Astronomi u Japanu pronašli su podatke koji ukazuju na ogromnu crnu rupu, mase sto hiljada puta veće od Sunca, u toksičnom gasnom oblaku blizu središta Mliječnog puta, prenio je Gardijan (The Guardian).

Ako bi postojanje tog nebeskog tijela bilo potvrđeno, to bi bila druga najveća crna rupa primijećena u Mliječnom putu, poslije supermasivne crne rupe Stijrelac A koja se nalazi u samom središtu naše galaksije.

Japanski astronomi su podatke o tom tijelu pronašli pošto su moćan teleskop u pustinji Atakamana u Čileu usmjerili ka gasnom oblaku u nadi da će razumjeti neobično kretanje tih gasova. Za razliku od drugih međuzvjezdanih oblaka, gasovi u tom oblaku - između ostalog od cijanovodonične kiseline i ugljen monoksida - kreću se potpuno različitim brzinama.

Posmatranja s teleskopa Alma pokazala su da na molekule u oblaku, udaljenom oko 200 svjetlosnih godina od centra Mliječnog puta i širokom 150 hiljada milijardi kilometara, djeluju ogromne gravitacione sile. Najvjerovatniji uzrok je, prema kompjuterskim modelima, ogromna crna rupa.

Pretpostavku da se crna rupa nalazi u gasu pojačana je daljim posmatranjima koja su zabilježila radio talase koju ukazuju na crnu rupu u središtu oblaka, rekao je Tomoharu Oka s univerziteta Keio u Tokiju. On je dodao da je riječ o crnoj rupi srednje mase.

Takozvane crne rupe srednje mase upotpunjavaju prazninu u primijećenim najmasivnijim objektima u univerzumu, navodi Gardijan. Najmanje crne rupe nastaju kada određena vrsta zvijezda eksplodira. Prema proračunima naučnika, u Mliječnom putu se nalazi oko 100 miliona takvih manjih crnih rupa, mada je tek 60 njih primijećeno.

Baš kad smo pomislili kako hobotnice ne mogu biti čudnije nego što jesu, novo otkriće pokazuje da su one i njihove glavonožne sestre evoluirale drugačije od gotovo svakog drugog organizma na planeti, piše ScienceAlert.

Ima preko 300 vrsta hobotnica na planeti, i poznate su po svojim zapanjujućim i brojnim sposobnostima. Hobotnice su uočene kako grade skloništa od kokosovih ljuski, manipuliraju objektima kao i mi alatima, idu u lov, skrivaju se, bježe, promatraju i uče, pamte i koriste se svojom tintom kao kamuflažom u bijegu pred predatorima. Mozak hobotnica velik je i kompleksan, organiziran u režnjeve, piše PLOS.

U nevjerojatnom preokretu, znanstvenici su otkrili da hobotnice, kao i neke vrste liganja i sipa, redovno uređuju sljedove svoje RNK kako bi se prilagodile okolini.

Ovo je čudno zato što se prilagodbe kod višestaničnih životinja obično ne odvijaju tako. Kada se organizam promijeni na neki fundamentalan način, obično to počne s genskom mutacijom - promjenom u DNK.

Te promjene genskog materijala u akciju provodi RNK - ako su DNK instrukcije recept, onda je RNK šef kuhinje u svakoj stanici, gdje proizvodi potrebne proteine koji će održati čitav organizam u pokretu.

Ali RNK ne provodi slijepo te instrukcije - ponekad improvizira sa sastojcima, odnosno mijenja koji će se proteini proizvoditi u stanici, u rijetkom procesu koji se zove "RNK uređivanje".

Kada se takvo uređivanje dogodi, može promijeniti djelovanje proteina, što otvara organizmu mogućnost da "podesi" svoju gensku informaciju bez prave mutacije. No većina organizama se ne bavi ovom metodom, jer je neuredna i uzrokuje probleme puno češće nego što ih rješava.

Znanstvenici iz projekta za traženje inteligentnog života u svemiru "Breakthrough listen" uhvatili su zasad misteriozni radio signal iz patuljaste galaksije udaljene od Zemlje čak tri milijarde svjetlosnih godina. Misterioznosti signala posebno pridonosi to što je riječ o signalu koji se ponavlja. Prvi put registrirali su ga 2. studenog 2012. Ponovio se 2015., da bi prošle godine znanstvenici konačno detektirali izvor, galaksiju tako malu da joj masa iznosi samo jedan posto Mliječnog puta, javlja Express.

"Breakthrough listen" koristio je instrumente Green Bank Telescope u Zapadnoj Virginiji u nedjelju 27. kolovoza kad je odjednom uhvatio 15 izboja signala na frekvencijama između 4 i 8 GHz.

- Vrlo je sumnjivo kako se pojedini izboji mogu pojaviti bilo gdje u tako širokom rasponu frekvencija, a svaki pojedini izboj pokrio je relativno uzak frekvencijski prostor - kazao je za New Scientist Peter Williams s Harvarda.

- Jedva čekam vidjeti tko će za ovo ponuditi neko dobro objašnjenje - kazao je.

