Naučnici su primetili još jedan misteriozni objekat koji vreba na najudaljenijem dometu našeg sunčevog sistema. “Neobično je veliki,“ i odražava samo oko 13 odsto sunčeve svetlosti koja dopire do njega.
Astronomi koji istražuju naš solarni sistem pronašli su još jedno planetarno telo koje vreba na najudaljenoj ivici našeg solarnog sistema. Nazvali su ga DeeDee.

DeeDee - skraćenica od Udaljeni Patuljak - je u stvari prvi put otkriven na jesen 2016. godine, ali su astronomi imali vrlo malo znanja o objektu i njegovoj fizičkoj strukturi.

Naučnici su uspeli da uhvate prvu sliku tamne materije koja povezuje dve galaksije. Iako je bilo nagađanja da takav "most" postoji u kosmosu, do sada ipak nije bio saglediv.

Uz pomoć slika koje je tokom godina napravio teleskop, istraživači sa Univerziteta u Vaterlou su mogli da izmere efekat poznat kao gravitaciono sočivo (optički efekat gde se udaljeni objekti u svemiru vide uvećani, zahvaljujući krivljenju putanje svetlosti prema jednoj žižnoj tački, usled delovanja veoma snažnih gravitacionih polja).

Veruje se da tamne materija čini oko 27 procenata univerzuma, koja ne apsorbuje i ne reflektuje svetlost, čineći je nevidljivom.

Ali, na osnovu njene interakcije sa vidljivom materijom, naučnici mogu da izvedu zaključak da ona postoji. Prema istraživačkom timu, ovo postignuće je veliki korak unapred u detektovanju misterioznog oblika ove materije, piše Dejli Mejl.

- Decenijama su naučnici predviđali postojanje tamne materije između galaksija, a ova slika nas sad stavlja iznad predviđanja - rekao je Majk Hadson, profesor astronomije, koji je učestvovao u istraživanju.

Američka svemirska agencija NASA održala je u svojem sjedištu u Washingtonu press konferenciju čiji je cilj bio izvijestiti javnost o budućim istraživanjima oceanskih svjetova, uključujući najnoviju misiju, Europa Clipper, s kojom bi trebali započeti 2020.

Javnosti su se obratili stručnjaci iz NASA-e Thomas Zurbuchen, Jim Green, Mary Voytek i Linda Spilker, Hunter Waite i Chris Glein s instituta SwRI u San Antoniju, te William Sparks s instituta u Baltimoreu.

Zurbuchen je u uvodnoj riječi naveo tri pitanja koje najviše okupiraju znanstvenike NASA-e: razumijevanje života na Zemlji, istraživanje svemira i razumijevanje procesa koje nisu shvatili, te najvažnije - ima li života izvan Zemlje. 'Na Zemlji nam mnogo toga pomaže - voda, magnetna polja, napredujemo u istraživanjima, no s ovim smo napravili velik korak prema odgovoru na pitanje - ima li života izvan Zemlje', rekao je.

Njegove je riječi bolje pojasnila Mary Voytek koja je izjavila: 'Da bismo shvatili život na Zemlji, pokušavamo naći nastanjive planete... Na Saturnovom mjesecu Enkeladu otkrivena je oaza života, tisuću metara ispod površine oceana, bez sunca. Radi se o novom tipu biologije koji nije trebao Sunce, a to bi značilo da možemo istraživati život i izvan našeg Sunca. To nam je otkriće jako važno jer smo dosad mjesta pogodna za život zamišljali poput našeg planeta.'

O otkriću je nešto detaljnije ispričao Jim Green.

'Letjelica Cassini je prolazeći kraj Saturnovih mjeseca našla velike nasade vode. Zovemo ih oceanskim svjetovima i štite ih ledeni omotači, sad istražujemo što se događa u tim oceanskim svjetovima.'

Kada su Stanley Miller i Harold Urey napravili pretpotopni model Zemljine atmosfere i dodali iskre koje su glumile izboje munja, dobili su složene kemikalije u kojima su pronašli i aminokiseline. Radi se o jednom od najpoznatijih eksperimenata u povijesti, koji je ponudio model nastanka života na Zemlji. U novom eksperimentu, francusko-češki tim dodao je i izvor energije kojeg se Miller i Urey nisu sjetili - udari nebeskih tijela u Zemlju - a rezultat je stvorio temelje svog života na zemlji - baze RNK.

