U ledenim dubinama Arktičkog arhipelaga iskopani su najstariji ostaci ptica ikada koji pružaju uvid u to kako je nekad izgledao ekosistem ovog područja.

U ledenim dubinama kanadskog Arktičkog arhipelaga iskopane su nove vrste praistorijskih ptica, a pronađeni fosilni ostaci stari oko 90 miliona godina se smatraju najstarijim ostacima ptice ikada pronađeni.

Drevne kosti pokazuju da je područje današnjeg Arktika bilo toplo kao Florida pre 90 miliona godina, piše Daily Mail.

Retki podvodni snimci života ispod debelog sloja antarktičkog leda iznenadili su i oduševili ne samo biologe, već gotovo svakog ko je bio u prilici da ih pogleda.

Eksplozija boja u dubinama okovanih ledom otkriva čitav jedan svet koji svojom nestvarnom lepotom ostavlja bez daha.

Kada je savremeni čovek napustio tople afričke krajeve, u Evropi je naišao na neandertalce, u Aziji na denisovce, a možda i na još neke, za sada nepoznate grupe, koje su bile u prednosti u odnosu na njega: starosedeoci su se tokom vekova prilagodili oštroj severnoj klimi i time dobili genetski komplet za preživljavanje izvan Afrike, koji je, na kraju krajeva, koristio i doseljenicima s juga.

Kada su počeli da se mešaju i stvaraju potomke, na savremenog čoveka je prešlo i nekoliko veoma korisnih naslednih faktora.

Dokaz za to su Inuiti i Eksimi, od kojih mnogi nose dve posebne varijante gena za razmenu masti kakve su u svetu retke, ili ih nema uopšte. Pretpostavlja se da te varijante gena igraju odlučujuću ulogu u otpornosti na hladnoću, odnosno pretvaraju telesne masti u toplotu.

Rasmus Nilsen sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju i njegov tim otkrili su da te dva varijante veoma liče na gene denisovaca i na osnovu toga zaključuju da su ih preci Inuita preuzeli od drevnih ljudi, koji su ih već bili razvili, reagujući na hladne faze poslednjeg ledenog doba. U to vreme, veliki delovi Evroazije bili su pod glečerima, ali su drevni narodi odolevali oštrim klimatskim uslovima.

Reč je o genima TBX15 i WARS2, čije su prisustvo Nilsen i njegov tim otkrili u nekoliko banaka podataka. Podaci o genima Inuita potiču iz sveobuhvatnog istraživanja, u kome je analiziran DNK oko 200 grenlandskih Inuita. Ti podaci su poređeni s podacima “Projekta 1.000 genoma”, kojim su obuhvaćeni današnji ljudi iz svih delova sveta.

Na sličan neobičan primer genetske razmene naučnici su nedavno otkrili na Tibetu. Tamošnje studije su pokazale da je lokalno stanovništvo izuzetnu otpornost na visinu verovatno preuzelo od denisovaca. Nova istraživanja su pokazala da se otpornost na visinu lokalne rase tibetanski mastif može objasniti prilagođavanjem istih gena. I mastifima su za to poslužili starosedeoci: ukrštali su se s domaćim mongolskim vukovima (Canis lupus chanco), koji su se tom dužeg vremena prilagođavali proređenom planinskom vazduhu.

Nučnici su otkrili zvijezdu sličnu Suncu, koja je od Zemlje udaljena 300 svjetlosnih godina, a koja ”proždire” okolne planete.

Istraživanje je objavljeno u časopisu ”Astronomy and Astrophysics”. Ističe se da je riječ o zvijezdi HIP 68468 za koju se pretpostavlja da je stara šest milijardi godina.

"To ne znači da će Sunce u skoroj budućnosti pojesti Zemlju", naglasio je član međunarodnog istraživačkog tima Jacob Bean, koji je zaposlen na Univerzitetu u Čikagu.

