Robot sa ženskim licem i po imenu Sofija dobio je državljanstvo Saudijske Arabije i sve ukazuje na to da već sad ima veća prava od žena u toj zemlji, piše britanski dnevnik "Indipendent".

Robot Sofija proizvod je kompanije "Henson robotiks" iz Hong Konga i prvi put je prikazan na tehnološkoj konferenciji "Buduća investiociona inicijativa" u saudijskoj prestonici Rijadu. Ono što je bilo zanimljivo jeste njen razgovor sa voditeljem na konferenciji.

Stajala je za govornicom i najnormalnije odgovarala na postavljena pitanja, kao da je pravo ljudsko biće.

U jednom trenutku ju je voditelj pitao da li roboti mogu da budu svesni sebi i da shvate da su roboti.

Ona mu je na to odgovorila: "A kako ti znaš da si stvarno čovek"?

Potom je upitala publiku da li je zaista toliko jeziva, nakon čega je usledio osmeh.

Pogledajte taj trenutak na 1:50 na ovom snimku:

Ususret Noći vještica, NASA je podijelila SoundCloud playlistu jezivih zvukova iz svemira. Lista se sastoji od izabranih zvukova koje je agencija prikupila tijekom svojih mnogobrojnih svemirskih misija koje uključuju, između ostalog, planete Jupiter i Saturn.

Zvukovi koje je NASA 'usmjerila' Zemljanima nisu ustvari zvukovi u pravom smislu riječi. Tehnički, to su emitirani elektromagnetski valovi koje su njihovi znanstvenici konvertirali u zvukovne valove.

Najzanimljiviji zvukovi, a po mišljenju mnogih i najjeziviji, definitivno dolaze sa Saturna koji je NASA opisala kao "izvor intenzivnih emisija".

Ti se radiovalovi mogu dovesti u vezu s onima koje emitira polarna svjetlost na krajevima planeta. Te polarne svjetlosti slične su onima koje imamo i na Zemlji, na sjevernom i južnom polu, piše u izvješću NASA-e.

Osim tih, mnogima su zanimljivi i zvukovi sa zvijezde KIC7671081B, koji, mora se priznati, podsjećaju na glazbu iz Ratova zvijezda. Oni su prikupljeni u sklopu NASA-inog programa Kepler.

Osim spomenutih na listi je još dvadesetak zvukova, kratkih, jezivih i zanimljivih. Poslušajte ih sami.

Veoma uznemirujuća vest se proširila naučnom i širom zajednicom nakon objavljivanja članka Serža Horbaha i Vilema Halfmana, sa Radbaud univerziteta u Najmegenu, u časopisu PLoS ONE12. oktobra 2017. godine. Prema njihovim procenama više od 30 hiljada istraživanja u oblasti biomedicinskih nauka je potencijalno nevalidno ili sadrži značajne greške, budući da su u istraživanjima korišćene ćelijske linije čiji identitet je pogrešno identifikovan. Ovi radovi citirani su oko pola miliona puta, dovodeći validnost rezultata u biomedicinskim naukama u veliku krizu.

Sve je počelo pedetih godina prethodnog veka kada je nastala prva linija besmrtnih ćelija. Henrijeta Leks, po čijem je imenu ova linija nazvana HeLa, umrla je od raka grlića materice 1951. godine. Henrijetin lekar je bez njenog pristanka uzeo uzorak tkiva i prosledio ga doktoru Džordžu Geju koji je bio rešen da napravi prvu imortalizovanu ljudsku ćeliju, u čemu je i uspeo.

HeLa ćelije su do danas najkorišćenija linija ćelija za ispitivanje, naročito poznate po svojoj otpornosti i neverovatnoj brzini umnožavanja. Procenjuje se da je do danas nastalo čak 20 tona HeLa ćelija širom sveta. Jasno je da ćelija nastala 1951. godine i njena replika iz 2017. godine ne mogu biti potpuno identične, ali teško je poverovati da danas ove ćelije drastično variraju čak i u broju hromozoma.

Inspirisane HeLa linijom nastale su i mnoge druge ćelijske linije koje su vremenom postale kontaminirane drugim ćelijama. Još pre 17 godina u časopisu Nature objavljen je komentar koji poziva na rešavanje ovog problema. Bo Malstrom, švedski profesor biohemije koji umire iste godine kad objavljuje ovaj komentar, navodi da DNK ispitivanja HeLa ćelija u nekim slučajevima pokazuju da su toliko kontaminirane i mutirane da je jedino što ih i dalje čini HeLa samo ime.

Horbah i Halfman na samom početku svog članka navode da nije retko danas naići na članke koji prezentuju rezultate o raku pluća vršeći ispitivanja na ćelijama jetre, kao i da mešanje ljudskih sa mišjim ćelijama nije iznenađujuća pojava. U nekim slučajevima ovakva greška može minimalno da utiče na zaključke, dok u drugim može da učini rezultate potpuno besmislenim.

