu. No, naravno, lijek za ova stanja je teško pronaći.

Prije nekoliko godina napisao sam članak o rastućem globalnom problemu trgovine ljudima i seksualnog roblja. Druga povezana kontinuirana sramotna praksa koja je također u porastu u svijetu je uzimanje ljudskih organa iz ratnih žrtava i prodavanje istih na crnom tržištu. Ova prezentacija će se fokusirati na ovaj žalostan zločin kojeg redovito vrše na svim trenutnim ratnim područjima i šire, te na to tko su ti profitirajući počinioci i države gdje se trguje organima.

S ratom u Siriji koji i dalje bjesni već petu godinu zaredom, doktor medicine sa sveučilišta u Damasku koji vodi novoformirani Odjel za medicinsku forenziku, dr. Hussein Nofal, procjenjuje da se tijekom rata dosad izvadilo organe iz najmanje 18 000 Sirijaca. Od izbijanja rata 2012. godine, 6,5 milijuna ljudi je raseljeno unutar Sirije i još 4,8 milijuna je postalo izbjeglicama koje su prisiljene bježati u susjedne zemlje poput Turske i Libanona ili je od toga 10% njih migriralo u Europu. S još 386 000 koje se smatra mrtvima, to je 11,7 milijuna ljudi u Siriji koji su nasilno izgubili svoje živote ili domove - zapanjujuće više od pola ukupnog predratnog stanovništva od 22 milijuna Sirijaca.

Sav ovaj tragični ljudski užas se događa samo zbog izrazito agresivne imperijalističke vanjske politike SAD-a i Izraela koja stvara put kaosa i razaranja diljem Bliskog istoka i sjevera Afrike dok potajno podupiru i koriste islamističke teroriste za svoje posredničke ratove kako bi nezakonito srušili suverene nacionalne vlade poput Assadove. Vladajuća elita koja stoji iza projekta Velikog Izraela koristi američko carstvo za proizvodnju nezakonitih ratova i posljedično najveće migracijske krize još od Drugog svjetskog rata kako bi namjerno i metodički destabilizirali svijet stvarajući ovakve strašne ljudske uvjete koji ubrzavaju formiranje jedne svjetske vlade.

Jako često se događa da tisuće Sirijaca, koji ne mogu naći posao dok su zarobljeni u neljudskim uvjetima u izbjegličkim kampovima susjednih država, iz očaja izabire prodati svoje organe kako bi podržali svoje obitelji. Parazitske kriminalne bande i krugovi međunarodne kabale oportunistički pokreću profitabilne predatorske operacije iskorištavajući “višak“ ratnih izbjeglica kroz organizirane zamršene mreže trgovine organima u državama poput Turske, Libanona, Jordana, Iraka i Egipta.

Prošloga mjeseca članovi Europskog parlamenta su dobrovoljno pristali napraviti test urina kako bi vidjeli je li glifosat - ubojica korova kojeg se povezuje s rakom - prisutan u njihovom organizmu. Četrdeset osam europarlamentaraca je sudjelovalo u testu, a rezultati su sada poznati.

Prema ELISA nalazima testa iz akreditiranog laboratorija za bioanalizu u Njemačkoj: "Svi sudionici su izlučili glifosat s urinom."

Eksperiment je predvodila Stranka zelenih u europarlamentu, koja želi zabranu kontroverznog herbicida u Europskoj uniji.

Grupa je o svom tzv. "#MEPee" testu u priopćenju za tisak zabilježila:

U prosjeku, europarlamentarci su imali 1,7 mikrograma po litri glifosata u svom urinu, 17 puta više od europske norme za vodu za piće (0,1 mcg/l). Ovo znači da je svatko koga smo testirali bio znatno iznad limita za čestice pesticida u vodi za piće.

Početkom prošlog tjedna, jedna zaposlenica Telegrama pokupila je svoju petogodišnju kći u vrtiću. Dok su nevezano razgovarale na putu do kuće, prepričala joj je kako je to popodne bila snalažljiva. Za užinu je dobila pola puter štangice, ali nije ostala gladna jer je nažicala još nekoliko zalogaja od klinaca iz grupe s nešto manjim apetitom. “Kako misliš, pola puter štangice?”, zvučalo je kao da mala fabulira. No, sljedeće jutro njezina teta u vrtiću, s vidnom nelagodom, potvrdila je priču.

