Izraelska biomedicinska kompanija saopštila je da je uspješno uzgojila koštano tkivo u laboratoriji i presadila u tijela 11 pacijenata.

Izraelska kompanija "Bonus biogrup" uspješno je izvršila testiranja nakon što je izdvojila masne ćelije iz tijela 11 pacijenata i uspjela da napravi polutečne kosti koje se zovu "bonofil".

Pacijenti nisu imali kost u vilici i uz pomoć ove tehnologije problem je riješen kod svih 11 osoba.

Trenutna medicina koristi tri načina za liječenje kostiju.

Prva metoda je da se kost sama zaliječi tako što se imobiliše, druga metoda je vađenje kosti i umetanje vještačke zamjene, a treća uzimanje drugih koštanih materijala sa drugih dijelova tijela pacijenta i prenos na dio koji se liječi. Prvi način je spor i rizičan, dok su druga dva bolna i skupa.

Osnivač i direktor "Bonus biogrupe" Šaj Merecki tvrdi da je "bonofil" tehnološki savršen, kao i da je potrebna samo jedna injekcija da bi se usadio u tijelo pacijenta.

Takođe, nema ni rizika da će tijelo odbaciti ovaj materijal jer je sačunjen od pacijentovog DNK, a oporavak traje kraće nego kod drugih metoda, dodao je direktor.

Iako su mala država sa manje od devet miliona stanovnika, Izrael je jedna od svjetskih lidera u oblasti biomedicinske tehnologije.

Krajem prošle godine znanstvenici s njemačkog instituta Max Planck za fiziku plazme su pokrenuli gigantski fuzijski reaktor koji, ako proradi pravilno, ima potencijala postati prekretnica u potrazi za obnovljivim izvorom energije. Službeno su potvrdili da stroj zaista radi.

To u prijevodu znači da bi jednog dana takav sličan model mogao praktično postati beskonačni izvor čiste obnovljive energije. Ovo je uistinu revolucionaran pomak, a ime eksperimentalnog fuzijskog reaktora je Wendelstein 7-X (W 7-X). Gradili su ga gotovo dva desetljeća i potrošili na njega gotovo milijardu eura. I isplatilo se.

Sve je to rezultat neprestanog lova na mokri san svakog fizičara i energetičara - proces nuklearne fuzije koji bi bio od iznimne važnosti za čovječanstvo. Proces je to koji se događa unutar svih zvijezda, tako i Sunca, a koji energiju stvara spajanjem atomskih jezgri (a ne razbijanjem, što se radi u komercijalnim fuzijskim reaktorima).

Prednosti bi trebale biti enormne, jer fuzija kao gorivo može rabiti vodik, koji se može lako i jeftino proizvesti, a ne stvaraju se pritom nikakvi radioaktivni nusprodukti. Na fuziji se radi već dobrih 60 godina, a kao najuspješniji fuzijski reaktori su zasnovani su na „tokamak“ modelu reaktora u obliku uštipka, koji je opasan prstenovima elektromagneta. Rezultat mu nije pretjerano uspješan, jer treba izvor energije izvana, no na njima se i dalje radi. Zato se kod ovog uspješnog reaktora, W 7-X, koristio zahtjevniji dizajn „stellaratora“.

U tom se tipu reaktora plazma drži u obliku izvrnute trake zbog nepravilno postavljenih magneta. Cilj je enormno ugrijanu plazmu (slično temperaturama u Suncu) neprekidno održavati u stanju potrebnom za nuklearnu fuziju, a prednost pred tokamak modelima je veća komercijalna isplativost zbog mogućih manjih i jeftinijih konstrukcija.

Geoznanstvenici dali su odgovor na ozbiljene prijetnje klimatskih promjena i njihovog utjecaja na smanjenje zaliha pitke vode na Zemlji.

Na oko 400 kilometara pod našim nogama, na mjestu gdje se spajaju zemljin plašt i zemljina kora, nalazi se bogatstvo vode, tvrde geoznanstvenici, piše LiveScience.