Debra Fischer, sa univerziteta Jejl, istakla je kako otkriće omogućava poimanje oblikovanja planetarnih sistema.

Istraživači su u opservatoriji La Sila, u Čileu, u orbiti zvijezde HIP 68468 otkrili još dvije planete, jedna je za 50 posto veća od Neptuna, a druga je tri puta veća od Zemlje.

Pomenute dvije planete vrlo vjerovatno su povučene sa spoljnog dijela sistema prema unutrašnjosti. Takođe, naučnici smatraju da su druge planete u sistemu ili odbačene od strane HIP 68468 ili su ”progutane”.

Zvijezda HIP 68468 sadrži četiri puta više litijuma nego druge zvijezde iste starosti.

Francuski astronaut koji se nalazi na Međunarodnoj svemirskoj postaji snimio je nevjerojatnu fotografiju jednog prirodnog fenomena u afričkoj pustinji Sahari.

Čudesne spirale poznate kao "Afričko oko", poznate i kao formacija Richat, snimio je francuski astronaut Thomas Pesquet iz opservatorija Međunarodne svemirske postaje (ISS).

Iako izgleda kao stvorenje iz horor filma, riječ je o sretnom 'morskom psu duhu', koji je poznat i kao Sablasna riba. Živi u dubokom moru u blizini Kalifornije, a sada je prvi put uhvaćen kamerom. Ova vrsta je zanimljiva i po svojoj fizionomiji, naime, spolne organe ima na svom čelu. Jedinku su otkrli znanstvenici Monterey Bay Aquarium Research Institute (MBARI), te je identificirali kao Hydrolagus cf. trolli. Ovdje 'cf.' znači da je jedinka fizički slična opisu Hydrolagus trolli, no još nema DNK potvrde da se zaista radi o toj vrsti.

Moguće je da se i radi o nekoj drugoj vrsti, sličnoj gore navedenoj. Science Alert

Znanstvenici su kraj kanjona Monterey na obali Kalifornije izbliza snimili divovsku podvodnu lavinu.

To je prvi put da su uspjeli zabilježiti ovu spektakularnu prirodnu pojavu jer, kažu, prije nisu imali odgovarajuće instrumente za njezino praćenje.

Skupina stručnjaka dokumentirala je kako se masa od pijeska i kamenja kotrlja 50-ak kilometara i propada na čak 1800 metara morske dubine. Procjenjuje se da je brzina lavine bila oko osam metara u sekundi.

'Prirodni tokovi ove vrste smatraju se najmoćnijima na Zemlji. Dosad smo imali priliku i mogućnost pratiti slične pojave samo u rijekama, ali postavljanjem posebnih senzora u podmorskom klancu kraj istraživačkog instituta Monterey Bay Aquarium vrijeme novih i velikih otkrića tek dolazi', rekao je Dan Parsons, profesor s britanskog sveučilišta Hull, koji predvodi međunarodnu ekipu istraživača, u kojoj su stručnjaci iz SAD.a, Kine i
Velike Britanije.

Instrumenti, roboti i senzori, koji su spušteni u more, izgledom podsjećaju na istraživačke mini-letjelice koje su se koristile na Marsu, a neki su teži i od jedne tone. Stručnjaci su ih postavili sedam kilometara unutar kanjona, a o jačini podvodnih lavina govori i činjenica da su najčešće upravo one krive za oštećenje podvodnih telekomunikacijskih kablova.

'Lavine ispod razine mora posljednji su dio takozvanoga lančanoga procesa koji nastaje pomicanjem tektonskih ploča. Nastaju erozije, a procjenjuje se da kanjonom Monterey godišnje prođe čak 4000 kubičnih metara taloga nastaloga kao posljedica svega navedenoga', objašnjavaju stručnjaci.

Ako se iznenadno otkrije asteroid ili komet na putu prema Zemlji, čovječanstvo bi bilo potpuno nespremno, upozorio je NASA-in znanstvenik u ponedjeljak.