Astronaut NASA-e Skot Keli proveo je godinu dana u Međunarodnoj svemirskoj stanici u namjeri da se odgovori na pitanje kako dugoročne misije u svemiru utiču na zdravlje astronauta, imajući u vidu planirane letove na Mars.

Da bi rezultati bili što precizniji, Skotov brat blizanac Mark ostao je na Zemlji. Obojica su bila podvrgnuta medicinskim pregledima, kako bi se napravila poređenja bioloških parametara.

Promjena u visini je samo jedna od promjena koju su naučnici uočili. Skot i Mark imaju iste gene, ali vrijeme provedeno u svemiru znatno je uticalo na način na koji su ti geni izraženi.

Prethodno je bilo poznato da boravak u svemiru utiče na kosti i mišiće koje slabe, dok se sadržaj soli u organizmu mijenja, a imunološki sistem slabi, dolazi do poremećaja sna... Ipak, promjene koje se javljaju uslijed dužeg boravka van Zemlje bile su nepoznate, do sada.

Preliminarni rezultati studije pokazali su pravac naučnicima u kom treba da razmišljaju.

Profesor Kristofer Mejson, koji je vodio ovo istraživanje, ističe da se na hiljade gena mijenja, neki čak istog trenutka kad astronaut kroči u svemir. Takođe, čak i nekoliko dana nakon povratka na Zemlju potrebno je da prođe da bi se pojedini geni vratili u normalu.

Znanstvenici najpoznatijeg instituta na svijetu CERN-a objavili su nedavno da su još jednom bezuspješno pokušali odgonetnuti jednu od najvećih enigmi suvremene fizike - zašto svemir u kojem živimo postoji kada su se prema svemu što znamo materija i antimaterija u njemu trebale međusobno poništiti.

Prema prihvaćenom standardnom modelu fizike u velikom prasku trebala je nastati jednaka količina materije i antimaterije. No one su se međusobno trebale poništiti osim ako se ne razlikuju po nečemu što bi omogućilo da njihov razvoj bude asimetričan. Budući da se to očito nije dogodilo, znanstvenici pretpostavljaju da bi između materije i antimaterije morala postojati neka razlika zbog koje je prva prevladala nad drugom koja je, kako se čini, gotovo potpuno nestala iz našeg svemira.

Fizičari su do sada asimetriju pokušali pronaći u masi, u električnom naboju i spinu, međutim, to im nije pošlo za rukom. Prošle godine na eksperimentu ALPHA u CERN-u po prvi put su istražili atom antivodika uz pomoć svjetlosti, međutim, ni u njemu nisu uspjeli naći nikakve razlike u odnosu na atome vodika.

Našli su neku razliku u raspadu nekih vrsta mezona, ali to nije dovoljno da bi se objasnila tolika razlika u dominaciji materije nad antimaterijom.

Zadnje neistraženo svojstvo

Ipak, jedno ključno svojstvo elementarnih čestica ostalo je neistraženo - magnetski moment antiprotona.

PanSTARRS1 teleskop na Havajima zabilježio je blijedo treperavo svjetlo koje se kretalo nebom. Rezultati analize te sićušne tačke bili su neobični.

Objekat se nalazio na neobičnoj poziciji i kretao se velikom brzinom. Štaviše, bio je dovoljno brz da naučnici posumnjaju da se možda nalazi u orbiti.

Ti rezultati koje je saopćio Centar za manje planete Međunarodne astronomske unije, međutim, sugeriraju da se objekat nalazi u dubokom svemiru i da je riječ o prvom registrovanom slučaju međuzvjezdane komete.

Malo je vjerovatno da ćemo C/2017 U1 kometu, kako su je naučnici nazvali, ikad više vidjeti. Ona je "prozujala" na udaljenosti od 24 miliona kilometara od Zemlje 14. oktobra. Djelovalo je da se kreće iz pravca Vege u sazvježđu Lire, a procjenjuje se da ima prečnik od 160 metara.

Kometa se kretala suviše brzo - 26 kilometara po sekundi - tako da je Sunce nije moglo otopiti, bez obzira na to što mu se opasno primakla. Astronomi sada pokušavaju da utvrde tačno porijeklo komete, ali vjerovatno potiče iz okoline zvijezde Vege, koja se nalazi na 25 svjetlosnih godina od Sunca.

Prema sadašnjim procjenama, svemirom je putovala oko 1,7 miliona godina, prenosi B92.net..

Novo istraživanje američke svemirske agencije NASA pokazalo je da solarni vetar - mlaz naelektrisanih čestica koje Sunce izbacuje u svemir - stvara kompleksno električno okruženje na Marsovom mesecu Fobosu.

S obzirom da NASA gleda na Fobos kao na potencijalnu prvu bazu ljudskog istraživanja crvene planete, nova otkrića govore da bi solarni vetar mogao da utiče na buduće astronaute i naučnu opremu koju ljudi donesu na ovaj mesec.