Ova prijelazna zona nalazi se na oko 400 kilometara dubine, a znanstvenici koji se bave proučavanjem Zemljine unutrašnjosti do sada su smatrali da je mineral brucit na takvim dubinama izuzetno nestabian te se brzo razgradi. Oni se ne mogu zadržati na ovim dubinama te molekule vode potiskuju prema površini Zemlje.

Novo otkriće

Najnovije istraživanje otkriva da prije nego se mineral brucit - magnezijev hidroksid sastavljen 50 posto od magnezijevog oksida i 50 posto od vode, dekomponira, odnosno raspadne, on se formira u novu, puno stabilniju strukturu što je geoznanstvenike dovelo do zaključka da se ispod Zemljine kore nalazi bogatstvo vode.

‘Ovo otkriće nije bilo u potpunosti neočekivano. Upravo zato što ovaj mineral nitko do sada nije istraživao tako da možda postoje uvjeti pod kojima se mineral pretvara, odnosno zauzima neko drugo agregatno stanje i mijenja svoju strukturu prije nego se u potpunosti raspadne’, rekao je koautor studije i profesor na Sveučilištu u Edinburgu, Andreas Hermann.

Carski rez utječe na ljudsku evoluciju jer zahvaljujući toj metodi majke s preuskom pubičnom kosti danas preživljavaju porođaj, a u prošlosti su umirale i ona i dijete pa se ti geni nisu prenosili, pokazuje studija austrijskih znanstvenika koji predviđaju da će se trend nastaviti, ali blago i polagano.

Nova studija pokazuje da je carski rez nužan za donošenje zdravog djeteta na svijet jer je danas veći broj majki koje imaju preusku pubičnu kost.

Broj slučajeva u kojima djeca ne mogu proći kroz porođajni kanal iznosio je 60-ih godina 30 na 1000, a danas je dosegnuo 36 na 1000, kažu znanstvenici.

Povijesno, geni majki s preuskom pubičnom kosti ne bi se prenosili na iduću generaciju jer bi i majka i njezino čedo umrli pri porođaju.

Dr. Philipp Mitteroecker iz odjela za teorijsku biologiju Sveučilišta u Beču kaže da je u razumijevanju ljudske evolucije staro pitanje "zbog čega je tako visok postotak nesrazmjera između veličine fetusa i porođajnog kanala, a to znači da dijete ne može proći kroz porođajni kanal".

"Bez intervencije moderne medicine takve su porođajne tegobe često bile smrtonosne i iz evolucijske perspektive bila je to prirodna selekcija", kaže dr. Mitteroecker.

"Žene s vrlo uskom pubičnom kosti ne bi preživjele prije 100 godina. One danas preživljavaju i gene preuske pubične kosti prenose na kćeri", objašnjava znanstvenik.

Kada smo u dubokom snu naša moždana aktivnost raste i pada u velikim, očitim valovima, poput ljudskih valova na velikim stadionima. Lako ju je primjetiti.

A sada su znanstvenici sa Stanforda otkrili da se isto takvo ponašanje događa i kada smo budni, ali samo u malim dijelovima mozga. Kao da ti manji dijelovi cijelo vrijeme nezavisno jedni o drugome padaju u san i ponovo se bude cijelo vrijeme dok smo budni, piše Science Daily.

Štoviše, izgleda da neuroni koji su se tek ponovo ‘probudili’ i uključili u aktivno stanje bolje odgovaraju na vanjske podražaje. Neuroni su isto dulje vremena budni kada pažljivo prate neki zadatak. To otkriće sugerira da procesi koji reguliraju moždanu aktivnost tijekom sna možda isto djeluju na to kako obraćamo pažnju na razne probleme.

“Selektivna pažnja je kao da činite manje dijelove svog mozga još malo svjesnijima”, kaže Tatiana Engel, suvodeća sutorica istraživanja.

Isključivanje i uključivanje dijelova mozga

Već je od prije poznato kako individualni neuroni prolaze kroz faze veće i manje aktivnosti, ali sada je prvi put otkriveno da svi neuroni u jednome redu zajedno rade ili brzo ili usporeno, poput koordiniranih ciklusa tijekom sna.

