Ranije ove godine jedan je kontroverzni rad zaključio da je ljudska kultura na području dvaju Amerika stara najmanje 130.000 godina. Iako brojna pitanja okružuju ovu studiju, ona je poslužila kao pravovremeni podsjetnik da ljudi moraju ponovno razmisliti o ideji da su prvi Amerikanci pripadnici kulture Clovis, stare 13.500 tisuća godina.

Sada, piše u časopisu Science, međunarodni tim antropologa je u osnovi izjavio da se konsenzus službeno prebacio. Tim, pod vodstvom Državnog sveučilišta u San Diegu, tvrdi da je njihov pregled znanstvene literature otkrio da su se prvi Amerikanci pojavili prije najmanje 18.000 godina, i gotovo sigurno brodom.

Hipoteza o kulturi Clovis tvrdi da su ljudi migrirali sa sjeveroistočnog vrha Rusije do Aljaske preko Beringije, sada izgubljenog kopnenog mosta koji je izronio iz mora tijekom posljednjeg glacijalnog maksimuma. Otud su slijedili koridor bez leda niz Zapadnu obalu, a njihovi potomci su se razmnožili kada su se glečeri počeli topiti.

To se zasnivalo na arheološkim dokazima koji stoje i danas, ali tijekom 20. stoljeća otkriće za otkrićem su otvarali rupe u ideju da su prvi Amerikanci stari 13.500 godina. Nedavni rad, uz obalu Sjeverne i Južne Amerike, upućuje na to da su lovačko-sakupljačka društva postojala na kontinentima puno prije nego su došli ljudi Clovis.

Uzmimo za primjer Monte Verde. Na ovom nalazištu u današnjem južnom Čileu, koje je prvi put otkriveno 1975. godine, pronađeni su ostaci primitivnih kuća, ognjišta i komadi odjeće. Pronađeni su i ljudski ostaci, uključujući i one djeteta. Ovo nalazište je staro najmanje 14.500 godina, možda čak i 18.500 godina - što prestiže nalazišta Clovisa za najmanje jedno tisućljeće.

Astronomi su pronašli jednu od najstarijih galaksija u poznatom svemiru, koja je nastala jednu milijardu godina nakon Velikog praska.

Označena s HATLAS J090045.4+004125 ili G09 83808, viđena je kroz teleskop LMT (Large Millimeter Telescope) u Meksiku kako je izgledala prije 12,8 milijardi godina. Ovo je čini drugom najstarijom prašnjavom galaksijom za koju znamo i najstarijom koju je otkrio LMT.

Otkriće je objavljeno u časopisu Nature Astronomy, a odvilo se pod vodstvom meksičkog Nacionalnog instituta za astrofiziku. Galaksija prolazi kroz intenzivan period formacije zvijezda te godišnje generira zvijezde u vrijednosti od 380 solarnih masa.

Iz ove stope formiranja zvijezda, astronomi su mogli zaključiti da je G09 članica populacije ultraluminoznih infracrvenih galaksija (ULRIG). Samo je nekolicina ovih galaksija poznata na ovako velikoj udaljenosti, jer ih je teško uočiti optičkim teleskopima poput teleskopa Hubble.

Ako vam je život lagodan i ne brinete ni o čemu, samo se sjetite kako vas u svakom trenu može pogoditi asteroid dovoljno moćan da razori zemlju.

Ipak, NASA, američka svemirska agencija ima plan. A nedavno je, kako piše Metro, otkrila scenarije koji bi se odigrali ako se zemlja zaista susretne s asteroidskom napasti.

Opservatorij ALMA detektirao je prašinu oko nama najbliže zvijezde Proxime Centauri.

Nova opažanja otkrivaju sjaj koji dolazi sa obližnje hladne prašine u regiji koja je široka koliko i četiri udaljenosti Zemlje od Sunca, a nalazi se oko Proxime. Podaci pokazuju i mogućnost postojanja planetarnog sustava.

Ove strukture su poznate i u većim pojasevima u sunčevom sustavu, a očekuje se da i one budu sastavljene od čestica stijena i leda koje nisu uspjele sudjelovati u rađanju planeta. Science Daily

Asteroid koji je pogodio naš planet prije 66 milijuna godina i izbrisao dinosaure, ali i mnoge druge vrste, osim samog udara imao je mnogo teže posljedice za Zemlju koje su trajale godinama.

Znanstvenici su ranije mislili kako je asteroid pogodio meksički poluotok Yucatan pod pravim kutem, međutim nove analize uzoraka s dna kratera Chicxulub pokazuju kako je udarac bio pod nešto blažim kutem od 60 stupnjeva, ali to se pokazalo puno opasnijim.