Razlog za ovakvu izjavu tog stručnjaka su moguća objašnjenja koja se poluslužbeno pojavljuju. Jedno može biti da je riječ o neutronskoj zvijezdi, izrazito masivnom ostatku umiruće zvijezde koji rotira ekstremno brzo, a koja bi imala ekstremno znažno magnetno polje. Problem je, međutim, u tome da takvu neutronsku zvijezdu nije za očekivati u tako minijaturnoj galaksiji, smatra dobar dio znanstvenika.

U prošlosti su se brojni asteroidi približili Zemlji, ali nijedan od njih nije bio veličine kao Florens, koji će pored naše planete proći za nekoliko dana.
Prvog septembra će pored Zemlje proći najveći asteroid otkad su prije jednog vijeka otkriveni asteroidi u blizini naše planete. Mjerenja svemirskog teleskopa Spicer i instrumenta za detektovanje asteroida NEOWISE sugerišu da je asteroid Florens širok oko 4.3 km.

Ovaj asteroid će proći pored Zemlje na udaljenosti od oko 7 miliona kilometara.

Korejski astrolozi su konačno uspeli da odgonetnu šta je izazvalo kosmičku eksploziju koja se dogodila 11. marta 1437. godine.

Korejski astrolozi su tog hladnog 11. marta 1437. godine u Seulu primetili nešto zaista neobično. Pretpostavili su da se radi o novoj zvezdi na noćnom nebu.

Primetili su njenu poziciju u repu sazvežđa Škorpije, oko jedan stepen od zvezde Zeta Sco ili Eta Sco. Njen sjaj je mogao da se posmatra 14 dana pre nešto je potpuno izbledeo.

Sada, skoro 600 godina kasnije, tim astrofizičara je pokušao da odgonetne šta je odgovorno za ovu kosmičku eksploziju.

Nova

Iz prvobitnog opisa, tim naučnika je znao da traži erupciju zvezde: izuzetno snažnu eksploziju, gde se beli patuljak hrani vodonikom obližnje zvezde, a nakon 100.000 godina, ima toliko gasa da proizvede masivni rafal, čineći zvezdu 300.000 puta sjajnijom od Sunca u veoma kratkom vremenskom periodu.

Ono što je ipak bila misterija jeste koji sistem zvezda je odgovoran za erupciju 1437. godine.

Saturnovi prstenovi bi mogli biti relativno mladi, možda imaju samo 100 miliona godina. Ovo je rana interpretacija podataka koje je prikupila svemirska letjelica Cassini tokom svojih posljednjih krugova u svemiru.Letjelica Cassini bi do 15. septembra trebala imati još dva prilaza Saturnu prije nego što joj nestane goriva. Inače, sonda je u svemir stigla prije 13 godina.

Najveći rizik za Cassini su dramatični letovi između vrhova Saturnove atmosfere i prstenova, koji se dešavaju svakih šest dana. To je potpuno neistražena regija odakle Cassini donosi jedinstvene podatke. To uključuje i izradu detaljne karte gravitacijskog polja.

Cassini u suštini pokušava vagati prstenove jer njihova masa otkriva detalje o njihovoj starosti. Što su masivniji, vjerovatno su stariji. Neki naučnici smatraju da su nastali zajedno sa Saturnom prije 4,6 milijardi godina. Sigurno je da će trebati veliku masu kako bi izdržali sile koje bi ih mogle nagrizati tokom vremena, poput sudara malih meteorida. Međutim, čini se da je njihova masa manja nego što je ranije procijenjeno. Ukoliko pretpostavke budu potvrđen, to bi moglo značiti da je riječ o ostacima nekog predmeta koji se u nedavnoj prošlosti slomio oko Saturna.

"Za mlađe prstenove to bi mogla biti kometa ili kentaur ili možda čak i mjesec koji se kreće preblizu Saturnu. Saturnova gravitacija bi razbila taj objekt, a njegovi ostaci bi formirali prstenove. Možda se to dogodilo više puta. Možda su razlike koje viđamo u prstenovima posljedice raznih razbijenih objekata, ali ako je masa prstenova manja, neće moći preživjeti bombardovanje mikrometeora. Procjenjujemo da se to događalo otkako je planeta nastala. Dakle, krenuli smo u tom smjeru da su prstenovi vjerovatno stari 100 miliona godina, što je prilično mlado kada se uporedi sa starošću Sunčevog sistema", kazala je za BBC Linda Spilker, NASA-ina naučnica za projekt Cassini.

Cassini će posljednje slike snimiti 14. septembra. Letjelica će tada biti preoblikovana radi uništenja. Cassini će se rastopiti i rastrgati dok uranja u plinove planeta na više od 120.000 km/h. Kontroleri će znati da je sonda uništena onog trenutka kada antene Zemlje izgube radio kontakt, a očekuje se da će se to desiti 15. septembra.

Prema navodima istraživača, misteriozna, skrivena planeta, koja bi mogla da se nalazi na ivici našeg solarnog sistema, mogla bi da bude povezana sa izumiranjem na Zemlji.