Dan kasnije, poslije kolegija, počeli smo istraživati razinu kvalitete vrtićke prehrane. Kroz ekstenzivne razgovore sa zaposlenicima, istražili smo kako Grad Zagreb zataškava činjenicu da je u veljači smanjio vrtićima dotacije za 25 posto i pritom vrši pritisak na ravnatelje koji nisu uspjeli srezati dnevni budžet na dozvoljenih devet kuna po djetetu. Zbog ovog smanjenja, djeca dijele peciva, na jednu vrtićku grupu raspoređuje se šest naranči, u ćuftama je 60 posto kruha, a variva su, da bi bila gušća, puna brašna. Kako djeca kućama ne bi dolazila gladna, popodnevne užine dopunjavaju grickalicama i keksima, koje ionako u vrtiće redovito donose roditelji.

Prodaja "Železare Smederevo" kineskoj kompaniji "Hestil" donosi srpskoj strani jasnu korist: oslobađanje državnog budžeta od obaveze pokrivanja dugova tog gubitaša, obezbeđivanje posla za radnike, tehnološku modernizaciju i proširenje spektra i kvaliteta proizvoda. Iako je potražnja za proizvodima od čelika u padu, svetsko tržište prezasićeno, a cena te sirovine sve niža, stručnjaci iz Kine pozitivno ocenjuju kupovinu Železare kao potencijalno važno uporište za kineske interese na širem, evropskom tržištu.

Kineski gigant čelične industrije "Hestil" prošlog meseca otkupio je srpsku kompaniju za 46 miliona evra.

Rukovodstvo kineske kompanije očekuje da kupovina smederevske Železare, koja proizvodi oko 875.000 tona sirovina, poveća konkurentnost i ojača uticaj te kompanije na evropskom tržištu, javili su kineski mediji.

Dr. Lidija Gajski raskrinkala obmane!

U Hrvatskoj je cijepljenje djece protiv zaraznih bolesti zakonska obaveza i roditelji nemaju pravo na slobodu izbora, bar tako kaže hrvatski Zakon, a koji prema našem skromnom mišljenju, ali i prema mišljenju mnogih liječnika i stručnjaka, je van svake pameti jer riječ je o agresivnoj metodi ubrizgavanja nedovoljno testiranih kemikalija u potpuno zdravo dijete, a što može izazvati zaista veliki niz različitih komplikacija, uključujući i smrt djeteta.

Unatoč Zakonu sve više roditelja pod svaku cijenu ne želi cijepiti svoje dijete. Iako u hrvatskim medijima, poglavito nacionalnim, za razliku od drugih demokratskih zemalja u svijetu, riječ gotovo uvijek imaju isključivo pobornici cjepiva u utorak se na HRT-u dogodilo nešto čudesno. Naime, u emisiji Treća runda, na HRT 3 u večernjim satima razgovaralo se o cijepljenju, a u emisiji su se suočili fanatični zagovornik cijepljenja imunolog Vlatko Silibrčić, ali i dr. Lidija Gajski, članica Udruge za promicanje i prava pacijenata, ali i liječnica koja godinama, kao jedna od rijetkih u Hrvatskoj, istražuje utemeljenost masovnog cijepljenja i javno progovara o nesigurnosti i nedovoljnoj istraženosti cjepiva koja se ubrizgavaju hrvatskoj djeci. Iako ova emisija traje svega 30 minuta, to je bilo dovoljno da dr. Lidija Gajski gotovo pa raskrinka farmaceutski lobi, iako su potpuno neargumentirano, i imunolog Vlatko Silibrčić, ali i voditeljica Jelena Jindra pokušali omesti dr. Lidiju Gajski neargumentiranim ponavljanjem fraza bez ikakvih dokaza.

Tako se samo skriva ono što misliš da bi trebalo uraditi, ali ne smeš da kažeš, jer se iza toga krije smanjenje plata, socijalnih prava, otpuštanje, smanjenje penzija... Mere štednje su pogrešne, jer smanjuju tražnju. One ne mogu ništa drugo nego smanjiti rast. Očekivanje da će privreda rasti bez tražnje stanovništva ili države je iluzorno. Nikada nemojte verovati bajkama da će strani investitori spasiti vašu privredu! Oni mogu da pomognu, ali i da naštete. Uostalom, oni i dolaze sa jasnim i legitimnim interesom - da mnogo zarade.

Ove reči Jože Mencingera, prvog vicepremijera i ministra ekonomije Slovenije nakon proglašenja nezavisnosti, sigurno se neće svideti dosadašnjem i budućem premijeru Srbije Aleksandru Vučiću, koji je prošle sedmice izjavio da bi voleo da udvostruči subvencije kojima nastoji da privuče što više stranih investitora.

Te reči, međutim, nisu bile upućene Vučiću, jer ih je Mencinger izgovorio pre skoro 16 godina. NIN ih je objavio u rubrici "Izjave nedelje" u broju od 26. oktobra 2000, dakle samo tri sedmice posle 5. oktobra. U međuvremenu se u Srbiji mnogo toga promenilo, ali ne i stav Jože Mencingera, člana Evropske akademije nauka i umetnosti, o značaju i efektima stranih investicija.