Udarac asteroida u naš planet oslobodio je golemu količinu energije, koja je otprilike 40.000 puta jača od američkog nuklearnog arsenala. U samo par sekundi katastrofa je zahvatila cijeli svijet. Goleme vatrene oluje, orkanski vjetrovi, tsunamiji koji su razorili obale i potresi koji su izazvali odrone zahvatili su Zemlju. Neke vrste sve bi to još i mogle preživjeti, da nije bilo veće katastrofe koja je uslijedila, prenosi Tech Insider.

Drastično hlađenje ubilo 75 posto svih oblika života

Ovaj udarac je u atmosferu izbacio goleme količine prašine i plinova koji su godinama utjecali na količinu sunčeve svjetlosti koja se mogla probiti do planeta. Zemlja se drastično ohladila što je izazvalo izumiranje otprilike 75 posto svih oblika života.

Nova studija u obzir je uzela novi kut pod kojim nas je pogodio asteroid te su znanstvenici otkrili da je u atmosferi završilo tri puta više sumpora od ranijih procjena, a radi se o plinu koji je hladio planet. Geofizičarka Joanna Morgan s kolegama sa Kraljevskog koledža u Londonu razvila je ovaj novi model koji pokazuje da je globalna površinska temperatura mogla pasti za prosječno 26 Celzija gotovo preko noći. Takva hladnoća mogla je potrajati godinama, dok se sumpor nije vratio na tlo. Međutim, posljedice su bile puno dugotrajnije za životinje u moru. Studija kaže da je moglo proći i nekoliko stotina godina dok se oceani nisu ponovno zagrijali.

Čudovišno velika planeta, koja u teoriji ne bi trebalo da postoji, otkrivena je u orbiti oko udaljene patuljste zvijezde, saopštili su iznenađeni astronomi.

Postojanje ovog gasnog giganta dovodi u pitanje stare teorije poput one da ogromne planete, otprilike veličine Jupitera, ne mogu da se formiraju oko malih zvijezda.

Prečnik i masa zvijezde o kojoj je riječ upola su manji od prečnika i mase Sunca, prenio je AFP.

Teorija predviđa da se oko malih zvijezda formiraju čvrste, stjenovite planete, ali da ne mogu da sakupe dovoljno materijala da bi narasle do veličine Jupitera, saopštilo je Britansko kraljevsko astronomsko uduruženje.

Smatra se da su se planete formirale od gasa i prašine zaostalih poslije velikih galaktičkih eksplozija, dok je taj materijal kružio oko tek rođenih zvijezda.

Nova planeta otkrivena je posmatranjem iz istraživačke stanice NGTS u čileanskoj pustinji Atakama. Mala zvijezda dobila je ime NGTS-1, a planeta NGTS-1b.

Ova istraživačka stanica koristi 12 teleskopa koji tragaju za prigušenjima svjetla zvijezda, što ukazuje na to da ispred njih u odnosu na Zemlju prolaze planete.

Planeta i zvijezda udaljene su oko 600 svjetlosnih godina od Zemlje i nalaze se u sazvježđu Kolumba.

Robot sa ženskim licem i po imenu Sofija dobio je državljanstvo Saudijske Arabije i sve ukazuje na to da već sad ima veća prava od žena u toj zemlji, piše britanski dnevnik "Indipendent".

Robot Sofija proizvod je kompanije "Henson robotiks" iz Hong Konga i prvi put je prikazan na tehnološkoj konferenciji "Buduća investiociona inicijativa" u saudijskoj prestonici Rijadu. Ono što je bilo zanimljivo jeste njen razgovor sa voditeljem na konferenciji.

Stajala je za govornicom i najnormalnije odgovarala na postavljena pitanja, kao da je pravo ljudsko biće.

U jednom trenutku ju je voditelj pitao da li roboti mogu da budu svesni sebi i da shvate da su roboti.

Ona mu je na to odgovorila: "A kako ti znaš da si stvarno čovek"?

Potom je upitala publiku da li je zaista toliko jeziva, nakon čega je usledio osmeh.

Pogledajte taj trenutak na 1:50 na ovom snimku:

Ususret Noći vještica, NASA je podijelila SoundCloud playlistu jezivih zvukova iz svemira. Lista se sastoji od izabranih zvukova koje je agencija prikupila tijekom svojih mnogobrojnih svemirskih misija koje uključuju, između ostalog, planete Jupiter i Saturn.

Zvukovi koje je NASA 'usmjerila' Zemljanima nisu ustvari zvukovi u pravom smislu riječi. Tehnički, to su emitirani elektromagnetski valovi koje su njihovi znanstvenici konvertirali u zvukovne valove.