Miller-Ureyev eskperiment danas se nalazi u gotovo svim udžbenicima biologije, no s vremenom se suočio s jednim ozbiljnim problemom. Miller i Urey vjerovali su kako su za kemijske reakcije neophodne za život neophodni proteinski katalizatori. Njihov eksperiment završio je nastankom aminokiselina, nakon čega su zaključili kako bi one mogle dovesti do formiranja proteina i organske kemije. No, mnogo desetljeća kasnije, otkriveno je kako i RNK može djelovati kao katalizator mnogih ključnih kemijskih procesa u stanicama.

U međuvremenu, ideja postanka života na Zemlji pomakla se prema hipotezi 'RNK svijeta' - koja pretpostavlja da su biokemija i genetika započele istovremeno, u obliku katalizacijskih RNA molekula.

Francusko-češki tim ponovio je Miller-Ureyev eksperiment, ali ovog puta su tražili prisustvo molekule formamida, koja se sastoji od po jednog atoma ugljika, dušika i kisika, te tri atoma vodika. Radi se o važnoj molekularnoj 'cigli' od koje se sastavljaju brojni drugi spojevi, a najzanimljivija je jer pod određenim uvjetima može reagirati s drugim molekulama formamida i stvoriti sve četiri RNK baze, piše Ars Technica.

U novom eksperimentu, istraživači su se poslužili visokoenergetskim laserom, koji je imitirao energiju oslobođenu udarima kometa i meteora. Nakon simuliranih udara, formamidi u sustavu su stvorili sve četiri RNK baze - temelj genetike i moderne biokemije.

Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi da se identičan scenario odvio u geološkoj prošlosti Zemlje, novi eksperiment pokazao je izvedivost još jednog mogućeg scenarija za nastanak života na Zemlji. Radi se o ideji o kojoj će se sigurno mnogo raspravljati, dok će drugi neovisni timovi sigurno pokušati ponoviti rezultate ovog eksperimenta.

Ispod morskog dna Tihog oceana mogao bi biti život, kažu znanstvenici u novoj nevjerojatnoj objavi. Oko 10 kilometara ispod morskog dna u Marijanskoj brazdi, najdubljem mjestu na Zemlji, znanstvenici su pronašli dokaze života.

Svoj pronalazak objavili su u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Dokazi su prikupljeni iz minerala koji izlaze iz dubokih oceanskih hidrotermalnih izvora, u brazdi koja je nastala sudarom dviju tektonskih ploča.

Prikupljeni materijal je analiziran i ustanovilo se da postoji organski materijal kakv proizvode i mikrobi na površini.

Studija pokazuje da bi to moglo biti na dubini od oko 10994 metara. Svakako je ovo još jedan pokazatelj 'žilavosti' života i ekstremnim mjestima na kojima može nastati. Ovakva istraživanja pomažu i u otkrivanju života na drugim planetima, tj. saznanjima gdje i kakav život sve može egzistirati. IFLS

Posljednjih desetak godina zoolozi se spore oko toga jesu li spužve ili meduze najstarije životinje na svijetu, a američki znanstvenici, primjenjujući nove metode zaključili su da je čast pripala meduzama.

Tim evolucijskih biologa sa sveučilišta Vanderbilt i Wisconsin-Madison razvio je novi pristup s ciljem rješavanja toga spora i prevagu su odnijele meduze.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Ecology & Evolution.

Gotovo jedno stoljeće životinjsko stablo organizirano je na temelju znanstvenih spoznaja o složenosti raznih organizama i zbog jednostavnosti njihova organizma vjerovalo se da su spužve najstarije. No, otkriće DNK promijenilo je shvaćanja i evolucijski biolozi počeli su primjenjivati to znanje kako bi odredili odnose u evoluciji te su stvorili područje filogeneze.

U većini slučajeva proučavanja DNK pomoglo je razjašnjavaju tih odnosa. Godine 2008. jedno od prvih filogenijskih istraživanja utvrdilo je da su meduze najstarija bića životinjskog carstva a ne spužve.

Sadašnje metode nalažu da se prikupi ogromna količina genetskih podataka koji se analiziraju i na temelju zaključaka uspostave se odnosi, kaže profesor Antonis Rokas s Vanderbilta koji je sudjelovao u razvoju novog znanstvenog pristupa.

Sadašnje metode dovele su do nedvojbenih zaključaka u najvećem broju slučajeva, a Rokas i njegov tim koncentrirali su se na slučajeve čiji su rezultati bili kontradiktorni od kojih se sedam odnosilo na životinje, pet na biljke i šest na gljive. Željeli su utvrditi razlog kontradikcija pa su usporedili pojedinačne gene "suparnika"na životinjskom filogenetskom stablu s genima njihovih 'srodnika'i utvrdili da su se meduze ranije izdvojile od spužvi.

Istraživači iz San Dijega pronašli su novu vrstu pauka u napuštenom rudniku u Baja Kaliforniji.