“Dok su u stanju budnosti svi neuroni brzo djeluju”, kaže Kwabena Boahen, profesor bioinžinjerstva i elektroinžinjerstva, u Stanfordu i viši autor rada. “Zatim se odjednom svi prebace na sporo djelovanje. Ovo uključivanje-isključivanje događa se cijelo vrijeme, kao da neuroni bacaju novčić da vide hoće li biti uključeni ili isključeni.”

Na ideju da je Zemlja okrugla došli su još grčki filozofi, ali su se ljudi u srednjem veku udaljili od tog stanovišta. Tada se verovalo da je naša planeta ravna ploča oko koje kruže ostala nebeska tela. Uprkos tome što se u najranijim razredima osnovne škole uči o dokazima zahvaljujući kojim znamo da Zemlja nije ravna, neke je u to i dalje teško ubediti.

Štaviše, u poslednje vreme je nešto što se smatra aksiomom u našem poznavanju sveta oko sebe postalo predmet neosnovanog preispitivanja.

“Ravnozemljaši” nekritički prihvataju “dokaze” o teoriji zavere, zbog koje je tobože kompletno čovečanstvo dovedeno u zabludu o obliku planete na kojoj živi, dok se prava istina posredstvom nekih “centara moći” krije od ljudi. Podržavaju ih i mediji željni senzacionalizma.

Tako je nedavno po internetu počeo da kruži snimak predavanja koje je fizičar doc. dr Božidar Boža Nikolić sa Fizičkog fakulteta održao na Festivalu nauke davne 2011. godine. Predavanje nije bilo standardno, već je posle kratkog uvoda, publika provocirana da iznese dokaze da je Zemlja okrugla, dok je doc. dr Nikolić imao zadatak da pronađe slabosti u tim dokazima.

Reč je o finoj intelektualnoj igri, čiji je osnovni cilj bio skretanje pažnje na to da čak i najočiglednije stvari nije lako dokazati, kao i da dokazi moraju biti potpuno jasni i ponovljivi, kako bi bili prihvaćeni kao naučni dokazi.

Međutim, pojedini mediji su bez znanja o tom ogledu na Festivalu nauke delili link ka snimku koji ne obuhvata poslednjih sedam-osam minuta predavanja uz naslove koji upućuju da “srpski fizičar tvrdi kako je Zemlja ravna ploča”.

Nikolić ne zna zašto je neko na takav način zbunio javnost.

“Najverovatnije je posredi glad za senzacijama, koja u nekom trenutku nije mogla da se zadovolji pa se posegnulo za starim stvarima, bez ikakve provere”, kaže on. "Sve ostalo bi bila neka moja teorija zavere, a o tome ne želim da razmišljam”.

Znanstvenici koji prate NASA-inu sondu Cassini, koja se još od 2004. godine nalazi u orbiti Saturna, nedavno su objavili izvrstan video atmosfere Saturnovog najvećeg mjeseca Titana, nastao kombiniranjem tisuća fotografija koje je spomenuta sonda snimila u razmaku od nekoliko sati.

Spomenuta snimka, nastala od 29. do 30. listopada ove godine, prikazuje oblake metana kako putuju sjevernom hemisferom Titana, a čime su znanstvenici dobili potpuno novi uvid u dinamiku atmosfere navedenog nebeskog tijela. Naime, osim što pruža pogled na nastanak, kretanje i nestanak oblaka, snimke je vrijedna i zbog toga što uspješno otklanja eventualne smetnje koje su ponekad prisutne na pojedinačnim fotografijama.

“Filmovi s vremenskim odmakom poput ovog znanstvenicima pružaju mogućnost promatranja dinamike oblaka dok se razvijaju, kreću iznad površine i nestaju. Osim toga, film s vremenskim odmakom pomaže razlikovati smetnje u slikama (primjerice, uslijed udara kozmičkog zračenja o detektor) od slabašnih oblaka i magle”, otkrili su znanstvenici.