Najzanimljiviji zvukovi, a po mišljenju mnogih i najjeziviji, definitivno dolaze sa Saturna koji je NASA opisala kao "izvor intenzivnih emisija".

Ti se radiovalovi mogu dovesti u vezu s onima koje emitira polarna svjetlost na krajevima planeta. Te polarne svjetlosti slične su onima koje imamo i na Zemlji, na sjevernom i južnom polu, piše u izvješću NASA-e.

Osim tih, mnogima su zanimljivi i zvukovi sa zvijezde KIC7671081B, koji, mora se priznati, podsjećaju na glazbu iz Ratova zvijezda. Oni su prikupljeni u sklopu NASA-inog programa Kepler.

Osim spomenutih na listi je još dvadesetak zvukova, kratkih, jezivih i zanimljivih. Poslušajte ih sami.

Veoma uznemirujuća vest se proširila naučnom i širom zajednicom nakon objavljivanja članka Serža Horbaha i Vilema Halfmana, sa Radbaud univerziteta u Najmegenu, u časopisu PLoS ONE12. oktobra 2017. godine. Prema njihovim procenama više od 30 hiljada istraživanja u oblasti biomedicinskih nauka je potencijalno nevalidno ili sadrži značajne greške, budući da su u istraživanjima korišćene ćelijske linije čiji identitet je pogrešno identifikovan. Ovi radovi citirani su oko pola miliona puta, dovodeći validnost rezultata u biomedicinskim naukama u veliku krizu.

Sve je počelo pedetih godina prethodnog veka kada je nastala prva linija besmrtnih ćelija. Henrijeta Leks, po čijem je imenu ova linija nazvana HeLa, umrla je od raka grlića materice 1951. godine. Henrijetin lekar je bez njenog pristanka uzeo uzorak tkiva i prosledio ga doktoru Džordžu Geju koji je bio rešen da napravi prvu imortalizovanu ljudsku ćeliju, u čemu je i uspeo.

HeLa ćelije su do danas najkorišćenija linija ćelija za ispitivanje, naročito poznate po svojoj otpornosti i neverovatnoj brzini umnožavanja. Procenjuje se da je do danas nastalo čak 20 tona HeLa ćelija širom sveta. Jasno je da ćelija nastala 1951. godine i njena replika iz 2017. godine ne mogu biti potpuno identične, ali teško je poverovati da danas ove ćelije drastično variraju čak i u broju hromozoma.

Inspirisane HeLa linijom nastale su i mnoge druge ćelijske linije koje su vremenom postale kontaminirane drugim ćelijama. Još pre 17 godina u časopisu Nature objavljen je komentar koji poziva na rešavanje ovog problema. Bo Malstrom, švedski profesor biohemije koji umire iste godine kad objavljuje ovaj komentar, navodi da DNK ispitivanja HeLa ćelija u nekim slučajevima pokazuju da su toliko kontaminirane i mutirane da je jedino što ih i dalje čini HeLa samo ime.

Horbah i Halfman na samom početku svog članka navode da nije retko danas naići na članke koji prezentuju rezultate o raku pluća vršeći ispitivanja na ćelijama jetre, kao i da mešanje ljudskih sa mišjim ćelijama nije iznenađujuća pojava. U nekim slučajevima ovakva greška može minimalno da utiče na zaključke, dok u drugim može da učini rezultate potpuno besmislenim.

Astronaut NASA-e Skot Keli proveo je godinu dana u Međunarodnoj svemirskoj stanici u namjeri da se odgovori na pitanje kako dugoročne misije u svemiru utiču na zdravlje astronauta, imajući u vidu planirane letove na Mars.

Da bi rezultati bili što precizniji, Skotov brat blizanac Mark ostao je na Zemlji. Obojica su bila podvrgnuta medicinskim pregledima, kako bi se napravila poređenja bioloških parametara.

Promjena u visini je samo jedna od promjena koju su naučnici uočili. Skot i Mark imaju iste gene, ali vrijeme provedeno u svemiru znatno je uticalo na način na koji su ti geni izraženi.

Prethodno je bilo poznato da boravak u svemiru utiče na kosti i mišiće koje slabe, dok se sadržaj soli u organizmu mijenja, a imunološki sistem slabi, dolazi do poremećaja sna... Ipak, promjene koje se javljaju uslijed dužeg boravka van Zemlje bile su nepoznate, do sada.

Preliminarni rezultati studije pokazali su pravac naučnicima u kom treba da razmišljaju.

Profesor Kristofer Mejson, koji je vodio ovo istraživanje, ističe da se na hiljade gena mijenja, neki čak istog trenutka kad astronaut kroči u svemir. Takođe, čak i nekoliko dana nakon povratka na Zemlju potrebno je da prođe da bi se pojedini geni vratili u normalu.