- Najveći problem je da nema puno toga što možemo učiniti po tom pitanju, izjavio je dr. Joseph Nuth, koji radi za NASA-in Goddardov centar za svemirske letove.


Dr. Nuth je na godišnjem skupu Zajednice geofizičara upozorio da se događaji koji uzrokuju masovna izumiranja događaju svakih 50 do 60 milijuna godina.

- Mogli biste reći da se sljedeći već trebao dogoditi, ali to je sve nasumično, kazao je.

Zemlja je već bila blizu opasnosti 1996. kada je zalutali komet Shoemaker-Levy pogodio Jupiter. Slična se priča dogodila 2014. kada je komet prošao jako blizu Marsa.

Taj drugi komet otkriven je samo 22 mjeseca prije nego što je prošao pored Marsa - prekratko vrijeme za lansirati misiju koja bi ga skrenula, da je išao prema Zemlji.

Znanstvenici su tek nedavno otkrili da na golemom planetu koji se nalazi izvan Sunčevog sustava, otkrivenom 2008. godine, postoje snažni vjetrovi od svjetlucajućih oblaka. Za razliku od oblaka na Zemlji, oblaci na ovom planetu sastoje se od korunda, vrste minerala od kojih je formirano drago kamenje poput rubina i safira, piše Nature World News.

Planet nazvan HAT-P-7b znanstvenici su proučavali od 2009. do 2013. godine svemirskim teleskopom Kepler NASA-e. Kako se HAT-P-7b nalazi vrlo blizu svoje zvijezde, prema njoj je okrenuta samo jedna strana planeta, isto kao što se sa Zemlje vidi samo jedna strana Mjeseca. Prema studiji, planet je 16 puta veći od Zemlje i 40 posto veći od Jupitera, a od naše je planete udaljen oko 1040 svjetlosnih godina. Svakih 2,2 dana napravi krug po putanji oko svoje zvijezde, što znači da upravo toliko traje godina, a temperatura na planetu je oko 4180 stupnjeva Celzijusa.

Vremenski uvjeti izvan Sunčevog sustava

Svjetlost koja reflektira s planeta, koju su astronomi Sveučilišta u Warwicku promatrali Keplerovim teleskopom, poslužila je kao dokaz da oko planeta postoji atmosfera. Istraživanje je objavljeno u ponedjeljak u znanstvenom časopisu Nature Astronomy.

Međutim, najfascinantniji dio ovog istraživanja je što je njime po prvi puta otkriveno postojanje vremenskih uvjeta na nekom od plinovitih divova izvan solarnog sustava. Plinoviti divovi su vrsta planeta koji nemaju jasno definiranu površinu i sastavljeni su prvenstveno od plina, a mogu imati kamenu ili metalnu jezgru. U Sunčevom sustavu su četiri takva planeta: Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

Nedavno otkrivena neobična vrsta pauka nazvana je po liku iz knjige J. K. Rowling o Harryju Potteru - Eriovixia gryffindori.

Zbog svog zapanjujućeg, gotovo vanzemaljskog izgleda i oblika koji podsjeća na mađioničarski šešir, pauk je dobio ime po vlasniku jednog od šešira - Godricu Gryffindoru, inače jednom od četvorice osnivača Hogwartsa.

"Jedinstveno oblikovani pauk povlači svoje ime iz magičnog predmeta, šešira koji je nosio Godric Gryffindor koji potječe iz moćne mašte gospođe J. K. Rowling", objašnjavaju naučnici.

Pauk je otkriven u Indiji, opisan je u Žurnalu arahnologije, a nakon objave novog imena otkrivene vrste, oglasila se i J. K. Rowling sa porukom kako je počastvovana.
"Mađioničarski šešir" zapravo je rezultat čina pauka da se kamuflira kao list u pokušaju skrivanja od predatora.