"Otkrili smo da astronauti ili roveri mogu akumulisati značajno naelektrisanje kad prelaze noćnom stranom Fobosa - onom koja je okrenuta ka Marsu tokom marsovskog dana. Iako ne očekujemo da će ti naboji biti dovoljno veliki da povrede astronaute, oni su dovoljno veliki da utiču na osetljivu opremu, pa bi trebali da napravimo svemirska odela i opremu koja smanjuje svaku opasnost od naelektrisanja", naveo je u saopštenju autor studije Vilijam Farel, iz Centra za svemirske letove Godard.

Teoretski, astronauti bi putovali na Fobos i daljinski upravljali robotima na Marsu, značajno umanjujući vreme kašnjenja s kojim se pate operateri na Zemlji. NASA je razmatrala Fobos kao lokaciju potencijalne prve baze, gde je sletanje olakšano usled slabe gravitacije.

Fobos orbitira veoma blizu Marsa, a s obzirom da nema atmosferu i magnetosferu on prolazi direktno kroz mlaz solarnog vetra i apsorbuje naelektrisane čestice na svojoj dnevnoj strani. Ovo, zauzvrat, ostavlja prazninu na njegovoj noćnoj strani. Negativno naelektrisani elektroni solarnog vetra ispunjavaju ovu praznizu i pune statički mesečevu noćnu stranu. Isti efekt ponavlja se na drugim područjima na Fobosu, koja su u velikoj senci, poput kratera Stikni, navodi se u studiji objavljenoj u žurnalu Napreci u svemirskom istraživanju.

Znanstvenici su u novom znanstvenom radu upozorili na 'ekološki armagedon' nakon što su otkrili da se populacija letećih insekata u zadnjih 27 godina smanjila za čak tri četvrtine.

Njemački i nizozemski znanstvenici dokumentirali su značajan pad populacije insekata. Njihovo je otkriće potaknulo strah od kolapsa prehrambenog lanca jer su insekti vrlo važni oprašivači i služe kao hrana pticama i drugim malim životinjama. Pretpostavlja da su pad uzrokovali poljoprivredni pesticidi koji sprečavaju insekte da jedu i uništavaju usjeve.

27 godina istraživanja

Istraživanje su potaknuli vozači koji su primijetili da im se na vozilima sve rjeđe i u manjim količinama skupljaju leteći kukci. 'Mi koji obraćamo pažnju na to jako smo uznemireni i viđamo sve manje insekata. Tijekom ljetnih noći nekad smo ih znali vidjeti na stotine oko uličnih svjetiljki', rekao je Scott Black za Washington Post.

Za studiju objavljenu u znanstvenom časopisu Plos One koristili su ljepljive trake za skupljanje insekata u 63 prirodna rezervata gdje su tijekom 27 godina proučavali promjene. Otkrili su prosječan pad od 76%, a najpogubniji period bio je ljeti kad je pad u prosjeku bio 82%.

'Insekti čine gotovo dvije trećine ukupnog života na Zemlji, no događa se neka vrsta stravičnog pada u njihovom broju. Čini se da stvaramo nepregledne površine negostoljubive za većinu živih bića i krećemo se prema ekološkom armagedonu. Ako insekti nestanu, sve će se srušiti', rekao je Dave Goulson sa Sveučilišta Sussex za Guardian.

Google maps aplikacija danas je postala gotovo neizostavni dio naših života. Nepoznate lokacije postale su bliže, a upute za šetnju ili vožnju koje nam svemoćni Google besplatno daje (doduše, ne baš besplatno s obzirom na more naših podataka koje uzimaju) znatno su nam olakšale putovanja.

I dok je Google detaljno mapirao veliki dio kopnene površine Zemlje (izuzev nekih država tipa Sjeverne Koreje), sada su napravili i korak dalje. Prije par mjeseci dodali su Google Street View opciju na Međunarodnu svemirsku stanicu, a sada su odlučili mapirati 15 tijela u Sunčevom sustavu koristeći podatke svemirskih letjelica NASA-e i ESA-e.

Tako na Google Mapsu možete proučavati površinu Merkura, Jupiterovih mjeseca Europe i Ganimeda ili Saturnova mjeseca Encelada, za kojeg se smatra da bi mogao biti dom nekom obliku života. Ili možete pogledati gdje se točno na Marsu nalazi i kako izgleda Olympus Mons, najviši vulkan i planina u Sunčevom sustavu.

Uostalom, provjerite i sami na ovom linku.

Astronomi su uspjeli po prvi puta vidjeti i čuti sudar dvije mrtve zvijezde, piše The New York Times. Nakon dva mjeseca komešanja u ponedjeljak su se u znanstvenim časopisima diljem svijeta počeli pojavljivati članci o ovom rijetko proučavanom fenomenu. Samo na onom objavljenom u The Astrophysical Journal Letters radilo je 4.500 autora s 910 svjetskih institucija.