Srpska javnost se još seća duela Mencinger - Vučić od pre dve godine, kada je Politika prenela delove Mencingerovog intervjua za Radio Slobodna Evropa pod naslovom "Uspori, Vučiću", na šta je premijer Srbije odgovorio autorskim tekstom "Ubrzaj, Srbijo"!

Na tvorca slovenačkog ekonomskog čuda i nekadašnjeg člana Saveta Centralne banke Slovenije često su se ljutili i u sedištu Evropske unije, zbog poređenja EU sa bivšom Jugoslavijom. Ni u Evropskoj centralnoj banci baš nije rado viđen gost, jer je ECB uporedio sa Narodnom bankom Jugoslavije, uz obrazloženje da je i ona počela da štampa novac - bez pokrića.

Mnogo bolje od kolega iz sveta, pa i ekonomskih nobelovaca, procenio je do kada će trajati ekonomska kriza. Dok su drugi licitirali datumima, Mencinger je pre nekoliko godina za NIN objasnio da će kriza trajati - dok se na nju ne naviknemo!

Dobar je poznavalac ekonomskih prilika u regionu, diplomirao je prava u Ljubljani, magistrirao ekonomiju u Beogradu, doktorirao u Pensilvaniji, bio rektor Univerziteta u Ljubljani, gostujući profesor Univerziteta u Pitsburgu, naučni saradnik Međunarodnog centra za ekonomska istraživanja u Torinu, direktor Ekonomskog instituta u Ljubljani, urednik mesečnika Privredna kretanja Jugoslavije, a poslednjih godina se i politički aktivirao.

Nekoliko dana posle prevremenih izbora, dok se čeka konstituisanje novog saziva srpskog parlamenta, kojem će dosadašnji premijer predstaviti svoj novi kabinet i program njegovog rada, Mencinger je bez mnogo oklevanja pristao da za NIN pojasni šta bi nova vlada trebalo da uradi na početku svog mandata.

Rusija je meta razgranate, asimetrične kampanje destabilizacije koja je upregnula ekonomske, političke i psihološke forme ratovanja - od kojih je svaka specifično konstruirana da Kremlju nanese maksimalnu štetu.

Ovaj članak je dio serije članaka o spletkarenju Zapada kako bi potaknuo nemire i destabilizirao nacije BRICS-a u pokušaju da se osigura nastavljanje zapadnjačke ekonomske i političke kontrole nad Globalnim Jugom. Prva dva dijela, fokusirana na Brazil i Južnoafričku Republiku, mogu se pronaći ovdje i ovdje. U nastavku slijedi: Dio II o nasrtaju na Rusiju, koji se fokusira na političke, psihološke i vojne aspekte koji idu u tandemu s ekonomskim pohodom na Moskvu.

SAD-NATO Imperij, sa svojim centrima moći u Washingtonu, na Wall Streetu, te u Londonu, u ofenzivi je protiv zemalja BRICS-a. Ovaj napad poprima razne oblike, svaki od kojih je skrojen sukladno specifičnoj meti.

Baršunasti državni udar koji je u tijeku u Brazilu nedavno je ušao u novi stadij s opozivom predsjednice Dilme Rouseff iz Radničke stanke lijevog krila. Istovremeno se nastavlja destabilizacija vlade Južnoafričke Republike predvođene ANC-om, političke sile se grupiraju kako bi uklonile predsjednika Jacoba Zumu. Ove dvije situacije jasno oslikavaju moćne oblike subverzije pomoću političkih formacija i pokreta financiranih sa Zapada koji se angažiraju protiv Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike, bloka nastupajućih ekonomija također znanih kao BRICS.

Međutim, kada je u pitanju velika zemlja poput Rusije, sa svojim golemim vojnim potencijalima, s konsolidiranim i fantastično popularnim rukovodstvom, te s rastućim antagonizmom prema Zapadu, raspoloživi alati Imperija za podrivanje i destabilizaciju na izvjestan su način ograničeniji. Doista, u kontekstu Rusije, izlika popularne općenarodne pobune nije primjenjiva, pa je stoga ovo oružje iz imperijalnog arsenala poprilično otupljeno. No, postoje druge, jednako potentne (i jednako opasne) metode za postići željeni učinak.

Rusija je meta asimetrične kampanje destabilizacije iz više smjerova, koja je upregnula ekonomske, političke i psihološke oblike ratovanja, od kojih je svaki specifično konstruiran da Kremlju nanese maksimalnu štetu. I dok su rezultati ovog višesmjernog napada raznoliki, a krajnji učinak biva predmetom mnogih rasprava, Moskva je, bez sumnje, nulta točka u globalnom nasrtaju na zemlje BRICS-a.