Po prvi puta znanstvenici su našli dokaze kako podvodni sustav ima oprašivače koji obavljaju isti posao kao pčele na kopnu. Baš kao i njihovi kopneni rođaci, morska trava širi pelud kako bi se reproducirala.

Do sada su biolozi smatrali da se morske biljke oslanjaju samo na strujanje vode ne bi li širile svoje gene. Ali otkriće “morskih pčela” koje prenose pelud je bacilo novo svjetlo na razmnožavanje morske trave.

Znanstvenici s Nacionalnog autonomnog sveučilišta u Meksiku neočekivano su pregledavajući video materijale sa snimkama kretanja rakova zamijetili da oni više posjećuju ženske cvjetove, baš kao i pčele na kopnu pri oprašivanju.

“Vidjeli smo životinje koje dolaze i rasprostranjuju pelud”, rekla je glavna istraživačica Brigitta van Tussenbroek za New Scientist.

Prije tog slučaja znanstvenici nikada nisu niti naslućivali da su životinje uključene u oprašivanje morske trave. Pitajući se dali beskralježnjaci doista oprašuju travu ili se njome hrane van Tussenbroek i njezin tim su dodali sitne rakova u akvarij.

Koncept vremena je jednostavno iluzija sastavljena od ljudskih sjećanja, sve što je ikada bilo i što će ikada biti, događa se upravo sada.

To je teorija grupe uvaženih fizičara koji imaju za cilj riješiti jednu od misterija svemira.

Većina ljudi čak i ne razmatra koncept vremena, ali ne postiji ništa u zakonima fizike što navodi da ono treba kretati naprijed u smjeru kako ga mi znamo.

Zakoni fizike su simetrični što u krajnjoj liniji znači da je vrijeme lako moglo se pomiče unatrag te unaprijed.

Zaista, neke pristalice teorije "Velikog loma" kažu da će se vrijeme pomicati unatrag kada univerzum prestane širiti.

Ova zagonetka zašto mi tumačimo vrijeme da se kreće unaprijed je navela znanstvenike da se zapitaju zašto. Neizbježno, neki su zaključili da je vrijeme jednostavno ljudska konstrukcija. Oni tvrde da postoji "blok-univerzum" gdje su vrijeme i prostor povezani, inače poznato kao prostor-vrijeme.

Teorija, koja je podržana Einsteinovom teorijom relativnosti, navodi da su prostor i vrijeme dio četvorodimenzionalna strukture gdje svaka stvar koja se desila ima svoje koordinate u prostor-vremenu.

Muve nisu poželjne ni u jednom domaćinstvu, pogotovo niko ne voli da ih vidi u restoranu, ali deo hrane iz ugostiteljskih lokala u južnoafričkom Kejptaunu ipak završi na „trpezi” larvi ovih insekata, koje se u tom gradu veštački uzgajaju. Naravno, reč je o ostacima restoranske hrane, koji se dopremaju tamošnjoj kompaniji „Agriprotein”, a larve koje se na taj način uzgajaju dalje se koriste kao hrana za piliće, svinje, ribe, kaže za „Politiku” dr Nevena Veličković, docentkinja Departmana za biologiju i ekologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu.

Istraživački tim PMF-a, čiji je ona član, a kojim rukovodi prof. dr Ante Vujić, ponovo se sprema na put u Južnu Afriku. Tamo su već boravili, proučavajući ove insekte i njihovu moguću komercijalnu primenu, u okviru projekta „Hajflaj”, koji finansira Evropska unija i traje do 2018. godine. PMF je partner u tom projektu, a u njemu učestvuju i Univerzitet u Helsinkiju (Finska) i Univerzitet Alikante (Španija), španska firma „Bioflajtek” i pomenuta južnoafrička kompanija.

Dnevno se u Kejptaunu dopremi, po njenim rečima, oko 110 tona organskog otpada iz restorana, što je dovoljno za rast 22 tone larvi.