Ova, još nepotvrđena planeta bi mogla da izazove padanje kometa i na taj način dovede do masovnog izumiranja, tvrdi Danijel Vitmir, profesor astrofizike u penziji.

On u svom radu na ovu temu povezuje periodične događaje izumiranja koji su se dešavali na Zemlji sa nepoznatom Planetom 9.

Prethodnih meseci, dvojica naučnika su tvrdila da su otkrili jake dokaze postojanja ove planete, a jedan od njih je nedavno rekao i da je otkrio još informacija o ovoj misterioznoj planeti.

Ukoliko su navodi tih istraživača istiniti, Planeta 9 bi bila 10 puta veća od Zemlje i 1.000 puta udaljenija od Sunca od naše planete.

Misteriozni događaji vezani za izumiranje dešavaju se na svakih 27 miliona godina. Nikome nije sasvim jasno zašto komete stižu u naizgled preciznom vremenskom periodu, ali potencijalna objašnjenja uključuju delovanje misteriozne Planete 9.

Nova teorija sugeriše da ukoliko je ideja periodičnog izumiranja istinita, onda za to možda treba okriviti orbitu Planete 9. Naime, pretpostavlja se da dok se ova planeta kreće oko Sunčevog sistema, ona prolazi kroz Kuiperov pojas (oblast spoljašnjeg solarnog sistema puna ledenih objekata) i izaziva pomeranje kometa ka našoj planeti.

Jesmo li sami u svemiru? Prije 40 godina naučnici NASA su pokušali da odgovore na to pitanje lasniranjem Voježare, dvije bespilotne svemirske letjelice koje će otputovati dalje od ijednog ljudskom rukom napravljenog objekta u istoriji.

Oni i dalje putuju.

Kada su Voyažer 1 i 2 lansirani 1977. godine u razmaku od dvije sedmice, naučnici su malo znali o spoljnim planetama Sunčevog sistema i teško da su mogli da zamisle opseg svoje predstojeće svemirske odiseje, prenosi Direkto.hr.

"Niko od nas nije ni slutio da će nakon 40 godina sve i dalje raditi i da će ovo pionirsko putovanje još trajati", rekao je Vojažerov projektni naučnik Ed Ston.

Glavni zadatak Vojažera bilo je istraživanje Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna, ali je u duboki svemir, za slučaj susreta sa vanzemaljcima, odnio i priču o čovječanstvu.

Na obje letjelice nalaze se gramofon i zlatna ploča, napravljeni od mjaterijala koji će trajati najmanje milijardu godina, sa snimljenim ključnim informacijama o čovječanstvu i životu na Zemlji.

Na ploči se, između ostalog , nalaze glasovi kitova, cvrkut ptica, pjesma "Johnny B. Goode" Čaka Berija i Betovenova Peta simfonija. Pozdravi vanzemaljcima snimljeni su na 55 jezika.

Pokojni američki astronom Karl Sagan, jedan od vodećih naučnika uključenih u projekt, zamolio je svoga sina Nika, koji danas slavi 46 godina, da snimi i svoj glas.

"Pozdravljaju vas djeca sa planete Zemlje", kaže američki dječak.

Kada je 2000. godine napokon pronađena potonula podmornica iz Američkog građanskog rata H. L. Hunley, pomorski su arheolozi otkrili leševe svih osam članova posade na svojim položajima, zamrznute u vremenu.

Kao da su svi bili istovremeno ubijeni, niti jedan nije bio pronađen kako pokušava popraviti kvar ili napustiti podmornicu, piše Mirror.

Prvi uspješan podmornički napad

Nakon što je olupina izvučena, stručnjaci su počeli istraživati što se točno dogodilo.

Hunley je bila podmornica Konfederacije koja je potonula 1864. godine nakon sukoba s USS Housatonicom, ratnim brodom Unije naoružanim s 23 topa. Radi se o prvoj podmornici u povijesti mornaričkog ratovanja koja je potopila drugi brod.

No čineći to, Hunley je presudila i sama sebi.

Fatalan udarni val

Znanstvenici sa Sveučilišta Duke vjeruju kako je oružje koje je Hunley koristila kako bi potopila brod Unije upravo ono što je prouzrokovalo i misterioznu smrt posade.

Znanstvenici sa Sveučilišta Južni Novi Wales (UNSW) u Sydneyju otkrili su svrhu slavne babilonske glinene ploče stare 3.700 godina, otkrivajući da je to najstarija i najtočnija trigonometrijska tablica na svijetu, koju su vjerojatno koristili drevni matematički pisari kako bi izračunali kako izgraditi palače i hramove i graditi kanale.
Novo istraživanje pokazuje da su Babilonci potukli Grke u izumu trigonometrije - studije trokuta - za više od 1.000 godina, i otkriva drevnu matematičku sofisticiranost koja je bila skrivena do danas.

Poznata kao Plimpton 322, mala je ploča otkrivena početkom 20. stoljeća u današnjem Iraku, a pronašao ju je arheolog, akademik, diplomat i trgovac antikviteta Edgar Banks, osoba na temelju čijeg je života osmišljen lik Indiane Jonesa.