Pauk veličine bejzbol loptice, poslat je na analizu.

Sa velikim očima, dlakavim žutim stomakom i dugačkim nogama, ova vrsta pauka je bila svakako zanimljiva istraživačima, ali nisu mogli da je klasifikuju.

- Otkriti nove vrste insekata nije ništa neobično. Smatram da ima između 2-2, 5 miliona neotkrivenih vrsta insekata i paukova - rekao je istraživač, Džim Berion.

Za sada se ne zna da li novopronađeni pauk poseduje otrove, prenosi chron.com.

Proučavajući planetu „GJ 1132B“, koja je 1,4 puta veća od Zemlje i udaljena 39 svetlosnih godina, naučnici su utvrdili da ona poseduje atmosferu.

Njihovi nalazi pokazalo su da je planeta pokrivena debelim slojem gasova, najverovatnije vodene pare ili metana ili njihove mešavine.

U zaključku istraživanja, objavljenom u Astronomikal džornalu, naučnici navode da je ovo jedan važan korak u potrazi za životom izvan našeg Sunčevog sistema.

Ipak, nisu sve dobre vesti. Planeta je prilično negostoljubiva i nenaseljiva, jer se procenjuje da je temperatura na površini oko 370 stepeni Celzijusa.

„Koliko ja znam, na Zemlji su organizmi uspevali da prežive na najviše 120 stepeni Celzijusa, što je prilično hladnije u odnosu na ovu planetu“, kaže Džon Sautvort, predvodnik istraživanja sa Univerziteta u Kilu.

NASA-ina kosmička sonda Juno snimila je fantastične nove fotografije Jupitera koje su objavljene 28. marta, a obradio ih je astronom Roman Tkachenko i postavio na oficijelnu stranicu sonde Juno. Večeras će Jupiter biti najbliži Zemlji i zbog toga će biti izuzetno svijetao na nebu.

Najveća planeta Sunčevog sistema na nebu će se, kao i obično, pojaviti na istoku nakon zalaska sunca i bit će vidljiv cijelu noć. Razlika je u tome što će planeta biti u najbližoj poziciji Zemlji - na oko 660 miliona kilometara udaljenosti.

Također, Jupiter i Sunce će biti u tzv. opoziciji.

Ovaj fenomen podrazumijeva planetu i Sunce na suprotnim stranama u odnosu na Zemlju.

Za uživanje u ovom fenomenu nije potrebna nikakva specijalna oprema, jer ukoliko imate dvogled moći ćete vidjeti masivnu planetu i njegova četiri najveća mjeseca: Callisto, Europu, Ganymede i Io.

Običnim teleskopom trebali biste vidjeti Veliku crvenu tačku na Jupiteru, najveći ciklon u Sunčevom sistemu koji je prema svim pravilima fizike trebalo davno da nestane.

Live stream "Jupitera u opoziciji" možete gledati ovdje.

Do 2025. godine, 1.2 milijardu ljudi u svetu će imati problema s pijaćom vodom. Naučnici iz Univerziteta u Mančesteru imaju ideju koja bi mogla da reši ovaj problem.

Voda možda pokriva veći deo površine planete, ali zahvaljujući soli u njoj ne može da se koristi za piće.

Međutim, istraživači na Univerzitetu u Mančesteru razvili su membranu od grafen-oksida sa jednako i pravilno raspoređenim porama, koje mogu da filtriraju i odstrane so iz morske vode.

Razvoj ovakvog proizvoda mogao bi da pomogne milionima ljudi bez pristupa pijaćoj vodi. Sito od grafen-oksida moglo bi da bude veoma efikasno u ovom zadatku i sada će biti testirano u odnosu na postojeće membrane za desalinizaciju.

Ranije je bilo veoma teško da se na industrijskom nivou proizvedu membrane na bazi grafena. Naučnici sa Univerziteta u Mančesteru, koji su svoje istraživanje objavili u časopisu Nature Nanotechnology, kažu da su rešili mnoge probleme sa visokim troškovima koristeći hemijski derivat, nazvan grafen-oksid.

Otkada je otkriven i izolovan, grafen je pokazao veoma specifična i zanimljiva svojstva. Izuzetno je snažan (sto puta jači od čelika), dobro provodi elektricitet i prilično rastegljiv.

Ipak, postoji jedan problem. Veoma je teško proizvesti velike količine jednoslojnog grafena koristeći trenutne metode. Osim toga, prilično je i skupo.

S druge strane, doktor Rahul Nair, vođa istraživanja, kaže da bi grafen-oksid mogao da se proizvede jednostavnom oksidacijom grafena u laboratoriji.